Pitajte veterinara

 Odgovara: Franjo Hrgota, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Imamo sijamskog mačka starog 9 mj. Od prošloga petka ne uzima hranu, jako slabo, skoro pa ništa. Povremeno, ali i to slabo, pije tekućinu. Prvo smo ga hranili mesnim Whiskas proizvodima, a poslije, nakon konzultacije s veterinarom, Trovet briketima. Do sada je bilo sve u redu i odjedanput su došli problemi. Prije dva dana smo otišli s njim kod veterinara, obavio je pregled i veterinar je zaključio da nema nikakvih vanjskih očitovanja nekakvog oboljenja. Temperatura i kilaža su mu sasvim u redu, dobio je jedino cjepivo protiv glista i B vitamin za bolji apetit (koji, na žalost, nije imao baš prevelik učinak). Otišla sam do Pet centra i kupila mu vitaminsku pastu Calo-Pet i mesni obrok Royal Canin Recovery.Molim vas, ako nam možete dati koristan savjet.S poštovanjem, InesO: Apetit ili tek predstavlja psihološku kategoriju koja ima veze sa memorijom i različitim asocijacijama, za razliku od gladi koja je fiziološka i predstavlja izraz organizma koji ima potrebu za hranom. Zbog toga, smanjen apetit može nastati zbog različitih situacija koje su primarno psihološke, a tiču se npr. promjene hrane, promjene u okolišu mačke, poput novog kućnog ljubimca u kući ili nove osobe u kući. U ovom smislu, ponekad je potrebno minuciozno istraživanje da bi se otkrilo zašto mačka slabije jede. Ipak, ovakve situacije nisu zabrinjavajuće jer su obično prolazne.Ponekad, međutim, smanjen apetit predstavlja početak pojedinih bolesti, a može se nastaviti kao anoreksija, tj. potpuni izostanak apetita. Bolesti kod kojih dolazi do anoreksije su zaista mnogobrojne. Ukoliko je apetit smanjen kroz duži period i dovodi do gubitka tjelesne težine, neophodno je zatražiti veterinarsku pomoć.Za stimulaciju teka kod mačke možete upotrijebiti hranu koja je uobičajeno atraktivnija, poput ribe ili neke druge hrane koja ima intenzivan miris. U pravilu, što je miris intenzivniji, to je hrana ljubimcu atraktivnija. Primjena vitamina B kompleksa, u tom smislu, također može pomoći. Mačja trava također dolazi u komercijalnim uvjetima, u različitim varijantama i može ponekad poslužiti kao stimulator apetita.Što se tiče Calo-Pet paste i Royal Canin Recovery konzerve, mogu reći da se radi o vrhunskim proizvodima koji mogu pomoći da se poboljša apetit Vašeg ljubimca.

Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam mačka od 6,5 mjeseci, koji je bio na kastraciji prošli tjedan. Sve je prošlo u najboljem redu i sad me zanima prehrana. Do sada je jeo Royal Canin suhu hranu za mačiće stare 4-12 mjeseci i po pola konzerve dnevno. Ostala bih na Royal Caninu, no nisam sigurna što mu sada trebam davati: da li RC suhu hranu za sterilizirane mačke ili posebnu RC suhu veterinarsku hranu Young Male s/o? Željela bih spriječiti bilo kakve probleme sa urinarnim traktom, no nisam sigurna da li smije zauvijek jesti samo posebnu veterinarsku hranu Young Male s/o ili je to samo za bolesne mačke? Također, da li smije jesti razne poslastice s obzirom na kastraciju? Obožava ih i dajem mu ih jednom dnevno. Zahvaljujem unaprijed, MirtaO: Nakon kastracije ljubimca, u organizmu dolazi do određenih hormonalnih promjena, a organizam ljubimca se počinje prilagođavati "novim uvjetima". Oni će uvjetovati da ljubimac postaje sve privrženiji obitelji s kojom živi, a prema određenim istraživanjima, da im se i vijek života prolongira.Naravno, ako se i uzme u obzir sve gore navedeno, i sama prehrana ljubimaca bi trebala biti posebno prilagođena, a sve prema dobi, aktivnosti i potrebama organizma. To podrazumijeva da ljubimci koji su u periodu rasta i razvoja (mačići do cca. 12. mjeseca života) moraju dobiti prehranu koja može podmiriti sve njihove potrebe, osigurati snažan imunološki sustav i velike potrebe organizma za izgradnjom svih organa i organskih sustava te u isto vrijeme biti lako probavljiva.Stoga, do cca. 12. mjeseca života savjetuje se da se ostane na postojećoj hrani i režimu hranjenja ljubimca pridržavajući se svih naputaka o dnevnim količinama, a sve prema tjelesnoj težini i starosti ljubimca. Za 5-6 mjeseci (oko 12. mjeseca života ljubimca), polagano pređite na hranu za sterilizirane ljubimce, kao što je Royal Canin Young Male, Royal Canin Sterilized, Hill's Neutered Cat, Brit Care Castrate.Prije navedene hrane su tako prilagođene da zadovolje sve dnevne potrebe, s nutricionističkog stajališta, steriliziranih ljubimaca. Također, uporabom gore navedenih hrana, moguće je prevenirati različite zdravstvene poremećaje te održati optimalnu tjelesnu težinu, kao i uvjete u mokraćnom traktu koji jamče prevenciju formiranja mokraćnih kamenaca.

 Odgovara: mr.sc. Ljiljana Vrhovac Uzur, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Imam jedan problem i molim vas da mi ga pomognete riješiti. Naime, imam veliku mačku koja je prije 4 mjeseca okotila 5 mačića. Vodila je brigu o njima i čuvala ih. No, u posljednje vrijeme kad joj se bilo koji mačić približi, ona zareži na njega, a nekad se čak nakostrješi i puše. Iako nije uvijek tako jer ona njih nekad i liže, a nekad ih čak i doji. Zanima me u čemu je problem, zašto to radi i može li se ikako to riješiti! Hvala, MarijaO: Ponašanje Vaše mačke tipično je za period odbijanja mačića.Tijelo mačke je po porodu pod utjecajem hormona prolaktina. On potiče lučenje mlijeka, ali isto tako snažno djeluje na ponašanje mačke. One svu svoju pažnju posvećuju njezi i hranjenju mladunaca. Dojenje traje pet do šest tjedana, nakon čega mačići počinju samostalno jesti krutu hranu. Zbog emocionalne povezanosti, ovaj period može biti i nešto duži.Međutim, s odrastanjem mačića snizuje se nivo prolaktina, a s njim se smanjuje i majčinska briga za mladunce. Dojenje za majku postaje neugodno jer izrastaju oštri mliječni zubići malih maca.Mačići i nadalje imaju potrebu za majčinom blizinom i pažnjom, ali priroda se pobrinula da se na vrijeme počnu osamostaljivati. Govor tijela u mačaka je vrlo istančan i jasan, pa stoga ne trebate brinuti zbog ovih "odgojnih metoda". Mama mačka će svojim mačićima sasvim jasno dati do znanja kako se trebaju ponašati.

 Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Moj mačak ima 3,5 godina i prije par dana primjetio sam da mu je lijeva strana usta natekla. Nedavno mu je ispao lijevi očnjak. Sad teško jede i slina mu curi iz usta, a još uvijek je oteklo. Možete li mi, molim vas, reći šta da radim? Unaprijed hvala, SrećkoO: Razni uzroci mogu dovesti do ispadanja zuba u mačke. Najčešće je to trauma koja dovodi do puknuća (frakture) zuba i upala zubnog mesa (gingivitis).O frakturi zuba pisao je kolega Franjo Hrgota, dr.vet.med. ovdje.O gingivitisu možete pročitati ovdje.U svakom slučaju, mačka treba detaljnije pregledati veterinar (pregled općeg zdravstvenog stanja i usne šupljine) i najvjerojatnije će staviti mačka na antibiotik.Ono što Vi možete učiniti je hraniti mačka mekanom i lako probavljivom hranom. To su konzervice namijenjene za oporavak organizma (npr. Hill`s "a/d", Royal Canin "Recovery" i Eukanuba "High Calorie").U našim ljekarnama možete kupiti Orozyme gel, prozirni gel bez okusa i mirisa za oralnu higijenu pasa i mačaka. On sadrži peroksidaza sistem enzimski kompleks koji inače sadrži slina i koji pomaže održavati normalnu ravnotežu mikroorganizama u ustima. Djelatna tvar oplakuje zube i zubno meso u kontaktu sa njom. Enzimski kompleks prodire u plak, ulazi u bakterijske stanice i na taj način izvore energije za bakterijski rast.Također, kada se mačak oporavi, ukoliko nije kastriran, savjetujem Vam da razmislite o kastraciji koja će spriječiti da mačak strada pri lutanju.O važnosti kastracije pisala je kolegica Davorka Balantin, dr.vet.med. ovdje.Osim razloga za ovaj rutinski operativni zahvat, navedenih u tekstu kolegice, ono što je važno je također i to da sprječavate da Vaš mačak i dalje stvara vani neželjeno potomstvo. Naime, nisu samo ženke mačke odgovorne za donošenje na svijet neželjenih mačića, a i njih ima puno koje lutaju i žive vani. Prema Zakonu o zaštiti životinja (NN 135/06, članak 48), posjednici kućnih ljubimaca moraju osigurati kontrolu razmnožavanja životinja pod njihovim nadzorom te moraju zbrinjavati mladunčad vlastitih kućnih ljubimaca, a u slučaju nekontroliranog razmnožavanja, kada ne žele sami zbrinuti mladunčad, snose troškove njihova zbrinjavanja.Također, kastrirani mačak ima puno manji radijus kretanja i manju sklonost označavanja urinom terotorij, što znači manje štete po susjedovom cvijeću, balkonu i sl.Mačak koji luta jer ga na to navode hormoni danima ne jede, u tučnjavama se može zaraziti mačjim bolestima, od koje su neke i zoonoze, što znači da prelaze i na ljude (primjerice, gljivice, a posebno bjesnoća ukoliko ljubimca niste cijepili). Mačka niste zakonom obvezni cijepiti protiv bjesnoće, no ukoliko ga puštate da ide po vani to bi bila topla preporuka, a također i cijepljenje protiv mačjih zaraznih bolesti i redovito čišćenje od unutarnjih parazita.

 Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Imam godinu dana starog mačka, koji provodi jako puno vremena van kuće. Otekla mu je lijeva stražnja šapa. Ima malu ogrebotinu koja je već zarasla, ali mislim da nije to uzrok otečenja. Već mu je jednom tako otekla noga, ali ga nije toliko boljela i nakon par dana je splasnulo otečenje. Nema nikakvih kvrga, crvenila i slicno. Noga je otečena na području nožnih prstiju, samo onaj dio šape koji naslanja na pod kad hoda, jako ga boli pri dodiru i kad hoda dosta šepa.MirnaO: Kod Vašeg mačka došlo je do stvaranja rane (ugriz, ogreb, trauma). Nakon što je površinska ranica počela zaraštavati, u unutrašnjosti se inficirala i posljedica je flegmona. Flegmona je difuzna upala vezivnog tkiva seroznog ili gnojnog karaktera, uzrokovana piogenim bakterijama. Obično je sekundarna, posljedica infekcije rane. Tok nastanka je vrlo brz, uz izrazitu promjenu općeg stanja, a lokalni nalaz je difuzna, bolna oteklina, temperirana i tvrdo-tjestaste konzistencije. Flegmona se treba tretirati antibioticima i onda će se resorbirati i proći ili će prijeći u apsces. O obradi apscesa pisala je kolegica Danijela Biban, dr. vet. med. ovdje.Naravno, pregledom će se isključiti i eventualni prijelom.Kada čovjek nabavi kućnog ljubimca on mu je dužan osigurati smještaj, hranu i potrebnu zdravstvenu njegu. Postoje mnogi preventivni zahvati kojima se mogu spriječiti različite bolesti i stradanja. Kod mačaka je to u prvom redu cijepljenje i kastracija.Cijepljenje se obavlja protiv najčešćih mačjih zaraznih bolesti, kao što su zarazni virusni rinotraheitis, panleukopenija mačaka i kalicivirusna infekcija, virus mačje imunodeficijencije i mačje leukemije i, u konačnici, bjesnoće.Dolaskom dužih dana, a to je upravo počelo, mačke se počinju tjerati i započinje jedno dugo razdoblje mučnog lutanja, tučnjava, izostanka od doma i razdoblja bez jela, pogotovo za muške mačke. Mačak koji luta jer ga na to navode hormoni danima ne jede, pada otpornost organizma i on postaje prijemljiv za mačje zarazne bolesti, od kojih su neke i zoonoze, što znači da prelaze i na ljude (gljivice, a posebno bjesnoća ukoliko ga niste cijepili, naime to niste zakonom obavezni, no ukoliko puštate mačku da ide po vani to bi bila topla preporuka, a također i cijepljenje protiv mačjih zaraznih bolesti i redovito čišćenje od unutarnjih i vanjskih parazita). Mnogo ih, nažalost, strada od posljedica ranjavanja u borbama, pod kotačima auta, a oni koji se vrate kući dolaze na "liječenje" i kada se oporave opet odlaze.O važnosti kastracije pisala je kolegica Davorka Balantin, dr.vet.med. ovdje.Radi smanjene razine spolnih hormona mačke postaju mirnije i umiljatije. Također, kastrirani mačak ima puno manji radijus kretanja i manju sklonost označavanja urinom terotorij, što znači manje štete po susjedovom cvijeću, balkonu i sl. Kod kastriranih ženki preveniramo nastajanje tumora na mliječnoj žlijezdi te iscrpljenost, a tako i primljivost na bolest zbog stalnih okota.Važno je naglasiti da kastracijom također sprječavate da Vaš mačak i dalje stvara vani neželjeno potomstvo. Naime, nisu samo ženke mačke odgovorne za donošenje na svijet neželjenih mačića, a i njih ima puno koje lutaju i žive vani. Prema Zakonu o zaštiti životinja (NN 135/06, članak 48), posjednici kućnih ljubimaca moraju osigurati kontrolu razmnožavanja životinja pod njihovim nadzorom te moraju zbrinjavati mladunčad vlastitih kućnih ljubimaca, a u slučaju nekontroliranog razmnožavanja, kada ne žele sami zbrinuti mladunčad, snose troškove njihova zbrinjavanja.Kastracija se obavlja kod ženki najčešće nakon 6 mjeseci starosti, a kod mužjaka nakon 8 do 10 mjeseci starosti. Zahvat se obavlja u svim veterinarskim ambulantama, a neke od njih u ovo doba godine imaju čak i akcijske popuste za zahvat kastracije. Mačka dan prije posti, a kući ide dok je još u anesteziji, dok već  drugi dan nakon zahvata može normalno jesti i piti. Za 8 dana vade se konci ženkama, dok se kod mužjaka rana ne šiva. Za daljnje održavanje kondicije postoje specijalne hrane za kastrirane mačke, koje sprječavaju debljanje i stvaranje mokraćnih kamenaca, ukoliko do toga dođe.U svakom slučaju, kastracija ljubimca donosi mnoge prednosti, kako za životiniju, tako i za vlasnika jer napokon možete u potpunosti uživati u svom kućnom ljubimcu.

 Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Našla sam malog mačića starog otprilike 1-2 mj. Kod mene je već par dana. Sve smo učinili da mu olakšamo početak u novom domu i stvarno je sretan mačak, samo jede igra se i spava. Ali moj mačić ne mijauče, on jadnik otvara usta i pokušava mijaukati, ali nikakav zvuk ne izlazi. I kad se tako napreže, često počinje kašljati, tj. više me to podsjeća na neko gušenje, kao da ostaje bez zraka. Zašto ne može mijaukati i da li mu možemo ikako pomoći? PetraO: Kada se životinja ne može glasati, prvo moramo ustanoviti stanje organa koji su odgovorni za glasanje.Grkljan je tako prilagođen da djeluje kao vibrator. Pritom vibriraju vokalni nabori koji se zovu glasnice. To su nabori koji se od postranih stijenki grkljana pružaju u središte glotisa, a nekoliko grkljanskih mišića ih nateže i mijenja im položaj. Tijekom normalnog disanja, glasnice su široko rastvorene da olakšaju prolaz zraka. Tijekom glasanja, one se približavaju tako da prolaz zraka između njih uzrokuje vibracije. Visina vibracija određena je stupnjem nategnutosti glasnica, stupnjem njihove priljubljenosti te masom njihovih rubova.Kliničku pretragu grkljana obavljamo izvana i iznutra. Izvana palpiramo grkljan istovremeno s obje strane. Prilikom palpacije grkljana pažnju posvećujemo na temperiranost, oblik, osjetljivost. Grkljan pretražujemo iznutra tako da malim životinjama otvorimo usta rukom ili otvaračem za usta pa lopaticom ili prstom potisnemo korijen jezika prema dolje. Uz dobro osvjetljenje, možemo vidjeti prednji dio grkljana, epiglotis, glasnice i rimu glotidis, a kroz otvoreni glotis i svod grkljana.Bolesti grkljana su bolesti koje uzrokuju promjene strukture i funkcije grkljana.Klinički znakovi ovise o uzroku određene disfunkcije. U anamnezi saznajemo da životinja ima promjene u glasanju, da povremeno kašlje, da je manje aktivna.Uzroci mogu biti paraliza grkljana, koja je ili prirođena ili stečena (trauma vrata, deficit hormona, npr. hormona štitnjače), trauma (ugriz, strana tijela), upala grla, slabost organizma...Savjetujem Vam da posjetite svog veterinara koji će napraviti detaljan klinički pregled i postaviti dijagnozu te Vas, na osnovu toga, dalje uputiti.

 Odgovara: Biljana Brzać, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam malog mačića na čijem su se krznu pojavile neke trunkice bijele kao perut, a ja sam dobio informaciju da su to buhe. Možete li mi preporučiti neki prirodni preparat protiv buha i šta je najbolje da uradim da one nestanu? I da li su mačje ogrlice protiv buha učinkovite? Unaprijed hvala, AdmirO: Uzrok prhutanja kože mogu biti mnogostruki, kao što su bakterijske, virusne, parazitarne ili gljivične infekcije. Nadalje, uzrok može biti alergijska reakcija na neku komponentu iz hrane (konzervans, aditiv, bjelančevine biljnog ili životinjskog porijekla). U tom slučaju, na koži se može javiti  crvenilo, sitne krastice, prištići ili svrbež na području lica, vrata ili uški. Nadalje, može se raditi o dermatitisu izazvanom alergijskom reakcijom na buhe.U svakom slučaju, životinji treba preventivno aplicirati zaštitno sredstvo protiv buha.Vanjske parazite (buhe, krpelji) u vrlo mladih mačića možete suzbijati Frontline sprejem. Sprej se nanosi na životinju s udaljenosti od 10-20 centimetara, poprska se cijela životinja u smjeru suprotnom od rasta dlake razmičući krzno, sve dok se životinja dobro ne navlaži. Pri upotrebi treba koristiti zaštitne rukavice i spriječiti kontakt spreja s očima životinje. Nakon jednokratne aplikacije, preparat uništava krpelje tijekom mjesec dana, a buhe tijekom dva mjeseca. Životinju treba izbjegavati močiti dva dana prije i nakon upotrebe spreja (uključuje i dodir s npr. mokrom travom). Nakon tog vremena kupanje ne umanjuje antiparazitski učinak.Osim Frontlinea spreja, na mladim mačićima možete koristiti Herbamax puder ili sprej, koji imaju trenutni učinak i nemaju prolongirano djelovanje.U periodu dok je Vaš ljubimac još mlad, poželjno bi bilo izbjegavati uporabu ampula i ogrlica. Naime, i sami proizvođači navode da se ampule mogu stavljati tek nakon 2-3 mjeseca života, odnosno ogrlice tek nakon 5-6 mjeseci života.Prostor gdje ljubimac boravi potrebno je mehanički očistiti i dobro usisati usisavačem te tretirati insekticidom neškodljivim za kućne ljubimce (npr. sprej Biokill).U kasnijoj dobi ljubimca možete koristiti preparate u obliku ampula Frontline Combo spot on, Advantage, Advocate spot on (ampula se aplicira svakih mjesec dana), zatim Petvital Verminex kapi(prirodni preparat bez toksičnih insekricida, sredstvo se nanosi direktno na životinju, a tretman se ponavlja svaka 3-4 tjedna),  Bio-Insekt Shocker sprej (biološki prirodno sredstvo za zaštitu od vanjskih nametnika), Bio-ogrlica  (sadrži prirodno kokosovo ulje, a zaštita traje 3 mjeseca).Nadalje, uzrok perutanja kože može biti deficitarna prehrana, manjak minerala, vitamina i aminokiselina u organizmu.U tom slučaju, maci možete ponuditi preparate Beaphara Laveta i taurin, B komplex vitamini (kapi koje se daju u vodi za piće), Duo-Activ (multivitaminska pasta), Top 10 (vitaminsko-mineralne tablete), Petvital Biotin Tabs i Cat Felltop gel (preparati na bazi biotina jer deficit istog u organizmu dovodi do suhe i prhutave kože te ispucane dlake bez sjaja) te koristiti Anti-Dandruff šampon (protiv perutanja kože, na bazi maslinovog ulja i salicilne kiseline).Sami procijenite što biste Vašem ljubimcu od navedenih preparata mogli najakše aplicirati (pasta, kapi, tablete, gel). U svakom slučaju, da biste dobili vidljive rezultate, terapiju biste trebali provoditi minimalno 6-7 tjedana.

 Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Prije 2 dana odvela sam mačka u veterinara jer nije mogao vršiti nuždu, 3 dana samo su mu nekontrolirano izlazile kapljice mokraće. Veterinarka mu je napravila ultrazvuk, gdje je otkriven pijesak te mu je ispraznila mjehur (koji je bio itekako pun) kateterizacijom. Dobio je 8 tableta koje mora piti po dvije dnevno te mi je preporučena Hillsova hrana s/d. Kako je nije bilo za kupiti, uzela sam mu Royalovu Urinary. No, nakon svega primjetćujem da mačak i dalje ne obavlja nuždu normalno, već se muči, a to izlazi u malim količinama. Zanima me da li je to normalno i ako je, nakon otprilike kojeg vremenskog roka bi mu se trebao vratiti normalni nagon i količina za mokrenjem? Također me zanima da li mu nakon dva,tri mjeseca smijem povremeno (npr. jednom tjedno) davati običnu hranu (Kitekat, Whiskas i sl.), čisto malo radi promjene jer se dosta brzo zasiti određene vrste hrane? Bila bih vam veoma zahvalna ako bi mi mogli pomoći svojim savjetom i zanima me da li postoji kakav čaj koji bi mu povremeno mogla davati, tipa Uvina čaja, zbog mokraće? Unaprijed vam velika hvala, DamiraO: Bolest donjih mokraćnih puteva (FLUTD) sastoji se od grupe uvjeta od koje mnogi izazivaju upalu donjeg mokraćnog sustava i stvaranje kamenaca.Visok udio određenih minerala u hrani povećava mogućnost stvaranja kristala u mokraći. Poželjno je u hrani održavati što niži udio minerala magnezija i fosfora jer su oni najčešći sastojci kristalnog tipa - struvita. Struviti su kristali koji se stvaraju u alkalnoj (lužnatoj) mokraći a drugi tipovi kristala kao oksalati u kiseloj mokraći.Mokraćni kristali ili kamenci zahvaćaju donje mokraćne puteve i izazivaju iritaciju, upalu, čak i začepljenja i nemogućnost mokrenja.Prehrana koja daje optimalnu kiselost mokraće (mokraćni pH) neophodna je u nadzoru stvaranja kristala. Mokraćni kristali se vrlo učinkovito odstranjuju uz pomoć prikladne prehrane, ali će to ipak ovisiti o konkretnoj vrsti kristala.O težini stanja i dužini trajanja bolesti, ovisi i trajanje potrebne posebne prehrane.Otapanje mokraćnih kristala postiže se hranom "s/d" (Hill's) ili "Urinary" (Royal Canin), a sprječavanje ponovne pojave kamenaca hranom "c/d" (Hill's) ili "Urinary" (Royal Canin). Eukanuba ima hrane "Struvite Urinary Formula" i "Oxsalate Urinary Formula" (u dehidriranom obliku i kao konzerve) namijenjene za održavanje pH mokraće.Potrebno je maci davati isključivo medicinsku hranu za otapanje kamenaca jer svakim unosom druge hrane umanjit će se mogućnost otapanja.Ako primjetite da maca uopće ne mokri ili je to jako malo, ponovite posjet veterinaru kako bi se izvršila kateterizacija i time izbjegle moguće komplikacije. Vremenski period u kojem će doći do otapanja kamenaca uz korištenje medicinske hrane ovisi tome koliko je bolest uznapredovala. Kada životinja mokri bez poteškoća, znači da su otopljeni kamenci koji su zatvarali mokraćne puteve, ali kako su prisutni u obliku "pijeska" potrebno je nastaviti još oko 3 tjedna pa prijeći na hranu za održavanje.Pošto Vi koristite Royal Canin "Urinary", koji je namijenjen i za otapanje i održavanje pH mokraće, hranu nije potrebno mijenjati.Kada ljubimac jednom oboli od FLUTD-a, hranom koja preventivno pomaže da ne dođe do povrata bolesti treba biti hranjen do kraja života. Vaša maca može jedino koristiti, kako sada tako i u buduće, samo hranu koja regulira pH mokraće (ranije navedene hrane proizvođača Royal Canin, Hill's ili Eukanuba), u protivnom će doći do povrata bolesti.Uvin čaj popularan je lijek za mokraćne infekcije i dokazano je njegovo djelovanje na površinu bakterija, a time i sprječavanje širenja i izazivanja upale. No, taj čaj ne djeluje na kristale i ne otapa kristale u mokraći.

Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Mačak star 3 godine, kastriran odlutao je prije 5 dana. Smatrate li da ima šanse da se vrati poslije toliko vremena? Koliko daleko od kuće mačori mogu otići kada se pare? Naime, svaki dan ga pokušavamo dozvati, ali se ne javlja. Da li je uopće normalno da kastrirani mačak ovako odluta u vrijeme parenja? Hvala na odgovoru, MirjanaO: Ugroženost ili želja za dominacijom uzrokuje da ljubimci označavaju teritorij i na takav način drugim ljubimcima daju do znanja isto. Pri tom, koriste i feces i urin kao mirisne oznake. U označavanju se ne zadržavaju na "svojem" dvorištu, nego nerijetko obilaze i označavaju i šire područje. Naime, mačka smatra da se njeno područje prostire i izvan njenog dvorišta, a feces je vidljiva oznaka toga.Dolaskom dužih dana, karakteristično ponašanje mačaka, u vidu lutanja, borbi oko teritorija i borbi za ženke, polako se intenzivira. Tijekom ovog perioda, ljubimci se nerijetko udaljavaju od kuće i na duže vremenske periode, što dodatno komplicira situaciju. Naime, "vani" su izloženi različitim zaraznim bolestima, ozljedama, opasnostima od prometa vozila,... Iako se ovakvo ponašanje može prevenirati kastracijom, određena istraživanja su pokazala da to nije uvijek pravilo. Naime, prije specifično ponašanje ljubimaca se umanjuje ili u potpunosti reducira u 85-90% slučajeva po kastraciji. To nam govori da u 10-15% slučajeva, ljubimac i nakon kastracije može zadržati specifično ponašanje.Njihova izbivanja traju od nekoliko dana, tjedana pa čak i do nekoliko mjeseci. Provedena su mnoga ispitivanja na temu utvrđivanja teritorija ljubimaca, kako u urbanim tako i u ruralnim sredinama. Tako, određena studija provedena u Velikoj Britaniji na 100 ispitanika (ljubimaca) dovela je do zaključaka da se teritorij prosječnog ljubimca proteže na 200 kvadratnih metara od mjesta kojeg ljubimac smatra svojim domom. Međutim, svi se slažu da to ovisi o mnogim čimbenicima, kao što je sam teritorij (reljef), brojnost mačje populacije, spol ljubimaca,...U svakom slučaju, nadam se da će Vam se ljubimac ubrzo vratiti. Kada se vrati, savjetujem Vam da ga odvedete kod veterinara koji će biti u mogućnosti temeljito ga pregledati, osigurati mu prikladnu zdravstvenu zaštitu (prema potrebi) te posljedično siguran i kvalitetan nastavak života.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Mačak je nađen na cesti i odveden kod veterinara na pregled jer je nekako nekoordinirano hodao i bio je jako mršav. Bio je 2 tjedna u stacionaru, na infuziji, te je došao kod mene. Sumnjalo se na neku vrstu traume jer je nespretno hodao, tj. zadnji dio mu je bježao. Pokušali smo sa steroidima, no nije pomoglo, te je po savjetu veterinara trebalo samo proći vrijeme da se vidi koliko će se oporaviti. Oporavljao se polako sa vremenom, hod mu nije bio normalan, no poboljšao se, malu nuždu je obavljao u wc-u (u početku, kasnije je obavljao ispod sebe dok je ležao), no veliku nije mogao kontrolirati. Apetit mu je bio dobar. Nakon tri i pol  mjeseca  išli  smo na 3. savjet  te smo, po preporuci 3 liječnika, testirali mačka natoksoplazmozu. Čekali smo nalaze 2 tjedna i taman pri kraju, 1. dan prije saznanja nalaza, mačku se pogoršalo. Samo je ležao u krevetu. Apetit donekle u redu, no nije mogao hodati. Pozitivan je na toksoplazmozu (vama će, pretpostavljam, više značiti ova brojka "- vrijednost, pretpostavljam toksoplazmoze, u krvi je 500 i nešto). Počeli smo odmah sa liječenjem. Clindamicin i još nešto. 2 tjedna smo svakodnevno išli veterinaru te smo 3. tjedan, pošto mu je bilo malo bolje, odlučili pokušati sa još jednim "mixom" terapije, s tabletama (clindamicin, sumamed x2) da ne dolazim svaki dan na cijepljenje. Pogoršlao mu se, no ne odmah. 7. dan smo nastavili sa injekcijama te ih je primao 3 dana. S obzirom da je, jer izbjegava jesti, bio dosta na infuziji, morala sam ga siliti da jede. Jučer, kada smo došli s terapije doma, prvo sam mu na silu dala jesti (hranjenje špricom) te sam ga stavila na infuziju. Vidjela sma da je nemiran, čim sam ga spojila na infuziju, te sam ga nakon kojih pola sata odspojila (treba primati 2 dcl dnevno). Onda je počeo mijaukati čim ga taknem, kao da ga boli, isplazio je jezik, usta su mu izgledala skoro bijelo, suha, te mu je pogled bio čudan. Dr. mi je rekao da parazit utječe na mozak dosta, te smo trebali nastaviti s onom terapijom, i da mu se sada miču očni živci te mačak ima osjećaj da se sve vrti oko njega. Sada je na tihom, zatamljenom mjestu te je zamotan u ručnik, da se ne može ritati. Zanima me vaše mišljenje. Nema puno tekstova o tako uznapredovaloj bolesti. Znam da trebam slušati liječnika, no treba mi samo da čujem još jedno mišljenje, molim vas.Lijepi pozdrav, AndreaO: O toksoplazmozi u mačaka pisala je kolegica Martina Kuzmanić, dr.vet.med. ovdje.Općenito se smatra kako bi i druge neurološke bolesti trebalo uzeti u obzir ukoliko se poboljšanje zdravstvenog stanja ne uoči nakon tri dana od početka uzimanja terapije. U mačaka se mogu javiti ozljede kralješnice, moždani udar, cerebralna paraliza, mehaničke ozljede i boli uzrokovane ozljedama ligamenata, frakturama kostiju i upalama zglobova. Zatim, neurološki simptomi kao što su napadi, nestabilan hod, kimanje glavom i paralize rezultiraju kao simptomi drugih bolesti poput  mačjeg zaraznog peritonitisa, povišenog krvnog tlaka i hepatičke encefalopatije.Dijagnoza toksoplazmoze ponekad je vrlo kompleksna. Uključuje RTG-pretragu, koprološku pretragu, krvnu sliku i biokemiju krvi te druge dijagnostičke metode, prije svega titar protutijela. Niste mi naveli o kojem se nalazu radi pa mi je teško procijeniti značajnost istog. Općenito, titar IgG protutijela se najčešće rutinski radi no on sam po sebi nema osobiti dijagnostički značaj. Mačka koja je prije došla u doticaj sa toksoplazmozom i oporavila se od nje ima pozitivan titar IgG protutijela, a isti je slučaj i sa akuutno zaraženom mačkom i aktivnom infekcijom. Također, lažan pozitivan nalaz uočava se i kod rutinski vakciniranih mačaka kada povišeni tirat IgG protutijela ostaje u cirkulaciji i do 10 mjeseci nakon vakciniranja. Iz ovog se razloga pribjegava ponovnoj pretrazi krvi kroz dva do tri tjedna, tzv. parni serumi. Aktivna toksoplazmoza se tada može utvrditi ukoliko kroz taj period dođe do značajnog povišenja titra IgG protutijela. Drugi test protutijela iz IgM razreda pouzdaniji je indikator aktivne tokspolazmoze. U većini slučajeva sumnje na toksoplazmozu radi se pretraga na oba protutijela u isto vrijeme. Referentne vrijednosti za IgM protutijela su 1:64 dok povećanje IgG protutijela za četiri puta ukazuje na prisutnost aktivne infekcije.Liječenje toksoplazmoze u mačaka zna biti otežano jer je malo poznato o lijekovima koji imaju učinkovito djelovanje protiv ovog parazita. Najučinkovitiji lijek je klindamicin koji je potrebno kontinuirano davati kroz period dva do tri tjedna. Klinički znakovi se obično povlače 24 do 48 sati nakon inicijalnog davanja lijeka; poboljšava se apetit, povlači se hiperestezija i snižava tjelesna temperatura na normalne vrijednosti. No, za deficit donjih motornih neurona i mišićne distrofije u mačaka sa polimiozitisom potrebno je i nekoliko tjedana za izliječenje. Kroz tih nekoliko tjedana poboljšavaju se funkcije živčanog tkiva ali često oporavak nije moguć u potpunosti zbog trajnog oštećenja živčevlja uzrokovanog upalom središnjeg živčanog sustava.Istraživanja su pokazala kako se oko 60% mačaka oboljelih od tokspolazmoze može oporaviti uz adekvatno liječenje. Oporavak je upitan kod vrlo mladih mačića i onih mačaka sa jakom supresijom imunosnog sustava. Zahtjev je za nastavljanjem terapije antibiotikom i nekoliko dana nakon što se svi znakovi infekcije povuku pa je potrebna strpljivost vlasnika. Ako se liječenju ove bolesti pristupi agresivni i na vrijeme, mačke se vrlo dobro oporave, no kod uznapredovalih slučajeva (u onih mačaka sa jakim oštećenjima živčanog sustava i mišića) često zaostaju kronične posljedice smanjene funkcije.Za svaku je pohvalu što ste spasili jedan mačji život udomivši ga, a vjerujem da će uz Vašu neizmjernu ljubav i brigu doći do njegova što bržeg oporavka kako bi zajednički život bio na obostrano zadovoljstvo.

Odgovara: Silvija Havrle Lovrić, dr. vet. med., Pet centar, Svačićeva 61, Osijek P: Moja maca već mjesec i pol dana ima problema s glistama. Prvo je dobila Advocate kao preventivnu zastitu, ali sam primjetila mjesec dana nakon toga velike gliste oko anusa. Veterinar joj je tada dao pastu i proces s pastom smo opet ponovili za deset dana, ali to nije pomoglo. Maca je stara oko godinu dana i ne izlazi van, tako da ne znam kako je mogla dobiti gliste? Nakon ta dva tretiranja pastom, počela je izbacivati neka mala jajašca i neko vrijeme nije više imala gliste, ali su se opet pojavile nakon dva tjedna. Tada joj je veterinar opet dao Advocate, međutim čitala sam na netu da on više djeluje preventivno, nego ako maca već ima problema s glistama? I nakon Advocate-a su se gliste nastavile pojavljivati panam je sad dao tabletu da je smrvimo i otopimo u nečemu i damo maci s malom injekcijom u usta. Međutim, rekao je da to smijemo tek dva tjedna nakon tretiranja Advocate-om da maci ne bude preveliki šok za organizam. Prošlo je tjedan dana pa me zanima da li joj već sada mogu dati tu tabletu jer gliste ne prestaju izlaziti? I da li ta jajašca mogu preživjeti, npr. u mašini za pranje? Stalno perem deku gdje spava jer stalno tamo ostavlja ta jajašca.Unaprijed zahvalna, AnaO: U crijevima mačaka parazitiraju gliste (askaridi i ankilostomidi) i trakavice (Echinococcus granulosus i Diphilidium caninum).Askaridi su crijevni paraziti koji se najčešće nalaze kod psa i mačke, naročito kod štenadi i mačića. Odrasle gliste su bjelkaste, duge od 5 do 10 cm, a oblikom podsjećaju na špagete. Mogu se zapaziti izravno u izmetu, a u nekim slučajevima u povraćenom sadržaju. Žive u crijevima, hrane se vitaminima, mineralnim solima i drugim hranjivim tvarima, koje životinja dobiva s obrocima. Osim što životinji oduzimaju veliku količinu hrane, izazivaju i jake nadražaje  i ozljede probavnog trakta, a mnoge mučninu i proljev. Bolest se prenosi velikom količinom jajašaca, koja se izlučuju putem izmeta u vanjskoj okolini. Mačke i psi se zaraze nakon što pojedu tvari onečišćene jajašcima tih glisti.Ankilostomi su crijevne gliste koje se pojavljuju kod pasa i mačaka svake dobi, a koje su za razliku od askarida, manje, imaju oblik konca, bjelkasto-crvenkastog. Sišu krv u tolikoj mjeri da mogu prouzrokovati jake anemije, od kojih životinja može uginuti, naročito mlada. Simptomi te bolesti (povraćanje, mučnina, iscrpljenost, bolovi u trbuhu, proljev) slični su onima prouzrokovanim askaridima, samo u jačem obliku, a proljev je često crnkast zbog progutane krvi. Važno je prekinuti životni ciklus tih glista, očistivši od jajašaca vanjsku okolinu, zagađenu izmetom. U izmetu se nalazi ličinka koja se unosi u organizam kroz usta, s hranom ili vodom, ili se, pak, probije kroz kožu, naročito kožu trbuha ili mekuši, koje najviše kontaktiraju s tlom. Prijenos nastaje i pomoću majčinog mlijeka pa će tako mladunčad već imati parazite u času odbijanja od sise.Najrasprostranjenije trakavice su ružičasto-bjelkaste boje, u obliku trake, duljine od nekoliko centimetara do 1-2 metra. Žive učvršćene u stjenci crijeva, hraneći se lakomo hranom koju životinja pojede. Čim koji završni dio njezinog tijela bude zreo, oslobodi jajašca ili se odlijepi spontano čim stigne do vanjske okoline. Ako ovi dijelovi trakavice budu izlučeni s izmetom, moći ćemo ih primijetiti na njegovoj površini. Slični su malim bijelim glistama, kao zrna riže, dugi 3-5 mm, i sami se neznatno pokreću. Ako bi izlazili između dva izlučivanja izmeta, mogu izazvati lagani svrbež koji prisiljava životinju da struže analni otvor o zemlju, da se liže i da se iznenada okreće kao da je nešto smeta. Podignuvši rep moći ćemo primijetiti nekoliko tih zrnaca oko analnog otvora. Da bi se ciklus tog parazita mogao nastaviti, potrebno je da stigne do životinje posrednika, koji će progutati ta jajašca. Kada pas ili mačka opet progutaju životinju posrednika, zatvorit će se biološki ciklus trakavice uz razvoj odrasle životinje.Najčešći oblik trakavice, koju nalazimo kod psa ili mačke, je Diphilidium caninum, koja treba buhu kao prijenosnika. Klinički simptomi vezani uz ovu parazitozu ponešto se razlikuju: često, ako je životinja odrasla i dobro hranjena, ne treba ih ni biti. U nekim slučajevima može se primijetiti pretjerani apetit, nezadržljiv, praćen mršavljenjem ili pomanjkanje apetita, uz mučninu, bolove u trbuhu, proljev, katkad krv u izmetu.Dijagnoza crijevnih nametnika koji parazitiraju u crijevu Vaše mačke postavlja se koprološkom pretragom. Terapija se poduzima shodno nalazu nametnika.U slučaju invazije samo glistama postoji nekoliko preparata koji se mogu koristiti, kao npr. Banminth pasta te ampule Advocate (Bayer) i Stronghold (Pfizer).U slučaju invazije trakavicama i glistama koriste se tablete Pratel (Lek), Drontal cat (Bayer) i Verpanyl (Krka) te ampule Profender (Bayer).U slučaju Vaše mačke bilo bi preporučljivo dati neki od preparata koji djeluje protiv glista i trakavica, o čemu se najbolje savjetovati s Vašim veterinarom.Kako biste dezinficirali mačkinu okolinu i suzbili nametnike, preporučam Vam CAPHA Desclean spray (Canina).Nadam se da će Vam ove informacije koristiti.

 Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imamo mačka starog 14 godina, do sad nikad nije bio bolestan, no zadnjih pola godine ima problema sa šmrcanjem. Nakon što je dobio temperaturu, veterinar  mu je dao nekakve vitaminske injekcije i Synulox tablete, od kojih mu je jedno vrijeme bilo dobro, no šmrcanje se vratilo, a sa šmrcanjem mu je otekao i nos, oko mu se skroz izobličilo, a diše kroz nos kao da mu je začepljen. Sada je dobio Enroksil tablete i nekakvu injekciju, od koje je postojla mogućnost da mu otpadne dlaka. Ne znamo što da radimo, veterinar nam je rekao da ovaj tjedan dana ne uzima ništa, da se malo pročisti od svega, ali čini mi se da je njemu to počelo još gore oticati. Što da radimo? DanijelaO: Sinusitis je upalni proces koji zahvaća sluznicu paranazalnih šupljina, a to su zračni prostori u kostima lubanje, koji kanalima i ušćima komuniciraju s nosnom šupljinom. Klinički se razlikuje akutni i kronični sinusitis.Sinusitis je većinom  uzrokovan bakterijama, u pravilu nakon prethodne virusne infekcije gornjega dijela dišnog sustava. U starijih mačaka može nastati zbog tumora ili bolesti zuba, a mačke su zbog kratkog nosa sklone kroničnom obliku.Sinusitis je najčešće blaga, samoizlječiva bolest, ali se pojavljuju i vrlo ozbiljne komplikacije, zbog mogućeg širenja upalnog procesa na očnu šupljinu, moždane ovojnice i mozak.Kronični sinusitis definiran je trajanjem simptoma dulje od tri mjeseca, a nastaje zbog trajnog oštećenja sluznice pri dugotrajnome ili neprikladno liječenom akutnom sinusitisu.Pri svakoj virusnoj infekciji gornjih dišnih sustava često dolazi i do zahvaćenosti sinusnih šupljina. Upalni sekret i otok sluznice dovode do začepljenja izvodnih kanala, odnosno ušća sinusa u nazofarinksu.Većinom sinusitis nastaje kao bakterijska komplikacija prethodne virusne infekcije gornjega dijela dišnog sustava, a tome može pridonijeti alergijski rinitis, polipi u nosu i sinusima, devijacija nosne pregrade, strana tijela i tumori te posljedice ozljeda i kirurških zahvata na sinusima ili u usnoj šupljini.Klinički simptomi  sinusitisa su  pogoršanje prohodnosti nosa i nemogućnost disanja na nos, disanje s otvorenim ustima, gnojan iscjedak iz nosa, respiratorni simptomi koji traju dulje od sedam dana, katkad se pojavljuje otok lica i nosa ili vjeđa s bolnošću i crvenilom. Temperatura u većini slučajeva nije povišena.Liječenje sinusitisa je simptomatsko i antibiotsko, a katkad i kirurško (kronični sinusitis, komplikacije). U velikoga broja bolesnika dovoljno je samo simptomatsko liječenje. Primjenjuju se kapi za nos, koje smanjuju otok sluznice nosa i ušća sinusa, što osigurava bolju drenažu i ventilaciju sinusa. Liječenje antibiotikom u pravilu traje 10 dana. Antibiotici se katkad primjenjuju i lokalno (kronični sinusitis) putem igle za punkciju sinusa. Pri liječenju nekih komplikacija akutnoga sinusitisa i u liječenju kroničnoga sinusitisa katkad je nužan i endoskopski kirurški zahvat.Važna je pravilna i dugotrajna terapija, a kako mi, nažalost, niste naveli trajanje terapije i kad se provodila, teško mi je odrediti učinkovitost. Synulox i Enroxil su antibiotici širokog spektra i kod kroničnhi stanja preporučuju se dugotrajnije terapije, kako ne bi došlo do recidivirajućih bakterijskih upala. Antibiotska terapija svakako se mora ponoviti pošto je bilo poboljšanja sa Synuloxom, ali je potrebna dugotrajnija terapija, u trajanju 10-20 dana. Svakako se obratite veterinaru za pomoć ili potražite drugo mišljenje na klinikama Veterinarskog fakulteta, gdje će kolege adekvatnim pretragama  utvrditi uzrok i propisati terapiju.Jačanje imunološkog sustava i pravilna prehrana ljubimca hranom superpremium kvalitete (npr. Hill's, Royal Canin, Brit Care, Iams) namijenjene starim mačkama također je preporučljivo.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam dva problema sa svojom 14-godišnjom, dugodlakom, ali ne i perzijskom mačkom (mješanka je perzijske i "obične" mačke) koja ne izlazi van iz stana. Opće stanje joj je sasvim dobro, da unaprijed kažem. Jedan je akutan pa me zanima mogu li savjete koje sam dobila na internetu smatrati dobrima. Naime, nekoliko dana ima pojačani iscjedak iz oka, iste boje kao inače krmeljice (tamno smeđi), samo je malo rjeđi, čini se kao da dio oko suznog kanalića malo natečen, oko je mrvicu zatvorenije nego inače, a ona si ga često (neuspješno) pere/češe... Bi li Sulfasol pomogao? Ako da, koliko često da ga kapam? Druga stvar traje već nekoliko mjeseci  -  maca tu i tamo, na nasumičnim mjestima, ima male  krastice koje nestanu i javljaju se. Ne čini se da joj smetaju. Što bi to moglo biti? I za kraj, koliko macama smeta kamenac na zubima i zašto ga se čisti? Budući da mi je trenutno teško otići do veterinara, molim Vas za brzi savjet, barem u vezi s okicama! Hvala puno, MartaO: Iscjedak iz očiju u mačaka redoviti je znak bolesti očiju. Iscjedak se može razviti naglo ili postepeno, biti vodenast, gusti i neproziran (mukozan), gusti i gnojan (žuto-zelene boje i tvrdi) ili krvav. Općenito se smatra: što je više iscjetka bolest oka je ozbiljnija. Uzroci iscjetku iz očiju su slijedeći: obstrukcija suznog kanala zbog abnormalno razvijenog kanala ili suznih otvora, prekomjerna produkcija suznih žlijezda zbog iritacije ili upale površinksih struktura oka ili boli u i/ili oko oka (keratitis, konjunktivitis, defekti ili abnormalnosti vjeđa,, čireva rožnice, glaukoma, luksacije leće, uveitisa, traume, sindroma suhog oka, infekcije površine oka ili udružene sa generaliziranim bolestima ili infekcijama.Treba spomenuti i ostale uzroke poput, najčešćih, bakterija, virusa, klamidija i gljivica, zatim, alergije (alergijski konjunktivitis), izloženost kemikalijama, iritacija vjetrom, prašinom, dimom. Kod alergijskog konjunktivitisa postoji obostrano crvenilo očiju, smetnje suzenja, žarenje u očima i svrbež. Većina životinja ima i popratni rinitis, a svrbež dovodi do trljanja očiju i edema.Određeni dijagnostički postupci u veterinarskoj ambulanti esencijalni su za određivanje točnog uzroka iscjetka iz očiju a oni uključuju slijedeće: kompletan oftalmološki pregled vjeđa, rožnice, konjunktive, prednje i stražnje komorice oka, Schirmerov suzni test, pretraga fluorescinom, tonometrija. Od dodatnih pretraga treba napraviti kompletni opći pregled, pretragu iscjetka očiju (bakterijska i citologija), kompletnu krvnu sliku i biokemiju krvi za identifikaciju neke već postojeće bolesti.Specifična terapija problema s očima isključivo ovisi o determinaciji točnog uzroka simptoma. Alergijski konjunktivitis liječi se liječenjem alergija ili može nestati sam po sebi kad se ukloni uzročni alergen. Ako se bolest ne liječi pravodobno i prikladno, prelazi u kronični oblik.Sulfasol kapi imaju djelatnu tvar sulfafurazol koji je sulfonamidski kemoterapeutik širokog spektra djelovanja a primjenjuje se za lokalno liječenje infekcija oka. Ima bakteriostatsko djelovanje. Kako nije moguće bez prethodno načinjenih pretraga procijeniti i koju terapiju poduzeti, savjetujem Vam da, za početak, održavate higijenu oka Vaše mačke nekim od preparata baš za tu namjenu, kao što je npr. "Sensitiv augenpflege" (Beaphar), "Ophto-lavas" (Vetoquinol) ili "Optiseptyl" (Ecuphar) pa ako se stanje ne popravi kroz period od 3 do 4 dana, morat ćete pomoć potražiti u veterinarskoj ambulanti.Što se tiče krastica na koži Vaše mačke, treba spomenuti kako one općenito predstavljaju dio procesa zaraštavanja kože. Krasta je zapravo posljedica oštećenja kože i sastoji se od seruma, krvi i upalnih stanica.Mačje bolesti kod kojih se javljaju kraste i gubitak dlake su: gljivične infekcije i šuga, nametničke infekcije (buhe, uši, grinje, krpelji), kemijske tvari i opekline, reakcija na mjestu aplikacije lijeka, reakcija na lijek. Kemijske tvari i opekline, te reakcije na mjestu aplikacije lijeka možete odmah isključiti ako ste sigurni da mačka nije niti s jednom od navedene tri stvari dolazila u dodir. Također, da su u pitanju buhe ili uši, vjerojatno biste uočili kako se mačka intenzivno češe po čitavom tijelu. Isto, prvi simptom invazije šugarcima je jak svrbež, koža postaje zacrvenjena, javlja se pojačano perutanje, a nerijetko dolazi i do sekundarne infekcije bakterijama. Šugarci se obično nalaze na onim mjestima na koži koja su slabije obrasla dlakom (trbuh, prsa, sapi, uši, laktovi i noge). Iako su šugarci vrstno specifični, mogu infestirati i čovjeka koji je bio u direktnom kontaktu s oboljelom mačkom. Kako šuga u mačka rijetko prolazi sama od sebe bez liječenja vjerojatno ona nije uzrok promjena u aše mačke.Dijagnostika dermatoloških oboljenja u mačaka vrlo je kompleksna, uključuje pretragu kože, dlake i potkožnog tkiva a od dvojakog je kliničkog značenja: lokalnog  (za dijagnostiku kožnih bolesti u užem smislu) i općeg značenja (koje je važno za dijagnostiku unutarnjih i drugih bolesti jer su kožne bolesti najvećim dijelom po etiologiji i patogenezi usko povezane s unutarnjim bolestima). Cilj je identificirati sve sekundarne infekcije (npr. piodermija, demodikoza, dermatofitoze, upala uha, pododermatitis..) i zatim formulirati dijagnostički plan za identifikaciju i kontrolu osnovnog uzroka, na koji se sve ostalo nadovezalo (alergije, endokrinopatije, poremećaji orožnjavanja te autoimune kožne bolesti...).Stoga Vam jedino mogu savjetovati da mačku redovito tretirate sredstvima protiv buha (prah, sprej, ogrlica, kapi (svakih mjesec dana staviti novu ampulicu) i dr.), a u smislu dugotrajne i potpune zaštite trebalo bi uništavati i njihove razvojne stadije u organskom detritusu životinjskog okoliša (ležajevi, deke, kućice). Naime, buha je najčešći uzrok promjena na koži u naših ljubimaca. Osim toga, mački treba osigurati kvalitetnu prehranu naročito s obzirom na njenu dob a u ponudi su i hrane posebno namijenjene mačkama osjetljive kože (Brit Long Hair, Hills Sensitive Skin, Royal Canin Hair&Skin).O zubnom kamencu i njezi usne šupljine u mačaka pisao je detaljno kolega Dragan Vešović, dr.vet.med. ovdje.Nadam se da će Vam navedene informacije biti od pomoći.

 Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Obraćam Vam se jer trenutno nisam u prilici da odvedem mačku kod veterinara, pa se pitam da li bih nešto ja mogla da preduzmem u kući da joj pomognem i o kakvoj se uopšte bolesti radi. Naime, juče sam na ulici našla mačku koja nije mogla da hoda, sluz joj je curila iz nosa i iz usta, takođe je bilo i krvavo oko usta. Oči nisu krmeljave. Nisam sigurna da li su je udarila kola, da li je neki pas napao ili je jednostavno bolesna. Skonila sam je sa ulice, utoplila, pila je malo vode i mleka, ali nije htela da jede čvrstu hranu. Danas je već bolje, ustala je, normalno hoda, ali joj i dalje curi sluz iz usta i nosa. Šta bi moglo da se preduzme?TamaraO: Iscjedak iz nosa koji opisujete je simptom više oboljenja različite etiologije.Veoma rijetko se ovaj simptom javlja kao znak samostalnog oboljenja, uglavnom se radi o sistemskom infektivnom oboljenju, najčešće virusne etiologije. U etiološke čimbenike koji mogu dovesti do pojave ovog simptoma ubrajamo i bakterijske infekcije, gljivične infekcije, prisutnost stranog tijela, kemijske čimbenike, alergije, poremećaje nepca, tumore, stomatološke bolesti.Iscjedak može biti serozan (bistar i vodenast), gnojan (žuto-zelene boje), hemoragičan (krvavi iscjedak) ili kombinacije sva tri oblika.Upala sluznice nosa se zove rinitis, dok je upala sinusa sinusitis. Gotovo sve upalne bolesti koje se javljaju u nosu, uzrokovat će osjetljivost sluznice i kostiju nosnog prolaza (ove krhke kosti nazivamo turbinates). Kod kronične upale, kosti su jednostavno iskrivljene i uništene. Kada se to dogodi, stvara se idealno okruženje za rast bakterija i, bez obzira na osnovni uzrok, slijede sekundarne bakterijske infekcije. Frontalni sinusi su šupljine u lubanji, a nalaze se tik iznad očiju pa posljedično može doći do pojave iscjetka. Dijagnoza se postavlja kompletnim kliničkim pregledom te uzimanjem briseva, kako bi se utvrdila prisutnost uzročnika. Pošto je oboljenje najčešće virusne naravi, važno je jačati imunitet.Za jačanje imuniteta predlažem Imunoboost pastu za peroralnu upotrebu, koja sadrži brzo apsorbirajuće trigliceride, esencijalne masne kiseline, glukozu, kolostrum, bakterije mliječne kiseline, vitamine A, D, B1, B2, B6, B12, C te željezo.Macu je potrebno hraniti kvalitetnom hranom superpremium kvalitete jer takva hrana sadrži dovoljno vitamina, minerala i esencijalnih aminokiselina, potrebnih u dnevnoj potrebi.Za oporavak mace možete koristiti i hranu za oporavak (npr. Royal Canin "Recovery" ili Hill's "a/d"), koja osigurava dodatnu energiju i stimulira ozdravljenje.Ako bi se opće stanje pogoršalo i maca ne bi jela i pila, bilo bi neophodno otići do veterinara koji bi kliničkim pregledom utvrdio stvarno stanje i propisao antibiotsku terapiju.

 Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam perzijskog mačka starog 10 mjeseci. Pokušavamo ga spariti s mačkom koja je kod nas već 3 noći. Jednom i drugom je to prvo parenje. On je strpljiv, a ona sikti kad se on približi. Nisam primjetila da je došlo do parenja jer ga ona stalno odbija. Da li im treba više vremena ili se više neće zajedno pariti? Što trebamo učiniti? Unaprijed hvala, LidijaO: Kod mačaka je tjeranje periodično: u siječnju pa do travnja i drugi put od lipnja do rujna. Ženke koje žive u kući i provode mnogo vremena na umjetnom svijetlu, mogu se tjerati i tokom cijele godine. Svaki ciklus traje oko 15 dana.Kod ženke koja se tjera vidljive su promjene ponašanja: više se maze nego inače, trljaju glavu i vrat o sve predmete na koje naiđu, valjaju se po podu i mijauču, a pokušavaju i izaći iz kuće.Mužjak se ženki udvara i pri tome zavija, ali ga ona odbija. Mužjak strpljivo čeka i prati je i ona u jednom trenutku iznenada popusti. Ženka tada zauzme karakterističan stav, šćućuri se, miče stražnjim šapicama i pomiče rep na stranu i tako pokazuje mužjaku da je spremna na parenje. On je tada zubima hvata za zatiljak i počinje koitus. Ženka ispušta kratki glasni uzvik. Ovulacija je stimulirana koitusom. Mužjak se nakon koitusa odmiče, ali ostaje u blizini i promatra ženku. Za kratko vrijeme nastupa ponovni koitus.Preporučuje se ženku odvesti k mužjaku i osigurati im mirnu prostoriju u kojoj nema mogućnosti da se zavlači i skriva. Ako su ženke jako nemirne i uplašene u novom prostoru, tada je potrebno obrnuto, tj. dovesti u njen prostor mužjaka. Kad ženka pokaže prve zankove tjeranja, "zajedničko druženje" može početi.Da li je parenje prošlo uspješno, znat ćemo po tome da se neće mačka tjerati u sljedeća 2-3 tjedna nakon parenja, iako se može dogoditi da je to mački prirodni ciklus, da se ne tjera pa nakon, npr. 5 tjedana se počne ponovo tjerati. Debljanje, tj. rast trbuha i povećan apetit su znak da je mačka ostala gravidna, a sigurniju dijagnostiku graviditeta možete utvrditi ultrazvukom i rendgenom.Kod Vaše mace ili nije nastupio period tjeranja ili je još u onoj fazi kad treba pričekati pa će ona iznenada popustiti ili se želi pariti u poznatom prostoru. Činjenica je i da mace same biraju "partnera" pa je moguće da Vaša ljubimica nije zadovoljna Vašim izborom.

 Odgovara: mr.sc. Ljiljana Vrhovac Uzur, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Imam mačku staru 10 mjeseci, mješanku perzijske i egzotične vrste, ali imam problem! Svake noći me budi, hoće se maziti i igrati, mjauče stalno, grize me, ujutro me budi, diže rep, grebe sve, iako ima ono za grebati, ponekad traži da joj očistim wc (mačji) i onda pokušava pobjeći, ali otiđe u wc (mačji) sa zabunom. Nismo ju još parili. Kada će se prvi put tjerati nećemo ju pariti, ali od drugi put hoćemo. Da li su to simptomi tjeranja?Unaprijed hvala, VeronikaO: U mačaka se prvo tjeranje javlja najčešće u dobi od 6 do 8 mjeseci, ali i ranije.Spolni se ciklus, dakle, pojavljuje prije spolne zrelosti, baš kao u većine domaćih sisavaca.Za mačke kažemo da su sezonski poliestrične životinje, što znači da se njihov spolni ciklus javlja dva, a rjeđe tri puta godišnje. Iako, ni to nije pravilo, pogotovo ako se dogodi kakav poremećaj pa se mačka može tjerati i neprekidno. One imaju spolni nagon za vrijeme tjeranja (estrusa) i samo u tom razdoblju privlače mužjake i određene dane dozvoljavaju parenje. Tokom tjeranja, za razliku od kuja, u mačaka nema krvarenja. U estrusu se ponašanje mačke mijenja u spolnu receptivnost, odnosno dolazi do prihvaćanja parenja. Mačka se umiljava, počinje se valjati i prebacivati na leđa, s jednog na drugi bok, uvija leđa, trlja glavom i vratom i zauzima karakterističan stav kojim omogućava i olakšava parenje. Rep drže pomaknut u stranu, tako da se dobro ističu stidnica i analni otvor, na kojem se ponekad primjećuju ritmične kontrakcije. Mačke u estrusu su nemirne, učestalo i glasno mijauču čime dozivaju mužjake te izgube apetit. Mačke se pritom glasaju prodornim neugodnim mijaukanjem, koje podsjeća na dječji plač.Mlade mačke, pogotovo one koje se tjeraju prvi puta, nerijetko odbijaju hranu, uznemirene su, postaju vrlo nježne i rado se protežu i maze o svog vlasnika ili o namještaj i neprestano traže pažnju pa je moguće da se tako ponašaju i prema istom spolu. Godi im kada ih pomilujemo po leđima i odmah zauzimaju stav za parenje.

Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Molim vas za savjet i pomoć. Prije 6 mjeseci sterilizirala sam macu (sada ima 6,5 god) i do danas je bilo sve u redu, rana zarasla nikakve komplikacije. Danas je počela se valjati po tepihu i kroz dan počela je ponovno mijaukati i ima sve radnje koje je imala i prije sterilizacije. Kako je moguće da se ponovno tjera nakon sterilizacije i što mi je činiti? Hvala unaprijed, LjiljanaO: Sterilizacija je kirurški postupak uklanjanja jajnika ili uklanjanja jajnika i maternice (ovariohisterektomija). Svrha ovog postupka je ukloniti žlijezde koje proizvode  hormone  (estrogen  i  progesteron),  koji  su  odgovorni  za stimulaciju i kontrolu spolnog ciklusa, te za normalan tijek graviditeta.Postupak se obavlja u općoj narkozi, a zbog anatomske pozicije organa (maternica i jajnici) u trbušnoj šupljini, rez se postavlja na području trbuha.Kao i nakon svakog operativnog zahvata, i nakon ovoga se mogu pojaviti određene komplikacije. Jedna od njih je i pojava spolnog ciklusa i specifičnog ponašanja ljubimca i nakon same sterilizacije. Prije navedena pojava je najčešće posljedica zadržavanja dijela tkiva jajnika unutar organizma ljubimca. Naime, tada je moguće da se tkivo ponovno opskrbi krvnim žilama te počne lučiti spolne hormone s posljedičnim prisustvom svih simptoma tjeranja. U tom slučaju, induciran je ponovni zahvat utvrđivanja preostalog dijela jajnika te njegovo odstranjivanje.U određenim slučajevima, prilikom operativna zahvata veterinar može postaviti samo ligaturu ispod jajnika, a sami jajnici ostaju intaktni in situ (na svojoj poziciji, mjestu). Tada, i sam ljubimac zadržava sve simptome i znakove tjeranja, ali se gubi mogućnost gravidnosti. Međutim, zbog čestih mogućnosti rekanalizacije podvezanog jajovoda i posljedične pojave gravidnosti, podvezivanje jajnika se rijetko provodi.U svakom slučaju, savjetujem Vam da se obratite svom veterinaru ili na Kliniku za porodništvo i reprodukciju Veterinarskog fakulteta u Zagrebu. Naime, nakon pregleda ljubimca te različitih drugih dijagnostičkih metoda, stručnjaci na tom području će biti u mogućnosti točno utvrditi o čemu je riječ te u skladu s dijagnozom, odrediti najprikladniji način tretiranja stanja, odnosno, odgovoriti Vam na pitanja.

Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Moj mačak je prije 15 dana slomio vlicu u borbi sa drugim mačkom (bolje reći hrtom). Pored otvorenog loma vilice, ima užasno duboku ranu na vratu, mislim da nije zahvatila samo važnije strukture (farynx, larynx, krvne žile, vagus) jer mačak diše i jede, ali samo tečnu hranu. Dosta je izgubio na težini, ali nije izgubio apetit. Znam da bi se ta vilica trebala reponirati i fiksirati, znam da mu prijeti i osteomijelitis, ali ne znam da li bi to moglo da se radi dok ima tu ranu. Rana je stara i veterinar je rekao da nije za šiti jer i nema baš šta da zašije (on nije vidio prelom, to sam tek sama napipala). Treba li čekati da rana barem počne zarastati, što će dugo trajati, pa onda raditi repoziciju vilice, hoće li se uopšte to moći raditi?Mačak je primio neke antibiotike i.m., a ja mu čistim ranu hidrogen peroxidom i stavljam bivacin.Molim Vas pomozite, LunaO: Fraktura mandibule ili prijelom donje čeljusti najčešće nastaje kao posljedica trauma glave ljubimca različite etiologije, uznapredovalih upalnih procesa potpornih struktura zubiju ili tumoroznih promjena.Frakture mandibule uzrokovane traumama najčešće prate i različite ozljede osjetljivih anatomskih struktura, kao što su dijelova gornjih dišnih prohoda, dijelova živčana sustava, ozljeda pluća, ozljeda mišića,...Klinička slika, koja prati gore navedene probleme, je: pojačana salivacija (slinjenje) životinje, otežano uzimanje ili odbijanje uzimanja hrane i vode, prisutnost osjeta boli bez ili pri samoj palpaciji područja, otežan ili potpuni gubitak mogućnosti gutanja, žvakanja ili pomicanja donje čeljusti,...Ozbiljnost kliničke slike te mogućih komplikacija iziskuje hitni pregled od strane veterinara. Naime, potrebno je obaviti detaljan pregled usne šupljine, najčešće u anesteziji ljubimca te utvrditi i stanje zubala o čemu i ovisi prognoza kao i način liječenja.U dijagnostici je obavezna rendgenska pretraga, i to sa većim brojem projekcija, kako bi se dobio što bolji uvid u trenutnu situaciju, o mjestu i obliku samog loma, tipu i opsegu loma, te stanju ostalih anatomskih struktura dotične regije.Frakture mandibule se u većini slučajeva liječe kirurškim putem uz uporabu različitih fiksacijskih pomagala. Izbor prikladnih fiksatora se određuje prema postavljenoj dijagnozi.Stoga, dobri anamnestički podaci, temeljit klinički pregled životinje, inspekcija ljubimca te rentgenska dijagnostika su nužni postupci u određivanju najprikladnije metode izbora liječenja prije navedene ozljede.Kako ste naveli da je kod Vašeg ljubimca vrlo vjerojatno riječ o otvorenom prijelomu mandibule, ista ozljeda iziskuje hitnu kiruršku obradu. To je nužno zbog velike opasnosti od ulaska različitih infekata u samu ranu te dublje u tkivo s posljedičnim razvojem infekcije koja dodatno komplicira situaciju. Kada i dođe do infekcije, liječenje se dodatno komplicira i prolongira, a i sama prognoza postaje upitna.Također, prilikom same kirurške obrade prije navedene ozljede, veterinar će i obraditi prekid kontinuiteta tkiva na vratu, koji i navodite. U svakom slučaju, savjetujem Vam da se obratite svom veterinaru ili na Klinike za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju Veterinarskog fakulteta, gdje će stručno osoblje biti u stanju procijeniti koji pristup u liječenju je najbolji te s istim započeti. Također, biti će u mogućnosti opskrbiti Vas sa svim informacijama, kao i različitim opcijama i metodama, kako bi se ljubimac lakše i brže oporavio, odnosno, postigao određenu kvalitetu života.