*Odgovori naših veterinara su isključivo informativne prirode te nismo u mogućnosti davati dijagnoze niti određivati terapije. U slučaju sumnje na oboljenje ljubimca, savjetujemo vam da ga odvedete vašem veterinaru koji će biti u mogućnosti pregledati ljubimca. Ako se radi o hitnom slučaju, bez odlaganja svog ljubimca odvedite u najbližu veterinarsku ambulantu ili kliniku.
Pitajte veterinara
Saznajte kako brinuti o zdravlju, prehrani i dobrobiti vašeg ljubimca. Pretražite već postavljena pitanja ili postavite novo.*
Postavite pitanje
Odgovara: Franjo Hrgota, dr. med. vet., Pet centar, B. Gumpca 32, Pula P: Poštovani, moja maca ima 14 godina. Zbog neugodnog mirisa uha vodili smo je veterinaru i dobili kapi te upute za čišćenje uha (rečeno nam je da se radi o šugarcu). Kako smo primjetili izraslinu čisteći uho (vidljiva polipozna tvorba 5x5mm), te obzirom da nije bilo poboljšanja, ponovno smo je odveli na pregled te nam je rečeno da se radi o tumoru koji potječe duboko iz uha, te da je maci potebna operacija. Savjetujete li prije operacije kakve dodatne pretrage da se potvrdi o kakvom je tumoru riječ? Imate li kakv savjet obzirom na dob mace? Treba li joj nakon toga davati nešto protiv bolova (veterinar nam je rekao da će joj dati taj dan)? Napominjem da smo je nakon prvog okota kastrirali te se produženo budila iz anestezije.Unaprijed hvala! Jelena O: S obzirom na dob Vaše ljubimice, kirurški zahvat predstavlja određeni rizik koji Vi kao vlasnici preuzimate. Prije bilo kakve odluke neophodno je konzultirati se s veterinarom koji je mačku pregledao i koji će izvesti zahvat. On Vam može dati najpotpunije informacije u vezi potrebe za dodatnim pretragama. Kod mladih i zdravih životinja, kirurški zahvati u veterinarskoj praksi se često izvode bez prethodnih dodatnih pretraga, međutim opća pretraga i iscrpna anamneza su neizostavne. Kako Vaša mačka ima 14 godina, korisno bi bilo bilo napraviti barem rutinsku pretragu krvi. Također, u dogovoru s Vašim veterinarom, možete dogovoriti da se uradi biopsija tkiva, kako bi se potvrdila sumnja na tumor i odredila vrsta, prvenstveno radi li se o zloćudnom ili dobroćudnom tumoru i u skladu s tim izradila strategija daljnjeg postupanja. Prije zahvata na životinjama koje imaju tumore, nužno je definirati cilj zahvata kao i mogućnosti koje stoje na raspolaganju, u smislu opremljenosti ambulante, kvalificiranosti kirurga, financijskog aspekta, dobrobiti za životinju, utjecaja na kvalitetu života itd. Suzbijanje boli nakon zahvata je uobičajeno, a o trajanju takvog tretmana možete razgovarati sa svojim veterinarom. Ukoliko imate određene zahtjeve u tom smislu, vjerujem da će Vam veterinar izaći u susret u skladu sa pravilima struke. Dodatno, korisne informacije o ovoj temi možete pročitati pod naslovom Zloćudni tumori kod mačaka i operativno odstranjenje maternice i oporavak.
Franjo Hrgota, dr. med. vet. | 01.04.2016.
Odgovara: Nataša Lončar, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Imam mačku po imenu Tora, 15 mj. stara. Nedavno je dobila temperaturu 42 i nije htjela jesti niti piti, no to smo kasnije riješili. No, noć nakon što smo je izliječili, počela je teško disati, kao da se muči. Išli smo kod doktora na zaraznoj i dobila je mnogo infuzije i hrane na špricu. Išli smo na rengen i na ultrazvuk par puta i kaže da joj jedno plućno krilo ne funcionira, tojest ne može disati na njega! Ja mislim zato što joj je napunjeno gnojem i tekućinom, drugo plućno krilo isto je puno gnoja i na to krilo i diše! Nedavno su joj vadili gnoj iz pluća i disanje se primirilo, ali ne posve, znači li to da joj je drugo plućno krilo proradilo? Uglavnom, svi testovi na infektivne bolesti su negativni... kažu da to je cista na njenim plućima! Je li to točno ili može li biti nešto drugo i ima li nešto što možemo poduzeti? Kažu da bismo mogli na operaciju, ali ja se bojim. Ta mi mačka znači puno u životu! Ima li joj pomoći?Hvala, od Petre! O: Po svemu opisanom i navedenim simptomima, dalo bi se zaključiti da maca ima upalu pluća pa pretpostavljam da je shodno tome dobila i terapiju antibioticima. Također, do nakupljanja vode u plućima, tj. do edema pluća dolazi iz više razloga. Općenito, edem pluća nastaje uslijed poremećaja kardiovaskularnog sustava ili se javlja samostalno, dakle, neovisno o bolestima srca. Edem je uzrokovan pojačanom propustljivošću krvnih žila u plućima. Ova pojačana propustljivost rezultira u istjecanju tekućine u samo tkivo pluća čime nastaje otečenje ili edem. Uzroka pojačane propustljivosti krvnih žila u plućima je nekoliko: poremećaji mozga (trauma glave, prolongirani napadi), strujni udar (prilikom griženja električne žice, u igri), uslijed obstrukcije gornjih dišnih puteva (paraliza larinksa, plućni abscesi, tumori), sepse, pankreatitisa, teške alergijske reakcije, aspiracijske upale pluća. Kada nakupljanje tekućine u plućima postane značajno, nerijetko se na ovakvo stanje nadovezuje upalna reakcija i nakupljanje upalnih stanica u plućnom tkivu. Kod bolesti srca dolazi do neravnoteže između hidrostatkog i osmotskog tlaka te, posljedično, prekomjernog istjecanja tekućine u plućno tkivo. Edem pluća prate sljedeći simptomi: otežano i ubrzano disanje, zauzimanje neuobičajenih stavova kako bi se olakšalo disanje, blijede ili plavkaste desni, pojačano slinjenje, ubrzani rad srca. Dijagnoza se postavlja općim kliničkim pregledom u veterinarskoj ambulanti a po potrebi se ljubimac hospitalizira dok mu se disanje odnosno, ovisno o uzroku, opće zdravstveno stanje ne stabilizira. Ukoliko se sumnja postavi na srčane bolesti, neminovno je potrebno provesti i kardiološku pretragu (EKG te rentgenološki i ultrazvučni pregled srca). Stoga je pravovremena detekcija srčanih problema vrlo bitna za kontrolu i usporavanje tijeka bolesti. Na temelju postavljenje dijagnoze, određuje se adekvatna terapija. Žao mi je, ali iz ove perspektive, uistinu nisam u mogućnosti procijeniti je li kod Vaše Tore problem cista na plućima ili nešto drugo. Savjetujem Vam da povjerenje ukažete Vašem veterinaru koji liječi Vašu ljubimicu i dalje slijedite njegove upute. Nadam se da će se maca oporaviti i da će stanje ubrzo krenuti na bolje.
Nataša Lončar, dr. vet. med. | 30.03.2016.
Odgovara: Martina Petrović, dr. med. vet., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Zanima me, mački uvijek stavljam ampulu Fypryst combo. Često u kući provodi vrijeme, a i vani. Sad kako je proljeće, primjetio sam svejedno u kući da s nje otpadne krpelj živ pa mi i nije svejedno sada da je puštam. I po prvi puta sam razmišljao o ogrlici Foresto, ali načuo sam da može s njom zapeti u prirodi pa ostati bez ogrlice. Pa tražim savjet jer ne znam ni sam sad da li promjeniti ampulu ili uzeti ogrlicu (makar može zapet i izgubiti je), kako bi je mogao puštati i dalje tu i tamo u kuću, a da mi bas krpelja nema i sličnoga. Hvala. Tadija O: Ogrlica za mačku predstavlja strani predmet, koji nije navikla nositi. Njena istraživačka priroda će je tjerati da se provlači po svakakvim mjestima (grmlje, drveće, uski prolazi...) pa postoji velika mogućnost da se ogrlica izgubi. Foresto ovratnik suzbija i spriječava infestaciju mačaka i pasa buhama i krpeljima tijekom 7 -8 mjeseci, ujedno ima repelentno svojstvo (odbija krpelje). Spriječava razvoje ličinki buha u neposrednom okolišu mačaka tijekom 10 tjedana. Spriječava bolesti pasa i mačaka koje se prenose posrednicima. Foresto ovratnik je načinjen na način da je siguran kako kod provlačenja ne bi došlo do gušenja ili vješanja. Ampule Frontline i Fypryst sadrže djelatnu tvar fipronil koja samo ubija krpelje i buhe. Nemaju repelentno svojstvo za krpelje. Sve vrste ampula traju 4 tjedna. Trenutno na tržištu, nažalost, ne postoji niti jedno antiparazitsko sredstvo koje djeluje protiv krpelja i buha sto posto. Savjetujem Vam, bez obzira na odabranu vrstu zaštite (ogrlica, ampule), da redovito obavljate i mehanički pregled ljubimca.
Martina Petrović, dr. vet. med. | 30.03.2016.
Odgovara: Melanija Čelica, dr. med. vet., Pet centar, Našička 144, Zagreb P: Prije dva dana na bradi mog mačka (starost 2 i po godine) pojavila se promjena u vidu nedostatka dlake. Kao da je u pitanju neko kožno oboljenje. Dio brade je bez dlake, svijetlo roza boje i vlažno je. U pitanju je sterilisan rasni mačak koji je vakcinisan. Ne izlazi van, osim ponekad se izvodi u vrt ispred kuće, ali uvijek uz nadzor nekog člana obitelji. Šaljem vam slike u prilogu da pogledate i možda vidite što bi mogao biti problem? Unapred zahvalna, Dija O: Dermatofitoze su gljivične kožne bolesti koje uzrokuju pripadnici skupine gljivica, tzv. dermatofiti. Oni inficiraju keratinizirane dijelove kože, dlake i nokte. Utvrđene su kod svih vrsta domaćih životinja, a poznate su i u mnogih divljih životinja. Već prema pripadnosti uzročnika pojedinom rodu (Trichophyton, Microsporum, Epidermophyton) bolest nosi nazive trihofitoza, mikrosporoza ili epidermofitoza. Pojedine vrste borave u tlu (geofilne), a prijelazom na životinju ili na čovjeka mogu uzrokovati kožne infekcije, neke se pojavljuju prije svega u životinja (zoofilne ili animalne), rjeđe u ljudi, a neke se poglavito pojavljuju u čovjeka (antropofilne ili humane), samo ponekad u životinja. U mačke se javlja Microsporum canis. Kao opće pravilo, bolest se češće javlja u mlađih životinja, oslabljenih životinja, odnosno, onih u slaboj kondiciji, kod životinja koje žive u lošim zoohigijenskim uvjetima te kod imunosupresivnih životinja. Posebno obolijevaju za toplog i vlažnog vremena, u slabijoj ishrani i nečistim uvjetima življenja. Životinja se inficira gljivicama putem spora koje izrastaju u tzv. hife. Zaražena dlaka uzrok je infekcije. Spore gljivice M. canis mogu preživjeti i do 2 godine, a u životinji " – prenosiocu mjesecima. Smatra se da je moguć prijenos i zrakom. Klinički znaci bolesti su zapravo odgovor napadnutog organizma mačke. Kod životinja koje dobro podnose invaziju ovih uzročnika upalni je proces minimalan ili nije uopće vidljiv (takve mačke su prenosioci). Kod životinja koje burno reagiraju, može se javiti i tzv. generalizirana dermatofitoza po cijelom tijelu životinje. Dermatofiti produciraju toksine i enzime koji ozljeđuju kožu i koža reagira obrambenim mehanizmima tako što se javlja crvenilo i upala, te ispadanje dlake. Inkubacija bolesti je približno 2-3 tjedna. Pojavljuju se bezdlačna mjesta (tzv. alopecije) s manje-više izraženim ljuštenjem kože na različitim dijelovima tijela, a ponekad je prisutno samo nježno ljuštenje kože uz blago ispadanje dlake. U mačaka je dermatofitoza najčešće uzrokovana gljivicom Microsporum canis, za koju se nekad smatralo da je dio normalne mačje flore. Napada jednako i kratkodlake i dugodlake mačke, a odrasli često ne pokazuju simptome. Mladi mačići imaju kraste i zadebljanja najčešće po koži lica i uški, i nalazimo bezdlačna okrugla jasno lokalizirana mjesta. Liječenje se osniva na kupanju u šamponu na osnovi mikonazola. Manje zahvaćena područja ponekad se mogu uspješno liječiti tako da se obriju i lokalno se primjenjuje krema ili losion protiv gljivica (mikonazol ili ketokonazol). Češće, mačka treba i na usta uzimati antibiotike, obično grizeofulvin, i to najmanje jedan mjesec. Mačke se, u pravilu, oporave nakon 2 mjeseca, a važno je upozoriti da mačka može izgledati zdravo i prije nego li je laboratorijska analiza bila negativna. Potrebno je nastaviti terapiju barem još dva tjedna nakon nestanka znakova ili dva tjedna nakon negativne mikrobiološke pretrage na gljivice. Savjetujem Vam da macu odvedete na pregled da se ustanovi radi li se zaista o gljivičnom oboljenju. Nakon pregleda preporučit će se adekvatna terapija.
Melanija Čelica, dr. vet. med. | 09.03.2016.
Odgovara: Melanija Čelica, dr. med. vet., Pet centar, Našička 144, Zagreb P: Mom mačku (1 godina) je jučer amputirana stražnja noga. Zanima me koliko dugo traje oporavak?Hvala, Snježana O: Amputacija noge ponekad je neophodan zahvat kojim spašavamo život bolesnoj životinji. Prometne nesreće su glavni uzrok traume u gradskoj sredini. Mačke ovakve zahvate podnose mnogo bolje nego psi i mnogo brže se adaptiraju na život na tri noge. Druga česta indikacija za amputaciju noge posebno kod mačaka je trauma radijalnog živca. Opet su uzrok udarci (auto, padovi). Treća indikacija gdje je amputacija dio terapije su tumori i nerješive infekcije. Najčešće se radi o tumoru koštanog tkiva. Osim u slučaju neoplastičnih bolesti (tumori), amputacija je uvijek posljednja solucija indicirana samo onda kada više nema nikakve alternative kojom bismo spasili nogu. Anemične i mršave životinje nisu dobri kandidati za operaciju pa ako je moguće kirurški zahvat treba odgoditi dok se životinja ne oporavi. Većina životinja se dobro adaptira na novonastalo stanje. Ako mačka izlazi van, trebat će joj malo više vremena da stekne ravnotežu pa u početku treba izlaziti van pod nadzorom, ali u pravilu mačke vrlo brzo kompenziraju nedostatak jedne noge.
Melanija Čelica, dr. vet. med. | 14.03.2016.
Odgovara: Lea Grepo, dr. med. vet., Pet centar, Put Mostina 8, Split P: Imam mačka starog 3 godine koji je zdrav, ali već godinu dana grize vrh svog repa tako jako da ga raskrvari i ostavlja krvave mrlje po kući. Mi smo bili odsutni mjesec dana, ali nije bio sam u kući i imao je sve, spava jede i igra se normalno, ali odjednom se počne vrtjeti i grize se za rep ili se liže i grize vrh repa, ima kraste. Što da radim? Hvala, Ivana O: Postoji jedna pojava kod mačaka koja ima nekoliko naziva: Sindrom mačje hiperestezije (preosjetljivosti), Mačja psihogena alopecija, Sindrom automutilacije (samoozljeđivanje), Bolest trzanja kože, Atipični neurodermitis. Mačke koje imaju ovaj sindrom pokazuju izrazitu nadraženost kože koja može biti praćena trzajima mišića leđa pa sve do korjena repa. Može biti popraćeno i glasnim mijaukanjem, posebno noću. Nakon dodira, počinju se neobično ponašati, vrtjeti, loviti svoj rep, gristi ga sve do te mjere da si stvaraju rane koje naravno prelaze u kraste, koje one opet grizu itd. Kako se isto ponašanje ponavlja, rep ne može zacijeliti... Ovo se može odnositi i na neki drugi dio tijela, šape, sve što životinja može dohvatiti. Smatra se da je ovo poremećeno ponašanje zapravo posljedica kronične depresije. Iako to vlasnicima zaista može zvučati čudno, svakako postoji i može se dijagnosticirati uzevši u obzir dosta faktora oko životinje i naravno detaljnim pregledom u veterinarskoj ambulanti. Pokušajte se sjetiti svih promjena koje su mogle utjecati na (ne)zadovoljstvo i raspoloženje Vašeg ljubimca jer oni su jako skloni reagirati na promjene koje su se dogodile u njihovom životnom prostoru. Te promjene se Vama mogu činiti beznačajne, ali ljubimcima ne moraju biti. Npr. premještanje namještaja u kući, selidba, dolazak novog člana u obitelji, odlazak člana obitelji, novi ljubimac ili bilo što što je promijenilo svakodnevnu rutinu ili nešto zbog čega bi se Vaša maca mogla osijećati ugroženo. Bol također može biti uzrokom ovakvog ponašanja. Značajno je i to što ste bili odsutni mjesec dana, iako je, kako navodite, problem počeo dosta ranije, ali uzmite u obzir i to. Voli li maca možda izaći van, a uskraćeno joj je? Mnogo je faktora... Osobno sam imala pacijenta koji si je do kosti grizao nogu nakon što je kći vlasnika otišla na fakultet i odselila se. Prestalo je kada se nakon 5 godina vratila kući. Svakako Vam savjetujem da s ljubimcem posjetite veterinarsku ambulantu gdje ćete obaviti detaljan pregled i gdje će kolege isključiti postojanje alergija, parazita, bolova u kralježnici i drugim organskim sustavima.
Lea Grepo, dr. med. vet. | 15.03.2016.
Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. med. vet., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Poštovani, potrebno mi je drugo mišljenje. Mačka je stara cca 1.5-2 godine, kastrirana je, dijagnosticiran joj je calcivirus, bila je na terapiji (primala injekcije) i nakon 3 tjedna ponovno joj se vratio. Odmah je započeta po drugi put terapija i do sada je primila 10 injekcija. Maca jede, ne slini, bolje joj je, 3 put na dan daje joj se špricom multi-vitamin paste Gim Cat Što je bolje za životinju, da se dalje nastavi sa injekcijama ili da se pređe na tabletice antibiotika s penicilinom? Da li kod uzimanja tih tableta može dobiti proljev i želučane tegobe i kako ih spriječiti? Što nam savjetujete da napravimo, a da bude najbolje za nju.Srdačan pozdrav, Peter O: Općenito kalicivirusnoj infekciji u mačaka pisao je kolega Dragan Vešović, dr.med.vet., pod naslovom Mačji kalicivirus ili feline calicivirus (FCV). Za ovu bolest nema znastveno dokazane specifične terapije. Liječenje se zasniva na potpornoj terapiji nadoknade tekućine i antibioticima, steroidima i interferonima imunostimulatorima. Najčešće propisivani penicilinski antibiotik širokog sprekta je Zoetis "Synulox". Sam proizvođač antibiotika napominje kako se vrlo rijetko u životinja mogu javiti reakcije preosjetljivosti na peniciline (npr. kožne reakcije), a u rijetkim slučajevima tablete mogu uzrokovati želučano-crijevne poremećaje (povraćanje, proljev, anoreksija). Ipak, dugotrajna antibiotska terapija (bilo da se radi o injekcionim ili oralnim pripravcima) može izazvati disbalans crijevne populacije te time poremetnje probave. Tada se pribjegava davanju probiotskih dodataka prehrani za stabilizaciju probave (npr. Darm gel, Florentero pasta ili tablete i sl.). Od pomoći su i medicinirane hrane kod poremećaja probave u mačaka: Purina "Gastrointestinal", Royal Canin "Gastrointestinal", Animonda "Intestinal", Eukanuba "Intestinal". Svakako bi bilo uputno s Vašim veterinarom, a sve prema zdravstvenom stanju Vaše ljubimice, raspraviti način liječenja odnosno potporne terapije, a sve kako bi se osigurao optimalni oporavak bez komplikacija zdravlja.
Zdravka Rumiha, dr. med. vet. | 16.03.2016.
Odgovara: Lea Grepo, dr. med. vet., Pet centar, Put Mostina 8, Split P: Imam pitanje vezano za moju mačku. Ona je s nama u kući, zatvorena, bez doticaja vanjskoga svijeta. Stara je 7 mjeseci i već par mjeseci joj dajemo tablete protiv crijevnih parazita. Naime, u pijesku se nalaze nekakvi konci (to su gliste), ali je problem u tome što se nikako trajno ne rješavaju te gliste, znači svaki put se vraćaju i dajemo tablete i prođe, ali se nakon mjesec dana i kraće opet pojave. Tajana O: Kod maca se pojavljuje nekoliko vrsta crijevnih nametnika – Askaridi, Ankilostomidi(gliste), Echinococcus granulosus i Diphilidium caninum (trakavice). Askaridi se najčešće pojavljuju kod štenaca i mačića, a odrasli paraziti su dužine od 5 do 10 cm, bijele boje i nalikuju špagetima. Mace i psi se zaraze nakon što pojedu nešto onečišćeno jajašcima ovih parazita. Ankilostomidi su gliste koje se kod pasa i mačaka pojavljuju u svakom životnom dobu. Manje su od askarida, oblika konca, bjelkasto-crvenkaste. Maca se invadira oralnim putem, ali postoji mogućnost prijenosa i kroz kožu naročito mekuši. Trakavice parazitiraju u crijevu pričvršćene za njegovu stijenku, a njihovi dijelovi se mogu otkinuti i biti izbačeni izmetom u okolinu, imaju izgled nalik na zrno riže. Determinacija o kojoj se točno vrsti parazita radi kod Vaše mace, moguće je napraviti koprološkom pretragom pa Vam stoga savjetujem da s macom posjetite Kliniku za parazite pri Veterinarskom fakultetu u Zagrebu, ukoliko ste u mogućnosti. U prvim tjednima života je od iznimne važnosti da se na vrijeme započne dehelmintizacija mačića koja se u intervalima svakih 15dana obavlja od 14.dana starosti pa do 10. tjedna starosti Banminth pastom za mace odgovarajućom dozom koja je propisana u uputi. Banminth pasta na bazi pirantel-embonata indicirana je u slučaju invazije glistama, a njome se mogu tretirati i odrasle životinje. Mogu se primjenjivati i preparati koji se primjenjuju na kožu kao što su Stronghold (Selamectin) ampule i Advocate (Imidacloprid, Moxidectin) ampule. Napominjem da se svi preparati koje Vam ovdje navodim izdaju isključivo na veterinarski recept. Ukoliko se radi o invaziji trakavicama, koriste se preparati kao što su Pratel (Pirantel, Prazikvantel) tablete, Drontal Cat tablete koji se ordiniraju i u slučaju invazije glistama i trakavicama istovremeno. Svakako Vam savjetujem da macu zaštitite i sredstvom protiv buha jer buhe mogu sudjelovati u prijenosu trakavica na životinju. Premda ljubimac ne izlazi iz stana, Vi ste mogući prijenosnik jajašaca buha i unutarnjih parazita koje možete donijeti na svojoj obući. S obzirom na to da ne znam kojim ste tabletama terapirali macu te u kojoj dozi, vrlo mi je teško komentirati jer također postoji i mogućnost da ste subdozirali jer je većina tableta napravljena tako da je 1 tableta doza za životinju tešku 10 kg pa ako se radi o mačiću koji npr. ima 1, 2, 3 mj. i kilogram ili manje tjelesne težine, vrlo je teško tabletu pravilno dozirati. Ako niste u mogućnosti obratiti se Veterinarskom fakultetu, svakako se obratite u najbližu Veterinarsku ambulantu.
Lea Grepo, dr. med. vet. | 17.03.2016.
Odgovara: Sonja Vojnović, dr. med. vet., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Nedavno sam udomila mačku s ulice. Curica je uredno cjepljena, sterilizirana, očišćena od vanjskih i unutarnjih parazita. Jedno problema ima sa opadanjem dlake, no primjetila sam da se postupno opadanje dlake smanjuje od početka davanja vitamina u obliku paste. Apetit je normalan, zaigrana je i vesela. Ono što me malo zabrinjava je pojava na njezinome nosu i čiju sliku ovim putem prilažem u privitku. Pojava se nije širila od dana od kako je došla kod mene. Molim Vas da mi kažete što mogu učiniti po tom pitanju? Odlazak veterinaru je problematičan iz razloga što živim 80 km daleko od prvoga veterinara, a i maca ne podnosi baš najbolje put. Lijep pozdrav, Ana O: Na ovaj način, nažalost, nije moguće postaviti dijagnozu, a posljedično tome niti odrediti odgovarajuću terapiju. Različiti uzroci mogu dovesti do pojave promjena boje kože, pojačane pigmentacije, perutanja, ispadanja dlake, nastanka krasta, itd. To mogu biti različite bolesti poput gljivične infekcije, šuge, namentničke infekcije (buhe, uši, grinje, krpelji), kemijske tvari i opekline, reakcije na mjestu aplikacije lijeka, reakcija na lijek.... Kemijske tvari i opekline te reakcije na mjestu aplikacije lijeka možete isključiti ako ste sigurni da mačka nije niti s jednom od navedene tri stvari dolazila u dodir. Šugarci se obično nalaze na onim mjestima na koži koja su slabije obrasla dlakom (trbuh, prsa, sapi, uši, laktovi i noge). Prvi simptom ove bolesti je jak svrbež, koža postaje zacrvenjena, javlja se pojačano perutanje, a nerijetko dolazi i do sekundarne infekcije bakterijama. Gljivično oboljenje se manifestira krastama i zadebljanjem najčešće po koži lica i uški te nalazimo bezdlačna okrugla jasno lokalizirana mjesta. Bolest se javlja kod mlađih životinja kojima je oslabljen imunitet, kod životinja koje se drže u lošim higijenskim uvjetima te kod imunosupresivnih životinja. Kod mačaka je dermatofitoza najčešće uzrokovana gljivicom Microsporum canis. Odrasle mačke često ne pokazuju nikakve simptome bolesti. Microsporum canis može prijeći i na čovjeka. Kod ljudi Microsporum canis izaziva crvenilo, svrab i ljuštenje kože. Životinja se inficira gljivicama putem spora koje izrastaju u tzv. hife. Zaražena dlaka uzrok je infekcije. Spore gljivice M. canis mogu preživjeti i do 2 godine, a u životinji - prenosiocu mjesecima. Smatra se da je moguć prijenos i zrakom. Klinički znaci bolesti su zapravo odgovor napadnutog organizma mačke. Kod životinja koje dobro podnose invaziju ovih uzročnika upalni je proces minimalan ili nije uopće vidljiv (takve mačke su prenosioci). Kod životinja koje burno reagiraju, može se javiti i tzv. generalizirana dermatofitoza po cijelom tijelu životinje. Dermatofiti produciraju toksine i enzime koji ozljeđuju kožu i koža reagira obrambenim mehanizmima tako što se javlja crvenilo i upala te ispadanje dlake. Inkubacija bolesti je približno 2-3 tjedna. Pojavljuju se bezdlačna mjesta (tzv. alopecije) s manje-više izraženim ljuštenjem kože na različitim dijelovima tijela, a ponekad je prisutno samo nježno ljuštenje kože uz blago ispadanje dlake. Da bi se ustanovilo o kakvim se promjenama na koži radi kod Vaše mačke, neophodno je odvesti mačku u veterinarsku ambulantu na pregled.
Sonja Vojnović, dr. med. vet. | 17.03.2016.
Odgovara: Petra Franko, dr. med. vet., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Poštovani, zanima me smijem li hranu za kastrirane mice dati nekastriranima.Lijepi pozdrav. Hvala. Mirjana O: Najčešće se u praksi susrećeno sa situacijama da u kućanstvu imamo više maca zajedno, različitih dobnih kategorija, zdravstvenog stanja odnosno onih kastriranih i onih koje to nisu. U takvim kućanstvima, ukoliko bi se povremeno dogodilo da prilikom hranjenja mačka uzme nešto hrane iz susjednog tanjura mace koja je kastrirana ili ako Vam se dogodilo da imate hrane pa da ne propadne, može se davati i ta hrana. No, tijekom nekog duljeg perioda (primjerice, više od 2 mjeseca) svakako nije uobičajeno. Hrana za kastrirane mačke, za razliku od uobičajene hrane za odrasle mačke, u analitičkom sastavu sadržava nešto veći postotak bjelančevina i vlakana kako bi se zadržao osjećaj sitosti, a smanjen je udio masnoća. Dakle, na konkretnom primjeru – ako usporedimo Brit care superpremium hranu Vital Adult i Missy sterilised omjeri su 35% / 36% bjelančevina, vlakana 3% / 5%, te masnoće 16% / 12% (s time da najčešće ima i manje omega 3 i 6 masnih kiselina). Ukupno je to za Adult Vital 4000kcal/kg, a za Missy 3750kcal/kg metaboličke energije što ju hrana sadržava, jer se smatra da potrebe kod kastriranih mačaka za energijom su puno niže. Svi ovi podaci nam govore da ukoliko bi zdrava odrasla maca sa uobičajenim stilom života i aktivnosti jela dugoročno hranu za kastrirane mačke može se dogoditi da nešto osjetno izgubi na kilaži zbog manjeg udjela masnoća, da češće obavlja nuždu zbog povišene razine vlakana, te da smanjeni udjeli minerala kao što su magnezij, natrij i fosfor u hrani za kastrirane mace dovedu do pomanjkanja tih oligoelemenata u organizmu mace koja konzumira tu hranu. Također, smanjeni udio omega masnih kiselina može dugoročno utjecati i na slabiji izgled dlačnog pokrivača. Stoga, bilo bi uistinu šteta uskratiti maci pozitivan učinak ovih tvari koje su zaista važne u organizmu mačaka, kako za umanjivanje upalnih stanja, bolju pokretljivost zglobova, više moždane funkcije, kvalitetni imuni odgovor i dr.
Petra Franko, dr. med. vet. | 18.01.2016.
Odgovara: Dunja Vrdoljak, dr. med. vet., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Poštovani, imam britansku kratkodlaku mačku koja povremeno povraća kuglice dlake. Ponekad joj dajem Hill's Herbal Control hranu i Gimpet-ovu Malt-Soft pastu za izbacivanje dlake. Ona tu pastu jako voli (što je kod nje neobično jer je vrlo izbirljiva). Zanima me koliko često joj mogu/trebam davati tu pastu za izbacivanje dlake? Nekoliko dana za redom dok ne potrošimo manj tubu ili kroz duži period svaki dan?Unaprijed hvala na odgovoru. Lijep pozdrav, Matea O: Zbog načina uređivanja, kod mačaka se vrlo često javlja problem s nakupljanjem dlaka u probavnom sustavu. Mačke obično povrate kuglice dlake, no ponekad one odlaze dalje u crijevo te se ponašaju kao strano tijelo kojeg se organizam pokušava riješiti. Stoga postoje pripravci koji se mogu dodavati u hranu radi učinkovitijeg izbacivanja dlake. Uglavnom su to sredstva u obliku paste i mačke ih rado same uzimaju. Primjena pasti za izbacivanje dlake omogućuje njihovo izbacivanje pasažom kroz probavni sustav, iz želuca u crijeva i dalje van. Pasta omogućuje oblaganje dlaka sluzavim omotačem, čime je olakšana njihova evakuacija. Takve paste sprječavaju i formiranje kuglica dlake. Upotrebom posebnih pasta neometano se nastavlja transport hrane i izbjegavaju stalne iritacije želuca. U trgovinama Pet centra možete pronaći Malt Soft pastu, Bezo-Pet gel te Hairball Remedy malt pastu. Bezo-Pet gel služi za izbacivanje kuglica dlake (trihobezoara) iz želuca. Sadrži slad, sojino ulje, sirup glukoze i melase, te riblje ulje. Ugodnog je okusa, pa se može direktno aplicirati životinji u usta ili umješati u hranu. U želucu mačke, gdje su prisutne kuglice dlake, Bezo-Pet gel djeluje na način da ih premaže sluzavim omotačem, čime se olakšava njihov prolaz iz želuca u crijeva, a iz crijeva prema van. Ova pasta također služi i kao prevencija formiranja kuglica dlake u želucu premazivanjem svake pojedine dlake koja dospije u želudac, skliskim slojem, tako da se ubrza i olakša njihovo izbacivanje iz probavnog sustava te onemogući njihovo međusobno zapetljavanje. Bezo-Pet se upotrebljava za odstranjivanje postojećih trihobezoara, kod sumnje na postojanje trihobezoara te za profilaksu nastajanja trihobezoara. Primjena paste naročito se preporučuje kod dugodlakih mačaka, te kod mačaka držanih isključivo u kući, koje nisu u mogućnosti jesti travu kako bi prirodnim putem izbacile kuglice dlake. Diafarm Hairball Remedy malt pasta pomaže mačkama koje su sklone stvaranju kuglica, onima koje se manje kreću, mačkama koje su sklone začepima, te macama sa umanjenim apetitom. Sadrži slad i tekući parafin. Može se koristiti i nekoliko puta dnevno. Gimpet Malt-Soft pasta je prirodna pasta koja sadrži ulja i oligosaharide, te na već opisani način, pomaže izbaciti dlaku iz crijeva mačke, a ujedno predstavlja i odličan izvor energije. Napravljena je od biranih biljnih ulja i sadrži visoke udjele transgalaktooligosaharida, koji pomažu razvoj pozitivne crijevne flore. Paste se doziraju prema uputama pojedinog proizvođača. Tako, možete za postojeće kuglice dlake pastu upotrebljavati na dnevnoj bazi, a za sprječavanje pojave novih 2-3 puta tjedno. Osim pasti, postoji i superpremium hrana koja pomaže izbacivanju dlake iz probavnog sustava poput Hill's Hairball Control, Royal Canin Hairball Care, Royal Canin Fit 32, Royal Canin Indoor, Royal Canin Indoor Long Hair, IAMS Adult Hairball, Brit Care Monty, Oasy Hairball, te Cat Chow Hairball Control. U izbacivanju kuglica dlake mačkama pomaže i posebna trava. Sjemenke trave treba zalijevati vodom na način da voda prekrije sjemenke, pričekati da apsorbiraju vodu, višak tekućine ocijediti, a kad trava naraste 4-5 cm možete ju ponuditi maci. Potpomaže izbacivanju dlake kroz probavni trakt, budući da se dlake zalijepe za vlati trave i tako se lakše eliminiraju iz probavnog trakta stolicom. Mačke vrlo često jedu travu jer općenito ima dobar učinak na regulaciju probave kao i na izazivanje refleksa povraćanja kao neophodnog obrambenog mehanizma. Stoga Vam savjetujem, da uz redovitu upotrebu neke od navedenih hrana isto tako koristite i neku od pasti, te uz ponuđenu mačju travu, lakše kontrolirate navedeni problem. Za svaku promjenu zdravstvenog stanja ili ponašanja Vašeg ljubimca, slobodno se obratite i Vašem ambulantnom veterinaru.
Dunja Vrdoljak, dr. med. vet. | 18.01.2016.
Odgovara: Franjo Hrgota, dr. med. vet., Pet centar, B. Gumpca 32, Pula P: Pozdrav! Molila bih pomoć oko mace. Jako puno odlazi na wc, pogotovo ako je netko prisutan u prostoriji u kojoj je wc. Ništa se nije mijenalo, ni hrana, voda, pijesak, mjesto... Ništa... I jako se puno liže dole... Suprug je često odsutan pa je dosta privržena meni... Je li možda ljubomorna!? Piški i kaka kao i do sad, ni tu nema promjene, sterilizirana je već duže, stara je 1.5 god.Hvala na odgovoru, lp! Andrea O: Učestalo mokrenje naziva se polakisurija i važno ju je razlikovati od poliurije, koja predstavlja mokrenje povećane količine urina. Polakisurija, bez obzira na frekventno mokrenje, može podrazumijevati i izlučivanje manje količine mokraće od normalne, npr. kada se manje stvara u bubrezima. Često mokrenje manje količine urina događa se kod iritacije mokraćnog mjehura koja je izazvana mokraćnim kamencima i kristalima, upalom i infekcijom, opstrukcije mokraćnih puteva i bolesti donjih mokraćnih puteva. Poseban razlog za pozornost predstavljaju učestali ali bezuspješni pokušaji mokrenja, koji upućuju na prekid prohodnosti mokraćnih puteva, što je urgentno stanje. Upala mokraćnog mjehura (cistitis) i bolest donjih mokraćnih puteva zapravo su sinonimi i danas se najčešće označavaju kao idiopatski cistitis. O tome možete više pročitati u mojem prijašnjem odgovoru pod naslovom Bolesti mokraćnog sustava kod mačaka / FLUTD / Mokraćni kristali i kamenci. Smatra se da je promjena u rutini obavljanja mokrenja kod mačaka prvi znak prisustva mokraćnih kamenaca odnosno kristala. Međutim, ona može predstavljati i znak da je mačka pod stresom i da joj smeta neka promjena u Vašoj svakodnevici. To može biti i odsustvo Vašeg supruga, ali i nešto drugo. Ponekad je potrebno minuciozno istraživanje kako bi se otkrio uzrok mačjeg nezadovoljstva. S obzirom na sumnju prema prisustvu mokraćnih kristala i kamenaca, preporučujem Vam da mačku odvedete na pregled kod veterinara.
Franjo Hrgota, dr. med. vet. | 15.01.2016.
Odgovara: Sonja Vojnović, dr. med. vet., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Poštovani, imam 2 mačke koje nisu u kući već ispred. Jedna od njih je bila "prehlađena"; kašljala je, curio joj je nos te oko, bila je pomalo depresivna i nije htjela jesti koliko inače. Nakon 2-3 dana se oporavila, međutim druga mačka stara otprilike 8 mjeseci se zarazila i ima iste simptome, ali joj je jedno oko polu zatvoreno i krvari. Zanima me postoji li šansa da joj se bolest zakomplicirala s obzirom na krv oko oka? Unaprijed hvala. Karla O: Virusne infekcije gornjih dišnih prohoda i poprilično su česte kod mačaka. U mačića i imunosupresivnih odraslih i starijih mačaka bolest može imati kobne posljedice. Često se ova bolest naziva mačjom gripom jer su simptomi i tijek bolesti slični gripi kod ljudi. Mačja gripa najčešće je uzrokovana mačjim herpesvirusom (FHV-1) ili mačjim kalicivirusom (FCV). Mačji herpesvirus predstavlja ozbiljniji, tj. opasniji oblik mačje gripe i poznat je pod nazivom mačji virusni rinotraheitis (stariji naziv virusa). Simptomi koji se javljaju su kihanje, iscjedak iz nosa, konjunktivitis, iscjedak iz očiju, gubitak apetita, povišena tjelesna temperatura te depresija. Povremeno se pojavljuju i čirevi u ustima i očima te prekomjerno slinjenje. Vrlo mlade, vrlo stare i imunosupresivne mačke sklonije su razvijanju teškog oblika bolesti pa čak i uginuća. Uginuće obično nastupa uslijed sekundarnih infekcija (infekcije bakterijama), nedostatnom ishranom i dehidracijom. Liječenje treba započeti što ranije, a ono se svodi na sprečavanje sekundarnih bakterijskih infekcija i ublažavanje simptoma. Protiv ove bolesti postoji veoma djelotvorno cjepivo, koje mačku štiti i od nekih drugih zaraznih bolesti, pa je mačku uputno cijepiti jednom godišnje. Terapija se provodi primjenom ekspektoransa ili antitusika, vitamina (naročito vitamina C), te povećanim unosom tekućine. Zbog sprječavanja komplikacija bakterijskim infekcijama primjenjuje se i antibiotska terapija. Mačku treba hraniti manjim ali češćim obrocima lako probavljive kvalitetne hrane. Kako bi dišne puteve održali prohodnima dobro je mački nos i oči nježno očistiti maramicom natopljenom toplom vodom , a naročito ako je maca preslaba da bi se dovoljno dobro sama čistila. Savjetujem Vam da mačku što prije odvedete kod veterinara koji će nakon pregleda i postavljanja dijagnoze, procijeniti njeno trenutno zdravstveno stanje. Također, u skladu s dijagnozom kao i trenutnim zdravstvenim statusom ljubimca, biti će u mogućnosti odrediti najprikladniji način tretiranja postojećeg stanja te Vas u skladu s njim dalje savjetovati na koji način postići i osigurati brži i kvalitetniji oporavak.
Sonja Vojnović, dr. med. vet. | 14.01.2016.
Odgovara: Nataša Lončar, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Molim Vas za pomoć, oko putovanja mačke u avionu. Naime, mačak putuje sa mnom u avionu u putničkoj kabini (u torbi) i put traje 11 sati. Možete li mi dati savjet šta bi mu mogla dati za smirenje, tj. spavanje tokom puta jer mačak inače ne voli vožnju niti autom. Mačak je inače 6 i pol kila, mužjak i kastriran. Čula sam da se čak daju tablete za smirenje koje konzumiraju ljudi. Zanima me da li postoji nešto u asortimanu Pet centra što bih mogla kupiti. Nadam se Vašoj pomoći, unaprijed hvala! Mihaela O: U ponudi veterinarskih ljekarni Pet centra imamo tablete na biljnoj bazi, tj. na bazi korijena valerijane i melise koje djeluju smirujuće (Dia Calm, Equilibria -Orme naturalli), također imamo tablete sa L-triptofanom (Kalm Aid) koje utječu na proizvodnju serotonina u mozgu te imaju opuštajući i umirujući učinak. Tablete se daju sat vremena prije samog putovanja. No učinak, nažalost, ne traje toliko dugo koliko traje Vaše putovanje. Znači da biste nakon 6-8 sati morali ponoviti davanje. Ne bih preporučila davanje ljudskih pripravaka za smirenje za mačku. Vrlo ih je teško dozirati, a i dosta često su zapažene negativne reakcije. Eventualno možete prije puta (ako baš želite da mačka spava) otići do veterinara u ambulantu da joj injekciono aplicira sredstvo za smirenje koje je propisano isključivo za životinje.
Nataša Lončar, dr. vet. med. | 28.07.2016.
Odgovara: Silvija Havrle Lovrić, dr. med. vet., Pet centar, Ulica kralja Petra Svačića 61, Osijek P: Već dva mjeseca mačka, stara godinu dana, ima ranicu na usnici koja je bolna i stalno je iste veličine.Slike u prilogu. Hvala na pomoći.Želimir O: Usna šupljina je izložena raznim štetnim utjecajima. Osim što se povremeno srećemo sa ozljedama u usnoj šupljini, mnogo češće srećemo se s upalnim procesima na desnima kao i sa promjenama na zubima. Kako su psi i mace mesožderi, zdravo zubalo za njih je vrlo važno, unatoč činjenici da se kao kućni ljubimci hrane znatno drugačije od njihovih predaka i rođaka koji žive u divljini. Ako šapom dodiruje svoja usta, Vaša Vas mačka nesvjesno upozorava na problem u ustima, a čini li se da je njen cilj gornja usna, nježno zavrnite usnu unatrag i pažljivije pogledajte. Primjetite li ranicu, postoji mogućnost da je u pitanju eozinofilni granulom, koji sam po sebi nije posebno opasan, ali može biti uporan i mučiti Vašu mačku, ako ne zatražite intervenciju veterinara. Riječ je o bolesti odnosno stanjima do kojih dolazi zbog pretjerane reakcije eozinofila (bijelih krvnih stanica). Razina eozinofila u organizmu normalno poraste prilikom parazitarnih invazija, ali se ponekad, kao što je ovdje slučaj, dogodi da njihov broj poraste i kao reakcija na hranu, pelud, buhe ili prašinu. Alergije i genetska predispozicija mogu tako kod nekih mačaka dovesti do pretjerane reakcije eozinofila i posljedično do oštećenja kolagena (sastavni dio kože). Eozinofilni granulom kompleks javlja se u tri oblika i to kao granulom, plak ili ulcer. Eozinofilni ili linearni granulom se najčešće javlja kao oteklina na usnama i bradi ili kao dugačka, uska lezija na stražnjoj strani bedra. Eozinofilni plak nalazimo kao dobro ograničene promjene na trbuhu, unutarnjoj strani bedra i vrata. Kod mačaka koje boluju od ovog oblika javlja se i intenzivan svrbež. Eozinofilni ili indolentni ulcer se obično nalazi na rubu gornje usne, ali se ponekad može naći i na stražnjoj strani jezika. Ovo je najčešći oblik eozinofilnog granulom kompleksa. Dijagnoza se postavlja na temelju kliničkog pregleda i histopatološke pretrage gore navedenih promjena. Liječenje se temelji na uklanjanju primarnog uzroka (alergena) te aplikaciji protuupalnih lijekova (kortikosteroida) i antibiotika. O tom problemu je pisali su detaljnije i moji kolege, pod sljedećim naslovima: Eozinofilni granulom i potpora imunološkom sustavu Ranica na usni mačke
Silvija Havrle Lovrić, dr. vet. med. | 16.08.2016.
Odgovara: Martina Petrović, dr. med. vet., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Može li se kastrirati stari mačak? I kakve bi mogle biti posljedice ako se kastrira?Hvala. Ivana O: Vaš ljubimac je u ozbiljnoj dobi i svaki operativni zahvat koji uključuje opću anesteziju nosi određeni rizik. Naime, rizik ne postoji od samog operativnog zahvata, nego od uvoda u anesteziju i buđenja iz anestezije. Koliki je taj rizik, procjenjuje se kliničkim pregledom općeg stanja životinje i dodatnim kliničkim pretragama (RTG pluća, EKG, hematološke i biokemijske pretrage). Sama kastracija mužjaka, s veterinarskog stajališta, preporučuje se radi sprječavanja reprodukcije i posredno očuvanja zdravlja životinje. Također, takve životinje imaju manju potrebu za označavanjem teritorija, za razmnožavanjem, teritorijalnom dominacijom i drugim ponašanjem nošenim testosteronom. Kastracija je danas rutinski postupak koji se radi u svim ambulantama male prakse. To je zapravo postupak odstranjivanja testisa iz skrotalnih vrećica. Mačak mora biti natašte, što znači da prije operacije mora postiti barem 12 sati. Kastracija se radi u punoj narkozi, što znači da mačak cijelo vrijeme operacije spava. Kada zaspi, područje testisa se obrije i dezinficira. Zatim se naprave dva reza, jedan na jednom testisu i drugi na drugom. Kroz te otvore se izvuku testisi, podvežu se funikulusi i testisi se odrežu. Kastracione rane se ne šivaju, samo se lokalno posipaju antibiotskim praškom. Na kraju se još aplicira antibiotik produženog djelovanja pod kožu i to je sve. Kod kuće trebate mačku osigurati ležaj na mračnom i mirnom mjestu dok se budi iz narkoze i treba mu osigurati svježu vodu. Nije ga poželjno hraniti sve dok se potpuno ne probudi iz narkoze kako mu komadić hrane ne bi otišao u dušnik umjesto u jednjak. Iz gore navedenih razloga, veterinari predlažu preventivne zahvate koji se izvode na zdravoj životinji i time se rizik postupka bitno smanjuje. Također, to su i razlozi zašto se kastracija obavlja u ranijoj dobi ljubimca (cca od 6 mjeseca života). Posavjetujte se s Vašim veterinarom koji prati i poznaje Vašeg ljubimca i koji je u mogućnosti procijeniti rizik operativnog zahvata ili posljedica ako se i odustane od istog.
Martina Petrović, dr. vet. med. | 10.08.2016.
Odgovara: Dragan Vešović, dr. med. vet., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Molila bih vas ako imate u svojoj ljekarni Banminth pastu za čišćenje mačića od parazita i koja joj je cijena?Hvala puno, uz srdačan pozdrav, Romana O: U ponudi naših veterinarskih ljekarni dostupna je Banminth 40 mg peroralna pasta za mačke. Banminth pasta (Pfizer - Zoetis) za mačke je antihelmintik u obliku paste namijenjen za peroralnu primjenu. Indicirana je za dehelmintizaciju mačaka infestiranih zrelim stadijima crijevnih nematoda i ankilostomida - Toxacara cati (mystax), Toxascaris leonina, Uncinaria stenocephala i Ancylostoma tubaeforme. Djelatna tvar u ovom preparatu je pirantel embonat, a ona djeluje tako da paralizira želučano-crijevne obliće te ih ljubimac, uz pomoć crijevne peristaltike, izbacuje van. Doza Banminth paste je jedna crtica na injektoru na 1 kilogram tjelesne mase. Prvo tretiranje mačića obavlja se u dobi 10-14 dana, zatim se još dva puta ponavlja u razmacima 10-14 dana, a svaki put prije aplikacije potrebno je mačića izvagati. Istovremeno je potrebno tretirati i mačku majku, dvokratno u razmacima 10-14 dana. Banminth pasta izdaje se isključivo na veterinarski recept, u veterinarskim ljekarnama Pet centra. Trenutna maloprodajna cijena navedenog artikla u veterinarskim ljekarnama Pet centra je 56,95 kn.
Dragan Vešović, dr. vet. med. | 10.08.2016.
Odgovara: Martina Kuzmanić, dr. med. vet., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Pročitala sam da jogurt u prehrani mačke može uzrokovati stvaranje kristala i kamenaca u urinarnom traktu. Da li je to istina? Moj mačak ga jede svakodnevno.Hvala i srdačan pozdrav,Estera O: Kod bolesti mokraćnih puteva, pomoću veterinarske dijete nastoji se sniziti pH vrijednost mokraće kako bismo otopili kristale. Jogurt kao hrana ima niski pH (oko 4,4) te ne bi trbao biti uzrokom navedene bolesti. Dapače, nakon liječenja antibiotikom koji je konstanta kod ovakvih problema, preporuča se davati jogurt nakon završene terapije, jednom dnevno dati jogurt kako bi pomogli u obnavljanju mikroflore probave. Uzroci stvaranja kristala i kamenaca su višestruki, od stresa, kućanstvo s više mačaka, genetika (vezano uz određene pasmine), individualna sklonost oboljenjima ili slabom imunitetu i drugo.
Martina Kuzmanić, dr. med. vet. | 11.07.2016.