Pitajte veterinara

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr.vet.med., Pet centar Heinzelova 60, Zagreb P: Imamo mačka koji je sada star 1,5 god. Kastriran je, ima 5,5 kg, dugodlak, ne izlazi van, nego stalno boravi u stanu. Prije dva tjedna počeo je povraćati žutu sluz, prestao jesti i ići na wc. Nakon pregleda kod veterinara i rentgentske snimke veterinar je ustanovio da je mačak začepljen i da mu u crijevima mjestimično ima zraka. Ne znamo zbog čega je došlo do začepljenja, stalno pazimo na njegovu prehranu i da ne žvače ono što ne smije (papir, karton, plastiku...). Nakon tjedan dana infuzija, klistira, glukoze i raznih lijekova, povraćanje je prestalo, nešto je malo išao na wc, i sada je doma već tjedan dana, tu i tamo pojede nešto malo kuhane piletine, a na wc skoro uopće ne ide, zadnji je put bio prije par dana. Uz to, svaki ga dan po par puta tjera na povraćanje, ali nikada ništa ne povraća. Redovito mu dajemo malt pastu, ali ne povraća ništa, pa ni dlaku. Cijeli dan spava, jako se mazi (inače nije takav) i užasno je smršavio. Svaka dva dana smo kod veterinara na infuziji, ali veterinar još točno nezna što mu je. Možete li pomoći? Tihana O:  Poremećaji probavnog sustava u mačaka općenito su jedan od najčešćih zdravstvenih problema. Iako je većina ovih problema povezana s organima poput jetre, pankreasa i žučnog mjehura, svi oni imaju esencijalnu ulogu u probavi. Nekoliko najčešćih uzroka problema s probavom su insuficijencija egzokrinog pankreasa, kuglice dlake, opstrukcija crijeva, pankreatitis i crijevni paraziti. Kuglice dlake (trihobezoari ili bezoari) uzrokom su kroničnog povraćanja, začepa, klonulosti i/ili gubitka apetita. Najuočljiviji znak je povraćanje kuglica dlake. Ako se ne liječi, mogu se javiti mnogo ozbiljnije komplikacije, kao što su dehidracija, gubitak tjelesne težine ili opstrukcija crijeva. Kuglice dlake, svojom prisutnošću u želucu, poput stranih tijela ometaju probavu te se upotrebom paste (ili trave) neometano nastavlja transport hrane i izbjegavaju se stalne iritacije želuca. Za odstranjivanje kuglica dlake pastu je potrebno davati svaki dan, a za profilaksu nastajanja kuglica dlake pastu je dovoljno davati 2 - 3 puta tjedno. Opstrukcija ili začep crijeva predstavlja funkcionalnu ili mehaničku neprohodnost alimentarnog kanala. Funkcionalna neprohodnost nastaje kada mišići crijevne stijenke nisu u mogućnosti normalno se kontrahirati u valovima (peristaltika) koje gibaju sadržaj crijeva. Mehanička neprohodnost uključuje suženje crijeva (striktura), priraslice, tumore, prisutnost stranog tijela, pritisak izvana. Mačke, kao i psi, ponekad progutaju i rukavice, najlonke i druge nejestive stvari. Iako su neke stvari manje od promjera crijeva, neke ipak zapnu i kao takve ne mogu proći probavni sustav. Sumnja na strano tijelo može se postaviti ako mačka pokušava povraćati ali ne uspijeva ili se napinje prilikom defeciranja. Trbuh može biti osjetljiv a mačka može zauzimati neobične položaje kako bi si olakšala bolove. Nije rjetkost da se strana tijela pomiču u probavnom sustavu, uzrokujući tako povremene opstrukcije. Mačke najčešće progutaju duguljaste predmete poput užeta, vezice za cipele i sl. Ovakvi predmeti u crijevu uzrokuju nabiranje ili dolazi do omotavanja crijeva. Osim navedenoga, u mačaka se može javiti i megakolon, koji predstavlja bolest poremećaja u crijevima kojeg karakterizira kronično povećan ili proširen kolon. Mnogo je mogućih uzroka ovom stanju (urođeni, stečeni ili idiopatski). Smatra se da urođeni megakolon nastaje uslijed nedostatka određenih živčanih stanica kolona što dovodi do problema u motilitetu i opstrukciji crijeva. Javlja se vrlo rijetko u mačaka. Stečeni megakolon može rezultirati nizom moguće patoloških procesa koji mogu nastati unutar i izvan kolona i mogu ali ne moraju uključivati metaboličke ili neurološke poremećaje. Velik broj slučaja javlja se bez utvrđenog uzroka. Začep i ozljede zdjelice najčešći su uzroci megakolona u mačaka. No ponekad su uzrok ovog stanja  i progutana strana tijela. Mačke oboljele od megakolona obično su kronično konstipirane, djelomično ili potpuno, kada je otežan ili onemogućen prolaz crijevnog sadržaja. Ako se ne liječi na vrijeme, mogu se javiti komplikacije kao što su kompletan začep crijeva, inkontinencija fecesa i prekomjerno namnažanje crijevnih bakterija, što rezultira nepokretljivošću crijeva. Mačke s komplikacijama povremeno povraćaju, apatične su i anoreksične (odbijaju hranu). Ako se ne liječi, mačka s ovim simptomima može i uginuti. Općenito se smatra kako je megakolon u mačaka više simptom nego specifična bolest. Dakle, prilikom dijagnostike treba identificirati glavni uzrok te liječiti njega. Kako bi se isključili ostali uzroci gastrointestinalnih bolesti potrebno je ipak provesti neke dijagnostičke testove za koje treba određeni vremenski period kako bi se postavila točna dijagnoza. Testovi uključuju: kompletnu krvnu sliku, biokemiju krvi, razinu tiroksina u serumu, analizu urina, koprološku pretragu na parazite i bakterije, RTG trbušne šupljine i/ili ultrazvuk, proba posebnom prehranom. Niste naveli kojom hranom hranite Vašeg ljubimca za vrijeme oporavka, pa bih Vam svakako preporučila neku od hrana iz medicinskog programa, namijenjenih za gastrointestinalne poremećaje (Royal canin Intestinal; Hill's i/d; Eukanuba Intestinal).

 Odgovara: Danijela Biban, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Mačak je star 1,5 godinu i nije kastriran. Cijeli dan boravi u kući, a po noći ide van. Jako je borben i stalno se tuče s drugim mačkama. Prije 2 dana primjetila sam da mu je glava puna sitnih crvenih suhih ranica. Čak ima par ranica po leđima, te jednu u uhu. Po izgledu mi se čini da se radi o nekoj bolesti, a ne o posljedicama tuče. Možete li mi ikako reći o čemu se radi. Hvala! Silvia O: Prema opisanim promjenama teško je zaključiti radi li se zaista o ranama nastalim u borbi sa ostalim mačkama ili se ipak radi o bolesti. Pojava ranica na koži uglavnom je posljedica češanja. Uzroci češanja mogu biti različiti,a među najčešćima se navode alergije (na ugriz buhe ili na hranu), prisutnost ektoparazita (šugarci), bakterijske ili gljivične infekcije kože. Ukratko ću opisati pojedine promjene, iako bi za sigurnu determinaciju  trebalo napraviti klinički pregled životinje. Alergije na hranu često se javljaju, kako kod pasa, tako i kod mačaka. Prvi se simptomi manifestiraju već u dobi od nekoliko mjeseci, iako najčešće između 2. i  6.godine života. Kod mnogih se mačaka istovremeno jave i kontaktni te inhalatorni oblici alergija. Najznačajniji simptom je svrbež, a ponekad se javlja i gubitak dlake te milijarni dermatitis. Mjesta po kojima se životinja učestalo češe mogu bite sekundarno inficirana bakterijama pa nastaju sitne ranice. Dijagnoza se postavlja na temelju kliničkog pregleda i isključivanjem svih drugih bolesti koje bi mogle uzrokovati slične simptome. Kada se diferencijalno-dijagnostički izbor svede isključivo na alergije, onda se metodom pokušaja i eliminacije (uz veliku pomoć vlasnika koji mora bilježiti sve nastale promjene) promjenama hrane pokušava doći do mogućeg uzroka alergije. Ovaj oblik alergije liječi se promjenom hrane, a prema potrebi i odgovarajućim lijekovima. Alergija na ugriz buhe javlja se uglavnom sezonski, u periodu najveće aktivnosti buha, tj.ljeti i u jesen. Neovisno o jačini infestacije buhama, životinja će odreagirati alergijskom reakcijom - intenzivnim češanjem i lizanjem u području baze repa, a potraju li simptomi kroz duže vrijeme,mogu se proširiti duž kralježnice. Kod mnogih se mačaka, uz karakterističan svrbež, prorijedi dlaka na zahvaćenom području, pojavi se milijarni dermatitis, karakteriziran stvranjem sitnih papula (male, zacrvenjene kožne lezije, nešto izdignute iznad površine kože) prekrivenih krastom. Za smanjivanje vjerojatnosti pojave ovakvog oblika alergije, bitna je pravovremena prevencija, dakle potrebno je mačku redovno tretirati proizvodima protiv buha - u obliku ampula, ogrlica ili spreja. Na tržištu postoji široki izbor proizvoda - ''Frontline'' (ampule ili sprej), ''Advantix''(ampule), ''Kiltix" ogrlica' te ogrlice "Hobby dog" (za mačke) i "Vitakraft". Svi ovi proizvodi su dostupni u dućanima Pet centra. Od šugaraca se kod mačaka najčešće javljaju Notoedres cati i Otodectes cynotis. Notoedres cati je grinja koja se javlja na koži,buši sitne rupice i polaže jajašca. Prenosi se direktnim kontaktom bolesne mačke sa zdravom. Bolest obično započinje gubitkom dlake, te intenzivnim svrbežom na zahvaćenom području (uši, lice, očni kapci i vrat). Grinje se mogu proširiti i na noge, te donji dio trbuha. Sa napredovanjem bolesti, koža odeblja i obično je prekrivena sitnim krasticama. Budući da grinje uzrokuju intenzivan i iritantan svrbež, mačka se neprestano češe, što pogoduje stvaranju novih ranica na koži, koje se mogu zakomplicirati sekundarnom bakterijskom infekcijom. Bolest se dijagnosticira kliničkim pregledom i pretragom kožnih strugotina pod mikroskopom. Liječi se uglavnom lokalnom aplikacijom antiparazitika. Otodectes cynotis parazitira u uhu i uzrokuje upalu. Životinja se uglavnom intenzivno češe po ušima, trese glavom ili je drži nagnutu na jednu stranu. Zbog intenzivnog češanja, na bolesnom se području mogu dodatno stvoriti ranice, koje se isto mogu komplicirati sekundarnom bakterijskom infekcijom. Ukoliko se bolest na vrijeme ne liječi, može izazvati teška oštećenja u slušnom kanalu. Bolest se dijagnosticira pregledom uha otoskopom, uz evetualno uzimanje materijala za parazitološku pretragu. Liječi se uglavnom lokalnom aplikacijom antiparazitika, a po potrebi se (kod težih slučajeva) sustavno daju protuupalni lijekovi. Gljivične infekcije uglavnom su uzrokovane vrstama Microsporum spp. i Trichophyton spp. Bolest se uglavnom prenosi direktnim kontaktom - s bolesne životinje na zdravu ili indirektno - preko kontaminiranog okoliša (ili pribora za uređivanje mački). Karakteriziraju se stvaranjem okruglih, bezdlačnih promjena, u centru prekrivenih sivkastim ljuskama, a na periferiji omeđenih crvenim prstenom. Promjene se mogu javiti na bilo kojem dijelu tijela. Bolest se dijagnosticira pregledom životinje Woodovom lampom, a prema potrebi se uzima materijal za mikološku pretragu. Ukoliko sumnjate da su ranice koje ste opisali ipak posljedica bolesti, preporučila bih Vam da mačka odvedete na pregled kod veterinara koji će utvrditi konkretnu dijagnozu bolesti, a prema potrebi i odrediti terapiju.

 Odgovara: mr. Ljiljana Vrhovac-Uzur, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Poštovani, imam mačka starog 2,5 godine koji boluje od epilepsije. Naime, pronašla sam ga još kao mačića na ulici pretučenog, neka žena ga je pretukla bocom. Uzela sam ga i odvela veterinaru, ali 2 dana poslije počeli su napadi za vrijeme kojih se on jako grči, slini i ponekad pomokri. Veterinar je dao dijagnozu epilepsije. Također je i slijep. Napadaji se javljaju svaki dan po nekoliko puta i većinom su vrlo jaki pa ga uvijek ga pridržavamo i jako ga iscrpljuju. Dnevno mu dajemo 5 mg apaurina, ujutro i navečer po 2,5 ali to očito nije dovoljno. Također sam primjetila da mu se tokom dana par puta naglo poveća temperatura, čitavo tijelo mu gori pa mu stavljam hladne obloge. Pod tom temperaturom napadaji se odmah jave. Iako je prije išao na pijesak, poslije kastracije više ne ide, kao da je izgubio tu naviku. Ne ostavljamo ga ni 1 min samog jer su mu napadaji iznenadni, česti i izrazito jaki, tako da je teško i njemu i nama, ali uspavljivanje ne dolazi u obzir. Molila bih vas da mi pomognete, da li postoji kakav drugi lijek, kakva druga terapija, bilo što da mu bude bolje? Hvala, Lucija i RendžiO: Nervni poremećaji ili konvulzije su fizička manifestacija nekontrolirane električne aktivnosti mozga. Zbog brojnih uzroka konvulzija, tretman kojim se kontrolira ovakav napad je relativno limitiran. Najčešće korišteni antikonvulzivni lijekovi u mačaka su phenobarbital i diazepam, te kalij bromid (KBr).  Diazepam (apaurin) je benzodiazepinski pripravak sa širokim područjem djelovanja. Djeluje anksiolitički, hipnosedativno, miorelaksirajuce i antikonvulzivno putem specifičnih benzodiazepinskih receptora u mozgu. U terapiji mačaka kao inicijalni lijek se koristi phenobarbital. Kalij bromid se koristi u slučajevima kada su napadi rijetki i blažeg oblika. Za navedene lijekove postoje i odredene kontraindikacije, te se njihovo korištenje provodi isključivo pod nadzorom veterinara. Lijekovi koji se koriste u terapiji i prevenciji epileptičkih napada u pravilu se daju pojedinačno, ali ako je indicirano pojedini se mogu i kombinirati.Epilepsija je kronični neurološki poremećaj, karakteriziran pojavom sporadičnih napada - kratkotrajnih epizoda abnormalne motoričke i psihičke aktivnosti. Primarna ili idiopatska epilepsija je ona čiji je uzrok nepoznat. Sekundarna ili simptomatska epilepsija javlja se kao posljedica patoloških procesa u mozgu, koji ometaju njegovu normalnu funkciju (encefalitis, tumori mozga, toksini).Tijek i prognoza epilepsije ovise o etiološkom faktoru kojeg je ponekad teško otkriti, kao i od stupnja oštećenja stanica središnjeg živčanog sustava koje je teško identificirati. Prognostički nepovoljno se procjenjuju svi oni slučajevi kada napadi idu jedan za drugim, sve su učestaliji, a vremenski razmaci izmedu dva napada sve se više skraćuju. Obrnuto, prognostički su povoljniji oni slučajevi kada su epileptiformni napadi kraći, slabijeg intenziteta, a vremenski razmak između dva napada se povećava. Zbog toga epilepsiju treba pratiti i svaki epileptiformni napad evidentirati po razmaku i trajanju, kao i intervalu nastanka.Do povišene tjelesne temperature dolazi djelovanjem određenih endogenih faktora na centar za temperaturu koji se nalazi u središnjem dijelu mozga (hipotalamus). Obzirom na podatke koje ste naveli, povišenje tjelesne temperature u uskoj je vezi s osnovnom bolesti Vašeg mačka. Glavni cilj u liječenju epilepsije je uspostavljanje normalnog života za životinju s potpunom kontrolom nad napadima, bez nuspojava. No, vrlo često je navedeno gotovo nemoguće postići, stoga je realniji cilj smanjivanje broja i jačine epi-napada bez nuspojava davanih lijekova. Kako biste smanjili broj i intenzitet epi-napada, svedite stres na minimum, te dodajte u prehranu visokokvalitetne vitaminsko mineralne preparate ili mačka hranite nekim od superpremium programa gotove hrane za mačke.

Odgovara: Ivana Mlinar-Gruja, dr. vet. med., Pet centar Heinzelova 60, Zagreb P: Poštovani, prije 2 mjeseca sam udomila mušku macu, sada je star 6 mjeseci. Nakon posjete veterinaru ustanovljeno je da se maci nije spustio jedan testis i da macu treba operirati. Zanima me kakav je tijek te operacije, koliko je ta operacija rizična, odnosno kakva je post operativna njega, i kako maci mogu olakšati da sve to prođe što bezbolnije? Zanima me i kolika bi bila cijena te operacija, s obzirom da sam ograničena na samo dvije privatne ordinacije u mjestu stanovanja, pa bih željela imati barem neku relaciju kod dogovora sa doktorima! Unaprijed zahvaljujemo na odgovoru, Vlatka i GarfiO: Kriptorhizam je stanje kod kojeg testis nije spušten u mošnju. Može se javiti jednostrano ili obostrano. Učestalija je pojava jednostranog kriptorhizma, bez obzira na vrstu i pasminu životinje. Mužjaci s obostranim kriptorhizmom često su nesposobni za rasplod jer oba zaostala testisa u trbušnoj šupljini često propadaju zbog povišene tjelesne topline u trbušnoj šupljini, što uzrokuje smetnje u stvaranju spermija. Jednostrani kriptorhidi su u većini slučajeva sposobni za rasplod, ali obzirom da se radi o teškoj tjelesnoj mani, takve se životinje isključuju iz rasploda.  Uz kriptorhizam često je prisutna i preponska hernija. Za vrijeme fetalnog razvoja testisi se razvijaju u trbušnoj šupljini u razini bubrega.  Spuštanje testisa odvija se preko processusa vaginalisa, niz stražnju stijenku preponskog kanala i to u popunosti u prvim tjednima života, kod životinja između 6-8 tjedna. Preponski kanal se nakon prolaska testisa zatvara. Uzrok kriptorhizmu u životinja može biti prevelik testis, preuzak ingvinalni kanal ili prekratko sjemeno uže.Proces spuštanja se može podijeliti u tri faze:1. spuštanje kroz trbušnu šupljinu od mjesta nastanka do preponskog prstena2. stvaranje otvora u preponskom kanalu kroz koji testis izlazi iz trbušne šupljine3. prolaz kroz preponski kanal i spuštanje u mošnjuPoremećaj u odvijanju ovih faza može uzrokovati kriptorhizam, a testis može zaostati od trbušne šupljine do iznad mošnji. Događa se i da se testis započne spuštati, ali završi na krivom mjestu. Kriptorhizam možemo podijeliti na trbušni , preponski ( testis zaostaje u ingvinalnom kanalu), koji je i najčešći, te preskrotalni (testis se nalazi visoko u mošnji). Svakako je potrebno, kad se utvrdi kriptorhizam, pokušati manuelno testis spustiti, jer se može raditi samo o retraktilnom testisu, dijagnoza kriptorhizma je isključena. Prazna mošnja može biti i posljedicas ektopičnog testisa, odnosno testis se spustio kroz preponski kanala, ali se smjestio na neko neuobičajeno mjesto, te se može raditi o agneziji testisa, odnosno testis u potpunosti nedostaje ili o  atrofičnom testisu. Kriptorhidni testisi s vremenom podliježu neoplastičnim promjenama. Iz testisa koji su zaostali u ingvinalnom kanalu razvija se seminom, a iz testisa koji je zaostao u abdomenu razvija se tumor sertolijevih stanica. Tumorozno promijenjeni testisi, zbog povećanja obujma skloni su torziji. S obzirom na veliku mogućnost neoplastičnih promjena u zaostalom testisu, svakako se preporuča kastracija.Svaki operativni zahvat, bez obzira na zdrastveno stanje životinje je rizik. Rizik je tim veći, ukoliko je životinja starije životne dobi i lošijeg zdrastvenog statusa. Odluku o operativnom zahvatu može dati operater, odnosno internist koji će ocijeniti - na osnovu kliničkog pregleda i drugih dijagnostičkih metoda - da li je životinja spremna za operaciju i da li joj ta operacija može donijeti više koristi ili štete. Liječenje dolazi u obzir jedino iz estetskih razloga u izložbenih životinja i to pomoću raznih kirurških ili hormonskih zahvata. U hormonskoj terapiji koristi se  gonadotropin releasing hormon, koji potiče ospuštanje gonadotropina. Na taj način se testis stimulira na proizvodnju muškog spolnog hormona, što potiče mehanizam spuštanja testisa. Liječenje  je u suprotnosti s veterinarskom etikom i dolazi u obzir samo u životinja koje ne služe za daljnji rasplod zbog nasljedne prirode takve mane. U humanoj medicini najčešće se vrši kiruški zahvat orhidopeksija, odnosno testis se oslobađa strukturra koje spriječavaju njegovo spuštanje, a krvne žile i sjemenovod se očuvaju, testis se smjesti u skrotum i pričvrsti. U veterinarskoj medicini se isključivo vrši kastracija. Kod mačaka kriptorhida, zahvat se vrši u općoj anesteziji. Najčešće se radi laparoskopija. U ingvinalnom području napravi se mali rez, te se testis  podvezuje i odstranjuje. Nakon toga vrši se odstranjivanje testisa koji se nalazi u mošnji, odnosno kastracija. Više informacija o kastraciji možete pročitati na sljedećem linku: Kastracija mačkaMišljenja sam, da nema potrebe za žurnim kiruškim zahvatom. Možete pričekati do godine dana starosti (ako je testis u blizini mošnje, odnosno u preskrotalnom području, u pubertetu, pod djelovanjem muških spolnih hormona, ponekad dođe do spontanog spuštanja u mošnje), te ukoliko se zaista radi o zaostalom testisu, odstraniti ga. Informacije o cijenama nemamo. Preporuka je svakako Veterinarski fakultet, klinika za kirurgiju.

 Odgovara: Danijela Biban, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam mačića starog 4 mjeseca i primjetila sam da ima crne naslage na jeziku. Da li je to normalno s obzirom da mačka jezik koristi za razne svrhe? Mačić ima 3 kilograma . Da li je to normalno za tu dob? Pozdrav! Natalija O: Prema onome što ste naveli kao ''naslage'' na jeziku, mislim da se radi o pjegama. One su zapravo samo nakupine pigmenta na jednom mjestu. Kod mačaka nisu toliko uobičajene kao kod pasa, kod kojih se javljaju i kao pasminska karakteristika (chow chow ima ''plavi'' jezik), no nije nemoguće da se pojave i kod mačaka. Nakupine pigmenta mogu se, osim na jeziku, naći i na desnima, na dorzalnom (gornjem) svodu usne šupljine ili sa unutrašnje strane usnica.Ukoliko ste tek ''otkrili'' pjegu na jeziku, bilo bi dobro da je s vremena na vrijeme pogledate i da pratite da li se s njom nešto događa - raste li, ima li možda nekih drugih promjena uz nju i slično. Ako slučajno primjetite nešto takvo, odmah mačku odvedite veterinaru, da se isključe tumorske promjene.Kilaža životinje uvelike ovisi o pasminskim karakteristikama, o spolu (mužjaci su obično teži od ženki), o stanju organizma općenito (hormonalni poremećaj može potencirati debljanje), o broju obroka i međuobroka (poslastice), o tjelesnoj aktivnosti (kućne mačke obično imaju veću kilažu zbog toga što su manje aktivne od onih mačaka koje izlaze van) i drugo. Budući da niste naveli o kojoj se pasmini radi, pretpostavit ću da imate domaću mačku. U tom slučaju, kilaža od 3 kg u dobi od 4 mjeseca bi upućivala na pretilost (odrasla mačka prosječno je teška oko 5 - 5,5 kg). Za sigurnu ocjenu je li preteška za svoju dob ili ne, trebalo bi napraviti klinički pregled. No možete pokušati i sami - ukoliko prelazeći prstima po kralježnici i rebrima ne osjetite koštane izbočine, nego napipate masne jastučiće, mačić bi definitivno trebao na dijetu. No, kako je Vaš ljubimac beba u razvoju, bilo bi kontraindicirano staviti ga na rigoroznu dijetu, kako mu ne biste uskratili sve neophodno potrebne tvari za pravilan rast i razvoj. Iz tog razloga bih Vam preporučila da mačića i dalje hranite sa što kvalitetnijom hranom za tu dobnu kategoriju (Hill's ''Kitten'' - okus tune ili piletine, Eukanuba ''Kitten'' - okus piletine, Nature's best ''Kitten'' - okus piletine te Royal Canin ''Kitten'' s okusom piletine), ali da mu količinski smanjite obroke i da mu, dok god ne postigne adekvatnu težinu, uskratite poslastice ili međuobroke bilo koje vrste (npr. hrana sa stola i sl.).

 Odgovara: Danijela Biban, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Poštovani, imam mačku staru 6 mjeseci i zadnjih par dana primjetila sam čudne "krastice" ispod očiju, crne su boje i daju se teško ukloniti. Nažalost, nisam uspijela primjetiti da li joj suze oči, ali nakon što ih uklonim pojave se opet, pretpostavljam nakon spavanja. Inače, mačka do sad nije cijepljena pa se bojim da nije nešto ozbiljno u pitanju. Hvala, Iva O: Za sigurnu dijagnozu bilo bi najbolje mačku odvesti na pregled kod veterinara. Naime, isključivo na temelju kliničkog pregleda životinje te dodatnih pretraga (bakteriološka, mikološka, parazitološka) može se sa sigurnošću reći o čemu se radi, budući se vrlo često događa da se slični simptomi javljaju kod etiološki različitih bolesti.Prema navedenim simptomima (krastice ispod očiju) teško mi je zaključiti o čemu bi se točno moglo raditi, stoga ću Vam navesti neke od najčešćih problema. Mačke svijetle ili žute dlake ponekad obole od promjena pigmenta koje liče na male crne mrlje, uglavnom su veličine do 9 mm. Obično se nalaze na ustima, nosu, desnima i očnim kapcima, a ovo stanje se naziva "lentigo simplex". Uglavnom se događa da ove ''pjege'' nastanu i nestanu, a zatim se ponovno pojave. Sa starenjem se povećava broj i veličina pjega. Ovo stanje nije opasno po zdravlje životinje i ne zahtijeva liječenje. Demodikoza je parazitarna bolest koja se kod mačaka javlja mnogo rjeđe nego kod pasa. Uzročnik je šugarac, Demodex cati. Promjene se obično javljaju kod mačaka svih dobi i pasmina, ali najčešće kod sijamskih mačaka. Bolest se obično javlja u dva osnovna oblika - lokaliziranom i generaliziranom. Kod lokaliziranog oblika promjene se uglavnom nalaze oko očnih kapaka, oko ušiju, na glavi i vratu. Prisutan je svrbež, dlaka ispada, a koža može biti zacrvenjena ili se ponekad stvore krastice (kao posljedica češanja). Generalizirani oblik obično je posljedica neke druge bolesti koja djeluje imunosupresivno, stoga zbog pada imuniteta dolazi i do pojave demodikoze. Demodikoza se dijagnosticira pretragom strugotina kože parazitološkom pretragom. Liječi se odgovarajućim antiparaziticima. Gljivična oboljenja obično su karakterizirana ispadanjem dlake i pojavom tipičnih ljuskica na koži, a zahvaćeno je područje obično zacrvenjeno. Ponekad se zbog intenzivnog svrbeža jave i sekundarne infekcije zahvaćenog mjesta, a zbog iritacije kože može se stvoriti krasta. Bolest se dijagnosticira Woodovom lampom ili uzimanjem uzorka (sa promijenjenog mjesta) za mikološku pretragu, a liječi se odgovarajućim antimikoticima. Kako ne biste nagađali što se konkretno događa s Vašom mačkom, preporučila bih Vam da je svakako odvedete na pregled kod veterinara koji će postaviti dijagnozu, a po potrebi odrediti i adekvatnu terapiju.

 Odgovara: mr. Ljiljana Vrhovac-Uzur, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Imamo domaću macu koja je stara 4 mjeseca, držimo je u kući i hranimo isključivo kupovnom hranom. Prošla je 2 cijepljenja i još se mora cijepiti protiv mačje leukemije i bjesnoće. Prije 10-tak dana primjetili smo neuobičajeno ponašanje, a to je kad joj damo vlažnu hranu. Ona ponjuši i ponaša se kao da zatrpava izmet pored posudice (grebe šapicama pored posudice). Pitali smo veterinara o čemu se radi, oni mi nisu znali odgovoriti. Da li se radi o tome da joj se hrana ili možda miris ne sviđa ili je opet nešto treće u pitanju? Pozdravljam Vas u nadi da ćete mi pomoći i odgovoriti na pitanje, SandraO: Mirisne poruke igraju vrlo važnu ulogu u svijetu mačaka. Mačke ostavljanjem mirisnih oznaka svoga tijela, na svojim vlasnicima i na predmetima koji ih okružuju, šalju poruku o svojoj nazočnosti. Kao što mogu trljati svoje mirisne žlijezde o predmete na njihovom teritoriju, tako mogu i grepsti određene površine kako bi se kroz žlijezde između prstiju u njih mogao utrljati miris. Miris se sastoji od supstanci koje se na zraku postupno razgrađuju. Miris preostalih sastojaka potiče mačku da ponovo vlastitim mirisom prekriju već obilježeno mjesto.Za razliku od ovakvog obilježavanja, mačke nastoje zakopavanjem potpuno sakriti svoj izmet i vrlo brižno svaki put provjeravaju jesu li u tome i uspjele. Ponovo njuše mjesto koje su zatrpale kako bi se uvjerile da se miris sasvim izgubio.

 Odgovara: Danijela Biban, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Pozdrav, udomila sam malo mače crne boje. Ali čak i nakon kupanja (šamponom za mace) na dlaki je ostalo sitnih bijelih mrvica. Ispočetka sam mislila da se dlaka peruta, ali te se mrvice drže za dlaku i to bliže vrhu. Jesu li to neki nametnici ili nešto drugo? Tihana O: Prema onome što ste opisali vrlo je teško zaključiti o kojem bi se konkretnom problemu radilo kod Vašeg mačića. Da bi se postavila dijagnoza uvijek je potrebno uzeti iscrpnu anamnezu od vlasnika. Uzimanje iscrpne anamneze je važno kako bi se na osnovu tih podataka postavila sumnja na određenu bolest), napraviti klinički pregled životinje, a po potrebi i dodatne pretrage.Niste naveli koliko je mačić star, ima li još kakvih problema osim navedenog (češe li se, je li boja i izgled kože promijenjen, ispada li dlaka), jeste li ga okupali odgovarajućim šamponom (namijenjenim upravo za mačiće) - ponekad se upravo zbog kupanja u neodgovarajućem šamponu koža isuši pa se stvori prhut.Budući mi nedostaje konkretnih  informacija, dat ću Vam nekoliko podataka o mogućim uzrocima pojave ovih ''bijelih točkica''.Cheyletiella parasitivorax je grinja koja se često nalazi na koži pasa, mačaka i kunića. Kada je prisutna jača invazija, grinje se vide golim okom, bijele su boje, a vlasnici je često opisuju kao ''hodajuću prhut''. Ove se grinje prenose direktnim kontaktom, sa invadirane životinje na zdravu, a moguć je i prijenos iz invadiranog okoliša. Često mogu prijeći na ljude (potencijalna zoonoza!) i izazvati dermatitis sa intenzivnim svrbežom. Obično se kod pasa jave svrbež, lagano crvenilo kože i mjestimično prorijeđena dlaka, međutim, kod mačaka i kunića invazija ovom grinjom može proći asimptomatski.Dijagnoza se postavlja isključivo kliničkim pregledom, a zatim i dodatnom pretragom - mikroskopski pregled celofanskog otiska kože ili pregled kožnih strugotina.Ponekad se ova grinja može naći i koprološkom pretragom, ukoliko se dotična pretraga radi ciljano, da bi se pokušalo i na taj način otkriti Cheyletiellu (uglavnom se radi o slučajnom nalazu grinje jer koprološka pretraga ne služi u rutinskoj dijagnostici ovog parazita - mačke se lizanjem uređuju, a na taj način mogu i progutati grinje koje će potom putem fecesa izaći van u okolinu).Invazija Cheyletiellom suzbija se odgovarajućim insekticidima koji se koriste protiv buha. Budući niste naveli koliko je mačić star, preporučila bih Vam Frontline sprej. Njime možete istovremeno tretirati i mačića i prostor u kojem boravi.Osim potencijalno parazitološkog problema, postoji mogućnost da se radi i o nekom dermatološkom problemu, koji se može dijagnosticirati na temelju kliničkog pregleda kože. Budući mi niste naveli dob, spomenut ću i alergije.Postoje različite vrste alergija - kontaktne alergije, alergije na hranu, inhalatorne alergije i druge. Među najčešćima su alergije na hranu koje se mogu manifestirati kožnim problemima (perutanjem kože, svrbežom, problemima sa analnim vrećicama, ispadanjem dlake I sl.) ili gastrointestinalnim problemima (proljevi ili povraćanja zbog intolerancije na hranu). Dijagnoza se postavlja na temelju anamnestičkih podataka, kliničkog pregleda, a od velike pomoći u dijagnostici, ali i kao potpora terapiji, može biti promjena hrane, tj. uklanjanje uzroka koji je i doveo do pojave alergije.Na tržištu postoje različite medicinske hrane namijenjene alergičarima - Hill's ''d/d'',  Eukanuba ''Dermatosis LB'', Royal Canin ''Hypoallergenic'". Sve ih možete naći u ljekarnama Pet centra.U svakom slučaju, kako biste bili potpuno sigurni o kojem se problemu kod Vašeg ljubimca radi trebali biste ga odvesti na veterinarski pregled, na temelju kojeg će kolege postaviti dijagnozu i, ukoliko bude potrebno, odrediti terapiju.

 Odgovara: Danijela Biban, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Bok, nadam se da mi možete pomoći. Imam macu steriliziranu, staru 6 god. Nikakvih problema nije do sada imala. Prije otprilike pola godine se dogodilo da je počela zavijati i jednostavno se paralizirala. Kad sam je dotakla, samo se prevrnula na stranu, ukočena. To je trajalo možda 3 minute i nakon toga je bilo sve uredu. Sada se to opet dogodilo, ali na blaži način. Sada je zavijala i slina joj je kapala iz usta, bila je ukočena. To je trajalo oko 1 minutu i nakon što je završilo opet je bila u redu, iako je bila malo dezorijentirana. Nakon 10 minuta kao da ništa nije ni bilo.  Bila bih vam zahvalna da mi pomognete. MiaO: Epilepsija je kronični neurološki poremećaj, karakteriziran pojavom sporadičnih napada  - kratkotrajnih epizoda abnormalne motoričke i psihičke aktivnosti. Primarna ili idiopatska epilepsija je ona čiji je uzrok nepoznat. Sekundarna ili simptomatska epilepsija javlja se kao posljedica patoloških procesa u mozgu, koji ometaju njegovu normalnu funkciju (encefalitis, tumori mozga, toksini).Epilepsija se kod mačaka javlja mnogo rjeđe nego kod pasa, simptomi su uglavnom atipični, stoga je i dijagnostika bolesti teža. Naime, kod mačaka se obično javljaju kompleksniji napadi, karakterizirani poremećajima u ponašanju. Ovisno o tome u kojem je dijelu mozga došlo do abnormalne aktivnosti, simptomi variraju, no najčešće se javljaju strah, euforija, depresija, trzanje pojedinih grupa mišića, potpuna paraliza i/ili jako slinjenje.Kako bi se pravovremeno pomoglo životinji, u postavljanju dijagnoze velika uloga pripada i samom vlasniku koji bi trebao promatrati svog ljubimca i detaljno bilježiti kako se životinja ponašala neposredno prije, za vrijeme i nakon napada, koji su dijelovi tijela bili zahvaćeni, koliko je napad trajao, učestalost napada... Na ovaj se način mogu dobiti smjernice o primarnoj bolesti koja bi mogla uzrokovati epileptički napad.Dijagnoza se postavlja na temelju iscrpne anamneze uzete od vlasnika, kompletnog kliničkog i neurološkog  pregleda životinje,laboratorijskih pretraga krvi, a po potrebi se može izvršiti Rtg pretraga i pretraga punktata leđne moždine.Bolest se liječi uklanjanjem primarnog uzroka, a ukoliko to nije moguće, napadi (simptomi) se kontroliraju davanjem antiepileptika. Uspjeh liječenja ovisi o uzroku koji je doveo do pojave napada i o reakciji životinje na terapiju.Preporučila bih Vam da mačku svakako odvedete na Kliniku za unutarnje bolesti Veterinarskog fakulteta, te tamo potražite Mr.sc. Kiš, dr.vet.med. (specijalistica neurolog) koja će, na temelju kliničkog i neurološkog pregleda, postaviti točnu dijagnozu i odrediti terapiju.

Odgovara: Davorka Balantin, dr.  vet.  med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Imam mačku staru 2 godine. Prije pola godine imala je krastice na glavi, bili smo kod veterinara i saznali da je u pitanju alergija na buhe i da je jedna buha dovoljno da to napravi. To smo riješili injekcijama i stavili ampulu protiv buha, a nikad ih nismo primjetili. Danas sam vidjela novu krasticu na glavi i pitam se je li ponovno ista stvar? Hoće li to stalno ići u krug? Inače mačka se zdravo hrani, kvalitetnom kupovnom hranom, ima sjajnu dlaku i čista je. Također, prije godinu dana mačka je imala u ušima neke nametnike. To smo riješili kod veterinara. Međutim mačka se i dalje svako malo češka po ušima, iako je bila već na nekoliko pregleda jer sam mislila da su se nametnici vratili, no veterinar kaže da ih nema. Što bi to onda moglo biti? Hvala, Gorana O:  Ctenocephalides felis ili mačja buha nije vrstno specifična te probleme ne uzrokuje samo u mačaka, već se javlja i kod pasa, te u nekim slučajevima napada čak i čovjeka. Buhe aktivira toplina tijela, vibracije i miris mačke. Uspavane larve ožive, sazrijevaju u buhe te zbog krvnog obroka skaču na mačku. Odrasle buhe se hrane krvlju do koje dolaze ubadajući kožu. Životinje se češu i grickaju i na taj se način pokušavaju riješiti buha. Dlaka im je neuredna, prorijeđena i polomljena. Koža postaje suha, tamnije pigmentirana, iziritirana, s pojačanim perutanjem, stvaranjem krasta i smanjenim elasticitetom. Kako se pri hranjenju krv u rilcu ne bi grušala, buha u kožu ispušta slinu koja je bjelančevinskog karaktera. U nekih se životinja razvija alergijska reakcija na bjelančevine sline. Reakcija je burna, životinja se intenzivno češe i time stvara znatna oštećenja na koži. Mnoge mačke u kojih je zapažena alergijska reakcija na ubod buha, bolovale su i od retencije sekreta perianalnih vrećica. U tom slučaju se životinja također pokušava intenzivnim češanjem riješiti neugodnog podražaja koji može biti lociran na stražnjem dijelu tijela, ali isto tako i proširen po koži cijelog tijela.Cerumen ili ušni vosak (smola) je žutosmeđa masa koja nastaje u zvukovodu, a zapravo je proizvod ceruminalnih žlijezda i žlijezda lojnica, pomiješana s oljuštenim stanicama kože, česticama nečištoće i mrtvim dlakam iz zvukovoda. Svježi cerumen je polutekuć i žut, a kasnije se stvrdnjava i poprima smeđe-crnu boju. Ako se cerumen pojačano stvara ili ako se otežano spontano čisti (npr. sužen zvukovod, neredovito čupanje mrtve dlake kod životinja koje imaju mrtvu dlaku u ušima i sl.), dolazi do problema s ušima kod mačaka i pasa. Cerumen ima i zaštitnu ulogu i izrazito je higroskopan, odnosno nakuplja vodu i dodatno bubri što ima za posljedicu začepljenje zvukovoda. Otežana drenaža cerumena i njegov transport do zvukovoda dovodi do idealnih uvjeta za razmnožavanje gljivica, bakterija i ušnih parazita.Stoga bih Vam savjetolovala da prvo očistite uši kod Vaše mace kako biste uklonili cerumen, a ako se ne usudite sami joj očistiti uši, odvedite je veterinaru koji će Vam za prvi put pokazati kako se to točno radi. Uši možete čistiti za to predviđenim sredstvima:- "Otifree" od Vetoquinola, koji ima jaku sposobnost otapanja cerumena i prljavštvine unutar uha; čišćenjem se reduciraju bakterije i gljivice u vanjskom slušnom kanalu- "Ohren-Reinniger" od Beaphara, otopina služi za čišćenje ušiju koja sadrži posebno sredstvo za regeneraciju kože i sluznice- "Canina" rupčići koji su natopljeni u posebnu tekućinu za njegu ušiju, a koja je podnošljiva i za pse i za mačkeKako bi ste se istovremeno riješili i buha i eventualnih ušnih parazita, potrebno je koristiti ampulu za spot-on primjenu "Stronghold" koja uništava buhe, uši, crijevne nematode, srčane nematode, ušne šugarce i srčane nematode na psima i mačkama. Također se koristi za suzbijanje i nadzor alergijskog dermatitisa pasa i mačaka uzrokovanog ubodima buha. Ampula se aplicira jednom mjesečno u međulopatično područje na koži, na jedno mjesto.

 Odgovara: Danijela Biban, dr.vet.med., Pet centar Heinzelova 60, Zagreb P: Udomila sam mačkicu staru mjesec dana i strašno je hiperaktivna. Skače po nogama, grize, a mazi se jedino kada se probudi. Ne smeta mi sto me grize i skače po meni, ali jednostavno ne mogu shvatiti zašto je tako divlja. Non stop, 24h, ona skače, grize, a ne mogu je nikako naučiti da to ne smije raditi. Molim Vas pomozite, ne znam što da napravim. Maja O: Mačke su životinje sa vrlo izraženom osobnošću i, za razliku od pasa koji čine sve što vlasnik od njih traži, mačke će napraviti isključivo ono što njima u tom trenutku odgovara. Bitno im je da zadovolje sebe i svoje potrebe.Ponekad takvo ponašanje djeluje pomalo egoistično, ali upravo ih to čini posebnima, a stoga i među omiiljenijim kućnim ljubimcima.Ponašanje koje opisujete kao ''divlje'', zapravo je posve prirodno za mačića od mjesec dana. Mačići se započinju intenzivno igrati upravo u dobi od 3 - 4 tjedna, a kroz igru uče vještine neophodne za preživljavanje. Obično se kroz igru nauče kako loviti plijen, a jednako tako nauče i neka ''društvena pravila ponašanja'' određena prema hijerarhijskom položaju u skupini.Ukoliko se radi o leglu sa više jedinki, igra započinje poprilično agresivno, ''napadom'' jednog mačića na drugog, a zatim obično uslijedi hrvanje, hvatanje prednjim šapama uz neizbježno pružanje i zabijanje kandži, kako bi se što čvršće obuhvatio ''plijen''.U dobi od pet tjedana počinju razne vratolomije, skokovi i nagli zaokreti, dok se sa šest tjedana vrlo spretno međusobno natjeravaju.Osim toga, mačići mogu biti i ''nježniji'', pa često lizanjem iskazuju naklonost prema drugoj jedinki ili jednostavno legnu na leđa, kao da se predaju, pokazujući drugom mačiću da je dominantniji i da je u toj igri pobjedio.Ponekad mačići grebu i grizu (druge mačiće, vlasnika ili igračku) što ponekad može biti vrlo bolno, međutim, s vremenom nauče kontrolirati jačinu ugriza i kako da se igraju sa uvučenim kandžama. Naime, ako mačić prejako ugrize svog vršnjaka, on će glasno vrisnuti od boli i prestati s igrom (ukoliko je inferiornija jedinka) ili mu vratiti istom mjerom. Ukoliko je i mama uz mačića, on se može i s njom poigravati, gristi je, skakati po njoj, ali to obično završava onog trena kada mačka izgubi strpljenje, pa puhanjem ili udarcem šapom mačiću da do znanja da je prevršio mjeru i da se tako ne smije ponašati. Mačići su vrlo inteligentni, pa vrlo brzo shvate što im je dozvoljeno, a što ne.Ukoliko je Vaš mačić odvojen od majke u dobi od mjesec dana ili ranije (ako je moguće, mačiće se ne razdvaja od majke prije navršena 3 mjeseca starosti), on na žalost nije imao prilike uz nju i u igri sa svojim leglom naučiti kako inhibirati ugriz, te stoga isto mora naučiti uz Vašu pomoć.  Trening mačića možete pogledati odgovor kolegice Balantin, koja je ukratko objasnila koja su neophodna pomagala da bi se mačiću pomoglo prilagoditi životu u novom domu, te kako ga naučiti što se smije, a što ne.Igranje u skupini (ili ako vlasnik drži isključivo jednog mačića onda mačiću vlasnik ili neka igračka zamijenjuju partnere u igri) obično s vremenom postaje sve rjeđe.Vlasnici uočavaju promjenu u ponašanju u dobi oko 14 tjedana, a u 18. tjednu života ovakav intenzivan oblik igre prestaje i mačić postaje ozbiljniji. To je faza pred pubertet, kada mačić spolno sazrijeva, postaje ozbiljniji i odrasta u odraslu mačku.Ipak, sa odrastanjem igra nikada u potpunosti ne prestaje, bez obzira na to živi li mačka sama (pa kao zamjenu koristi vlasnika ili igračke) ili u društvu više mačaka.Na taj način ona konstantno ostaje ''u formi'', vježba reflekse neophodne u lovu na plijen (ukoliko se radi o mački koja izlazi iz kuće) ili se igrom samo zabavlja, improvizirajući lov na plijen (ukoliko se radi o kućnoj mački). Kako iz Vašeg pitanja zaključujem da prvi puta imate macu, predlažem Vam da pregledate odgovore o prehrani, njezi, ponašanju i zdravlju mačića objavljene na ovim stranicama (možete koristiti filter za pretraživanje tema po naslovima), a svakako i osnovna uputstva i potrepštine za mace koja su navedena u rubrici "Moj ljubimac".

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr.vet.med., Pet centar Heinzelova 60, Zagreb P: Već duže vrijeme (mjesec, možda dva) mačka ima na bradi crne sitne "točkice", koje ju, kako se meni čini, ne svrbe. Kada je češem na tome mjestu, te "točkice" kao da se perutaju (ali ne u velikoj količini!). Najprije sam pomislila da su buhe, ali se ne kreće. Potom da je neka gljivična infekcija, ali joj ne opada dlaka te je zahvaćeno samo područje ispod usana prema bradi. Ona, očigledno, to opere, jer zna biti čisto, kao da ni nema toga, ali se onda opet pojavi. Zanima me je li to neka zaraza, može li preči na ljude, te je li potrebna veterinarska intervencija. Puno Vam hvala, AneraO: Promjene na koži u mačaka mogu biti uzrokovane s više faktora: alergije, bakterijske infekcije, gljivične infekcije, infekcije kvasnicama, parazitima kože, autoimunih bolesti, greškama u prehrani (nedostatak biotina ili nezasićenih masnih kiselina), hormonalnom neravnotežom ili su ponekad nepoznatih uzroka.Za opisane promjene na usnama Vaše mačke, neki smatraju da ne predstavljaju problem za zdravlje mačke ako tijekom vremena ostanu nepromijenjene. No ako se takve promjene pojave, pa s vremenom nestanu, pa opet pojave, ovako nešto može upućivati na tumorozne promjene kože, kao i u slučaju da mrlje izgledaju kao krasta ili rana koja ne zaraštava.No može se postaviti i sumnja na neku od zaraznih bolesti kože, mikrosporoza (gljivična infekcija) i demodikoza (parazitarna). Obje bolesti samo se ponekad očituju svrbežom. Gljivica se dokazuje kulturom dlake sa promijenjenih mjesta, dok demodikoza biopsijom kože, no ponekad je potrebno uzeti uzorke nekoliko puta za dokaz mikroorganizma. O obje navedene bolesti višekratno smo pisali na ovim stranicama, te Vas upućujem da u slučaju interesa pretražite već objavljene odgovore.Neke mačke boluju i od kompleksa eozinofilnog granuloma koji je vrlo nalik mačjim aknama, a mogu se razlikovati biopsijom kože. Kompleks može biti uzrokovan alergijama ili preosjetljivosti na ugriz buhe. Također, treba spomenuti i kako mačke svjetle ili žute dlake ponekad obole od promjena pigmenta koje liče na male crne mrlje, a ovo stanje se naziva "lentigo simplex". Tipično je, a naročito za mačke narančaste boje, da im se pojave ovakve pjege na usnama koje nestanu pa se ponovno pojave. Sa starenjem se povećava broj i veličina ovih pjega. Ovo stanje nije opasno i ne zahtijeva liječenje. No u slučaju da se ipak radi samo o mačjim aknama, preporuča se čistiti zahvaćena mjesta blagim antiseptikom (kako bi se uklonio višak sebuma) te hraniti macu iz keramičkih ili metalnih posuda (ne plastičnih). Ovo je naročito učinkovito ako istodobno nije prisutno otečenje bilo kojeg stupnja, svrbež ili gnojni iscjedak.Ali samo kliničkim pregledom navedene promjene moći će se razlučiti od gljivičnog oboljenja, kontaktnih alergija, alergija na hranu, infekcija kvasnicama ili kožnim parazitima (demodex), stoga Vam preporučujem posjet veterinaru, te pregled kože i dlake kako bi se isključila sumnja na gljivicu Microsporum canis (koja je zoonoza - dakle može se prenijeti na čovjeka).

Odgovara: Davorka Balantin, dr. vet. med., Pet centar Heinzelova 60, Zagreb P: Poštovani, starija susjeda ima mačka, a kako nije u financijskoj mogućnosti voditi ga veterinaru zamolila me da se raspitam koji bi bio mogući razlog što njen muški kastriran mačak jede pijesak za obavljanje nužde. Osim toga je primijetila da mu u zadnje vrijeme i otpada dlaka. Znate li o čemu bi se moglo raditi ili je ipak nužan posjet veterinaru. Zahvaljujem na odgovoru. Dijana O: Neprirodan apetit (parorexia) je pojava kad životinja manje ili više odbija uobičajenu hranu, a voli jesti hranu koja joj inače ne odgovara ili tvari koje uopće nisu za jelo (zemlju, žbuku, drvo, krpe i sl.).Paroreksija ukazuje na poremećaje u funkciji probavnog sustava, na poremećaje u mijeni tvari, a naročito na nestašicu minerala, vitamina i drugih biokatalizatora, no može biti i odraz teških poremećaja u funkciji moždane kore.Mačak jede pijesak najvjerojatnije iz razloga što mu nedostaje vitamina i minerala u organizmu. Ta se pojava naziva alotriofagija, a to je neprirodan apetit koji nastaje obično kod poremećenog prometa mineralnih i vitaminskih tvari u organizmu i to većinom radi njihovog nedostatka. Razlikujemo tako hipovitaminozu (relativna nestašica vitamina) i avitaminozu (stanje kada pojedinih vitamina u tijelu gotovo posve nedostaje). Vitamini u organizmu sudjeluju u mjeni tvari, u intermedijarnom prijetvoru ugljikohidrata, masti i bjelančevina. Neki vitamini važni su faktori u prometu mineralnih tvari, a naročito kalcija, fosfora, sumpora i željeza, a drugi vitamini sudjeluju u prijetvoru kreatinina u mišićju, pigmentnih i drugih tvari. Neki vitamini djeluju kao kofermenti, a neki su u uskoj vezi s tvarima hormonalne djelatnosti, bitni su za imunološki odgovor organizma, sudjeluju kod prijenosa živčanih impulsa. Nestašica vitamina nastaje u prvom redu zbog nedostatka vitamina u hrani (primarna ili alimentarna nestašica vitamina). Uzrok nestašice vitamina mogu biti i različiti poremećaji koji otežavaju primanje, resorpciju i iskorištavanje vitamina u tijelu ili povećavaju njihovu potrošnju. Poremećaji koji dovode do sekundarne nestašice vitamina svode se na poremećaje u probavi i endokarenciju zbog poremećaja u mijeni tvari.Za početak pokušajte dodavati vitaminsko-mineralne dodatke u mačju hranu ili jednostavno mačku namažite vitaminsko-mineralnu pastu na šape koje će on polizati prilikom samočišćenja. Neki od navedenih proizvoda su: Vita pet pasta od Vetoquinola, VMP pasta za mačke od Pfizera, Multivitaminski spray od Beaphara i drugi proizvodi. Također je potrebno kvalitetno hraniti mačka mačjom hranom iz superpremium programa (Hill's, Eukanuba, Royal canin, Proplan).Mačku nemojte dozvoliti da jede pijesak i obavezno ga odvedite veterinaru kako bi sa sigurnošću nakon obavljenih pretraga mogao postaviti dijagnozu, a temeljem pravilno postavljene dijagnoze odrediti pravilnu terapiju.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr.vet.med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Mačak mi obolio od šuge, veterinar odredio liječenje betodenom i strongholdom, sve prolazi  ali meni se javlja na rukama crveni flekovi i prsti mi natiču. Da nisam i ja zaražena šugom usprkos higijeni? Đurđa O: Od parazitarnih oboljenja u mačaka neizostavno je spomenuti šugu. Šuga je kontagiozno oboljenje mačaka, kroničnog je toka, a karakteristična je pojava svrbeža i znatnih promjena na koži. Postoje razlike u lokalizaciji na tijelu tj. razlikuje se šuga uzrokovana šugarcima koji prodiru u kožu i ona kod koje šugarci žive na površini kože. Postoji nekoliko načina na koje se Vi kao vlasnik mačke možete zaraziti: direktnim kontaktom, ali i indirektno preko kontaminiranih predmeta (npr. obuće) kontaminiranih sa peruti i krastama u kojima se nalaze paraziti. Preživljavanje uzročnika van domaćina zavisi o temperaturi i vlazi zraka, te o podlozi na kojoj se nalazi.Najčešće se u mačaka javlja Sarcoptes šuga. Ona je uzrokovana parazitom Notoedres cati koji se ukopava u kožu i izuzetno je zarazna. Klinički simptomi u mačke uključuju intenzivno češanje što dovodi do posljedične upale kože i sekundarnih infekcija, zatim zacrvenjena i ljuskava koža sa gubitkom dlake na ušima, vratu, kapcima i drugim gornjim dijelovima tijela. U ljudi se javlja u obliku osobito svrbljivog osipa.Cheylietella blakei - kod invazije ovim kožnim parazitom najčešći simptom je prekomjerno ljuskanje kože (perutanje) vrlo dobro vidljivo na dlaci. Većina ljudi slučajno pokupi parazita ako maca spava sa vlasnikom u krevetu. Na ljudima se uočava jedino vrlo česti ubodi parazita te moguće lezije kože. Ušni parazit (Otodectes cynotis) - invazija je karakterizirana tamno smeđim poput voska gustim iscjetkom obično sa krastama u invadiranoj unutrašnjosti uha. Vrlo često dolazi i do sekundarnih bakterijskih infekcija češanjem mace kada se stvaraju oštećenja kože  koja su podložnija infekcijama. U ljudi je izuzetno rijetka invazija jer nismo njihov tipični domaćin.Demodikoza (Demodex cati i Demodex gatoi) - ovaj parazit živi u dlačnim folikulima i lojnim žlijezdama. Problem nastaje kada padne opća otpornost organizma i parazit se prekomjerno namnoži. Obično se lezije na mački pronalaze oko očiju, lica, glave i vrata. Demodikoza predstavlja upalnu reakciju a vrlo često su prisutne sekundarne bakterijske infekcije. Demodeksi uzrokuju reakciju površine kože sa vidljivim ljuskicama. Vrlo slične promjene javljaju se i na koži u ljudi.  Buha (Ctenocephalides felis) - uzrokuju anemiju, prenose crijevne parazite i alergijske dermatitise u mačaka. Kako ove buhe nisu osobito izbirljive vrlo često se dolaze hraniti i na ljudima. U preosjetljivih ljudi uzrokuju teške reakcije sa gotovo nepodnošljivim svrbežom. No, isto tako postoji mogućnost da su promjene na Vašoj koži sasvim druge etiologije te svakako potražite pomoć kod Vašeg liječnika opće prakse i/ili dermatologa.

Odgovara: Davorka Balantin, dr.  vet.  med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: U maju mjesecu sam dobila na poklon sijamsku mačku koja je stara možda četiri godine. Vrlo brzo se adaptirala na novu sredinu. Posto je bila skotna, sada imam još dva mačića koji su zdravi ali im majka nije dobro. Dok čekam veterinara tragam na internetu da vidim što bi joj moglo biti. Prije dva dana sam primjetila da ima oteklinu s jedne strane uz donji dio repa, kod anusa. Od jučer slabo jede a danas nikako. Sinoć je imala jako tvrdu stolicu. Bezvoljna je, jako tiha i ta oteklina ju boli. Jutros sam primjetila da su joj se na oteklini pojavile dvije kraste koje ona liže. Ne znam ima li veze, prije dva mjeseca je šepala na prednju nogicu ali veterinar je rekao da nije strašno, da je možda izgubila kalcij, pošto doji mačiće.Dao joj je nekakvu inekciju od koje joj je bilo bolje. Sada sam je odvojila od mačića jer još uvijek sisaju iako im je 4,5 mjeseca. Na Vašem sajtu sam našla mnogo informacija za mace ali ne za ovaj moj problem. Molim vas da mi što prije odgovorite što bi moglo biti mojoj maci i što bih mogla napraviti da joj olakšam dok ne dođe veterinar. Hvala, NatašaO: Oteklina koju ste naveli da Vaša maca ima kod anusa ispod repa, može biti kožna cista, apsces, hematom ili perianalna hernija.Ciste su vrečaste ili loptaste tvorbe koje su zatvorene sa svih strana, obložene slojem pokrovnih stanica i ispunjene tekućim ili kašastim sadržajem. Kožne ciste se razvijaju unutar kože. Apscesi su novonastale šupljine koje su ispunjene gnojem, a mogu biti posljedica ozljeđivanja. Procesi su okruženi čahurom, a nalaze se pod kožom. Često su praćeni bakterijskim infekcijama, a nerijetko se događa i širenje infekcije unutar organizma, što rezultira sepsom. Prilikom formiranja apscesa nastaje kvrga ispod kože, tvrda je i bezbolna. Ova stanja zahtijevaju što hitniju antibiotsku terapiju.Hematom je izljev krvi u novostvorenoj šupljini u tkivu. Nastaje naglo na mjestu gdje krv iz ozlijeđene žile pod tlakom ulazi u tkivo. Hematom se povečava dok tlak izljevne krvi ne dovede do kompresije (pritiska) ozlijeđene krvne žile. On je netemperirana, bezbolna ili umjereno bolna, fluktuirajuća polukuglasta oteklina. Veličina hematoma ovisi o veličini i vrsti krvne žile i kvaliteti tkiva (da li se radi o labavom ili kompaktnom tkivu). Ako je na mjestu pucanja arterije očuvano dotjecanje i otjecanje krvi, nastaje pulsirajući hematom. Organizam sanira hematom, ovisno o njegovoj veličini, o promjenama tkiva koje je prožeto krvlju, općim uvjetima cirkulacije i kvaliteti krvi. Krv se u hematomu brzo gruša. Oštećene žile zatvaraju se trombom. Zbog veće molekularne koncentracije hematoma od okolnog tkiva, zbog razlike u osmotskim tlakovima, hematom navlači na sebe vodu, pa se povečava. Nakon nekoliko dana, zbog retrakcije koaguluma i procesa resorpcije, tekućina se vraća u okolno tkivo. Tijelo, malo po malo, resorbira sam hematom na način da ga rastavlja na molekule te putem krvnog i limfnog sustava evakuira. No taj proces može biti vrlo dug, a ponekad zbog smještaja samog hematoma i njegovog oblika nije moguće potpuno ga resorbirati. Ako se to dogodi, npr. kod mišićnih hematoma, dolazi prvo do ulaganja vezivnog tkiva u sam hematom, a zatim i ulaganja kalcija u vezivo. Punkcijom hematoma se dobiva krv ili serum. Mali hematomi se mogu resorbirati u cjelosti, dok veće hematome treba otvoriti uz prethodnu punkciju na najnižoj točki hematoma. Sadržaj hematoma se mora spontano iscijediti i parenteralno se apliciraju antibiotici zbog moguće infekcije.Perianalna hernija je mogla nastati tijekom poroda, prilikom istiskivanja plodova.Svakako što prije odvedite macu veterinaru, jer očito je da izraslina neće proči sama od sebe, a uz to se maci pogoršalo i opće zdravstveno stanje (gubitak apetita, tvrda stolica, apatija, možda i povišena tjelesna temperatura). Veterinar će najvjerovatnije palpirati i po potrebi punktirati oteklinu te će na taj način postaviti dijagnozu i odrediti terapiju.

 Odgovara: mr. Ljiljana Vrhovac-Uzur, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Imam mačku staru 3-4 godine. Prije mjesec dana primjetila sam da joj iz usta curi nekakva voda, kap po kap. Mislila sam da je to normalno, ali čini mi se da nije, jer joj to non stop curi. Uglavnom jede suhu hranu za mačke. Na žalost, nije cijepljena protiv nikakvih bolesti. Počela sam se bojati da je ozbiljno bolesna. Molim vas da mi pomognete, Paola O: Slinovnice su žlijezde koje proizvode slinu, a nalaze se u mekim strukturama usne šupljine i ždrijela. Slina se izlučuje izvodnim kanalićima u usnu šupljinu, osigurava joj vlažan milje, te omekšava hranu i uključuje se u proces probave. U ustima mačaka postoji više žlijezda slinovnica (tri para velikih žlijezda slinovnica i više malih slinovnica povezanih sa sluznicom usne šupljine). Bolesti žlijezda slinovnica mogu nastati zbog različitih uzroka povezanih sa samom žlijezdom ili sekundarno, zbog drugih uzroka (lokalna ili neka sistemska oboljenja).Određeni centri u mozgu reguliraju produkciju sline, a podražaj čine taktilni i okusni stimulansi iz usne šupljine. Ovi centri su jače podraženi u slučajevima kada postoji patološki proces u usnoj šupljini ili u anatomski neposredno vezanim tkivima (ždrijelo i jednjak). Pretjerano slinjenje izazvat će i želučano-crijevni poremećaji, metaboličke bolesti kao npr. zatajenje bubrega, ili neke bolesti jetre. Uzrok pojačanom slinjenju u mačaka može biti i strano tijelo u usnoj šupljini, problemi sa zubima, upale desni, jezika ili okolnih tkiva, terapija nekim lijekovima, toksične biljke ili nadražujuća sredstva koja se koriste u kućanstvu.Povećanu količinu sline životinje će najčešće gutati, te se može uočiti tek da životinja učestalo guta nevezano uz uzimanje hrane. U drugih će se slina slijevati iz usta, a ova pojava je usko vezana uz otežano gutanje. Mačke često reagiraju pojačanom produkcijom sline kod neznatnih podražaja, ali bi to bila prolazna stanja kraćeg tijeka.Stoga Vam preporučam da mačku odvedete na pregled, kako biste po točno postavljenoj dijagnozi proveli terapiju.

 Odgovara: Danijela Biban, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P:  Maloprije sam čitala nešto o mačjoj šugi jer mislim da moja mačka ima tu bolest. Neki od njezinih simptoma su: jako su joj slinava usta, ima čak i malo crnoga okolo, puno se češe i ustima si čupa dlaku. Da li bi to mogla biti mačja šuga ili nešto drugo? Hvala, Tamara O: Šuga je parazitarna bolest koju uzrokuju grinje iz skupine šugaraca, a karakterizirana je intenzivnim svrbežom i gubitkom dlake na zahvaćenom području. Kod mačaka je izazvana grinjom Notoedres cati. Životni ciklus ove grinje isključivo je vezan za mačku kao nosioca.Ženka grinje buši kožu nosioca i u nekoliko navrata polaže jajašca, nakon čega ugiba. Kroz 3 - 8 dana iz jajašaca izlaze ličinke koje prelaze u nimfu, a one zatim sazrijevaju do adulta (odrasli oblik). Nakon parenja, nove generacije ženki ponovo buše rupe u koži i u njih polažu jajašca. Cijeli razvojni ciklus obično traje 2 - 3 tjedna.Šuga se može javiti kod svih dobnih kategorija mačaka, neovisno o pasmini. Češća je kod mačaka koje slobodno izlaze van.Bolest se prenosi direktnim kontaktom između bolesne i zdrave mačke ili indirektno, preko zaraženog pribora za higijenu (četke, češljevi i sl.) ili zajedničkih ležajeva (u kućanstvima s više mačaka; u stacionarima ili hotelima za mačke). Simptomi se uglavnom najprije javljaju na području oko uški, a ukoliko se na vrijeme ne prepoznaju i ne počnu liječiti, prošire se na područje oko očiju (kapci), na njušku i na vrat. U vrlo teškim slučajevima, šuga se širi po nogama, ali i po trbuhu.Kako bolest napreduje, dolazi do zadebljanja kože, a zbog učestalog češanja zahvaćeno područje je prekriveno krasticama.Vrlo su česte i sekundarne bakterijske infekcije (zbog konstantnog češanja), što može dodatno zakomplicirati kliničku sliku i otežati liječenje.Šuga se dijagnosticira kliničkim pregledom i mikroskopskim pregledom strugotina kože.Bolest se kod mačaka uglavnom liječi lokalnom aplikacijom otopine (amitraz) na oboljelo područje koje se prethodno obavezno mora ošišati. Ukoliko su prisutne komplikacije sa sekundarnom bakterijskom infekcijom, liječe se parenteralno, davanjem odgovarajućih antibiotika.Za prevenciju šuge bitno je onemogućavati kontakt s ostalim mačkama ili mačkama lutalicama, te održavati higijenu ležajeva i pribora.Ukoliko se u istom kućanstvu nalazi više mačaka, bez obzira pokazuju li kliničke znakove ili ne, potrebno ih je sve preventivno tretirati, oprati i dezinficirati ležajeve, a zajednički pribor za higijenu obavezno temeljito očistiti, oprati i dezinficirati nakon svake upotrebe (svaku mačku češljati isključivo čistim priborom!).Prema simptomima koje ste opisali, mislim da se kod Vaše mačke ne bi radilo o šugi, iako, naravno, pravu dijagnozu možete dobiti isključivo pregledom kod veterinara.Crne nakupine oko usta trebalo bi postrugati i pogledati pod mikroskopom, budući one mogu biti prisutne kod različitih stanja (npr. mačje akne o kojima je opsežno ranije pisala kolegica, dr. Rumiha: Akne ).Slinjenje može biti posljedica akni, a može se javiti i zbog bolesti zuba ili desni.U svakom slučaju, ne bi bilo loše da mačku odvedete na veterinarski pregled, kako bi se postavila točna dijagnoza i temeljem nje ispravna terapija.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Promijenila sam nekoliko ambulanti dok nisam došla u jednu gdje su mojoj maci izvadili krv i našli sljedeće parametre u laboratoriju: Bilirubin 138 (DO 6,8), Fe 39,6 (19-30,5), glukoza 5,4 (DO 5,1) AST 102 (DO 40) ALT 258 (DO 50) OSTALA KRVNA SLIKA JE U REDU. Mačka satima gleda u vodu i ne pije, povraća jednom dnevno obično 2-3 sata nakon jela, jede samo isključivo pileća prsa, nakostriješena neuredna dlaka, žute sluznice, samo spava ili leži, ne kreće se ili vrlo malo, zanosi stražnjim dijelom tijela, žuti zubi, nosnica joj je jedna stalno začepljena s iscjetkom bistre tekućine i stalno kiše. Ne znam da li je to bitno pa samo napominjem da je stara oko 9-10 god. Davala joj silimarin 2-3 dana, sada ga neće, dala joj royal canine hepatic isto tako 2-3 dana, ispočetka je jela sada neće, vrlo malo jede i ne znam što da radim. Molim Vas, pomozite mi sa dijagnozom i terapijom ako ikako možete! ... Sama kost i koža, jako mi ju je teško gledati jer ju neizmjerno volim. Unaprijed Vam zahvaljujem i sve pozdravljam, KsenijaO: Bilirubin je glavni nusprodukt raspadanja crvenih krvnih stanica (eritrocita). Kada ostare, eritrociti su "zarobljeni" u slezeni gdje se raspadaju. Kao rezultat nastaje bilirubin koji se ispušta u cirkulaciju (nekonjugirani bilirubin). Takav se transportira krvlju do jetre gdje ulazi u procese i konjugira se (spaja sa glukuronskom kiselinom - konjugirani bilirubin). Ovakav se može ili uskladištiti u jetri ili biti izlučen sa žuči. Uslijed povišenih vrijednosti bilirubina u krvi, tkiva cijelog tijela poprimaju žutu boju što se naziva žutica ili icterus.Žutica nije bolest već simptom koji prati niz različitih bolesti.Postoje tri glavne grupe uzroka žutici: prehepatički, hepatički i posthepatički.1. Prehepatički uzroci su oni koji se javljaju prije prolaska krvi kroz tkivo jetre i opisuje ih se još kao hemolitički uzroci (rezultiraju raspadanjem eritrocita): krvni paraziti (hemobartoneloza najčešće), lijekovi, hemolitička anemija posredovana imunitetom, reakcije transfuzije krvi, niska razina fosfata u krvi, invazija srčanim parazitima (rijetko u mačaka).2. Hepatički uzroci su oni vezani uz jetreno tkivo: masna infiltracija jetre (hepatička lipidoza), upala jetre (hepatitis) i/ili žučovoda (holangitis), (holangiohepatitis), toksini (teški metali, pojedine kupke i sprejevi protiv buha i krpelja), lijekovi (diazepam, acetaminofen, griseofulvin), tumor, infekcije (virusne, bakterijske, protozoarne), ciroza (teško stanje, zadnji stadij bolesti jetre). 3. Posthepatički su oni poremećaji koji se javljaju nakon što krv prođe jetru i ukljućuje poremećaje koji rezultiraju u blokiranju protoka žuči iz jetre: bolesti gušterače (upala ili tumor), bolesti žučnog mjehura (žučni kamenci, tumor, upala žučnog mjehura i žučovoda), bolesti crijeva kod kojih dolazi do začepljenja žučovoda.Nekoliko je bolesti jetre koje se javljaju u mačaka: - hepatička lipidoza (poznata i kao idiopatska hepatička lipidoza ili bolest masne jetre). Česta je bolest u mačaka koja nastaje kada mačka postane anoreksična (odbija hranu ili znatno smanji količinu dnevno unesene hrane). Tada tijelo počinje koristiti uskladištene masti kao energiju. Iz depoa, masti dolaze do jetre kako bi se preradile i iskoristile kao hranjive tvari u organizmu. No jetra postaje u jednom trenutku prezasićena i nesposobna preraditi masnoće brzo koliko je potrebno. Ovo dovodi do nakupljanja masti u jetri što ometa normalnu funkciju jetre. - Holangitis/holangiohepatitis kompleks: ovo je niz povezanih upalnih ili infektivnih poremećaja jetre i/ili žučnog sustava. Uzroci mogu biti infekcije (vrlo često FIP), pankreatitis, bakterijske infekcije, parazitarne infekcije (uključujući toksoplazmozu).- Oštećenja toksinima (toksična hepatopatija) uzrokovana izlaganju lijekovima, toksinima ili nedostatkom krvi u jetri.- Tumor - postoji dva tipa tumora koji zahvaćaju jetreno tkivo - primarni su rijetki u mačaka, dok su daleko češće metastaze iz nekog drugog mjesta u tijelu. - Portosistemski ili jetreni šant (odvod) - predstavlja abnormalnu komunikaciju između portalnog i sistemskog venoznog sustava a dozvoljava da se krv iz crijeva dostavi sistemskoj cirkulaciji prije jetrene detoksikacije. Ovo znači da krv zaobilazi jetru rezultirajući u izostanku detoksikacije u jetri i podizanjem nivoa toksina u krvi. Može biti urođen ili stečeni (u većine mačaka je urođeni).Simptomi bolesti jetre mogu biti različiti a ovise o uzroku bolesti. Najčešći simptomi su: žutica ili icterus (žutenje bjeloočnice, kože i mukoznih membrana), gubitak apetita, gubitak tjelesne težine, učestalo mokrenje (poliurija), pojačano žeđanje (polidipsija), povećanje jetre, apatija, proljev, naglo povraćanje, neugodan zadah.Dijagnostika svakako obuhvaća pretragu krvi, kako kompletnu krvnu sliku tako i biokemijski nalaz.Što se tiče povećanih vrijednosti koje ste naveli, opisati ću zašto se to događa. Naime, ALT (alanin aminotransferaza) je enzim kojeg proizvode jetrene stanice. Smatra se enzimom specifičnim za jetru u pasa i mačaka te se koristi kao okvirni test za dijagnostiku jetrenih bolesti, ali samostalno ne može poslužiti za postavljanje dijagnoze. Do povišenja vrijednosti prvenstveno dolazi kod oštećenja jetrenih stanica, no uočava se i kod oštećenja bubrežnih stanica, skeletnog mišićja, gušterače i srčanog mišića. Hemoliza i lipemija također mogu biti uzrokom lažno povišenog očitanja.AST (aspartat aminotransferaza) enzim je kojeg stvaraju jetrene stanice no može se pronaći i u skeletnom i srčanom mišićju, mozgu i crvenim krvnim stanicama. Indikator je jetrenih bolesti, a s obzirom da se nalazi i u drugim organima, nije toliko specifičan za bolesti jetre kao što je to ALT. Bilirubin je glavni nusprodukt raspadanja crvenih krvnih stanica. Razina bilirubina je povišena u mačaka s bolestima jetre, žučnog mjehura ili kod hemolize.No osim navedenih, pokazatelj stanja je i albumin - glavni protein krvne plazme koji se proizvodi u jetri. Niska razina albumina može biti znak bolesti jetre. Razine željeza i glukoze u krvi nisu znatno povišene te bez kontrolnog nalaza nemaju osobito dijagnostičko značenje.Osim ovih biokemijskih pokazatelja, kod dijagnostike je neophodno napraviti i kompletnu krvnu sliku, analizu urina, funkciju štitnjače, UZV jetre i žučnog mjehura, RTG abdomena, po potrebi i biopsiju jetre, serološka testiranja (za bolesti poput FeLV, FIV, FIP i toksoplazmozu jer mogu biti povezane sa nekim bolestima jetre).Slijedom navedenog, preporučujem da svoju macu svakako što prije odvedete na Kliniku za unutrašnje bolesti Veterinarskog fakulteta kako bi se što prije i kvalitetnije obavile pretrage, poduzela adekvatna terapija te spriječile komplikacije. Ponesite sa sobom nalaze već načinjenih pretraga kako bi se dijagnostika mogla što preciznije usmjeriti i što prije otkriti. Liječenju se općenito pristupa iz više smjerova. Kao prvo treba ukloniti uzrok (npr. izliječiti upalu ako je ona uzrok), promatranje i spriječavnje progresije patološkog procesa, opća potporna terapija, nadoknada elektrolita i tekućine ako je mačka dehidrirana i ublažavanje simptoma. Zatim, macu treba hraniti posebnim režimom prehrane - niska količina masti i visoka ugljikohidrata. U ponudi je medicinska hrana od nekoliko proizvođača koje možete pokušati ponuditi svojoj maci:- Hills i/d - kompletna hrana za mačke s gastrointestinalnim problemima (gastritis, enteritis, kolitis, upalna bolest crijeva), insuficijencija egzokrinog pankreasa, akutni pankreatitis (bez hiperlipidemije), te Hills l/d - kompletna hrana za mačke s bolestima jetre, hepatičkom encefalopatijom te hepatičkom lipidozom.- Eukanuba Intestinal - potpuna hrana za mačke s bolestima probavnog sustava: nespecifični proljevi, akutni/kronični gastritis, upalne bolesti crijeva, bolesti pankreasa, hiperlipidemija, začep, parazitarne bolesti.- Royal Canin Sensitivity Control - kompletna hrana za mačke sa intolerancijom na hranu, proljevom drugih uzroka, kolangitisom i/ili kolangiohepatitisom, upalna bolest crijeva, odbijanje hrane (anoreksija) ...Od sredstava za otvaranje apetita možete davati Calo-pet pastu - to je energetska pasta obogaćena životno potrebnim vitaminima, mineralima i taurinom. Ova se pasta nudi u slučajevima gubitka apetita ili nedovoljnog uzimanja hrane kao izvor energije za organizam. Tako se istodobno potiče apetit i uzimanje hrane.Preporučila bih vam i da maci date Legaphyton (Vetoquinol) koji je registriran za upotrebu u veterinarskoj medicini te prilagođen metabolizmu mačaka i pasa. Legaphyton je dopunsko sredstvo na biljnoj bazi koje sadrži silimarin. Djeluje na izmjenu tvari u jetri, a najvažnije je stimulacija ribosomalne sinteze proteina, čime se pospješuje regeneracija i izgradnja hepatocita, te stabiliziranje stanične membrane, čime se smanjuje ulazak hepatotoksičnih tvari u hepatocite. Može se upotrijebiti za zaštitu jetre kod situacija koje opterećuju jetru ili kao potporna terapija kod jetrenih bolesti.