Pitajte veterinara

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Molim vaš savjet vezano uz odlazak na more sa 10 mjeseci starom muškom macom. Naime, mačak je kastriran, izlazi van i jako je vezan uz mene i dečka. Inače nemamo problema kada ga vozimo u autu, ali me brine kako će reagirati kada ga povedemo sa nama na more i kada dođe u potpuno drugačiju sredinu, na drugi teritorij, jer je poznato da se mačke jako vežu uz prostor. Budući da ovdje ima slobodu, nećemo mu je moći tamo uskratiti, a bojim se da se tamo ne izgubi ili da ga tamošnji mačori ne bi tukli (ovdje u ulici ima nekoliko mačora sa kojima se super slaže). Unaprijed se zahvaljujem, VesnaO: Mačke se tijekom života vežu za vlasnike, ali je vrlo izražena i vezanost uz prostor. To je naročito naglašeno u mačaka koje cijeli život borave u stanovima, tako da vjerojatno Vašem ljubimcu neće biti potreban duži period prilagodbe.Dobro bi bilo u početku smjestiti ga u posebnu prostoriju, kako bi mu dali vremena da u miru i sigurnosti usvoji nove mirise i zvukove. Kada mačak usvoji novi prostor, pronađe mjesto gdje se može sakriti i gdje je posuda s pijeskom, postupno dopustite ispitivanje novog teritorija. Što se tiče izlaska u vanjski prostor, budite vrlo oprezni. U vanjskom svijetu mačke se lagano uplaše, a kada se uplaše veća je vjerojatnost da će se sakriti i pobjeći nego vratiti kući. Kako biste spriječili ovakve neželjene reakcije, za prve ga izlaske naučite da nosi ham (opršnjak) i držite ga na uzici.Pošto će mačak vjerojatno dosta vremena boraviti po vani, stavite mu neku od zaštita protiv ektoparazita (ampula Frontline i Advantage, Frontline sprej).Činjenica je da su mačke po prirodi samotnjaci te za razliku od pasa, nisu sklone životu u čoporu pa njihova pristupačnost jedinkama svoje ili druge vrste (kao i ljudima) ovisi o stečenim iskustvima tijekom života. Mačke izmjenjuju poruke položajem tijela, ušiju ili kostriješenjem. Jedna od njih će biti dominantna a druga će se morati ponašati prema već stečenim ili novim "pravilima igre". Mnogi su primjeri odličnog suživota mačaka u grupi, a kako Vaš već ima mnogo prijatelja mislim da neće imati nikakvih problema uklopiti se u novoj okolini.Bez obzira da li ćete putovati zrakom, cestom ili morem, mačak ne bi smio biti slobodan u prijevoznom sredstvu. Transporter Vašeg mačka mora biti siguran i odgovarajuće veličine. Pri vožnji automobilom nemojte dopustiti da je slobodan dok Vi vozite. Mačak tijekom puta mora biti siguran i zaštićen u svojoj košari ili transporteru. Na dužem putovanju, stanite svaka dva sata i pustite mačka iz transportera da prošeta po automobilu. Ponesite sa sobom i mačji zahod, iako je malo vjerojatno da će ga mačak koristiti tijekom puta. Ponesite posudu za vodu i bocu vode. Ako mačak ima bolest vožnje, posavjetujte se s veterinarom glede prikladna lijeka.Nikada ga ne ostavljajte za topla vremena ili direktna sunčeva svjetla u automobilu. Sunčanica u vrućem atomobilu jedan je od najčešćih uzroka smrti kod ljubimaca.Nadam se da sam Vam pomogla savjetima, te Vama i Vašem ljubimcu želim ugodno ljetovanje.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam mačka starog 1,5 g. koji živi u stanu, ali izlazi van. Nije kastriran. Prije 6-7 dana, nakon izbivanja od 24 h, došao je kući bez ikakvih vidljivih znakova ikakvog poremećaja. Nakon hranjenja je ostao u kući, a sutradan smo primjetili da u svojoj posudi za obavljanje nužde pokušava obaviti veliku nuždu i da se strašno napinje, ali izmet ne izlazi van. Nakon nekoliko sati obavio je izrazito proljevastu nuždu. Mokrenje je obavljao normalno. U naredna 24 sata stanje se pogoršalo, postao je bezvoljan, apatičan i izražavao je znakove boli na dodir trbuha. Otišli smo veterinaru, napravljen je RTG koji nije pokazao ništa nenormalno pa je mačak dobio "kontrast" te je sutradan ponovljen RTG. Veterinar je dijagnosticirao: "puknuće (ili urođenu manu) ošita, radi kojeg je došlo do povlačenja crijeva prema plućima. Debelo crijevo bilo je puno izmeta. Preporučena je opracija šivanja ošita, koja se može obaviti u Ljubljani jer je potrebno intubiranje. Ne garantira se uspješnost operacije tj. "preživljavanje". Uz pomoć parafinskog ulja, mačak je sutradan napokon obavio normalno pražnjenje (izmet tvrd, bez krvi, bez vidljivih glista, bez dlaka i sl.). Mačak pije i jede (kvalitetniju hranu iz limenke, sirovu puretinu, ali izbjegava brikete koje je prije obožavao. Volio bih ako mi možete dati kakav savjet, tj. iz iskustva potvrditi preporuku ili eventualno predložiti neki drugi pristup liječenju. Isto tako molim Vaše mišljenje da li mačak trpi bolove i hoće li eventualna operacija vratiti mačku kvalitetu života kao i prije bolesti. O uspavljivanju nema govora, osim ako su bolovi koje trpi neizlječivi. Iskreno zahvaljujem na Vašem odgovoru, BiserkoO: Veliki mišić koji razdvaja prsni koš i pluća od jetara i ostalih trbušnih organa naziva se ošitom ili dijafragmom. Kako se ošit kontrahira i opušta, povećava odnosno smanjuje volumen prsne šupljine što omogućava zraku da ulazi i izlazi iz pluća. Disanje ovisi u velikoj mjeri o normalnom funkcioniranju dijafragme.Do pucanja dijafragme može dovesti naglo povećanje tlaka unutar abdomena, a nastalo se stanje naziva hernijom. Ovo povećanje tlaka je obično rezultat tupe traume trbušne šupljine (najčešće udarac automobilom, iako do ove pojave dovode i padovi sa visine te napadi pasa). Urođene mane na dijafragmi rijetki je nalaz (perikardioperitonealna hernija, hernija hiatusa i vrlo rijetko pleuroperitonealna hernija) u mačaka.Tipovi dijafragmatske hernije su:Stečena dijafragmatska hernija - predstavlja puknuće kontinuiteta mišića ošita. Nastaje traumom teškim padom ili udarcem u područje trbuha. Kako sadržaj trbušne šupljine biva potisnut prema naprijed, dolazi do puknuća ošita uslijed preopterećenja. Jednom kada je načinjen otvor dijafragme, sadržaj trbušne šupljine ulazi kroz isti u prsnu šupljinu i stvara pritisak na pluća. Mišić ošita tada je onemogućen u normalnoj kontrakciji i proširenju a posljedično je poremećeno i otežano disanje.Urođena dijafragmatska hernija - slučaj je kada se mačići rađaju sa nekompletnim mišićem ošita. Mišić nije puknut već nije kompletno formiran. Ovo rezultira abnormalnim otvorom ili otvorima na dijafragmi. Navedena hernija nije toliko česta u mačaka ali se dijagnosticira i liječi slično stečenim dijafragmatskim hernijama.Klinički znakovi koji prate stečenu herniju dijafragme mogu se javiti odmah nakon traume ili biti nezamijećeni i nekoliko tjedana. Također, kod urođene hernije dijafragme, simptomi se mogu javiti u ranom životu ali i u starosti od nekoliko godina. Najčešći simptom je otežano disanje. Stupanj otežanog disanja ovisi o veličini oštećenja a može varirati od neuočljivog do iznimno otežanog uz veliki napor te pomicanje samo trbušnih mišića. U vrlo teškim slučajevima dolazi do promjene normalne ružičaste boje jezika, desni i usana u plavkastu. Ako su sadržaj hernije crijeva ili želudac uočava se povraćanje, nedostatak apetita, a vrlo često i konstipacija. Stanje se može opisati bolnim, naime samo puknuće mišića bolno je, prilikom svakog udisaja i izdisaja pomiče se prsni koš, a time i ošit, zatim, na unutrašnjim organima (želudac, crijeva,..) u prsnoj šupljini se stvara pritisak koji rezultira osjećajem boli, isto prati i plućno tkivo,... Ovo nikako ne znači da razmislite o uspavljivanju, već da u dogovoru sa Vašim veterinarom, a prema nalazima, procijenite što bi bilo najbolje za što brži oporavak Vašeg ljubimca.   Rizik po zdravlje mačke općenito ovisi o veličini i lokaciji hernije na ošitu. Mala dijafragmatska hernija obično može proći sasvim neopaženo i mačka živi normalnim životom. No, mačke sa opsežnim hernijama ošita mogu simptome razviti vrlo brzo i uginuti ukoliko se ne poduzme primjereno liječenje na vrijeme. Također je vrlo česta pojava da je otvor u početku malen ali se sa vremenom povećava.Kod bilo koje sumnje na dijafragmatsku herniju, treba hitno potražiti pomoć veterinara. Gotovo trenutno postavljanje dijagnoze omogućava RTG-snimka. Jedini učinkoviti način liječenja je kirurški zahvat, kojeg bi trebalo izvesti čim se stabilizira zdravstveno stanje mačke, kako bi bez dodatnih rizika mogla podnijeti opću anesteziju. Operativnim zahvatom sanira se nastali otvor na dijafragmi te se vraćaju trbušni organi na njihovo mjesto. Prema informacijama kojima raspolažem, na Klinici za kirurgiju Veterinarskog fakulteta u Zagrebu također izvode operacije inhalacionom anestezijom, tako da se slobodno možete obratiti i njima. Smatra se da do uginuća uslijed operacije ili zbog komplikacija prije i poslije operacije dolazi u oko 20% slučajeva, a uspjeh najviše ovisi o zdravstvenom stanju mačke prije operativnog zahvata (veći je postotak mortaliteta u nestabiliziranih mačaka gdje i sama operacija predstvlja dodatni stres).

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imamo 6 mačaka. U posljednja tri tjedna iznenada nam je uginulo troje mladih mačaka - godinu dana, 9 mjeseci i 6 tjedana. Simptomi su: prvo mačka prestaje jesti i ima visoku temperaturu. Nakon dobivanja antibiotika osjeća se bolje, počinje jesti, ali sutradan se sve ponavlja. Nakon nekoliko dana (2-3) počinje diareja te stenjanje od bolova i onda uginu. Iz usta im tada izlazi smeđa tekućina. Par sati prije uginuća, a nakon terapije, ponašaju se bolje (jedu i življi su). Mali mačić je imao nešto blaže simptome - prvo je povraćao (žuto) te ga je veterinar liječio od bakterija u želucu te je dobio lijek protiv glista. Međutim, odbijao je hranu te mu ni terapija nije pomogla. Nakon desetak dana je uginuo. Zanima nas dijagnoza jer je veterinar mijenjao dijagnoze, a posljednja je bila mačja sida za starije mačke, a za mačića je bio pad imuniteta. Brinemo se za ostale mačke. Unaprijed hvala, Karolina O: Izuzetno nam je žao zbog gubitka Vaših ljubimaca.No na žalost na ovaj način nije moguće točno odrediti razlog uginuća. Naime, uzrok se može utvrditi jedino obdukcijskim i patohistološkim nalazom, a simptomi koje ste opisali prate mnoge bolesti zarazne i nezarazne prirode. Osim toga, ne treba isključiti i trovanje. Kratkoročno poboljšanje zdravstvenog stanja mačaka može se pripisati maksimalnom koncentracijom antibiotika u cirkulaciji koja obično nastupa za nekoliko sati nakon aplikacije. Kako djelovanje lijeka ovisi o brojnim čimbenicima (opće stanje organizma, osjetljivost ili rezistencija mikroorganizama, resorpcija lijeka iz probavnog sustava i sl.) tako će i vrijeme poboljšanja stanja organizma nastupiti kroz različito vrijeme. Osim toga, isti akutnu infekciju dovodi do ozdravljenja tek kroz 5 - 7 dana dok je za kronične oblike potrebno i dulje vremena (oko 2 tjedna pa i dulje).Svakako obavijestite veterinara i o najmanjem simptomu kod Vaših ostalih mačaka kako bi na vrijeme mogli poduzeti odgovarajuću terapiju.Kako je kolega veterinar postavio sumnju na neku od zaraznih bolesti mačaka, ukratko ću opisati pojedine od njih. Mačke se cijepljenjem zaštićuju protiv panleukopenije mačaka, virusnog peritonitisa, leukemije mačaka te virusnog rinotraheitisa. Cijepljenja se provode u starosti mačića od 9 tjedana prvi puta a zatim u starosti 12 tjedana. Nakon toga mačke se nadocjepljuju svake godine. Na žalost, protiv mačje side (virus mačje imunodeficijencije) za sada još nema učinkovitog cjepiva.Panleukopenija mačaka ili zarazni enteritis mačaka je akutna vrlo zarazna virusna bolest domaćih mačaka i zvijeri iz porodice mačaka. Bolest se rijetko javlja među mačakama kućnim ljubimcima zbog redovitog preventivnog cijepljenja. Bolest prati proljev, povraćanje, dehidracija, povišena tjelesna temperatura, iscjedak iz očiju i nosa te opća slabost. Zbog virusom oštećene koštane srži i limfnog sustava dolazi do smanjenja broja leukocita u cirkulaciji (leukopenija). Ako se terapija ne poduzme na vrijeme, najčešće dolazi do uginuća za oko 5 dana.Virusni peritonitis mačaka zarazna je bolest slabe kontagioznosti. Sporog je tijeka i gotovo uvijek završava uginućem. Bolest traje od 2 tjedna do 2 mjeseca. Najčešće životinje ugibaju tijekom petog tjedna bolesti. Simptomi koji prate ovu bolest su: stalno povišena tjelesna temperatura, dehidracija, mršavljenje, anemija, žutica, ascites.Virusni rinotraheitis mačaka je vrlo kontagiozna zarazna bolest a javlja se iznenada. Prate je povišena tjelesna temperatura, kašljanje, kihanje, otežano disanje te iscjedak iz očiju i nosa. Mačka je apatična, nakostriješene dlake te mršavi. Ukoliko se liječenje ne poduzme na vrijeme dolazi do uginuća nakon dva do tri tjedna.O mačjoj sidi pisao je kolega dr. Marić ovdje. O mogućim uzrocima uginuća pisala sam ovdje.O trovanjima u mačaka pisala je kolegica dr. Vrhovac-UzurUzroci uginuća mace.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam perzijskog mačka i primjetila sam da ima nekakvu ranu u pregibu lijeve prednje noge, rana je lagano krvava ali ne curi, što da radim? Nije mi jasno kako se ozlijedio, kućni je mačak i uopće ne izlazi van, rana je veličine malog nokta! Kako da ju sačuvam od infekcije?Hvala, Danijela O: O uzrocima rana i promjena na koži mačke pisala je kolegica dr. Mlinar-Gruja ovdje. Ozljede ili rane (lat. laesio) su skup općih i lokalnih oštećenja tkiva nastalih djelovanjem nekog štetnog agensa. Prema uzroku zbog kojeg su nastale, ozljede dijelimo na: mehaničke, termičke, kemijske, električne, bakterijske, radijacijske.Prema izgledu i oštećenju tkiva rane se dijele na otvorene i zatvorene. Svaka rana je primarno inficirana, a opći (gubitak krvi, pad opće otpornosti, iscrpljenost ...) i lokalni (količina zdrobljenog i nekrotičnog tkiva, hematomi, poremećaj cirkulacije ...) utjecaji pomažu pojavi infekcije.Zaraštavanje rane je individualne prirode - kvalitetnije je u mladih životinja, dobro držanih životinja te u onih koje su u dobroj kondiciji a kako će ona zarasti ovisi o mnogim uvjetima: o točnoj adaptaciji rubova rane, o infekciji, prisutnosti stranih tijela.... Proces zaraštavanja se odvija ili reparacijom (zamjenom ožiljkastim tkivom) ili regeneracijom (stvaranje istog odgovrajućeg tkiva na mjestu rane). Koža i sluznica imaju veliku moć regeneracije epitelizacijom.Procesi zaraštavanja počinju vrlo brzo nakon nastanka rane a zadaća im je ukloniti uništene stanice, strana tijela te spojiti ranu novim tkivom. Drugi, treći dan nakon sanacije, rana počinje zaraštavati i svrbjeti pa u tom periodu treba posebno pripaziti na životinju, odnosno dobrom zaštitom maksimalno spriječiti mogućnost grickanja, grebanja i lizanja rane. Naime, mačke su vrlo temperamentne životinje i teško ih je obuzdati u nečemu što su naumile. Kako ne razumiju važnost mirovanja, najčešće svojom tvrdoglavošću iziritiraju ranu, a mogu napraviti i ozbiljniju štetu pa je potrebna i intervencija veterinara. No pristup svakoj životinji je individualan i sam vlasnik će najbolje procijeniti kako će njegov ljubimac najlakše podnijeti taj period mirovanja. Zaštita rane postiže se ovisno o lokalizaciji rane sa zaštitnim ovratnikom i/ili povojem. Ako je rana manja možemo je zaštititi čvršćim flasterom, a kod većih možemo koristiti sterilnu gazu, povoj i zaštitnu mrežicu.Kako bi se spriječila sekundarna infekcija rane najprije treba oštećeno mjesto na koži očistiti i isprati. Ovo možete načiniti običnom vodom ili bolje foziološkom otopinom, pod mlazom (npr. špricom). Mjesto možete posušiti sterilnom kompresom a nakon toga nanijeti neki od antiseptika (Rivanol, Betadin,...) 1-2 puta dnevno. Za brže zaraštavanje rana, nakon čišćenja možete nanijeti cink-vitaminsku mast ili Cothivet sprej. U Pet centrima možete nabaviti oba navedena preparata. Cink vitaminska mast sadrži cink oksid i riblje ulje. Riblje ulje sadrži vitamin A koji je vitamin zaštite epitela, a cink oksid adstrigentno djeluje. I riblje ulje i cink oksid su ugrađeni u masnu podlogu koja dobro prijanja na oštećenu kožu i sluznice štiteći ih od vanjskih utjecaja te pospješujući sušenje i zacijeljivanje rana. Oboljela ili promijenjena mjesta na koži ili sluznici je potrebno premazivati 1 - 2 puta dnevno. Zatim, Cothivet sprej koji je cikatrizirajući antiseptik. Cothivet je na biljnoj bazi (sastoji se od tinkture Gotu kole, eteričnih ulja lavande, ružmarina, majčine dušice...) i nanosi se 3 - 4 puta dnevno.Ako se stanje ne zakomplicira, rana bi trebala u potpunosti zarasti za oko 10-14 dana (koža bez vidljivih promjena na mjestu sadašnjeg oštećenja a tek neznatno svjetlije boje). U suprotnome, ili ako ranije primijetite da dolazi do krvarenja ili gnojenja, odvedite macu kod veterinara.

 Odgovara: mr.sc. Ljiljana Vrhovac-Uzur, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Moja mačka nije navikla na putovanje automobilom i jako je nemirna i nervozna. Da li ima neko sredstvo za smirenje koje bi joj mogla dati prije puta da lakše podnese putovanje? Hvala i lijepi pozdrav, Andrijana O: Za umirivanje mačaka u veterinarskoj se praksi često koriste Sedalin tablete. Nakon aplikacije Sedalina životinje se umire, nisu razdražljive i agresivne, postaju nezainteresirane za okolinu, oslabe im obrambene reakcije, zatome osjećaj straha, umanjuje motorička aktivnost i istodobno im se opusti mišićje. Sedalin istodobno sprečava povraćanje te se koristi kao antiemetik. Nakon primjene sedativni se učinak javlja za 15-20 min. Dajemo li dražeje na prazan želudac, sedacija je izražena poslije 60 min. Vršnu koncentraciju djelatne tvari u plazmi postiže se nakon 0,5-1 sata, pri čemu je poluvrijeme eliminacije u mačaka 12 sati.Sedalin se izdaje po pregledu životinje, na veterinarski recept. U našoj ponudi je i "Canina" Petvital program Bachovih cvjetnih tema iz kojeg bih preporučila globule (kuglice) koje u kućnih ljubimaca umanjuju osjećaj straha. Globule sadrže cvjetnu mješavinu, a životinjama se daju u hrani ili se otope u malo vode i dodaju vodi za piće u zdjelicu.Kao još jedan prirodan pristup rješenju ovog problema preporučam Vam "Ceva" Feliway spray. Ovaj novi proizvod ima svojstva mačjeg facijalnog feromona, a koristi se u svim situacijama kada je potrebno mačku prisnije povezati s okloinom. Mačke svakodnevno, trljanjem lica, vlastitim facijalnim feromonima obilježavaju različite površine čime one za njih postaju prepoznatljive, bliske i ugodne.  Tako se Feliway, između ostalog, koristi za umirenje mačaka u transportu. Nanosi se na unutarnju površinu košare ili se rasprši u samom prevoznom sredstvu i to prije nego što mačka uđe u vozilo. Svi navedeni pripravci u stalnoj su ponudi ljekarni Pet centra.

 Odgovara: Martina Kuzmanić, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Kada bi se mačić trebao prvi puta odvesti veterinaru? I kako znati ima li mali mačić gliste? Pročitala sam da im je trbuh obično povećan ako imaju gliste. Ovi malci su stari tri tjedna i trbušćići su im malo povećani, ali ne znam je li to normalno. Kada im prvi puta mogu dati nešto protiv glista i u kojem obliku (pasta, tabletice)? Kada mogu početi koristiti sredstva protiv nametnika? Hvala, Ariana O: Kada Vaši mačići navrše sedam tjedana života, obavezno ih odvedite veterinaru koji ih mora prethodno pregledati, izmjeriti tjelesnu temperaturu, poslušati kako dišu, pregledati sve vanjski vidljive sluznice (usta, oči). Ako veterinar ustanovi da su dobrog fizičkog i zdravstvenog stanja, on će ih cijepiti odgovarajućom vakcinom protiv mačjih bolesti. Mačići "nasljede" gliste od svoje mame još za vrijeme graviditeta (dok su u utrobi svoje mame), te ih nakon navršenih 10-14 dana treba tretirati protiv parazita. Preporučamo Banminth pastu od Pfizera. Postupak ponavljamo svaka dva tjedna sve dok se mačići ne odbiju u dobi od 5 - 7 tjedana.Tablete protiv glista i trakavica preporučamo koristiti u kasnijoj dobi mačića, nakon četiri mjeseca života. Tablete je teško dozirati za vrlo male i lagane mačiće, te se može nenamjerno dati nešto jača doza koja izaziva pojačanu peristaltiku ili proljev. Također trakavice se "aktiviraju" nakon trećeg mjeseca života, kada mačići prestaju sisati mljeko preko kojeg ih je štitila mama maca (putem gamaglobulina) od raznih bolesti. Kod invazije mačića glistama, javlja se poveći trbuščić koji je posljedica nakupljanja tekućine u njihovoj trbušnoj šupljini, a što je opet posljedica nedostatne ishrane (manjak bjelančevina) koja je pak posljedica velikog broja glista u crijevima.Protiv buha postoji više preparata (ampule, ogrlice, sprejevi), ali oni se mogu koristiti uglavnom iza trećeg ili dvanaestog mjeseca života, odnosno mačići moraju postići određenu kilažu (preko 2 kilograma). Frontline sprej se može koristiti od 5-7 dana života, i štiti macu od kožnih nametnika sljedećih 6 tjedana. Preporučam Vam da aplikaciju Frontline-a prvi puta napravi Vaš veterinar, jer sprej treba pravilno aplicirati da bi njegovo djelovanje bilo potpuno.Više o simptomima invazije pojedinim nametnicima možete pročitati u odgovorima mojih kolega koji su već objavljeni na ovim stranicama (možete koristiti pretraživač - filter).

 Odgovara: Vlatka Erman, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam problem sa mačićima koji su stari cca mjesec i pol dana. Inače još uvijek sisaju, ali i jedu samostalno mokru i suhu hranu, veseli su, igraju se, skakuću... Problem je što su jako nestabilni na zadnje nogice. Kada se kreću, neprestano padaju.. oslanjaju se na prednje capice, normalno, a na zadnje su nestabilni. Ne znam da li može imati veze to što ih je mačka omacila sa 10 mjeseci starosti ili to što je križana perzijanka. Unaprijed zahvaljujem, Marijana O: Od poroda mačići mogu puzati, a u dobi od dva tjedna započinju s tečnim pokretima. Kada navrše sedam tjedana, kreću se poput odrasle mačke, a s deset tjedana mogu hodati uzduž uske grede i imaju savršenu ravnotežu. Visoko uzdignut rep dodatno im osigurava ravnotežu. Dakle, lagana nestabilnost stražnjih nogu mačića u dobi od mjesec i pol nije neobična pojava.No ukoliko primijetite da nestabilnost stražnjih nogica niti nakon deset tjedana ne prestaje, svakako odvedite mačiće veterinaru kako bi se napravio odgovarajući klinički pregled te dijagnostički postupci kojima će se ustanoviti točna dijagnoza. U novije vrijeme, aktivna selekcija usmjerena nastanku određenih standardnih pasmina dovela je do dramatičnih razlika u kosturu. Tako su obnavljani značajni i tegobni problemi s kosturom. Na primjer Maine coon i himalajske mačke sklonije su od drugih pasmina nastanku displazije kuka - urođene bolesti zbog poremećaja u razvoju kuka. Neke scottish fold mogu naslijediti bolan poremećaj u zglobu, koji izaziva šćućuren hod. Zatim, mačke pasmine manx mogu se roditi s poremećajem u razvoju kralješnice, koji izaziva hromost. No, niti u drugih pasmina nije potpuno isključena pojava navedenih bolesti.

 Odgovara: Vlatka Erman, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Mene zanima da li je moguće da se, i koje točno bolesti, prenesu s mačaka na ljude? Hvala, PetraO: Zoonoze su skupina infektivnih bolesti koje su zajedničke ljudima i nekim životinjama, a mogu prelaziti sa životinja na ljude i obrnuto. Uzročnici u prvom redu kruže među životinjama i samo se povremeno prenose i na čovjeka. Čovjek se može zaraziti ugrizom, ili ogrebotinom, kontaktom sa slinom, izmetom i mokraćom. Ljubimci također u svom krznu mogu nositi krpelje ili buhe koji mogu biti prenosioci bolesti. Oni najozbiljniji slučajevi infekcija mogu biti čak i fatalni (npr. bjesnoća), pa ipak, većina tih bolesti nije smrtonosna. Ozbiljnost slučaja varira ovisno o dobi zaražene osobe, i o njenom općem zdravstvenom stanju. Općenito su zoonoze posebno opasne za bebe i djecu, trudnice, starije osobe, te za ljude čiji je imunološki sistem oslabljen zbog neke teške bolesti (rak, AIDS). Zoonoza ima mnogo, a najčešće koje se prenose s mačaka na ljude su sljedeće:- zaraza bakterijom Campylobacter jejuni - manifestira se proljevom, vrućicom, bolovima u trbuhu. Bakterija živi u probavnom traktu zaražene životinje (domaće ili divlje životinje, ili kućnog ljubimca), a čovjek se može zaraziti preko vode, izmeta, ili nepasteriziranog mlijeka. Ova je bakterija jedan od vodećih uzročnika bakterijskog gastroenteritisa. Lako se prenosi, pogotovo među članovima iste obitelji ili među djecom u vrtićima. - bolest mačjeg ogreba - osoba koju ugrize ili ogrebe mačka zaražena bakterijom Bartonella henselae, može dobiti simptome u vidu glavobolje, vrućice, otečenih limfnih čvorova te umora. -bjesnoća - vrlo ozbiljna bolest uzrokovana virusom koji u ljudski organizam ulazi preko ugriza ili rane zaražene slinom inficirane životinje. Osim pasa i mačaka, najčešći prenosioci virusa su lisice i štakori. Redovito cijepljenje pasa i mačaka protiv bjesnoće uvelike je smaljilo učestalost ove opasne bolesti među životinjama i ljudima.- mikrosporoza - kožna gljivična infekcija. Prenosi se dodirom zaražene životinje. Zaraženo područje kože je razmjerno okruglo sa neravnim crvenim rubom, a u sredini je čisto - koža je suha i ljušti se, te otpada dlaka. Može se pojaviti i u kosi.- toksokaroza - bolest uzrokovana parazitima koji žive u crijevima psa ili mačke (toxocara). Prenosi se preko jajašaca koji se izlučuju izmetom životinje, često kontaminirajući zemlju ili pijesak. Bolest je jako opasna, jer se larve parazita kreću po cijelom tijelu, pa mogu završiti i u oku ili mozgu. Simptomi kod ljudi su: vrućica, kašljanje ili hripanje, povećana jetra, osip, otečeni limfni čvorovi. - toksoplazmoza - zarazi se čovjek koji je bio u kontaktu sa izmetom zaražene mačke ili s nedovoljno kuhanim mesom. U većini slučajeva kad je zaražen inače zdrav čovjek, simptoma čak i nema. Ako se simptomi jave, to su otečene žlijezde, umor i bol u mišićima, vrućica, upaljeno grlo, osip. Kod trudnica (bolest se prenosi na fetus!), te kod ljudi koji boluju od npr. raka ili AIDS-a, mogu se javiti teške komplikacije.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Moja maca dobila je konjuktivits, nije uopće otvarala oko i imala je naotečene konjuktive. Tad sam joj počela oko prati kamilicom i mazala sam joj sa tobrex-om i stanje joj se popravilo na jako dobro. Sad ima otvoreno oko,jede normalno, hoda okolo kao i inače dok je zdrava, jedino što joj se pojavilo mutno oko, nešto kao mrena. Provjeravala sam i da li vidi sa tim okom i ispalo je da vidi. Ne znam da li bi možda trebala uzeti neku drugu mast (Chloramphenicol )ili neke kapljice da joj to nestane? I za koliko vremena bi to trebalo nestati? Inače, sijamka je ako to ima kakve veze. Unaprijed Vam se zahvaljujem na odgovoru. AleksandraO: O konjunktivitisu u mačaka detaljnije sam pisala ovdje.Katarakta ili siva mrena predstavlja svako zamućenje koje je posljedica promjene strukture leće. Naziva se prava katarakta. Lažnom kataraktom (c. spuria) naziva se stanje neprozirnosti zbog prekrivanja prednje površine leće pigmentom ili fibrinom. Lokacija zamućenja ovisi o uzroku, a može biti kapsularno, subkapsularno, kortikalno i nuklearno. Prema vremenu nastanka dijele se na: - cataracta congenita - prisutna je u trenutku rođenja. Može biti naslijeđena, no nije pravilo. U pravilu je stacionarna, određenog oblika i centralno smještena. Najčešće je u obliku mjehurića (c. polaris s. vesicularis), a može biti u obliku slova Y (c. subcapsluaris), vretenasta (c. fusiformis) ili točkasta (c. punctata)-  cataracta juvenilis (razvojna) - naslijeđena je, ali se razvije tek kasnije, u dobi 1-2 godine. Ima oblik pahuljice (c. stellata) ili se pojavi u obliku dvije crtice (c. zonularis). - stacionarna je cataracta senilis - javlja se u starijoj dobi.Prema uzroku se dijele na: c. traumatica, c. electrica, c. tetanica, c. diabetica, c. simpomatica, c. toxica.Prema stupnju zamućenja dijeli se na parcijalne i totalne.Prema napredovanju može biti progradijentna i stacionarna.Simptomi će naročito biti izraženi kod potpunog zamućenja s midrijazom. Zamućenje može biti smeđe-bijelo, bijelo, žuto-bijelo ili smeđe (kod stražnjih sinehija - c. spuria). Lagano zamućenje teško je zamijetiti pa se prije pregleda ukapava midrijatik. Precizno mjesto zamućenja otkriva se biomikroskopom. Liječenje je prvenstveno kirurški, no kod nezrelih katarakti moguće je medikamentozno liječenje ukapavanjem preporučenih kapi za oči kroz nekoliko tjedana, uz liječenje primarne bolesti. Amaurosis ili crna mrena je zajedničko ime za paralitička stanja mrežnice i vidnog živca kod kojih nema vidljivih promjena na providnim dijelovima oka (jasna sljepoća). Nepotpuna paraliza, odnosno pareza, početni je stadij crne mrene i naziva se amblyopia. Uzrokovana je bolestima mrežnice - upala (retinitis, papilitis), anemije, krvarenja, embolije, tumori, ablacija mrežnice, potresanje mrežnice, toksička i infektivna oboljenja, bolestima vidnog živca - upala, kompresija zbog krvarenja, tumori u orbiti, kod foramen optikum, lom klinaste kosti, rupture živca i bolestima vidnog centra - upale, hidrocefalus, prirođeni defekti i toksična i infektivna djelovanja.Klinička slika obuhvaća - jaku miozu, ukočenost zjenica, potpunu sljepoću uz prozirnost svih dijelova oka. Već prema uzroku mogu se uočiti: atrofija diska (bijelo obojen), odvojena mrežnica. Glaukom ili zelena mrena je očna bolest koju karakterizira povremeno ili trajno povišen očni tlak. Može uzrokovati oštećenje vidnog živca, a često i sljepoću. Glaukom se dijeli na primarni (otvorenog komoričnog kuta ili zatvorenog komoričnog kuta), sekundarni i prirođeni. Liječenje glaukoma svih navedenih oblika obuhvaća medikamentozno (u pravilu samo odgađa kirurško). Kod kirurškog liječenja najprije je temeljitim pregledom oka potrebno utvrditi uzrok glaukoma. Bitno je upoznati se s oštećenjem mrežnice i vidnog živca jer izbor terapije ovisi i o obnavljanju vida.Općenito je pravilo kako bi pomoć veterinara trebalo potražiti u što kraćem roku ako se primijeti: krvarenje, crvenilo oka, bolno oko (žmirkanje, grebanje šapom, trljanje, suzenje, smanjen apetit), suzenje, mutno oko, proširena zjenica, otečeno oko.Kako na hrvatskom tržištu nema registiranog lijeka za liječenje lokalnih upala očiju u kućnih ljubimaca, upotrebljavaju se oni iz humane medicine. No bitno je naglasiti kako je zaista široka paleta takvih lijekova te svaki za svoju indikaciju.Stoga bih Vam savjetovala da mačku ipak odvedete kod veterinara, kako bi pregledom oka i okoline oka odredio o kakvom se problemu radi, te prema tome preporučio odgovarajuću terapiju. Naime, kako niste naveli koliko dugo pokušavate pomoći svojoj ljubimici, napomenut ću kako bi akutni procesi trebali biti izliječeni kroz 5-7 dana, a kronični maksimalno 14 dana.

 Odgovara: Vlatka Erman, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Maca mi je stara godinu dana, okotila je mače i nakon 21 dana doživjela je neku nesreću. Došla je kući sa ranom na usni i nepokrenom desnom šapom. Odmah sam otišla do veterinara, maca je bila u polukomi, ništa nije osjećala i navukli su joj se treći kapci, imala je temperaturu 40,5. Veterinar mi je rekao da sumnja na potres mozga. Dao joj je neku injekciju ako ima neki hematom na mozgu, infuziju, kalcij jer joj je srce ubrzano kucalo. Maca poslije toga jako puno spava, a zjenica na desnoj strani je jako sužena i šapa prednja desna je oduzeta. Da li će se maca oporaviti i da li će joj se šapa vratiti u normalnu funkciju? Hvala unaprijed, AidaO: Potres mozga (commotio cerebri) je funkcionalni poremećaj karakteriziran prolaznim gubitkom svijesti nakon traume glave, koji nije praćen strukturnom ozljedom mozga niti ostavlja ozbiljne neurološke posljedice. Gubitak svijesti je najupadljiviji simptom potresa mozga. Za nesvijest kod potresa mozga je značajno da nastaje neposredno nakon ozljede, traje kratko te da se prilikom osvješćivanja javlja prolazno smeteno stanje. Osim toga, javljaju se i vegetativni simptomi koji se kod životinja prepoznaju kao povraćanje, pospanost i slabost.Diferencijalno dijagnostički potres mozga je potrebno razlikovati od drugih sindroma koji mogu pratiti ozljede glave, a koji nisu samo funkcionalne naravi već su povezani sa organskim oštećenjima moždanog tkiva. Gubitak svijesti koji se javlja određeno vrijeme nakon ozljede, kao i nesvijest koja dugo traje ne govore u prilog potresu mozga. Također, odsutnost pupilarnog refleksa pri osvjetljavanju zjenica, kao i ispadi motoričke funkcije obično na jednoj polovici tijela znakovi su težih oštećenja mozga. Sam potres mozga prognostički je povoljan jer bolest u velikoj većini slučajeva ima tendenciju k potpunom ozdravljenju u roku od nekoliko dana ili, u težim slučajevima, tjedana.Savjetujem Vam da, u dosluhu s veterinarom, i dalje svakodnevno pratite zdravstveno stanje Vaše mačke kako biste pravovremeno reagirali na eventualno pogoršanje. Ukoliko se radi o težoj ozljedi glave, te se stanje niti nakon određene terapije osobito ne popravi, preporučujem Vam posjet veterinaru s ciljem eventualnog ponovnog općeg kliničkog pregleda te dodatnih pretraga (kompletna krvna slika, biokemija krvi, RTG, EKG). Na osnovi nalaza najbolje će se procijeniti prognoza, odnosno pravo stanje Vašeg ljubimca te preporučiti odgovarajuća terapija

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imamo mačku staru tri godine, steriliziranu, koja isključivo boravi u kući. Prije nekoliko tjedana primjetili smo da mačka često liže capu na stražnjoj lijevoj nozi i ustanovili da ima dosta veliku gnojnu ranu kroz cijelo područje donjeg dijela šape (jastučićima). Rana nije utjecala na njezino ponašanje, i dalje je vesela i zaigrana. Naravno, posjetili smo veterinara. Odmah na prvu, nisu imali ideju od kud bi rana mogla biti, kao ni mi, jer mačka ne izlazi iz kuće. Ono sto su znali reći jest da je to rana faza rane, da smo pravovremeno došli, a da je mačka ranu iziritirala lizanjem. Poslani smo kući s okovratnikom i uputom da ranu ispiremo u mlakoj slanoj vodi 3X na dan po 10-ak minuta, nakon toga gel od aloe vere, pregled za par dana. Međutim, iako smo učinili kako nam je rečeno rana je sljedeći dan izgledala mnogo gore. Vratili smo se veterinaru, mačku su stavili 5 dana na antibiotike, pregled svaki dan i nastavljanje ispiranja u slanoj vodi. Nakon 5 dana rana izgleda isto! U međuvremenu druga veterinarka, koja radi u suprutnoj smjeni, kaže da je rana super, da odlično zacjeljuje, da samo jednom na dan namažemo jodom. Stanje se po našem mišljenju ne mijenja, osim što mačka odbija hranu i vodu radi okovratnika, svojevrstan protest, i treba joj posvećivati puno više vremena da je se udobrovolji da jede, što i nije jednostavno jer svi ukućani imaju svojih obaveza, a trenutno stalno netko mora biti s njom. Nakon nekih desetak dana na pregledu kod veterinara zaključuju da rana ipak ne prolazi, te da mačka na rani ima sitne gnojne prišteve. Zamataju nogu i stavljaju je na terapiju kortikosteroidima i injekcijama za alergiju, navodno zbog alergije na hranu. Nama je to skroz blesavo, jer mačka oduvijek jede istu hranu, rana ne prolazi, troškovi liječenja rastu, a mačka je tužna radi okovratnika, nikako da se privikne, bez obzira što ga je već nosila nakon sterilizacije. Mačka ne doživljava previše ranu, kad joj skinemo okovratnik vesela je, igra se, skaće..itd... Što učiniti?Unaprijed hvala, ŽeljkaO: Ozljede ili rane (lat. laesio) su skup općih i lokalnih oštećenja tkiva nastalih djelovanjem nekog štetnog agensa. Prema uzroku zbog kojeg su nastale, ozljede dijelimo na: mehaničke, termičke, kemijske, električne, bakterijske, radijacijske. Prema izgledu i oštećenju tkiva rane se dijele na otvorene i zatvorene. Svaka rana je primarno inficirana, a opći (gubitak krvi, pad opće otpornosti, iscrpljenost ...) i lokalni (količina zdrobljenog i nekrotičnog tkiva, hematomi, poremećaj cirkulacije ...) utjecaji pomažu pojavi infekcije.Zaraštavanje rane je individualne prirode - kvalitetnije je u mladih životinja, dobro držanih životinja te u onih koje su u dobroj kondiciji. Proces zaraštavanja se odvija ili reparacijom ili regeneracijom. Regeneracija je stvaranje istog odgovarajućeg tkiva na mjestu rane, a reparacija je zamjena tkiva vezivnim, ožiljkastim tkivom. Poželjnija je regeneracija jer reparacijom nastaje ožiljkasto tkivo.Koža i sluznica imaju veliku moć regeneracije epitelizacijom.Procesi zaraštavanja počinju vrlo brzo nakon nastanka rane, a zadaća im je ukloniti uništene stanice, strana tijela te spojiti ranu novim tkivom.Rane zaraštavaju na nekoliko načina: primarno (cikatrisatio per primam intentionem), sekundarno (cikatrisatio per secundam) i zaraštavanje pod krastom (cikatrisatio sub crustam). O mnogim uvjetima ovisi kako će rana zarasti: o točnoj adaptaciji rubova rane, o infekciji, prisutnosti stranih tijela...Do komplikacija zaraštavanja rane kod Vaše mace moglo je doći iz nekoliko razloga: kontaktni dermatitis, koji može biti alergijski i nealergijski, s tim da se oba mogu javljati u akutnom i kroničnom obliku. Dermatitis može biti i posljedica bakterijske infekcije ili kombinacija alergije i bakterijske infekcije. Bakterijske infekcije mogu se očitovati kao površinska pioderma, duboka pioderma, impetigo. Endokrinološke bolesti također mogu biti praćene kožnim simptomima, kao i autoimune bolesti (lupus, pemphigus). Na kraju, spomenut ću i dermatitise na alimentarnoj osnovi, kao posljedica nedostatka nezasićenih masnih kiselina, disbalansa nekih minerala, nedostatka vitamina. Na površini kože mačke mogu biti vidljive i začepljene lojne žlijezde. One mogu biti sastavljene od staničnog detritusa ili samo tekućine (ponekad prsnu same od sebe, zacijele i više se ne pojave). Ostale postaju kronično iritirane i inficirane, te se moraju ukloniti. Sve navedeno može biti proces od kojeg je ishodila komplikacija stanja (stalni odgovor organizma na neki iritans pa rana nikako ne zaraštava).Ukoliko se maca ne opterećuje ranom, svakako joj možete skinuti zaštitni ovratnik jer u tom slučaju za nošenje istog nema osobite potrebe. Kako sumnjate u oporavljanje Vaše mace (za cijeljenje rane treba minimalno 10 dana, ako ne dođe do komplikacija) možete potražiti mišljenje drugog veterinara ili se obratiti na Klinike Veterinarskog fakulteta. Svakako sa sobom ponesite dosadašnju dokumentaciju (načinjene nalaze i poduzetu terapiju).

 Odgovara: mr. Ljiljana Vrhovac-Uzur, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Hitno trebam Vašu pomoć, pa ako mi možete pomoći bit ću Vam zahvalna. Naime, moj mačak star šest mjeseci već sedam dana ide k veterinaru na injekcije protuotrova. Veterinar sumnja da je otrovan s obzirom na simptome poput krvave stolice i krvarenja iz nosa. Međutim, mačak ima izuzetno smrdljiv zadah (po gnoju) već duže vrijeme, a usna šupljina mu je puna gnojnih naslaga. Kako apetit nije imao već puno prije navodnog trovanja, a i čudno je pregutavao slinu, mislim da ima Panleukopenija ili zarazni enteritis mačaka. Svi simptomi odgovaraju, a i u istoj kući živi mačak od kojeg je najvjerojatnije dobio taj virus. Molim Vas na bilo kakvom savjetu, odnosno ima li smisla dalje davati mu protuotrov jer mu nije ništa bolje. Hvala! KarlaO: Zarazni enteritis mačaka (Panleukopenija mačaka) je akutna virusna bolest čija inkubacija traje 4-10 dana. Klinički znakovi su vrlo različiti, od perakutnih koji završavaju naglim uginućem, do blagih. Često oboljevaju mlade ili nevakcinirane životinje, a bolest je učestalija potkraj zime i početkom proljeća.Najznačajniji simptom je povraćanje tekućine ili sluzi obojene žučju, što dovodi do prljanja usana i brade, a dah često ima fetidan zadah. Životinja je izrazito snuždena i brzo se razvija dehidracija, uz upale oči. Mačka zauzima veoma često tipičan zguren položaj, pokazuje da je žedna, ali nije kadra piti. Proljev se u pravilu kod te bolesti ne javlja. Temperatura se kreće oko 40-41°C, a temperaturni skok ubrzo prelazi u subnormalnu temperaturu i uginuće. Urin je oskudan, intenzivne boje i veoma prodornog zadaha. Zabilježen je i razvoj stomatitisa, kao i erozije epitela na vršku jezika, što ukazuje na sekundarne bakterijske i virusne infekcije.Dijagnoza se postavlja na temelju kliničke slike i tipičnih nalaza krvi. Za ovu bolest je tipičan pad broja leukocita koji se javlja još u stadiju inkubacije. Groznica i leukopenija (pad broja leukocita) omogućuju da se isključe otrovanja.Otrovi čiji se mehanizam toksičnog djelovanja zasniva na poremećaju procesa zgrušavanja krvi nazivaju antikoagulansi. Opća karakteristika otrovanja je blijedilo vidljivih sluznica i krvarenja po tijelu u obliku većih ili manjih hematoma po uškama, butovima, u okolici zglobova, posebno skočnog zgloba, te po vidljivim sluznicama. Krvarenja se zapravo razvijaju u svakom tkivu, a otrovane životinje mogu imati krvavi proljev ili povraćati krv, mogu krvariti na nos ili mokriti krv.Dijagnoza se postavlja na temelju kliničke slike i laboratorijskog određivanja vremena grušanja krvi.Ukoliko Vaš veterinar nije u mogućnosti provesti navedene dijagnostičke pretrage, savjetujem Vam da mačku odvedete na pregled na Veterinarski fakultet.

 Odgovara: Vlatka Erman, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imamo mačku koja živi u dvorištu ispred kuće. Nedavno je okotila, ali je desetak dana nakon okota izgubila mačiće. Mačiće nismo ni vidjeli jer ih je okotila negdje izvan dvorišta. Međutim, posljednjih nekoliko dana ima problem, budući da ima višak mlijeka koji joj očito smeta. Molim vas za savjet što napraviti i kako joj pomoći. Da li postoji opasnost od upale ili sličnih komplikacija? FilipO: Prilikom ovakvih slučajeva "viška mlijeka", najčešća komplikacija koja može nastati je zaostajanja mlijeka u mliječnim kanilićima, te posljedično tome razvoj upale mliječne žlijezde (mastitis). Prije svega treba razlikovati mastitis od prepunjenosti mliječnih žlijezda, što je katkad teško jer se simptomi dijelom preklapaju. Mastitis je upala mliječne žlijezde koja zahtjeva veterinarsku intervenciju, a prepunjenost se javlja neposredno poslije poroda prije potpune uspostave laktacije. Kod prepunjenosti mliječnih žlijezda opće stanje nije poremećeno, a ni tjelesna temperatura nije povišena. Prepunjenost mliječnih žlijezda liječi se primjenom toplih obloga i masiranjem. Takvim općim mjerama potiče se uspostava laktacije i sprečava zastoj mlijeka u mliječnim kanalićima. Zastoj mlijeka u kanalićima  pogodan je medij za naseljavanje bakterija i ako se pravovremeno ne prepozna nastaje infekcija - mastitis. Više o mastitisu možete pročitati u odgovoru kolegice Davorka Balantin, dr.vet.med. na sljedećem linku: MastitisU ljekarnama Pet centra možete pronaći proizvode kojima možete, u slučaju pojave upale mliječne žlijezde, olakšati nastalo stanje. To su: "Permammas" emulzija za vanjsku primjenu (izdaje se na veterinarski recept) i "SunLitan losion" odnosno gel za vanjsku upotrebu (nije potreban veterinarski recept). To su preparati kojima se smanjuje bol, poboljšava lokalna cirkulacija, spriječava razvoj upale te djeluje antiseptički protiv bakterija i gljivica. Oba preparata se blagim utrljavanjem nanose na kožu mliječne žlijezde, te se na taj način vrši i masaža koja također pridonosi bržem oporavku.

 Odgovara: Vlatka Erman, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Moji mačići imaju 1 mjesec i nekoliko dana. Majka im je umrla kada su imali 13 dana, hranio sam ih običnim mlijekom s cuclicom. Prije 3 dana jedno mače je počelo padati na noge, jedva se kretalo i stalno je padalo, kao da još nije prohodalo (a prije 5 dana stalno je trčalo). U čemu je tu problem? Hvala, Dejan O: Od poroda mačići mogu puzati, a u dobi od dva tjedna započinju s tečnim pokretima. S tri tjedna mogu stajati, čuti, vidjeti, mirisati i reagirati. Kada navrše sedam tjedana, kreću se poput odrasle mačke, a s deset tjedana mogu hodati uzduž uske grede i imaju savršenu ravnotežu. Visoko uzdignut rep dodatno im osigurava ravnotežu. Dakle, lagana nestabilnost stražnjih nogu mačića u dobi od mjesec i pol nije neobična pojava.Općenito su uzroci abnormalnog kretanja u mačića: problemi sa živčanim sustavom, problemi s drugim sustavom organa u tijelu koje imaju utjecaja na to kako mozak ili živci funkcioniraju, slabost (mnogo mogućih uzroka, kao što je anemija, nedostatak hrane ili tekućine), ortopedski problemi (problemi s kostima i zglobovima) te problemi mišićnog sustava, a koji mogu biti urođenog ili stečenog porijekla. Problemi ovakvog tipa mogu nastati i uslijed deficitarne prehrane vitaminima i mineralima, a naročito kalcija. Tromboembolija je još jedan od uzroka slabosti stražnjih nogu koje nastaje začepljenjem krvih žila ugruškom i prekida dovoda kisika u stanice. Isto tako, i kalicivirus (uzročnik upale gornjih dišnih puteva) ponekad izaziva kratkoročni poliartritis (upala više zglobova) kod mačića. Što se prehrane tiče, mačići u starosti nekoliko dana pa do oko tri tjedna trebaju oko 30-35 ml mlijeka za mačiće na dan, podijeljeno u 9-12 obroka, a ovisno o veličini mačića i stanju. Trebali bi se hraniti svaka dva sata. U ponudi Pet centra možete pronaći zamjenska mlijeka za mačiće: Canina Mlijeko za mačiće, Beaphar Kitty milk, Gimpet mlijeko za mačiće i Ebi-vet Kitty Milk. U ovoj dobi Vašem mačiću možete uz mliječni obrok ponuditi i neki od superpremium programa (Hill`s, Eukanuba, Royal Canin), koji predstavljaju optimalan izvor svih nutrijenata, pa tako i minerala i vitamina, te postupno u potpunosti preći na isti.O hranidbi mačaka kravljim mlijekom možete pročitati ovdje.U ponudi ljekarni Pet centra je i Immunoboost pasta koja sadrži kolostrum, esencijalne masne kiseline, probiotske bakterije i vitamine koji predstavljaju potporu mačkama oslabljenog imunološkog sustava.  Ukoliko primijetite da nestabilnost stražnjih nogica niti nakon deset tjedana ne prestaje, svakako odvedite mačiće veterinaru kako bi se napravio odgovarajući klinički pregled te dijagnostički postupci kojima će se ustanoviti točna dijagnoza. Također, ako se mačić čini slabim, dehidriranim ili bolesnim nemojte čekati s posjetom veterinaru koji će na osnovu pregleda utvrditi o kakvim se problemima radi, poduzeti odgovarajuću terapiju te Vas prema nalazu savjetovati o daljnjoj njezi.

 Odgovara: Tanja Mutak, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Imam veliki problem! Imam 4 g. staru mačku i do sada se tri puta kotila. Mačići su uvijek bili zdravi, ali kada napune tri mjeseca, nešto ih pokosi u momentu. Naime, uvečer su živahni i veseli, dakle normalno se ponašaju, ali već sljedećeg jutra nemaju snage da ustanu, nemaju apetita, tužan im je pogled, malaksali i povraćaju. Takvi su cijeloga dana i preko noći uginu. Ostalo mi je samo još jedno mače za koje se borim i molim Vas da mi kažete što da radim. Veterinari su mi rekli da jede supu i pije tekućine i ja tako i radim ali primjećujem da to nije dovoljno. Molim Vas pomozite! TatjanaO: Postoji velik broj bolesti koje završavaju uginućem mačića u toj dobi. Najčešće je riječ o bolestima virusne etiologije.Najčešća od njih je panleukopenija mačaka (zarazni enteritis mačaka) poznata još kao mačićak. To je akutna zarazna bolest izazvana parvovirusom. Infekcije u mačića vrlo su rijetke što je vjerojatno posljedica kolostralne imunosti. Bolest je najčešća u mačaka starosti 3 do 4 mjeseca ili u starijih kućnih životinja. Povračanje tekućine ili sluzi obojene sa žuči najznačajniji je simptom. Životinja je jako snuždena i brzo se razvije dehidracija uz upale oči i tup pogled. Mačke često zauzimaju tipičan zguren položaj (leđa kao u šarana). Pokazuje da je žedna, ali nije kadra piti, pa često sjedi ili leži kraj posude sa vodom. Pri palpaciji područja trbuha i tankog crijeva pokazuje izrazitu bolnost. Temperatura je povišena, 40-41°C. Temparaturni skok ubrzo prelazi u kolaps, subnormalnu temperaturu i uginuće već za 24 do 48 sati. Usporedo s porastom temperature naglo padne broj leukocita (leukopenija). Dijagnoza se temelji na kliničkoj slici, nalazu krvi (leukopenija) te činjenici da obolijevaju mlade i nevakcinirane životinje. Liječenje je simptomatsko pošto za viruse nema etiološke terapije. Rehidracija, aplikacija antibiotika i sulfonamida, antiemetika (sredstva protiv povračanja) i vitamina posebno B i C.Slična oboljenja su gastroenteritisi druge etiologije, a za to su potrebne parazitološke i bakteriološke pretrage.Kokcidioza (uzročnik je parazit, protozoa) koja nije baš rijetka u mladih životinja, može izazvati vrlo sličnu kliničku sliku, ali kod nje početak nije tako iznenadan.Verminoze (invazije glistama) mogu uzrokovati sličnu kliničku sliku. Tu je za dijagnozu odlučujući parazitološki nalaz.U Vašem pismu nema podataka da li je Vaša mačka cijepljena. Naime, mačke se cijepe protiv mačjih zaraznih bolesti i to najčešće trovalentnim cjepivom protiv panleukopenije mačaka, te zaraznih infekcija dišnog sustava: zaraznog rinotraheitisa i kalicivirusne infekcije. Mama mačka prenese imunitet na potomke koji ih štiti do 9 tjedana. Nakon tog vremena potrebno je cijepiti mačiće, nadocijepiti ih za 4 tjedna i potom svake godine jedamput revakcinirati.Obavezno dva tjedna prije cijepljenja potrebno je obaviti dehelmintizaciju tj. očistiti mačku od glista i trakavica.Savjetujem Vam da u svakom slučaju kontaktirate Vašeg veterinara da bi se takva uginuća ubuduće spriječila. Jedino veterinar koji obavi kompletan pregled i dijagnostički postupak na životinji može postaviti pouzdanu dijagnozu i na temelju nje adekvatnu terapiju koja će pomoći Vašem mačiću.

Odgovara: Vlatka Erman, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Moj mačor je star 4 godina, u prvih godinu dana često je kašljao, celim telom se spusti na pod, kašlje iz dela stomaka, traje nekih 10 sekundi do minuta. T o je prestalo s nekih 2 godine, a sada primećujem da  mu se to opet često dešava i to nije klasičan kašalj kao u čoveka. Ranije su mi pričali da se prejeo ili popio više vode. Recite mi da li imam razloga za brigu? Inače, hranim ga Royal Caninom, ne izlazi van, veseo je i mislim da je po izgledu zaista zdrav i očuvan. Zubi su mu dobri, a vodim računa i za izbacivanje dlake. Unapred hvala, ali zaista se plašim i nadam se da ćete mi dati savet kako bih reagovala na vreme! S poštovanjem, Gordana Zašto mačka kašlje? O: Vlažan, produktivan kašalj rijedak je kod mačaka čiji je kašalj obično suh i neproduktivan. Uzročnici kašlja različiti su: alergija, pelud, prašina, plinovi, infekcije (potaknute virusima, bakterijama, mikoplazmama, gljivicama) ili strana tijela u dišnim putevima, kao i tekućina u grudnom košu ili dišnim putevima, bolesti pluća ili ozljede, tumori, paraziti, dim ili hladan zrak. Osim toga, kašalj može biti i simptom srčanih bolesti i kolabirane trahe. Općenito o kašlju kod mačaka Općenito, kašalj je refleks izazvan nadražajem odredenih dijelova dišnog sustava koje nazivamo tusigene zone. Posebno je osjetljiva sluznica grkljana i sluznica u predjelu račvanja dušnika. Sluznica grkljana i dušnika, uz ostale funkcije, čisti udahnuti zrak. Kada se na njoj nakupi dovoljno nečistoće, mačka je kašljem izbacuje van. Jako onečišćen zrak stvara podlogu da sluznica bude osjetljiva i podložna bakterijama i virusima. Drugi dijelovi dušnika i veliki bronhi znatno su manje osjetljivi, dok su sitni ogranci bronhalnog debla i alveole potpuno neosjetljivi za refleks kašlja. Životinje bolesne na plućima kašlju ako je istovremeno patološkim procesom zahvaćena i sluznica velikih bronha ili porebrica. Visceralna i parijetalna porebrica, dio ždrijela i nosa takoder pripadaju vrlo osjetljivim tusigenim zonama. Dakle, probleme disanja mogu izazvati fizičke prepreke, ozljede grudnog koša, upala pluća, tumor, slabost srca, otrovanje, alergijska rekcija, kolaps pluća ili puknuće ošita. Ošit (lat. diaphragma) je plosnata, tanka mišićno-vezivna ploča, kupolastog oblika, koja se kod sisavaca nalazi smještena na dnu prsnog koša i odjeljuje prsnu šupljinu od trbušne šupljine. Promjene uobičajena načina disanja Vaše mačke mogu biti izazvane i strahom, boli ili šokom. Najčešći oblici kašlja kod mačaka Opisat ću Vam nekoliko najčešćih oblika kašlja:  - Ubrzano, plitko disanje može se javiti kod mačaka nakon određenih napora, ali također i uslijed šoka, otrovanja, toplotnog udara ili bolova.  - Otežano disanje uz naprezanje, uvijek je značajan simptom, obično povezan s ubrzanim disanjem. Uzroci uključuju bolesti srca i dišnih puteva, tekućinu u grudnoj šupljini, bolesti pluća (uključujući kolaps pluća), traumu kao što je puknuće ošita i tumore.  - Bučno disanje mogu uzrokovati zapreke u gornjem dijelu dišnog sustava, poput tumora i stranih tijela, te tekućina u plućima.  - Hripanje i astma - hripanje je znak problema u plućima, upale dišnih puteva (bronhitis) povezane obično s astmom. Astma može izazvati blagi kašalj i disanje otvorenim ustima kao i hripanje. Astma se ponekad može brzo razviti, naglo izazivajući otežano disanje. Astmu mogu izazvati infekcija ili udahnute tvari koje podražuju. Ona se također razvija kao imunološki posredovana alergijska reakcija. Sijamske mačke, u usporedbi s drugima, sklonije su astmi. Poteškoće s disanjem povezane s nakupljanjem tekućine u grudnom košu ili trbuhu mogu nastati neprimjetno. Tekućina se nakuplja uslijed ozljede, bolesti srca, odnosno jetre ili potencijalno letalnih virusnih bolesti. Kako niste naveli da li je Vaš mačak cijepljen protiv zaraznih bolesti, te čišćen od crijevnih nametnika, ni to se ne može isključiti kao uzrok. Mačke se cijepljenjem zaštićuju protiv panleukopenije mačaka, virusnog peritonitisa, leukemije mačaka te virusnog rinotraheitisa. Cijepljenja se provode u starosti mačića od 9 tjedana prvi puta, a zatim u starosti 12 tjedana. Nakon toga mačke se nadocjepljuju svake godine. Na žalost, protiv mačje side (virus mačje imunodeficijencije) za sada još nema učinkovitog cjepiva. O mačjim crijevnim nametnicima možete pročitati ovdje. Kako su krvotok i disanje su usko povezani, tako se i poremetnje u krvotoku odražavaju na disanje i obrnuto, što znači da se kod Vašeg mačka može raditi o običnoj upali grla ili upali pluća ili o problemima vezanim za kardiovaskularni sustav i sl. Što učiniti ako mačka kašlje? Svakako, da bi se postavila ispravna dijagnoza, te se utvrdio pravi uzrok kašlja, svog mačka odvedite veterinaru. Veterinar će, na temelju kliničkog pregleda te drugih dijagnostičkih zahvata (RTG, UZV, mikrobiološke pretrage, a po potrebi i EKG), zasigurno doći do dijagnoze. Na temelju postavljenje dijagnoze, odredit će se adekvatna terapija, ukoliko ona bude potrebna. Nikako nemojte sami provoditi terapiju. Inače, terapija se sastoji u davanju lijekova koji suprimiraju kašalj, te po potrebi antibiotika ukoliko prijeti sekundarna infekcija. U ljekarnama ne možete kupiti antibiotske preparate bez veterinarskog recepta, tako da ćete se i što se toga tiče morati obratiti svom veterinaru.

 Odgovara: Vlatka Erman, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Naš mačak kastriran je prošle godine u drugom mjesecu. Do tog trenutka intenzivno je zapišavao po kući. Inače je kućni mačak, ali ga povremeno vodimo na povodcu van. Nakon kastracije bi tu i tamo zapišao koji grm vani, i to bi bilo to, no i dalje se ponašao neprijateljski prema mačorima koji bi se približili kući. Mi smo se, skupa s njim i tri ženke, preselili u veću kuću prije tri mjeseca i od tada se on ponaša čudno. Zapišava svaki kutak kuće, tuče se preko grilja s mačkom iz susjedstva i nastavio je "pariti" sve 3 naše mace još od kad je kastriran. Zašto je to tako? Kako da ga spriječimo? Kako ja operem Domestosom, tako on zapiša ponovno. Hvala, KristinaO: Dominantne mačke ili mačke koje se osjete ugroženim od strane drugih mačaka koriste feces i urin kao vidljivu oznaku dosega vlastite jurisdikcije. Naime, mačka smatra da se njeno područje prostire i izvan njenog dvorišta, a feces je vidljiva oznaka toga. Isto tako i urin, koji može mačka izlučiti normalno kao otpadni produkt organizma ili štrcnuti na uspravne predmete i iskoristiti kao mirisnu oznaku. Urin mužjaka ima kiseli, odbojni miris, dovoljno intenzivan čak i našim relativno neosjetljivim nosevima, kako bi nam priopćio da se mužjak izjasnio na teritorij.I mužjaci i ženke sposobni su mirisom označavati i to mogu nastaviti činiti čak i nakon sterilizacije, odnosno kastracije. Također i mužjaci i ženke mogu obilježavati utjecajem reproduktivnog ponašanja, ali to se razlikuje od onečišćavanja po kući koje je drugačije motivirano.S obzirom na promjenu mjesta boravka, gdje se javljaju novi mirisi i osjećaj ugroženosti od strane drugih mačaka u susjedstvu, nije čudno da Vaš mačak i dalje urinira po kući, kako bi na taj način zadržao željeni dominantni položaj.Također, postoje podaci koji navode kako se lutanje, tučnjava s drugim mačkama i označavanje urinom nakon kastracije u potpunosti reducira ili smanjuje za oko 85-90% mačaka, tako da onih 10-15% mačaka mogu zadržati ponašanje kao i prije kastracije. O ponašanju mačaka nakon kastracije možete pročitati ovdje i ovdje.    Na kraju, predlažem Vam da posjetite naše trgovine u kojima možete pronaći odbojne sprejeve za mačke različitih proizvođača (Gimpet, Beaphar) koji svojim posebnim satojcima odbijaju mačku od zadržavanja i vršenja nužde na pošpricanom mjestu.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Pročitala sam članak, tj. Vaš odgovor na pitanje "kastracija da ili ne" i moram da Vam kažem da se veoma dvoumim. Imam mačka starog 11 mjeseci i rado bih ga odvela na kastraciju, ali priznajem da sam se uplašila kada sam pročitala dio o kamencu i problemima sa mokrenjem. Zanima me koliko je to često kod kastriranih mačaka? I takođe, ja svog mačka hranim hranom za mačke, ali ne mogu priuštiti hranu poput Eukanube ili Royal Canina, a i iskreno, sve i da hoću, ja živim u malom gradu u kome zaista nema gdje da se kupi visokokvalitetna mačja hrana. Znači li to da, ako nastavim da ga hranim dosadašnjom hranom (Whiskas), postoje velike šanse da će imati problema sa urinarnim traktom? Sa druge strane, učinila bih to jer ne želim da nastrada negdje, ali me te loše strane kastracije zaista plaše. Hvala unaprijed, TamaraO: Urolitijaza je naziv koji se odnosi na formiranje kamenaca ili urolita u mokraćnom sustavu. Kamenci se u mačaka mogu formirati bilo gdje duž mokraćnog sustava - u bubrezima, uretri ili mokraćnom mjehuru gdje su i najčešći. Kamenci se formiraju uslijed prezasićenosti urina sa određenim mineralima. Nekoliko je pogodovnih čimbenika prezasićenosti urina uključujući i povišenu koncentraciju specifičnih minerala u urinu, promjene pH (kiseli ili lužnati), jako koncentrirani urin, prisutnost ili odsutnost stimulatora i inhibitora za formiranje kamenaca. Pogodovni čimbenici za nastanak su: genetika, razlike u sastavu hrane i konzumiranju vode, postojeća metabolička bolest kao što je hiperkalcemija zbog preaktivne paratireoidne žlijezde te kongenitalnih problema poput abnormalnog razmještaja krvnih žila oko jetre. Većini slučajeva formiranja mokraćnih kamenaca ne zna se uzrok.Istraživanja su pokazala kako je pojavnost bolesti donjih mokraćnih puteva općenito u populaciji mačaka oko 1% no postoji vjerojatnost da je ovaj postotak veći (5-10%) zbog mnogih službeno neliječenih slučajeva. Uroliti se u mačaka općenito češće javljaju u mužjaka nego u ženki iz anatomskog razloga - imaju užu uretru od ženki. No, problem će se razviti tek kada pH mokraće odudara od normale - ako je prekiseo formiraju se kamenci a ako je lužnat kristali. Iako uroliti nisu infekciozni često se razvija i blaga upala mokraćnog mjehura ako je sluznica iziritirana a ako kamenac priječi prolazak urina stanje je po život opasno. Također, u mužjaka je zabilježena češća pojava oksalatnih kamenaca. Rizik za pojavu istih raste sa starenjem životinje a u najvećem postotku kod kastriranih mužjaka u starosti 10-15 godina. Češće obolijevaju Perzijska, Himalajska i Burmese pasmina. Bakterijska infekcija obično ne prati formiranje oksalata već je češći nalaz uzroka - hiperkalcemija. Ovaj problem se obično viđa u kastriranih mužjaka i/ili nekastriranih mačaka oba spola koje metaboliziraju lužnati urin. Pokazalo se da je to posljedica prehrane koja sadrži manju količinu mesa i mesnih prerađevina a veću količinu hranjivih tvari biljnog podrijetla. Ovo se događa iz razloga njihove prirode mesoždera čija normalna prehrana rezultira u kiselom urinu.Također, ova pojava se povezuje i sa kastriranjem mužjaka u ranijoj dobi jer uretra i penis ostaju nerazvijeni u potpunosti zbog nedostatka hormona testosterona te stoga i suženi. Manja i tanja uretra pogodnija je za formiranje kamenaca i nastanka obstrukcije. Osim kastracije kao rizika za nastanak kamenaca i općenito problema sa mokraćnim sustavom u mačaka ulogu imaju i pretilost, smanjena tjelesna aktivnost, prehrana samo dehidriranom hranom sa smanjenim unosom tekućine.Whiskas hrana za mačke svrstana je u premium hrane koje karakterizira visoka kvaliteta. Podijeljena je u kategorije kao i superpremium hrana, te se također prodaje isključivo u specijaliziranim trgovinama za kućne ljubimce. Svi proizvođači premium hrane nude vrlo široke linije proizvoda, te zadovoljavaju potrebe svake mačke. Pored dehidrata, većina premium linija nudi vrlo kvalitetnu konzerviranu hranu i paštetice. Stoga predstavlja dobar izbor za prehranu Vašeg ljubimca.Kako samo kastracija ne dovodi do problema sa mokraćnim sustavom, mišljenja sam kako zahvat ima više pozitivnih strana. No, ipak, najbolje bi bilo da u dogovoru sa Vašim veterinarom odlučite što bi bilo najbolje za Vašeg ljubimca.