Pitajte veterinara

 Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje1, Zagreb  P: U posljednje vrijeme imam problem s mojom macom. Stara je već 11 godina. Sterilizirana prije 5 godina. Od tada ne podnosi nikakvu životinju, ali prema ljudima je ok. Muških osoba se boji. Odleti van iz kuće, ukoliko uđe muškarac (u našoj kući su samo žene). No ipak, čini se da se navikla na mog i sestrinog dečka. Stalno je u kući, ljeti više leži vani u nekom hladu. Problem je nastao prije godinu dana kada je napala sestrinog dečka koji joj se približio kako bi je pobacio. Jednom šapom ga je lupila po oku. Pred nekoliko mjeseci je to napravila mojem dečku. Istu stvar.  No najgore se desilo danas. Pred 3 dana smo doveli malog mačića, koji je odmah se prema njoj ponio kao prema mami, krenuo sisati, a ona ga Žestoko odbila, istukla, jedva smo ju smirili. Pretvorila se u divlju životinju, sva uplašena, napeta, nakorstriješena. Zadnja 2 dana izbjegava cijelu kuću po kojoj se mali mačić kreće, spava samo u mojoj sobi na krevetu. Tijekom gledanja tv-a, mazili smo je i ja i dečko. I bila je potpuno mirna, prela, uživala. Par sati nakon toga, dečko je krenuo prema njoj, da ju pomazi, a njena reakcija je bila stravična. Napala ga je poput lava koji napada svoj plijen. Skočila na njega i s obje šape ravno u oči. Prizor je bio strašan. Nakon što je on doslovce pobjegao od nje, ona se dalje kostriješila i režala u njegovom smjeru. Minutu poslije, ponašala se kao da se ništa nije desilo. Što se dešava s mojom macom? Radi li se o starosti? Ili je u pitanju čista ljubomora? Ipak, prema meni ni u jednom trenu nije takva. Zahvaljujem, Emina O: Agresija u mačaka može biti kompleksni i uznemirujući problem vlasnicima, i njima samima ga je teško riješiti. Agresivna mačka može biti vrlo opasna, pogotovo prema djeci koja ne mogu prepoznati znakove upozorenja koje mačka iskazuje prije napada. Također, mačji ugriz i ogreb su vrlo bolni i mogu prenijeti bolest (bolest mačjeg ogreba kod osoba sa slabim imunitetom). Neki principi su osnovni za sve vrste agresije, a to su: potrebno je što prije reagirati prije nego agresivno vladanje mački prijeđe u naviku; fizička kazna čak i lagani udarac po nosu mogu pojačati mačji strah i anksioznost, neke mačke mogu čak to vidjeti kao izazov i postati još agresivnije; određeni lijekovi za smirenje mogu pomoći, ali obavezno sa korigiranjem vladanja i promjenom okoline; izbjegavati situacije koje pojačavaju takvo vladanje; odvojite mačke koje međusobno iskazuju agresiju i upoznajte ih polako te koristite nagradice za pohvalu neagresivnog vladanja. S obzirom da agresiju mogu izazvati i medicinski uzroci, prvo ih treba veterinar isključiti. Bolna stanja poput artritisa i zubnih bolesti te poremećaji CNS-a te hipertireoidizam – sve navedeno može izazvati agresivnost. Mačke mogu iskazivati agresivnost prema stranim ljudima i životinjama. Rješenje ovog problema provodi se izbjegavanjem tih situacija. Možete čak provesti par situacija po kratko vrijeme (npr. ako osoba prema kojoj je agresivna na kratko dođe i ode više puta po malo) te nagraditi neagresivno vladanje. Npr. ako se boji muških osoba, tada bi strana muška osoba (zamolite prijatelja kojeg ne pozna) trebala stati na udaljenost na kojoj ne izaziva agresivnost i tada je treba nagraditi. Svaki put osoba se treba malo približiti i macu treba nagraditi ako ostane smirena. Dvije su važne stvari koje ne smiju raditi kod agresivne mačke: ne smije ih se tješiti jer će ih to samo ohrabrivati te gosti u Vašoj kući ne smiju pokazati da je se boje, već je treba ignorirati. Mačke traže pozornost tako da Vam stanu na put, grebu ili ugrizu dok prolazite kraj njih. Mačje držanje uključuje tada mahanje repom, poklopljene uši, raširene zjenice, režanje i siktanje. Vlasnik mora ignorirati mačku i igrati se njom te hraniti je isključivo kada je relaksirana. Smirena mačka drži podignuti rep, ima normalne zjenice i ne proizvodi zvukove upozorenja. Mačke znaju braniti svoj teritorij iskazujući agresivnost prema drugoj mački. Novu mačku treba smjestiti u odvojenu prostoriju gdje će imati svoj wc, krevet i posudice s vodom. Mačke će se moći namirisati preko vrata, ali neće moći doći jedna do druge. Nakon par dana zamijenite im pozicije tako da pustite staru mačku u prostoriju od nove i obrnuto da istraže mirise jedna druge. Možete očekivati malo puhanja. Nakon toga u istoj prostoriji, ali s onemogućenim kontaktom (transporter ili uzica) dajte im jesti da povežu ugodu hranjenja sa novom životinjom. Zadnji korak je pustiti ih slobodne u prostoru i hraniti ih, ukoliko su u prijašnjem koraku jele relaksirano. Cijeli proces može trajati i nekoliko tjedana do mjeseci. Na kraju stara mačka uglavnom uvijek prihvati ili samo tolerira pridošlicu. U Pet centru možete nabaviti sredstva koja Vam mogu pomoći u navedenim prilagodbama i korekcijama vladanja. To su mačji feromoni u raspršivaču Ceva Feliway za umirenje mačaka, Dia calm tablete koje sadrže valerijanu za smirenje, Kalm aid tablete za razdražljive i uznemirene kućne ljubimce koje sadrže L triptofan esencijalnu aminokidselinu koja utječe na proizvodnju serotonina i ima opuštajući učinak, L teanin sa opuštajućim učinkom i tiamin tj. vitamin B1 i B 6 koji djeluju povoljno na živčani sustav. Bachova mješavina protiv agresije je biološki dodatak prehrani koja pomaže kod agresivnog ponašanja, sastoji se od cvjetne mješavine i u obliku je malih granulica koje se dodaju u vodu ili hranu.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Mom se mačku ulijepio cijeli stražnji dio tijela u ljepilo za miševe. Postoji li nešto čime se to može bilo kako očistiti? Ulje nije pomoglo, a ni rezanje dlaka također. Bi li mu moglo naštetiti to ljepilo jer on kada pokušava te dlake maknuti sa sebe, proguta ih. Kako bi mi veternirar mogao pomoći u tome? Hvala. VekiO: Ljepilo koje se koristi za hvatanje miševa nerijetko može prouzročiti problem drugim životinjama te ljudima. Naime, ljepilo je tako prilagođeno da ima izrazito dobru adhezivnu sposobnost kao i sposobnost lijepljenja te posljedične imobilizacije miševa i štakora (za što je i namijenjeno). Iz tog razloga, danas postoje različiti trikovi kojima se služimo u skidanju takvog ljepila s krzna, dlake, kože kao i svih drugih površina.  Za početak se najčešće koristi jestivo ulje. Naime, mnoga istraživanja provedena na ovu temu dala su zaključke da se najbolji rezultati skidanja ljepila postižu korištenjem jestiva ulja. Utvrđeno je da ulje razgrađuje komponente ljepila i na takav način osigurava skidanje istog. Osim jestiva ulja, mogu se koristiti i ulje na bazi kikirikija ili bebi ulje. Prije navedeno ulje, naneseno na prste kao i na zalijepljenu površinu, već nakon nekoliko sekundi masiranja, postupno ppušta ljepilo. Nakon što ljepilo popusti, dovoljno bi bilo samo skinuti "loptice" ljepila s dlake, krzna, kože ili druge površine. Količina ulja kao i intenzitet i vrijeme masiranja ovisi o intenzitetu zalijepljenosti kao i o samoj površini s koje treba ukloniti ljepilo. "Loptice" ljepila kao i ulje koje je omogućilo djelomično skidanje ljepila s dlake možete ukloniti tako što uzmete pamučnu krpicu koju uronite u mlaku vodu i nježno skidate nauljeno ljepilo s dlake ili krzna ljubimca. U vodu možete dodati i par kapljica šampona za ljubimce. Nakon toga, osušite ljubimca čistim ručnikom. Ako Vam ni na ovakav način ne uspije skinuti ljepilo, najčešće se savjetuje odstranjivanje zalijepljene dlake škarama. Ako Vam prije navedeni postupci ne polaze od ruke, savjetuje se posjet veterinaru. Veterinar je u mogućnosti koristeći određene preparate umiriti životinju te osigurati dovoljno vremena da strpljivo, pedantno i uspješno odstrani sve ljepilo s krzna ljubimca. Većina proizvođača ovakvih pomagala u hvatanju miševa i štakora navodi da je ljepilo netoksično za životinje i ljude. Međutim, kako bi spriječili različite probleme koji se mogu pojaviti prilikom unošenja dlake i ljepila u probavni sustav, isto bi trebalo što prije ukloniti s ljubimca. U slučaju da ljubimac pokušavajući sam odstraniti dlaku i ljepilo, istu unese u probavni sustav, probajte mu olakšati izbacivanje primjenjujući neku od pasti (malt paste) namijenjenih izbacivanju nakupina dlake iz probavna sustava. Također, ukoliko je moguće, provjerite sastav ljepila naznačen na originalnom pakiranju te o istom obavijestite svog veterinara.

 Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje1, Zagreb  P: Imamo mačku, stara je oko 2 godine i upravo prije 2 dana je okotila svoje 3. leglo. Mačići su za sada zdravi, no majka ih više puta dnevno napusti – ode van i nema je po 3-4 sata – i onda se vrati samo zato što je mi tražimo i zovemo. Nekoliko sati je s mačićima i ponaša se normalno, no onda uporno traži da ide van. Nije da traži ići na wc jer ima svoj pijesak, a i nikad nije gladna jer uvijek ima pune zdjelice hrane! Mačići u međuvremenu jako cvile, vjerojatno su i gladni, a i kada sam ih taknula danas osjetila sam da su dosta hladni. Ne znamo ima li veze to što je s nama u kući još jedna maca koja je iz legla okoćenog 6.8.2011. od iste ove mačke, koja  uporno još uvjek traži svoju majku, dok je ova pokušava ignorirati. Jako smo zabrinuti za zdravlje mačića i počinjemo razmišljati da ih počnemo sami othranjivati? Antonija O: Ukoliko se mačka prestane adekvatno skrbiti o svojim mačićima, morat ćete Vi priskočiti u pomoć.  Ono što moramo osigurati mačićima je topao, čisti, suhi i siguran okoliš. Da ne bi bili hladni potreban je inkubator ili kutija koju ćemo grijati lampom. Naime, mačići još nemaju potpuno razvijen sustav termoregulacije i ovise o toplini kojom ih grije majka ili drugi mačići. Ako im je hladno neće moći dobro probaviti mlijeko i javit će se probavni problemi. Kutija s lampom je nephodna u prvih par tjedana života mačića jer oni ne drhću, tako da ne možete sami procjeniti kad im je hladno. Također se može koristiti i grijaća prostirka (koju je najbolje smjestiti ispod same kutije, umjesto u kutiju) ili plastične boce koje ćete napuniti toplom vodom i staviti oko njih, a njih dobro umotati u dekicu. Koji god oblik grijanja da odaberete, morate paziti da mačići u kutiji imaju i dio koje je s nižom temperaturom, da mačići mogu sami odabrati koji dio im paše. Kao podlogu stavite komercijalne upijajuće prostirke (npr. Karlie pelene) ili papirnati ručnik. Trebat će Vam i sljedeće: vata i gaza, vaga za vaganje, komplet dudica i boćica sa četkom za pranje (npr. Karlie, Camon). Za nadohranu se preporučaju komercijalna zamjenska mačja mlijeka (Dr. Clauders; Ebi-vet, Beaphar i Gimborn zamjenska mačja mlijeka). Ukoliko nemate mogućnosti nabaviti zamjensko mačje mlijeko, možete ga napraviti kod kuće od mlijeka u prahu, vode i šećera, no bolji izbor bi bilo bilo koje humano adaptirano mlijeko za bebe (Hipp, Laktovit, Humana, Bebimil jedinica koje se napravi malo jače...), no ona ne sadrže dovoljno proteina kao što su zamjenska mačja mlijeka. Hranjenje na bočicu provodimo tako da primimo mačića i nježno mu stavimo bočicu u usta. Obratite pozornost da mačić siše i da se količina mlijeka u bočici smanjuje. Bolje je dati manje nego previše mlijeka. Mačić će prestati sisati kada je sit. Ne smije mu ići mlijeko na nos, ako se to dogodi provjerite da nije rupa na dudi prevelika. Temperatura mlijeka mora biti na tjelesnoj temperaturi mačke (38°C). Kod sasvim malih mačića čak je bolje u početku koristiti špricu (bez igle) običnu ili Camon brizgaljaku za hranjenje ili kapaljku. Od rođenja do starosti 1,5 tjedan koristite špricu od 3 ml i hranite mačića svaka dva sata (najsigurnije je početi sa 1 ml po obroku pa postupno povećavati dozu do maksimalno 10 ml po obroku kada su veći). Od 1,5 do 3 tj starosti koristite špricu od 6 ml i hranite svaka 3 sata. i iza 3 tjedna možete koristiti špricu od 10 ml i hraniti svaka 4 sata i početi polako dodavati hranu meku za mačiće od 3 tjedna do 2 mjeseca starosti (Royal canine Babycat). Ako primjetite da ćete potrošiti mlijeko u prahu, nemojte potrošiti sve prije nego idete po drugo jer ako nema mlijeka istog proizvođača i bit ćete prinuđeni kupiti mlijeko drugog proizvođača, da možete u početku miješati, da mačići ne dobiju proljev. Nakon svakog hranjenja potrebno je da mačić izbaci suvišan zrak iz želuca (podrigne). Držite ga okomito uz vas. Preporučljivo je da mačić dobije 10 grama dnevno, ali sasvim je normalno da i dan dva stoji na istoj težini. Sit mačić spavati će do slijedećeg hranjenja. Mačić ima par čvrstih, žućkastih stolica dnevno ako je pravilno hranjen. Do 4. tjedna starosti nakon svakog hranjenja potrebno je nježno masirati i stimulirati analnu i genitalnu regiju sa vatom ili gazom navlaženom sa toplom vodom. To će potaknuti mačića da mokri i pokrete crijeva. Koža na trbuhu je vrlo nježna i treba paziti da je se ne iziritira. Mačić ne mora imati stolicu svaki dan, nekad može i preskočiti jedan dan. To je u redu sve dok mačić dobro jede, napreduje i mokri. Potrebno je uvijek čistim rukama dirati mačića, i bočica i dudica moraju biti čisti. Savjetuje se voditi dnevnik sa podacima o njihovoj dnevnoj težini, stupnju hidracije, pojavi stolice i ti podaci će nam govoriti kako mačići napreduju. Preporučam za podizanje imuniteta i Imunoboost pastu koja sadrži kolostrum (protutijela), dekstrozu, bakterije mliječno kiselog vrenja, vitamine A, D, E i B kompleksa te željezo. Mekana i žuta stolica znači da mačić dobiva previše hrane ili da je ona prejaka. Tada treba razrijediti formulu oko 1/3 sve dok stolica ne postane normalna. Možete mu dati i probiotsku pastu Florentero koja sadrži dobre bakterije. U starosti od 14 dana očistite mačiće od glista. Također treba očistiti i mamu mačku. Vi ćete vidjeti koje će dijelove mačka sama obavljati (lizanje, dojenje, grijanje), a za koje ćete trebati Vi uskočiti. Hranite mačku s kvalitetnom mačjom hranom za mačiće koja je puno hranjivija jer joj je to sada neophodno dok doji te joj možete dati i vitaminske pripravke u obliku pasti i tabletica.

 Odgovara: Elena Tijan, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka  P: Čitala sam različite odgovore na pitanja o prhuti kod mačaka, ali niti jedno mi nije dalo odgovarajući odgovor. Imam mačka, crnog i dugodlakog, starog godinu dana. Dobila sam ga kad je bio star tek mjesec dana nakon što ga je odbacila mama. Jede Hill's hranu, a trenutno ga privikavamo na Hill's Nature's Best. Zadnjih mjesec dana primjetili smo da mu se pri korijenu repa dlaka masti i lijepi. Nakon što smo ga okupali, dlaka na tom mjestu je i dalje jako masna te se pri korijenu dlake primjećuju smećkaste tvorevine slične prhuti. Zanima me je li stvarno potrebno ići veterinaru ili možemo to riješiti na neki drugi način. Unaprijed hvala, Adela O: Prhut u mačaka može nastati kao posljedica alergijske reakcije (hrana, paraziti), jako suhe kože, stresa, poremećaja u prehrani, invazije parazitima ili različitih organskih bolesti. Jedan od češćih uzroka može također biti i seboreja. Seboreju karakterizira koža koja je pretjerano prhutava. Tu se zapravo radi o nenormalnoj pretvorbi stanica kože (keratinocita) u mrtve stanice odnosno perut (keratin). U normalnim uvjetima stanice kože konstantno umiru i bivaju zamijenjene novima iz dubljih slojeva kože. Migracija stanica prema površini normalno traje oko 3 tjedna. Kod seboreje je ovaj ciklus promijenjen pa će migracija u tom slučaju biti mnogo brža i trajati će svega nekoliko dana. Iz toga razloga dolazi do nakupljanja keratina odnosno peruti na površini kože zbog čega se seboreju često još naziva i poremećajem keratinizacije. Seboreja kao takva može biti primarna (urođena) ili sekundarna odnosno kao posljedica neke druge bolesti. Ovisno o tipu, seboreja može biti suha ili masna, uz pojavu svrbeža, ispadanja dlake ili neugodnog mirisa. Više informacija o uzrocima nastanka i liječenju seboreje možete pročitati u odgovorima Prhut kod mačke kolegice Martine Kuzmanić, dr. vet. med. i Perut (prhut) na koži mačke kolegice Tanje Krulc, dr. vet. med. Što se tiče perutanja kože uzrokovanog grinjama (Cheyletiella), više detalja možete pročitati u odgovoru kolege Franje Hrgote, dr. vet. med. Perutanje kože udomljene mačke / Grinje iz roda Cheyletiella - "hodajuća perut". Za točnu dijagnozu bolesti potrebno je kod veterinara napraviti klinički pregled, krvne nalaze, uzeti strugotinu kože i ostale potrebne testove kako bi se odredio temeljni uzrok bolesti. Liječenje seboreje temelji se na ublažavanju, odnosno uklanjanju simptoma, a u slučaju sekundarne seboreje u liječenju primarnog uzroka. Simptomatsko liječenje prhuti, kao što su i kolege gore naveli, provodi se specijalnim antiseboroičnim šamponima i dodacima omega–3 i omega–6 masnih kiselina u prehranu (Dermanorm ulje ili kapsule, FeliDerm tablete, Coatex tablete). Mačke sa dužom i gustom dlakom je obično potrebno ošišati kako bi olakšali kupanje i prodiranje šampona do kože. Ovisno o uzroku (bakterije, gljivice...) odnosno šamponu kojega Vam veterinar propiše bit će potrebno mačku kupati 1–3 puta tjedno, a šampon ostaviti da djeluje na koži barem 10–15 minuta kako bi njegov učinak bio uspješan. Ono što sami možete za početak probati je eventualno Lactaderm šampon kojega možete nabaviti u ljekarnama Pet centra. Šampon se inače koristi za čišćenje i održavanje zdrave kože i krzna u pasa i mačaka, ali i kao podrška u liječenju bolesti kože. Djeluje antiseptički, higroskopski i blago keratolitički pa odstranjuje prekomjerno stvorenu prhut i povećava vlažnost na površini kože. Također odstranjuje neugodan miris kože i dlake te smanjuje prekomjerno lučenje masti i loja.

 Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Jesu li antibiotici koji se propisuju ljudima isti kao i oni koji se daju npr. macama? Koje su količine koje se mogu dati macama? Hvala na odgovoru. AnaO: Svrha upotrebe antibiotika u veterinarskoj medicini je da ona bude razumna i u najboljem interesu za zdravlje životinja, a posljedično i zdravlje ljudi. Općenito, antimikrobni lijekovi i antibiotici se u većini slučajeva koriste u humanoj i veterinarskoj medicini, a nekolicina je onih koji su specifični. No, većina antimikrobnih lijekova koji se koriste u humanoj medicini nisu registrirani ili dozvoljeni za upotrebu u veterini ili su pak financijski neisplativi za upotrebu u veterini. Kao i u ljudi, antimikrobni lijekovi općenito se koriste u svrhu prevencije ili liječenja infekcija u kućnih ljubimaca. Za pravilan izbor antibiotika u liječenju infekcija, osim poznavanja uzročnika infekcije i osjetljivosti uzročnika prema antibioticima, potrebno je poznavati i sljedeće čimbenike: osobine životinje, izlučivanje i inaktivaciju antibiotika, doziranje i put primjene antibiotika te moguće nuspojave antibiotske terapije. Pri odabiru antibiotika važno je uzeti u obzir i dob životinje jer se doza pojedinih antibiotika mora modificirati ovisno o tome radi li se o mačićima ili starijim jedinkama. Anamnestički podaci o preosjetljivosti, koliko god bili nesigurni, uglavnom se prihvaćaju i izbjegava se primjena tog antibiotika ili grupe. Osim navedenoga, izbor antibiotika uvjetovan je dijelom i funkcijom jetre i bubrega. Većina antibiotika izlučuje se putem bubrega. Neadekvatna modifikacija doze može imati za posljedicu previsoke koncentracije određenih lijekova u serumu, što dovodi do niza nuspojava. Doza ovisi o uzročniku i mjestu infekcije, putu primjene i izlučivanja antibiotika te terapijskoj širini antibiotika. Antibiotici velike terapijske širine (penicilini i cefalosporini) daju se u standardnim fiksnim dozama za pojedine infekcije, bez obzira na tjelesnu težinu bolesnika. Za antibiotike male terapijske širine doza se izračunava prema tjelesnoj težini životinje. Za aminoglikozide adekvatna doza izračunava se prema čistoj tjelesnoj težini (jer se ne raspodjeljuju u masno tkivo), uzimajući u obzir eventualnu renalnu insuficijenciju. Antibiotici se mogu primjenjivati peroralno i parenteralno. Peroralna primjena koristi se u liječenju lakših, a parenteralna u liječenju teških infekcija imunokompetentnih organizama. Infekcije imunodeficijentnih jedinki liječe se bez obzira na težinu infekcije parenteralnim davanjem antibiotika. Nuspojave očituju se kao reakcije preosjetljivosti, izravni toksični učinak i superinfekcije. Reakciju preosjetljivosti, od osipa do anafilaktičkog šoka može izazvati svaki antibiotik. Penicilini i cefalosporini dijele unakrsnu glavnu antigenu determinantu te je potreban oprez pri primjeni cefalosporina u preosjetljivih na penicilin. Izravno toksičko djelovanje antibiotika očituje se oštećenjima bubrega, hematopoetskog sustava, središnjeg i perifernog živčanog sustava, jetre i probavnog sustava. Superinfekcija je posljedica eliminacije osjetljivih bakterija i prerastanje rezistentnih bakterija i kvasaca. Tako, npr. pneumonija uzrokovana pneumokokom, duže vrijeme liječena antibioticima može biti na kraju uzrokovana bakterijom Pseudomonas aeruginosa. Dugotrajna antibiotska terapija može dovesti do superinfekcije kvascima na drugom mjestu od prvobitne infekcije. Što se tiče cefaleksina, njegova izravna toksičnost je mala. Najčešće su alergijske reakcije, a moguća je i unakrsna reakcija s penicilinom. Alergične reakcije ovog lijeka javljaju se u obliku kožnog osipa, urtikarije, angioneurotskog edema, a rijetko multiformnog eritema, toksične epidermalne nekrolize, anafilaktičnog šoka. Drugi po učestalosti su neželjeni učinci u želučano-crijevnom sustavu: mučnina, povraćanje, bol u abdomenu, gastritis i dispepsija. Posebnu pozornost treba obratiti na eventualnu preosjetljivost na cefalosporine ili peniciline. Produljeno liječenje može uzrokovati superinfekcije gljivicama ili mikroorganizmima neosjetljivim na cefaleksin. Također, posebna pozornost je potrebna u organizama s oštećenom funkcijom bubrega i želučano-crijevnog sustava (osobito kolitis). Sve navedeno od važnosti je kontrole rezistencije mikroorganizama na antibiotike, a osim toga etički nije ispravno i u kontradikciji je s principima dobre veterinarske prakse preporučivati izbor i doze lijeka bez prethodno načinjenog kliničkog pregleda.

 Odgovara: Silvija Havrle Lovrić, dr. vet. med., Pet centar, Ulica kralja Petra Svačića 61, Osijek  P: Imam mačka starog 7 godina. Kastriran je, dosad je imao nekoliko upala pluća, a prošle godine mu je pukla Ahilova tetiva i na tom mjestu se pravio tumor koji je uspješno odstranjen, a tetiva je uspješno spojena. Danas sam mu napipala potkožnu kvržicu na prijelazu donje čeljusti i vrata, koja se na dodir lagano pomiče. Kvržica se nalazi samo s jedne strane vrata. Inače se ponaša normalno, jede, trči, igra se. Ne znam trebam li ga voditi kod veterinara s obzirom na to da mu je ponašanje sasvim normalno. Prije jedno dva tjedna mi je dva puta  povraćao, ali i to je bilo u pola igre - samo je zastao, povratio i nastavio s trčanjem pa sam pretpostavila da je možda jeo taman prije igre pa da mu je zato pozlilo. Koje su moguće dijagnoze i što mi preporučujete? Unaprijed hvala, BarbaraO: Na navedenom mjestu se kod pasa i mačaka nalaze podvilični limfni čvorovi, koji leže obostrano iznad grkljana u blizini kuta donje čeljusti. Glatki su, okruglastog oblika, veličine graška do lješnjaka, ovisno o veličini životinje. Limfni čvorovi su sastavni dio limfatičnog sustava, koji bitno djeluje i sudjeluje u nizu reakcija kojima se organizam brani od vanjskih utjecaja. U njima se proizode krvne stanice - limfociti, a osim toga zaustavljaju strane supstance koje dopru do njih. Promjene na limfnim čvorovima pokazuju postoji li u organizmu infekcija i je li opća ili lokalna. Kako su limfni čvorovi sastavni dio hematopoetskog sutava , promjene na limfnim čvorovima mogu biti simptom sustavne bolesti krvi ili krvotvornih organa. Vrlo često su i sjedište metastaza malignih novotvorevina. Limfne čvorove pretražujemo palpacijom, a na taj način prosuđujemo njihova svojstva: oblik, veličinu, građu, konzistenciju, temperiranost kože i okolnog tkiva, osjetljivost (bolnost)te odnos prema okolnom tkivu. Pod normalnim okolnostima limfni čvorovi su režnjaste građe ili glatki, meko opore konzistencije, na pritisak nisu osjetljivi, temperirani su kao okolno tkivo, pomični na podlozi, a koža nad njima je bez promjena. Osim podviličnih prepipavaju se rameni, poplitealni, aksilarni i ingvinalni limfni čvorovi, kako bi se usporedile promjene i utvrdilo je li u pitanju lokalna ili generalizirana promjena. Prema naravi procesa otečenje je akutno ili kronično. Akutno otečenje može biti posljedica upale samog limfnog čvora ili lokalne infekcije u pripadajućem području tijela.Tada je limfni čvor povećan i osjetljiv na pritisak (bolan). Akutno otekli podvilični limfni čvorovi prate akutnu upalu sluznice nosa, sinusa, usne šupljine ili zubne alveole. Kronično otečeni limfni čvor izraz je bujanja vezivnog tkiva zbog kronične upale, leukotične hiperplazije limfatičnog tkiva ili metastaze malignog tumora. Tada je limfni čvor povećan, ali bezbolan te tvrđe konzistencije. Preporučam Vam da mačka odvedete na pregled kako bi se pregledali i ostali limfni čvorovi te uz pretragu krvi ili eventualno citološku pretragu utvrdilo je li u pitanju lokalna ili opća, akutna ili kronična infekcija. Pošto ste spomenuli tumor na mjestu puknuća Ahilove tetive, najvjerojatnije nije u pitanju maligni tumor jer se tumorom smatra svaka oteklina na ili u tijelu, ali je razlika u njenoj građi te malignosti. Opširnije o tumorima kod mačaka možete pročitati u prijašnjem odgovoru kolegice Zdravke Rumihe, dr. vet. med. naslovljenom Planocelularni karcinom kože. Na mjestu puknuća tetive se javi reakciona upala, gdje se s vremenom počne bujanje ožiljkastog tkiva koje pokušava nadomjestiti defekt. Smatram da ne morate pomišljati na najgore prije  pregleda kod veterinara i postavljanja prave dijagnoze.

 Odgovara: Franjo Hrgota, dr. vet. med., Pet centar, B. Gumpca 32, Pula  P: Imam mačka starog tri i pol godine. Inače nije imao nikakvih zdravstvenih problema do prije tri dana. Počelo je s povraćanjem, zatim kašalj, otežano diše, kao da mu hropti u plućima. Teško guta, slabo jede, a i što pojede povrati, također odbija i piti, samo spava, a inače je veseo i razigran pa me zanima vaše mišljenje jer trenutačno nismo u mogućnosti posjetiti veterinara. Unaprijed hvala. JosipO: Prema opisanim znacima, kao što je kašalj, otežano disanje i kako navodite zvuk "kao da mu hropti u plućima", može se posumnjati na respiratornu infekciju. Respiratorne infekcije su kod mačaka relativno česte. Glavni i najčešći uzročnici su virusi - mačji herpesvirus koji izaziva rinotraheitis i mačji kalicivirus, iako se tu mogu naći i neki drugi mikroorganizmi. U nastanku bolesti veliku ulogu igra stres, stoga bolest najviše pogađa mačiće, ali obolijevaju i starije mačke. Mačke koje prebole infekciju ostaju relativno dugo kliconoše, a bolest se prenosi direktnom kontaktom, ali i neizravno, najčešće aerosolom, kao i opremom. Znaci bolesti su visoka tjelesna temperatura, gubitak apetita, kihanje i suzenje očiju, letargija, kašalj, iscjedak iz nosa, koji može biti, ovisno o stadiju bolesti, bistar, sluzav i zamućen, kao i gnojan. Može se zakomlicirati i upalom pluća, odnosno sekundarnim bakterijskim infekcijama, a sve skupa obično traje 5-10 dana, uz povoljnu prognozu, osim kada se radi o malim mačićima koji mogu veoma teško oboljeti. Liječenje je, s obzirom na to da se radi o virusnim infekcijama, potporno i simptomatsko. Liječenje uključuje primjenu antibiotika širokog spektra, radi bakterijskih sekundaraca, kapi za nos i oči te infuzije po potrebi. Redovno treba čistiti nos i oči jer se stvaraju i suše velike količine iscjetka. Ponekad mačke višednevno odbijaju jesti pa je dobro hraniti ih sa špricom, mačjom hranom za rekonvalescentna stanja. Težina i trajanje bolesti u vezi je s općim stanjem mačke pa će tako znaci bolesti biti izraženiji kod slabije uhranjenih mačaka izloženih stresu. Odrasle mačke obično ne oboljevaju teško, što nije slučaj kod mačića, koji mogu biti ozbiljno bolesni i kojima je nužna veterinarska pomoć. S obzirom na moguće komplikacije, preporučujem Vam svakako odlazak veterinaru. Dodatno o respiratornim problemima kod mačaka možete pročitati u ranije objavljenim odgovorima Kašalj kod mačaka i Upala pluća (pneumonia) u mačaka.

 Odgovara: Silvija Havrle Lovrić, dr. vet. med., Pet centar, Ulica kralja Petra Svačića 61, Osijek  P: Prije dva dana dečko je našao malog mačića i odlučio ga udomiti. Odveli smo ga veterinaru jer se činio prehlađen te smo dobili antibiotike. Odmah smo mu stavili ampulu protiv buha taj isti dan navečer jer sam vidjela da ima buhe. Danas smo mu dali 1/10 Pratela. Nakon nekoliko sati mačić je obavio veliku nuždu te je izbacio nešto što izgleda kao špageti (to su valjda gliste) i na naše neugodno iznenađenje jako puno nekakvih plosnatih dugačkih nakupina. Imale su i nekakve nakupine po sebi, meni je izgledalo kao malo grožđe. To smo sve očistili. Kasnije je maleni opet imao nuždu i opet je izbacio to plosnato, dosta komada (valjda trakavica..?). Moram priznati da smo se jako zabrinuli za nas, budući da smo jako puno vremena proveli s njim prije nego smo mu dali Pratel, dakle dva dana. Prali smo ruke uvijek jer je novi i nikad ne se zna, ali svejedno smo zabrinuti. Ležao je kod mene u krilu, igrali smo se s njim normalno provodili vrijeme s njim. Moja pitanja su... Koliko će dugo mačić to još izbacivati? Trebamo li još poduzeti kakve mjere? Postoji li mogućnost da i mi dobijemo ikakve crijevne nametnike? S druge strane, ja doma kod sebe imam mačka starog 2 godine, kastriranog, cijepljenog. Primio je Iverktin 03.08. ove godine pa me zanima postoji li kakva opasnost i za njega i da li da mu stavim neku ampulicu npr. Advocate? U međuvremenu, sad u 9. mjesecu sam mu stavila ampulu, ali samo protiv buha jer sam smatrala da za crijevne nametnike nije potrebno budući da je Iverktin dobio prije manje od 2 mjeseca. Još nešto, moj susjed od nedavno ima takoder malog mačića kojeg nije očistio od nametnika, a taj mali mačić dolazi k mojemu na igru i u naše dvorište pa me zanima može li moj mačak na bilo koji način pokupiti od njega crijevne parazite? Inače ja svojega čistim 3-4 puta godišnje. Svaka informacija nam je u ovom trenutku dobrodošla... Hvala. Lijepi pozdrav, Dorotea O: Trakavice su česti crijevni paraziti pasa i mačaka i mogu se pronaći kod mnogih sisavaca kao i gmazova u cijelome svijetu, uključujući kopitare i mesojede. Cestode ili trakavice, dobile su ime zbog svog plosnatog poput trake oblikovanog tijela i pripadaju razredu Cestoda, koljenu Platyhelmintes. Najčešće trakavice kod pasa su Dipylidium caninum ,Echinococcus granulosus, Taenia hydatigena, Taenia pisiformis, Taenia Multiceps i Taenia serialis. Tijelo trakavica sastoji se od glavice(skoleks), koja je građena kao organ za pričvršćivanje i nesegmentiranog vrata koji je pričvršćen na konstantno regenerirajuće članke-proglotide. Cijeli lanac segmenata se naziva strobila i može biti dug nekoliko metara, iako su neke vrste trakavica duge samo nekoliko mm.  Umjesto usta, na vrhu glavice nalazi se šiljak -  rostelum koji se sastoji od nekoliko redova oštrih kukica ili siski koje omogućavaju fiksiranje na crijevnu stjenku. Ovi paraziti nemaju razvijene probavne organe i potrebne hranjive tvari uzimaju preko žuto-bijele do crvenkaste kutikule. Svaka proglotida je neovisna funkcionalna cjelina i sadrži iste organe, uključujući reproduktivne organe oba spola. Proglotide rastu neprekidno iz područja vrata i postaju spolno zrele kako se pomiču dalje na strobili. Gravidni članci su puni jaja i odbacuju se čitavi. Vrsta Dipylidium caninum parazitira kod pasa i mačaka. Posrednici u razvoju su buhe i pauši. Dugačka je  do 50 cm. Članak D.caninum može sadržavati do 20 kokona svaki sa do 40 jaja okruženih sa sluzavom masom. Takvi članci su bijeli s crvenom nijansom, izgleda poput riže, mogu se naći na dlaci oko anusa, a kad se sasuše budu žućkasti. Nosioc se invadira kada pojede buhu, koja je prije pojela jajašce trakavice. Opširnije o trakavicama vrste Dipylidium caninum te drugim crijevnim parazitima možete pročitati u odgovoru "Crvići" oko anusa mačke / Crijevni paraziti u mačaka, a o potencijalnoj opasnosti za ljude možete više saznati u odgovoru Gliste i trakavice - opasnost za ljude.   Kao što je navedeno, u slučaju invazije mačke bilo glistama bilo trakavicama, potrebno je provesti dehelmintizaciju-čišćenje od crijevnih parazita, a obavezno je i suzbijati vanjske kožne parazite, tj. buhe. Pošto ste mačiću dali Pratel tablete, koje djeluju kao cestocid i nematocid ( ubijaju trakavice i gliste), normalno je da se uginuli paraziti izbacuju peristaltikom crijeva. Obično to potraje 2 do 3 dana. U tom razdoblju je neophodno ostatke parazita i izmet neškodljivo uklanjati. Kao što ste naveli , bitno je održavati uobičajene higijenske mjere. Navedeni paraziti su opasniji za malu djecu koja se igraju sa životinjama ili negdje gdje ima životinjskih ostataka pa u igri unesu jajašca u usta. O preparatima za dehelmintizaciju mačaka, koje možete pronaći u trgovinama Pet centra možete pročitati u ranije objavljenom odgovoru Pratel ili Drontal tablete? Što se tiče Vaše starije mačke, redovita dehelmintizacija je preporučljiva, a u ovom specifičnom slučaju možete staviti ampulu "Advocate", no ona djeluje protiv buha, glisti i šugaraca, a ne protiv trakavica. Možda je bolje i njemu dati Pratel ovisno o tjelesnoj težini, a protiv buha staviti ampulu akoje prošlo mjesec dana od prošle ampule. Vašem susjedu preporučite da svog mačića očisti o crijevnih nametnika i od buha kako se paraziti ne bi dalje množili u Vašoj okolini. Nadam se da će Vam ove informacije koristiti.

 Odgovara: Franjo Hrgota, dr. vet. med., Pet centar, B. Gumpca 32, Pula  P: Imam dva mačića stara cca 4 mjeseca. Prije tjedan dana su dobili proljev i tu nastaje problem. U veterinarskoj stanici su nam preporucili sulfadimidin. Doza je bila manja od 1 ml pošto su mačići slabi i mršavi. Lijek nažalost nije pomogao. Dobili su i suhu hranu (brikete), no ni to nije pomoglo pa Vas molim za savjet što da učinim. Hvala, DanijelO: Proljev kod mačića nije rijedak problem. Do njega može doći, kao i kod starijih mačaka, zbog neadekvatne hrane koju su mačići spremni često puta pojesti. Osim ovog uzroka, proljev mogu izazvati crijevni paraziti, a može se raditi i o infekcijama različitim mikroorganizmima, poput bakterija ili virusa. O crijevnim parazitima pisala je opširno kolegica Zdravka Rumiha dr. med. vet.  u ranije objavljenom odgovoru Crijevni paraziti. Raspon mogućih infekcija kreće se od bakterijskih infekcija, poput Salmonele, E. coli ili Campylobacter vrsta, do akutnih virusnih infekcija kao što je panleukopenija i povremenih povećanja bujanja crijevnih bakterija i kvasnica. U većini slučajeva prisutan je smeđi, tekući proljev, tjelesna temperatura može biti povećana, a u nekim slučajevima može se pojaviti i povraćanje. Hrana je primarni uzrok proljevu ako je došlo do prejedanja te ako se mačić hranio preteškom ili premasnom hranom ili sekundaran kao popratna pojava neke infekcije. Ako vaša mačka ima osjetljiviji želudac preporuča se hrana niske količine masnoće, lako probavljiva, sa srednjom količinom proteina, više manjih porcija tijekom dana. Za probleme gornjih dijelova crijeva Hill's Feline i/d je vrlo učinkovita hrana. No, neki drugi problemi sa probavom zahtijevaju i drukčiju prehranu. Ako Vaši ljubimci, osim proljeva, ne pokazuju druge znakove bolesti (gubitak apetita, apatija, promjene u boji mokraće,...) i liječenje kod kuće može dati rezultate. U početnim stadijima proljeva (u prvih nekoliko dana) možete usporiti peristaltiku crijeva i uspostaviti normalne uvjete za probavu i posebnim hranama namijenjenim za probavne smetnje, kao što su Eukanuba Intestinal, Royal Canin Intestinal ili Hill's i/d. Naravno, ove bi hrane trebale biti savjetovane od strane veterinara koji je prethodno pregledao ljubimce i odredio dijagnozu i terapiju. Ukoliko proljev ne prestaje nakon poduzetih mjera, ponovni odlazak veterinaru je neminovan.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Mojoj ljubimici Miški, mački, je izašlo nešto malo ispod nosića. Crno je, veličine 5 s 5 milimetara i izbočeno je. Preko te gutice raste dlaka. To se pojavilo pre oko 5 dana najviše. Maca ne izlazi van. Samo na terasu. Tako da mislim da nije krpelj, pošto posumnjah na to. Da li znate šta bi to moglo biti? Najlepše hvala. BožicaO: Na koži kućnih ljubimaca često se mogu pronaći različite novotvorevine. Uzroci istih mogu se tražiti u različitoj etiologiji: virusna oboljenja, tumorozne tvorbe, ozljede tkiva, divlje meso,... Papilomatoza je virusno oboljenje koje se manifestira bradavičastim izraslinama, na koži i sluznici. Uzročnik je papiloma virus koji sa svojom kliničkom slikom pokazuje afinitet prema koži i sluznicama. Iako su papilomatoze različitih vrsta životinja morfološki slične, bolest kod svake vrste izaziva antigeno različit virus. Papilomi (bradavičaste izrasline) najčešće se javljaju na području glave, vrata, prsa, trbuha i ekstremiteta, a osim navedenih izraslina životinja ne pokazuje neke druge simptome, odnosno drugih promjena nema. Također, često se mogu pronaći i začepljene lojne žlijezde. Ovakve ciste mogu biti sastavljene od staničnog detritusa ili samo tekućine (ponekad prsnu same od sebe, zacijele i više se ne pojave). Ostale postaju kronično iritirane i inficirane, te se moraju ukloniti. Također, na koži je moguće pronaći i lipome, hematome, neoplazije,... Iz svega prije navedenog da se zaključiti kompleksnost kao i različitost promjena koje se mogu pojaviti na koži. Iz tog razloga, osiguravanja zdravlja ljubimca kao i Vaše sigurnosti, savjetujem Vam da se s ljubimcem obratite svom veterinaru. Isti će po pregledu ljubimca biti u mogućnosti točno utvrditi podrijetlo promjena te postaviti dijagnozu. S dijagnozom, moći će se odrediti prikladni pristup tretiranja postojećeg stanja kao i najbolji put za održavanje kao i postizanje optimalne kvalitete života ljubimca.

 Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Imam mačka, britanskog kratkodlakog, starog godinu i pet mjeseci. Prije par mjeseci je kastriran. Obično je živahan i razigran, ponekad agresivan, ali sve u granicama normale. Grize i grebe, ali na način koji mu mi dopuštamo. Ne voli se maziti i ne da da ga se dira i drži u rukama. Prije par dana sam ušao u kuću izvana, nakon što sam pomilovao drugog mačka na cesti, i moj mačak me je bijesno napao, kako nikada nije. Počeo je vrištati, grebati i gristi me po nogama, a ja nisam mogao pobjeći, sve dok ga ukućani nisu odvojili. Brine me ovo jer i do sad sam imao kontakt s mačkama vani i nikada nije bilo sličnih ispada. Taj put mačak se smirio, međutim, dva dana poslije, opet isto. Iz čista mira, mačak dolazi u sobu i napada me, na isti način, vrišteći i jezivo urlajući. Oba puta dlaka i rep su mu bili nakostriješeni. Nakon što se smiri, ne dopušta da mu priđem. Frkće na mene i mijauče ako mu se približim, a on nije u stanju da me napadne. Šta je u pitanju i šta da radim ? Molim Vas da mi pomognete jer više ne smijem ostajati na samo s mačkom jer je nemoguće obraniti se, a ne znam kada će ponovo doći do sličnog ispada... Almir  O: Za mačke bismo mogli reći da su polupitome životinje koje se vraćaju svom divljem instinktu za vrijeme igre, socijalne interakcije ili stresa. Agresivne mačke se vežu za jednu jednu osobu, a za druge ne mare. Način na koji se takvo ponašanje može 'zauzdati' je da mački omogućite puno aktivnosti koje će joj dopustiti da svoju energiju usmjeri na prihvatljive objekte. Ona svoje frustracije može iskaliti na njima. Ako se mačka već uzrujala, pustite je nasamo da se smiri. Najbolji način kontrole agresije jest nagraditi dobro ponašanje pažnjom i hranom te ignorirati i spriječiti situacije u kojima Vaša mačka postaje agesivna. O agresivnom ponašanju kod mačaka detaljno je pisala kolegica Zdravka Rumiha dr. vet. med. u odgovorima Mačak grize i grebe i Agresivan mačak. U ponudi Pet centra su Ceva Feliway spray i Feliway raspršivač koji sadrže prirodne sastojke sa svojstvima mačjeg facijalnog feromona. Koriste se za prevenciju obilježavanja mokraćom, zaustavljanje grebanja te za smirivanje mačaka u stresnim situacijama. Sprej se nanosi direktno na predmete koje mačka obilježava na neželjeni način, a raspršivač se utakne u utičnicu (slično kao osvježivači zraka) te djeluje kroz mjesec dana na površinu od 50-70 m². Oslobađanjem djelatne tvari uznemirene mačke ponovo se smiruju te se počinju ponašati na uobičajeni način. Ako uz primjenu navedenih preparata ne dođe do vidnog poboljšanja, savjetujem Vam da, ako je to moguće, Vašem ljubimcu promijenite stanište, odnosno omogućite mu da ide van. Kako bi se utvrdilo radi li se u pojedinom slučaju možda o organskom poremećaju, kao što kolegica i navodi u priloženim odgovorima, potrebna je pomoć veterinara.

 Odgovara: Elena Tijan, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka  P: Jučer smo bili kod veterinara i kod mace stare 2 godine otkrivena je hipertrofija srca. Da li se u vašim centrima može kupiti ili naručiti hrana za mačke s kardiovaskularnim bolestima? Nešto kao: Hill's Prescription Diet Feline h/d, Purina CV Cardiovascular ili nešto slično? Hvala, ŽeljkaO: Hipertrofična kardiomiopatija (HCM) najčešća je bolest srca u mačaka. Riječ je o stanju kod kojega dolazi do zadebljanja stijenke srčanih klijetki (ventrikula). Kako se stijenka srčanog mišića povećava odnosno odeblja tako se volumen u komori smanjuje pa srce automatski prima manje krvi te isto tako šalje manje krvi u organizam. Hipertrofija ventrikula može tako dovesti do zatajenja srca s posljedičnim komplikacijama poput prekomjernog nakupljanja tekućine u plućima ili u organizmu. Uzrok HCM-a je u većini slučajeva idiopatski ili pak nepoznat. Ulogu u nastanku hipertrofične kardiomiopatije kod mačaka mogao bi eventualno imati povišen krvni tlak ili poremećaji poput hipertireoidizma (povećano lučenje hormona štitnjače). Također, smatra se da postoji i genetska predispozicija osobito kod perzijskih te Maine Coon mačaka. Od HCM-a mogu oboljeti mačke od 6 mjeseci starosti pa nadalje. Simptomi se međutim najčešće javljaju u životinja srednje dobi. Nešto češće obolijevaju mužjaci negoli ženke. Simptomi hipertrofične kardiomiopatije mogu biti različiti, a ovise prvenstveno o težini bolesti. Često se simptomi ne mogu opaziti dok bolest već nije dosta uznapredovala. Vlasnici mogu u početku eventualno primijetiti nešto ubrzanije disanje i/ili gubitak apetita. Kod nekih se životinja može naglo pojaviti paraliza stražnjih nogu zbog stvaranja tromba u lijevoj pretklijetki. Ovakvo stanje najčešće uzrokuje i dosta jaku bol. Dijagnoza se postavlja detaljnim kliničkim pregledom, rendgenskom snimkom (veličina srca) te ehokardiografijom (ultrazvuk srca). Što se tiče liječenja, nažalost ne postoji lijek koji će promijeniti tok bolesti. Eventualno ako je došlo do zatajenja srca i posljedičnog edema pluća mogu se davati lijekovi za ublažavanje nastalih simptoma (kisik, fursemid, ß-blokatori, aspirin itd.). U slučaju hipertireoidizma liječenje postoji pa će se tako i brzina rada srce te njegova veličina polako vratiti u normalu. Sama prognoza je dosta promjenjiva pa je teško predvidjeti kojom će se brzinom u pojedinom slučaju bolest razvijati. Što se tiče prehrane, mačke sa HCM-om trebale bi jesti hranu koja sadrži male količine soli kako bi se spriječilo pretjerano zadržavanje soli i vode u organizmu. U nekim slučajevima preporučaju se i dodaci prehrani poput taurina i karnitina. Hrane koje ste Vi naveli nažalost još uvijek ne postoje na našem tržištu. Jedine opcije koje trenutno kod nas možete nabaviti su Hill'sove k/d i l/d. K/d hrana namijenjena je mačkama sa kroničnim bubrežnim oboljenjem te srčanim poremećajima dok se l/d preporuča kod bolesti jetre i ranih stadija srčanih bolesti. Hill's k/d postoji kao dehidrat u pakiranju od 1,5 kg ili kao mokra hrana u vrećicama od 85 grama ili konzervama od 156 grama. L/d hrana također dolazi kao dehidrat u pakiranju od 1,5 kg te u konzervama od 156 grama. Navedenu hranu možete naći u svim našim ljekarnama.

 Odgovara: mr. Ljiljana Vrhovac Uzur, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb  P: Sasvim slučajno, dok sam koristila vazelin za svoju upotrebu, primjetila sam da mačak hoće da liže vazelin. Na ambalaži pišu sastojci: petrolatum, bez bojila i konzervansa. Da li mačak to smije lizati? Hvala! Darija O: Parafinsko ulje je gusta tekuća smjesa ugljikovodika, a dobiva se destilacijom nafte. Pročišćeno parafinsko ulje je bezbojno, prozirno i bez mirisa. Čisto parafinsko ulje služi u ljekarništvu i kozmetici kao izvrsna podloga za razne masti, kreme i druge slične proizvode. Parafinsko ulje koristi se i kao laksativno sredstvo, kod začepa. Vazelin je smjesa tekućih i čvrstih parafinskih ugljikovodika, a dobiva se iz parafina. Petrolatum ili meki parafin koristi se kao podloga u kozmetičkim preparatima, a jedan je od sastojaka zaštitnih sredstava za usne. Maca se neće otrovati ukoliko poliže vazelin, ali to nadalje nastojte izbjeći. Maci možete ponudite neki od dodataka prehrani koji sadrži riblja ulja jer ona poželjno utječu na zdravlje mačke.

 Odgovara: Silvija Havrle Lovrić, dr. vet. med., Pet centar, Ulica kralja Petra Svačića 61, Osijek  P: Imam 2 mačića stara 2.5 mjeseca. Cijepljeni su i očišćeni od parazita. Jednoj mačkici se već duže vrijeme prave krastice u nosnicama. Nema nikakvog iscjetka, samo suhe krastice na rubu nosnica. Mačkica se normalno ponaša, igra se, jede i umiljata je, normalne težine. Nema problema pri disanju. Ne znam je li to bitno i povezano s ovim, ona nikada ne prede, mada uživa kad je se mazi. Trebam li te krastice ispirati s nečim? Drugi mačić ih nema. Također, imam i dvije odrasle mačke koje također nemaju krastice. Šaljem Vam i sliku. Unaprijed Vam zahvaljujem na odgovoru. Srdačan pozdrav, MarijanaO: Zahvaljujem Vam na slici jer sam na taj način "pregledala" promjene kod mačkice. Pošto maca nema iscjetka iz nosa, može se isključiti upala gornjih dišnih puteva, ali bih posumnjala na lokalnu  upalu kože – dermatitis. Ispod krastica je najvjerojatnije površinski upaljena koža, koja stalno vlaži, a kad se sekret sasuši, nastaje krastica. U slučaju da se krastica otkine vjerojatno bi se pojavio sukrvičasti iscjedak  iz kojeg bi, kad se sasuši, opet nastala krastica. Pošto je Vaša mačka još mlada, njen imuni sustav još nije u potpuosti razvijen, ali takve  promjene nisu  opasne za nju.Promjene su mogle nastati pod utjecajem bakterija ili nekog nadražajnog sredstva, a mislim da nije u pitanju alergija jer nema promjena u široj okolini ni u nosnicama. Preporučam Vam da krastice operete toplom vodom i aplicirate lokalni antiseptik, npr. Betadine otopina ili mast, ali pazite da ne zatvorite nosnice. Nakon  toga, preporučila bih Vam Flogoderm kremu, koja je indicirana za terapiju dermatitisa, a možete je pronaći u ljekarnama Pet centra. Nešto više o dermatitisu alergijske etiologije možete pročitati u prijašnjem odgovoru Alergijski dermatitis kolegice Zdravke Rumihe, dr. vet. med. Nadam se da će Vam ove informacije koristiti.

 Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Imam dvije mace i zanima me smije li se u prostoru u kojem svakodnevno borave koristiti aroma lampa i eterična ulja? Postoje li ograničenja i na koja se ulja najčešće odnose? Unaprijed zahvaljujem na odgovoru, Mirela O: Aromaterapija je u današnje vrijeme vrlo popularna u našim kućanstvima. Svojevremeno se smatralo kako su neka eterična ulja sigurna za zdravlje mačke pa čak i korištena u liječenju npr. upala uha uzrokovanih ušnim parazitima, problema sa gornjim dišnim sustavom te za ublažavanje posljedica stresa. No, posljednjih godina, istraživanja ukazuju na mogućnost toksičnog učinka eteričnih ulja na mačke bilo da su unesena hranom, aplicirana na kožu ili inhalirana. Najzahvaćeniji organ toksičnim učinkom je jetra. Naime, jetra u mačaka ne posjeduju mehanizam za pravilno metaboliziranje različitih sastavnih dijelova esencijalnih ulja kao što to imaju jetra u npr. ljudi. Stoga, toksičan učinak se u mačaka može javiti vrlo brzo, unesen u organizam ili apliciran izvana ili tijekom duljeg perioda vremena, povremenom ili stalnom inhalacijom, ali bez obzira o kojem načinu unosa se radilo, toksični učinak može dovesti do teških jetrenih oštećenja pa čak i uginuća. Najviše korištena eterična ulja za koja se smatra da imaju potencijalan toksičan učinak za mačke su: pepermint, ulje limuna, lavande, čajevca, cimeta, ulja crnogorica, ulje majčine dušice, ulje breze te ostala ulja koja u svojem sastavu sadrže fenole. Pri odabiru eteričnog ulja je važno voditi računa prije svega da li mački uopće odgovara eterično ulje, odnosno da li ga prihvaća ili bježi od izvora. Zatim, eterično ulje uvijek mora biti vrlo razrijeđeno (maksimalno 1 kap na 10ml vode ali je čak i u koncentraciji od 1 kapi na 25ml ulje učinkovito); eterično ulje se ne smije staviti direktno na kožu ili dlaku mačke. Također, preporučljivo je ne držati mačku u zatvorenoj prostoriji gdje se raspršuje eterično ulje. Kako mačke imaju vrlo istančan osjet mirisa samo nekoliko udaha već može imati pozitivne ili pak negativne posljedice. Pratite reakciju Vaših ljubimaca na pristunost mirisa eteričnih ulja u Vašem domu pa tako, nema razloga za uskraćivanjem ukoliko im eterično ulje odgovara. Naravno, razvojem altenativne medicine u ljudi ukazala se potreba i za takvim pristupom u veterinarskoj medicini pa se tako pokazalo kako se pravilnim odabirom i upotrebom eteričnih ulja, hidrosola ili biljnih ulja, pomaže u ispravljanju čestih problema kao što je to: nervoza, markiranje urinom, čupkanje dlake, samoozljeđivanje, teritorijalnost, obscesivna ponašanja, artritis, svrbež kože. O aromaterapiji u kućnih ljubimaca pisala je Davorka Balantin, dr. vet. med. u ranije objavljenom odgovoru Aromaterapija. Ovim vidom terapije u kućnih ljubimaca specijalizirali su se stručnjaci na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu na Klinici za unutrašnje bolesti pa se za više informacija možete obratiti na broj telefona Klinike: 01/2390 -350.

 Odgovara: Silvija Havrle Lovrić, dr. vet. med., Pet centar, Ulica kralja Petra Svačića 61, Osijek  P: Imam žutog mačka starog godinu dana, isključivo je u stanu. Unazad par dana počeo se jako čudno ponašati, unezvjereno trčati, trzati donjim dijelom tijela, dahtati... Bili smo kod veterinara, prvi ga je zadržao na promatranju  par sati, dao mu antidepresiv i rekao da mu je malo povišen kalij. Nakon dolaska od vetrinara mačak je opet imao ispade, sutradan smo ga odveli drugom vetrinaru koji je rekao da je to zbog boli u perianalnim vrećicama i obradio ih je i da bi sada sve trebalo biti u redu i da je to bilo zbog boli u analnim vrećicama. Međutim, nakon par sati ispadi su se ponovili. Malo pročavajući  istovjetne slučajeve postalo je jasno da je to feline hyperestesia sindrom. Mačak je kastriran prije mjesec dana. Slabo jede i samo spava zavučen ispod pokrivača uz povremene ispade. Zanima nas ima li lijeka za to stanje i kave su prognoze za kvalitetan život našeg mačka. Sa štovanjem, MirjanaO: O mačjoj hiperesteziji sam već pisala u prijašnjem odgovoru Sindrom mačje hiperestezije (Feline Hyperestesia Syndrom) / Tjeskoba u mačaka. Pošto je to sindrom, tj. skupina simptoma, ne moraju svi biti ispoljeni, različito kod svake mačke, a okidač je stres. Pošto je mačak nedavno kastriran, moguće je da se uplašio druge životinje ili možda strane osobe ili ga je sam postupak kastracije uplašio. Možda u susjedstvu obitava drugi mužjak koji čuva svoj teritorij pa je uplašio Vašeg mačka. Strah djeluje stresno na mačke i one se više ne osjećaju sigurno u svojoj okolini. Dugotrajni stres stvara tjeskobu, a time utječe na mačkino psihičko zdravlje. Preporuča se smanjivati stres, pokušavajući mačka zainteresirati za nove igre i igračke  te više vremena provoditi s njim. Potrebno je puno strpljenja, ali i upornosti, jer se mačke vežu za svoj prostor i svaka najmanja promjena može na njih djelovati stresno. reporuča se redovito odlaziti na kontrole kod veterinara, koji bi s vremenom isključio druge bolesti sa sličnim simptomima. Što se tiče liječenja, svakoj takvoj mački treba pristupiti individualno. Prvi veterinar kod kojeg ste bili mačku je dao antidepresiv, koji ne može pomoći odmah i samo nakon jedne aplikacije. Kako bi se pokazali učinkovitima, antidepresivi se  moraju  davati redovito kroz određeno vrijeme. U našoj državi nema antidepresiva koji su registrirani za životinje. Neke mačke mogu postati depresivne radi dosade, pomanjkanja interakcije s vlasnicima ili iz nekih svojih razloga. Depresija kod mačke može izazvati gubitak interesa za hranu, mačka može postati letargična, izbjegavati društvo i povlačiti se u samoću. Mačke mogu postati depresivne kada su njihovi vlasnici u stresu ili tuguju. Možete pomoći Vašoj mački da se bori s posljedicama depresije, no prvo ih morate znati prepoznati. Apetit Vaše mačke se može početi smanjivati i odjednom ona počinje ostavljati hranu u zdjelici iz koje je prije sve pojela. Drugi slučaj je da mačka u potpunosti prestane jesti, čak danima. A kada je nudite hranom, uopće ne pokazuje interes za nju. Može također odbijati i poslastice. Naravno, uvijek trebati uzeti u obzir da možda postoji neki fizički problem koji može utjecati na apetit mačke. Upaljeni zubi, kao jedna od mogućnosti, mogu hranjenje učiniti toliko bolnim da mačka prestaje jesti. Jedan od klasičnih znakova depresije kod mačke je izbjegavanje druženja s ljudima. Ona se počinje skrivati po kutevima, ispod namještaja i u sobama koje se ne koriste. Mačka postaje vrlo tiha. S druge strane, tugujuće mačke koje su izgubile bliskog druga, poput druge mačke ili čovjeka, mogu se početi glasati mnogo više nego normalno. Također mogu hodati okolo u potrazi za izgubljenim prijateljem. Mačke puno spavaju, no mačka koja pati od depresije spava više nego inače. Pada i razina aktivnosti, mačka gubi interes za igru i može izgledati snuždeno. Ponekad pokazuju abnormalno ponašanje, ali takvi znakovi se  ne moraju pojaviti kod svih mačaka. Neke mačke prestanu voditi brigu o čišćenju krzna, pa im krzno postaje prljavo i matirano. Depresivne mačke mogu postati agresivne, mogu početi gristi i grebati iz čista mira. Takve mačke mogu prestati koristiti ispavno kutiju s pijeskom za wc, a nuždu obavljati npr. po stanu i kući. Mačke mogu postati depresivne i nakon što prožive veliki stres u životu, poput boravka u skloništu za životinje. Također, mačke mogu postati depresivne ako je njihov vlasnik u takvom raspoloženju i vlasnik svoje emocije nesvjesno prenese na životinju, a mačke su vrlo osjetljive na raspoloženje vlasnika. Ne očajavajte ako uvidite da je Vaša mačka depresivna. Razgovarajte o tome s veterinarom. Takvoj mački treba pružiti puno ljubavi i pažnje, pokušajte je oraspoložiti posebnim poslasticama i novim igračkama. Tada je ljubimcu najpotrebnija ljubav; budite strpljivi, dajte joj vremena i mačka će se oporaviti. Od preparata koji se koriste za razdražljive i uznemirene pse i mačke  u trgovinama Pet centra možete pronaći sljedeće preparate: KALM AID tablete – koriste se kod anksioznosti, stresa, putovanja, problema u ponašanju; sadrže L-triptofan - esencijalna aminokiselina koja utječe na proizvodnju serotonina koji ima smirujući opuštajući učinak; L-theanin - aminokiselina koja ima opuštajući učinak; Tiamin (vit. B1), čiji nedostatak utječe na poremećaje živčanog sustava te druge sastojke. DIA-CALM tablete na biljnoj bazi - sadrže đumbir koji se još od davnina koristi za smirivanje mučnine, valerijanu - biljku koja djeluje smirujuće te hmelj; koristi se u slučajevima putovanja, smirivanja straha od grmljavine, petarda i promjena okoline i smiruje u ostalim stresnim situacijama. Nadam se da će Vam ove informacije koristiti.

 Odgovara: Elena Tijan, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka  P: Imam mačka starog oko 3 godine i zbog jake krvave upale zubnog mesa su mu izvađeni zadnji gornji i donji zubi. Bio je nekoliko puta na terapijama po 10 dana Stomorgylom 2 i od tada se stanje malo popravilo, ali u zadnjih par mjeseci mačak opet ima, ali samo na donjoj čeljusti jako crveno meso zbog čega sam mu ponovno davala u dva navrata po 10 dana Stomorgyl tablete, ali crvenilo nije nestalo i nisam vidjela baš nikakvog poboljšanja na donjoj čeljusti mačka. Međutim, mačak je veseo, pun energije i normalno jede (od Hill'sa Oral Care granule), čak se i udebljao. Zanima me je li moguće da tablete Stomorgyl više ne djeluju i da mu više te tablete ne vrijedi davati jer je možda na njih od česte uporabe stekao otpornost i što me posebno zanima, može li mačak normalno živjeti i s upalom zubnog mesa, a da mu to ne smeta, jer kao što sam rekla, veseo je, ima dobra apetit i ponaša se normalno? KamelijaO: Mačke su obično sklone kroničnim upalama usta kao što su gingivitis (upala desni) i stomatitis (upala usne šupljine). Postoji više faktora koji dovode do ovakvog obolijevanja među kojima je najčešća preosjetljivost ili alergijska reakcija na bakterijski plak. Od ostalih uzroka treba svakako spomenuti bolesti pout mačje leukemije (FeLV), virusa mačje imunodeficijencije (FIV), kalicivirusa, zaraznog peritonitisa (FIP) i Bartonelle henselae. Terapija stomatitisa i gingivitisa se obično provodi redovitim čišćenjem zubi kod veterinara, svakodnevnom njegom kod kuće (četkanje) te pravilnom i kvalitetnom prehranom. Kod kroničnih slučajeva kada je bolest već napredovala jedino je rješenje kompletno vađenje zubi. Upotreba antibiotika, kortikosteroida i drugih lijekova nažalost nema dugoročnih rezultata u liječenju. Stomorgyl je makrolidni antibiotik koji djeluje na gram – pozitivne bakterije poput stafilokoka, streptokoka, klostridija i nekih vrsta bacila te na gram-negativne bakterije kao što su Fusobacterium spp. i Bacteroides spp. Budući da, kao što sam gore navela, uzroci gingivitisa mogu biti mnogobrojni odnosno da nije riječ samo o bakterijskoj infekciji to je vjerojatno razlog zašto Stomorgyl više ne djeluje. Ja bih Vam svakako savjetovala da Vašeg ljubimca odvedete na pregled kod veterinara koji će na temelju pregleda utvrditi o čemu je točno riječ i savjetovati Vas o najprikladnijoj terapiji. Iako za sada mačak nema nekih ozbiljnijih simptoma, gingivitis može dovesti do jakih bolova i odbijanja hrane, pojačanog slinjenja, krvarenja desni, neugodnog zadaha te promjena u ponašanju (agresivnost, iritacija, depresija itd.). Neki veterinarski stomatolozi vjeruju da što je duže mačka na gore navedenim lijekovima to će vađenje zubi biti manje uspješno, a oporavak sporiji. Iz toga razloga, ako je vađenje zubi indicirano, onda se to svakako preporuča napraviti što ranije. U svakom slučaju, preporuka je da se o promjeni terapije i općenito načinu liječenja konzultirate s Vašim veterinarom. Nešto više o gingivitisu i stomatitisu kod mačaka možete pročitati i u odgovoru kolegice Silvije Havrle Lovrić, dr. vet. med. naslovljenom Gingivitis (upala zubnog mesa), stomatitis (upala usne šupljine) i FIV.

 Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Javljam vam se sa jednim pitanjem koje vjerojatno muči jako puno vlasnika mačaka. Naime, kada se treba dati antibiotik to je prava muka stoga me interesira postoji li neki antibiotik koji se može mački smiješati u hranu koju inače jede? Pokušavali smo s "amoksilom", ali ga odmah osjeti i ne želi pojesti. Stoga me interesira postoji li neki u tekućem stanju, a da nema neki izraženi ukus ili miris? Pošto nismo u mogućnosti ići kod veterinara da mu da injekciju, takva stvar bi nam jako puno pomogla. Ako postoji, interesira me cijena i može li se kupiti u vašim centrima. Unaprijed zahvaljujem uz puno pozdrava! JulijoO: Više o upotrebi antibiotika u liječenju mačaka pisala sam u ranije objavljenom odgovoru Upotreba i doziranje antibiotika. U potpunosti je razumljivo otežano davanje lijekova mačkama, a naročito u obliku tableta koje redovito imaju (osobito oni lijekovi ili antibiotici za humanu upotrebu) omotač ne osobito atraktivnog mirisa i okusa. S obzirom na istančan ukus i dobro razvijen osjet mirisa u mačaka, ponekad je veliki izazov aplicirati im tabletu, no postoji nekoliko učinkovitih metoda. Smrviti tabletu u fini prašak (ako je to moguće s obzirom na tip lijeka jer će u suprotnom mačka dobiti prekoncentriranu dozu u prekratkom vremenu) i umiješati je u malu količinu konzervirane hrane za mačke. Za bolji učinak treba odabrati one sa ribom. Zatim, sakriti cijelu tabletu u mački posebno ukusnu hranu koju vrlo rijetko dobiva poput punomasnog topivog sira ili sira za mazanje a nekim mačkama su osobito atraktivne hrenovke ili pak salame ili kobasice sa visokim udjelom jetre. Dobra se čak pokazala i jetrena pašteta. Prije samog davanja tablete ponudite mački malu količinu nečeg od navedenoga kako bi vidjeli da li joj i što najbolje odgovara. Poslasticu možete ponuditi iz njene posudice za hranu, ali i dati sa Vašeg prsta da poliže. Kada vidite da je nešto od navedenoga prihvatila, ubacite tabletu u poslasticu. S obzirom na to da su mačke oduševljenje novim i ukusnim okusom, redovito niti ne primijete da su sa poslasticom progutale i tabletu. Jedino ako je krajnje nepohodno tableta se može izmrviti, ali samo ako to dozvoljava tip lijeka. Sljedeće, mačku možete zamotati u ručnik kako bi je onemogućili da Vas ogrebe. Prije zamatanja pripremite malu količinu vode u brizgalici. Nakon što ste mačku omotali i dali joj ujedno i osjećaj sigurnosti otvorite joj čeljust pritiskom palca i kažiprsta na unutarnje rubove usana. Jednom rukom joj držite glavu unatrag a drugom ubacite tabletu u grlo. Odmah nakon toga dajte joj brizgalicom malo vode. Nakon ovog koraka poželjno je držati usta mački zatvorena ili masirati vrat što je potiče na gutanje (ovaj refleks potiče i lagano puhanje u nos) a sve do onog trenutka kada ste sigurni da je mačka progutala tabletu (nakon gutanja mačke obično počinju lizati nos). Ovo su samo neke od najčešćih uspješnih metoda u davanju tablete mačkama, ali bez obzira o kojem se načinu radilo, uvijek treba nakon davanja mački dati vode i nagraditi je omiljenom poslasticom. Iznimno je važno mačku još dok je vrlo mlada navikavati na davanje tableta pa je tako dobro birati i poslastice koje su oblika tablete (ne one u obliku kobasica, puslica i sl.) osim pripravaka protiv crijevnih parazita u obliku tableta. Pokazalo se kako u odrasloj dobi mačke naučene na tablete nemaju problema s uzimanjem lijekova. U ponudi veterinarskih ljekarni Pet centar trgovina imamo nekoliko antibiotika sve redom u obliku tableta, a za različite indikacije: Pfizer Synulox, Merial Stomorgyl, Merial Ronaxan, Krka Enroxil. Moram napomenuti kako se svi izdaju isključivo na veterinarski recept, a što je i razumljivo s obzirom na problematiku koju sam navela u „Upotrebi i doziranju antibiotika“. Na hrvatskom tržištu postoji registrirani antibiotik u tekućem obliku za peroralnu primjenu od Genere Sulfadimidin 32% ili Sulfadimidin PET 32% koji se mogu nabaviti u veterinarskim ljekarnama u sklopu veterinarskih ambulanti, stanica ili klinika.