*Odgovori naših veterinara su isključivo informativne prirode te nismo u mogućnosti davati dijagnoze niti određivati terapije. U slučaju sumnje na oboljenje ljubimca, savjetujemo vam da ga odvedete vašem veterinaru koji će biti u mogućnosti pregledati ljubimca. Ako se radi o hitnom slučaju, bez odlaganja svog ljubimca odvedite u najbližu veterinarsku ambulantu ili kliniku.
Pitajte veterinara
Saznajte kako brinuti o zdravlju, prehrani i dobrobiti vašeg ljubimca. Pretražite već postavljena pitanja ili postavite novo.*
Postavite pitanje
Odgovara: Silvija Havrle Lovrić, dr. vet. med., Pet centar, Svačićeva 61, Osijek P: Javljam se u vezi svoje mačke. Naime, prije nekoliko tjedana smo je udomili i primijetili smo da kiše i to na taj način da se uz kihanje pojavljuje i gusta sluz, koja je jedan dan u sebi sadržavala sukrvicu. Osim toga, kod kutova očiju smo primijetili gust, bijeli iscjedak. Zboga toga smo joj dali Geomycin tablete. Je li ovdje riječ o klamidiji ili nečem ozbiljnijem? Je li možda opasno za ukućane? Mačka je stara oko 4,5 mjeseci. Unaprijed hvala, ElaO: Točnu dijagnozu može postaviti veterinar nakon pregleda i određenih dijagnostičkih pretraga.Uzročnik klamidioze u domaće mačke je Chlamydophila felis (Cp. felis) (stara klasifikacija: Chlamydia psittaci). Klamidija je intracelularni mikroorganizam koji živi unutar živih stanica, stoga se prenosi između mačaka direktnim kontaktom. U mačaka je klamidija raširena po cijelom svijetu, dakle bez geografske specifičnosti, a najčešće se javlja u mlađih mačaka.Bolest se, nakon inkubacije od oko tjedan dana, najčešće prvotno manifestira kao jednostrani konjunktivitis, zatim obostrani, koji prelazi s vremenom u gnojni oblik. Sljedeći simptomi su upala nosne sluznice, s kihanjem, obilnim iscjetkom iz nosa te kašljem, a temperatura će porasti i iznad 40 stupnjeva C. Bolest se može očitovati i blagom upalom sluznice rodnice, šepanjem, upalom potrbušnice, upalom sluznice želuca, a rjeđe upalom pluća. Moguć je i nalaz klamidija u genitalnom traktu mački te su zbog toga nerijetko prisutni gnojni konjunktivitisi novorođenih mačića, ukoliko prethodno nije nastupio abortus ili ugibanje plodova.U praksi se ti simptomi vrlo često zamjenjuju s "mačjom gripom", koju uzrokuju virusi. U pravilu bolest se ne širi dalje na dišni trakt, za razliku od prethodno navedene gripe. Bolest je iscrpljujuća, značajne zaraznosti.Dijagnostika klamidioze u mačaka uzrokovane Cp. felis temelji se na izdvajanju uzročnika iz mikrobioloških uzoraka (obrisak konjunktivalne sluznice, sluznice nosa, rodnice, rektuma) te identifikaciji uzročnika. Bolest je sustavne prirode, što zahtijeva prikladno liječenje jer primjena samo lokalnog liječenja nije djelotvorna.Lijek izbora, kako u pojedinačnim slučajevima, tako i u istovremenom liječenju kolonije mačaka, je doxycicline.Prognoza je povoljna ukoliko se pristupi liječenju pacijenta na vrijeme, a neliječene životinje mogu mjesecima i godinama biti izvor infekcije za druge mačke pa čak i za čovjeka.Vlasnici mačaka moraju biti strpljivi i uporni u riješavanju problema, budući da je terapija konjunktivitisa tvrdokorna i potrebno je minimalno 2 tjedna terapije i do 4 puta dnevno. Dapače, čak se preporučuje mazanje očiju i do dva tjedna nakon prestanka simptoma.Prijelaz infekcije s mačaka na ljude je rijedak, a ako se javi, kod ljudi također uzrokuje konjuktivitis.Osim kod klamidioze, slične simptome nalazimo i kod pojave virusnog mačjeg rinotraheitisa, o kojem su pisale moje kolegice Davorka Balantin, dr.vet.med. ovdje i Tanja Krulc, dr.vet.med. ovdje.Veterina "Geomycin + vitamini " su tablete s vitaminima u pakiranju 4 tabl od 250 mg. 1 tableta sadržava: oksitetraciklina u obliku oksitetraciklin-klorida 250 mg, retinola (vit. A) 50.000 i.j., kolekalciferola (vit. D3) 5.000 i.j., askorbinske kiseline (vit. C) 500 mg, nikotinamida (niacin, vit. B3) 100 mg. Indikacije: sprječavanje i liječenje primarnih i sekundarnih bakterijskih infekcija probavnoga, dišnoga i urogenitalnoga sustava teladi, ždrebadi, svinja, janjadi, jaradi, pasa, mačaka i kunića. Tablete se daju peroralno, cijele ili otopljene u vodi. Liječenje traje 3-5 dana. Davanje lijeka treba nastaviti najmanje 24 sata nakon prestanka kliničkih znakova bolesti. Liječenje dišnih infekcija u pasa i mačaka (klamidije) treba provoditi najmanje 14 dana. Psima i mačkama je potrebno za vrijeme terapije oksitetraciklinom davati vitamine B skupine. Doziranje: pas, mačka, kunić: 1 tbl. /5 kg tjelesne mase, svakih 12 sati. Metafilaktički se daje polovina navedenih doza. Uobičajeno je da se antibiotici propisuju prema antibiogramu, tj. nakon što se ustanovi uzročnik bolesti i utvrdi koji antibiotici djeluju protiv njega.Nadam se da će vam ove informacije biti korisne.
Silvija Havrle Lovrić, dr. vet. med. | 15.03.2010.
Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Čitala sam o nekim savjetima kada maca kiše, ali naš je uz to i malo kao pospan, tj. umoran, pije dosta vode, što mi nije uobičajeno kod njega. Ima nešto manje od godine dana, cijepljen je protiv bjesnoće i dobio je zbog neke zaraze unatrag par mjeseci injekciju Feline Rhinotrachetis-Calici-Panleukopenia Vaccine. Molim savjet smije li van, da li ići do veterinara? Uglavnom spava, a kroz nosić čujem kao da mu je suha sluznica. ValentinaO: Mačke su poznate kao spavalice, naročito u zimskim mjesecima potraže najtoplije mjesto i prepuste se ljenčarenju. Pun želudac, toplina i sigurnost u svako doba potiču na spavanje. Većinom je to lagan san i mozak je aktivan kao da je mačka budna. Ako mačka nešto čuje, u mozgu se povećava aktivnost i ona je u trenu budna.Kihanje je pokazatelj infekcije gornjih dišnih puteva, koja je najčešće virusne etiologije. Od virusnih bolesti u mačaka se najčešće javljaju: kalicivirusna infekcija, virusni rinotraheitis i panleukopenija. No, budući da je Vaš ljubimac zaštićen od tih bolesti, opasnost od bolesti je smanjena, osim kalici virusa jer cijepljenje ne pruža potpunu zaštitu, već ublažava težinu bolesti.Kako je upravo u ovo vrijeme sezona prehlada i gripa, moguće je da se radi i samo o prehladi. Prehlada je virusna infekcija, a može biti uzrokovana s više od 200 tipova virusa, najčešće iz porodice adeno i rinovirusa.Normalna tjelesna temperatura mačke je 38-39ºC, dok je 40ºC povišena, a od 40,5ºC je visoka i potrebno je potražiti pomoć veterinara.Povišena temperatura tijela je, naime, tipični odgovor odbrambenog, imunološkog sistema na uzročnika bolesti, viruse i bakterije. Djeluje bakteriostatično (zaustavlja razmnožavanje bakterija). Pored toga se poboljšava funkcija leukocita (bijela krvna zrnca), a metabolizam bakterija se pogoršava. Ukratko, visoka temperatura je prirodni antibiotik. Negativni učinak povišene temperature je da organizam gubi tekućinu i ljubimac je pokušava nadoknaditi povećanom konzumacijom. Drugi negativan učinak visoke temperature je povećana frekvencija disanja, koja opterećuje srce i pluća, a kod jako visoke temperature može doći i do stvaranja edema u mozgu. Kod temperature 42ºC prestaju pozitivni efekti povišene temperature te dolazi do toksičnog šoka.Preporučujem Vam upotrebu vitaminsko-mineralnih pripravaka u svrhu jačanja organizma i podizanja imuniteta: Vétoquinol - Vita-Pet pasta, Pfizer - VMP pasta za mačke ili Agrifa - ImmunoBoost pasta - energetska pasta koja se koristi za životinje u oporavku da bi stekle potreban imunitet i dobile dodatnu pojačanu energiju.Kolega Dragan Vešović, dr.vet.med. pisao je detaljno o prehladi i gripi u mačaka ovdje.Savjetujem Vam da posjetite veterinara jer potpunim kliničkim pregledom će se postaviti pravilna dijagnoza i poduzeti potrebna terapija.
Dragica Nemeš, dr. med. vet. | 17.03.2010.
Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Nadam se da mi možete pomoći. Naime, zanima me može li sterilizirana mačka kojoj su standarnnom procedurom odstranjeni samo jajnici, ako je operacija obavljena u ranom stadiju skotnosti, ostati skotna i iznijeti mačiće? To pitam stoga što mi se, prije mjesec dana strerilizirana mačka, počela debljati u području trbuha, a ne jede puno više nego prije. Ima li slučajeva takvih nelogičnosti?Hvala, SanjaO: Sterilizacija je kirurški postupak uklanjanja jajnika ili uklanjanja jajnika i maternice (ovariohisterektomija).Svrha ovog postupka je ukloniti žlijezde koje proizvode hormone (estrogen i progesteron), koji su odgovorni za stimulaciju i kontrolu spolnog ciklusa, te za normalan tijek graviditeta.Stoga, ako se jajnik ukloni, izostaje i lučenje određenih hormona, koji sudjeluju u održavanju fiziološkog tijeka graviditeta i samom porodu, a graviditet se prekida.Postupak se obavlja u općoj narkozi, a zbog anatomske pozicije organa (maternica i jajnici) u trbušnoj šupljini, rez se postavlja na području trbuha.U određenim slučajevima, prilikom operativna zahvata veterinar može postaviti samo ligaturu ispod jajnika, a sami jajnici ostaju intaktni in situ (na svojoj poziciji, mjestu). Tada, i sam ljubimac zadržava sve simptome i znakove tjeranja, ali se gubi mogućnost gravidnosti. Međutim, zbog čestih mogućnosti rekanalizacije podvezanog jajovoda i posljedične pojave gravidnosti, podvezivanje jajnika se rijetko provodi.Samom sterilizacijom ljubimac postaje mirniji i privrženiji vlasniku, a apetit se nešto poveća, kao i količina dnevno konzumirane hrane, uz osjetno smanjeno kretanje (lutanje). Posljedica svega je nakupljanje tjelesne težine u kratkom vremenskom periodu po operativnom zahvatu te razvoj rizika od šećerne bolesti.Stoga, po operaciji je potrebno uravnotežiti i prilagoditi obrok ljubimcu, a sve kako bi se izbjegle pojave različitih komplikacija. Tako, mnogi renomirani proizvođači, kao što je Royal Canin, Hill's, Iams, Purina Pro Plan,... u svojoj proizvodnoj liniji posjeduju i program namijenjen za kastrirane/sterilizirane ljubimce. Takve hrane, osim prije navedenih preventivnih osobina, imaju i važnu ulogu u sprječavanju stvaranja mokraćnih kamenaca (struvita i oksalata) u mjehuru, odnosno štite od mogućih upala donjih mokraćnih puteva, vrlo učestalih i teških bolesti naših ljubimica. U svakom slučaju, savjetujem Vam da odvedete svoju ljubimicu kod veterinara kako bi ga isti mogao pregledati i utvrditi točno o čemu je riječ. Po postavljenoj dijagnozi, veterinar će biti u mogućnosti dalje Vas savjetovati.
Dragan Vešović, dr. vet. med. | 17.03.2010.
Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam poluperzijskog mačka starog 2,5 god, od prethodnog vlasnika sam saznala da nije redovito vakcinisan. Sada ima upalu plućne ovojnice (tako je bar rekao veterinar) i već treći put u 40 dana mu daje istu terapiju, koja uopće ne djeluje. Naime, prvi puta je počeo da kašlje u prosincu 2009. i tada je bio na prvom pregledu. I od tada je prestajao da kašlje tri puta po par dana i opet bi poČinjao intenzivnije no prije. Mačak slabije jede, izgubio je 1.5 kg u mjesec dana, jako puno kašlje većinom po noći, iskašlje bistru sluz koju ne ispljune nego je vrati, spava cijelo vrijeme, nema proljev, ali ne ide redovito na wc, manje i mokri. Nikako se ne kreće, nema iscjedak iz nosa i pogled mu je bistar. Teško diše i to tako da mu se stomak grči i čuje se piskutav zvuk dok diše. U zadnje vrijeme samo spava, a inače je bio veoma aktivan. Što Vi mislite, da li je gore navedena dijagnoza točna? Što da radim, postoji li način kako da mu pomognem i kakve su šanse za oporavak?Ema O: Plućna ovojnica (pleura) građena je od dva sloja: jedan koji priliježe na samo plućno tkivo (visceralna pleura) i drugi koji pokriva unutrašnju stranu prsnog koša (parijetalna pleura). Oba sloja oblaže pleuralna tekućina koja je čini glatkom. Upala plućne ovojnice ili pleuritis najčešće je povezan sa nakupljanjem suvišne tekućine u prostoru između navedena dva sloja pleure. Pleuralne tekućine je u normalnim uvjetima toliko da je dovoljno da lagano klize jedna po drugoj tijekom izmjene zraka u plućima, a ravnoteža se održava između transudacije iz krvnih žila i odvođenja tekućine putem limfe. Do prekomjernog istjecanja tekućine u pleuralnu šupljinu dolazi uslijed neravnoteže između hidrostatkog i osmotskog tlaka, čemu uzrok može biti i zatajenje srca. Zatim, istjecanje tekućine nastaje i kao uzrok povećane propustljivosti krvnih žila i otežanog otjecanja limfe uslijed upalnih procesa. Prema izgledu samog eksudata u pleuralnoj šupljini može se postaviti sumnja na konkretno oboljenje; hidrotoraks - nakupljanje vodenaste tekućine, a najčešće je povezan sa zatajenjem srca. Zatim, piotoraks ili empijem - predstavlja nakupljanje gnojnog sadržaja u pleuralnoj šupljini, a upućuje na infekciju ili neoplaziju, pri čemu je infekcija najčešće komplikacija primarne upale pluća; hemotoraks - nakupljanje krvi upućuje na teže poremećaje uzrokovane traumom ili poremećajem koagulacije; hilotoraks - predstavlja nakupljanje limfe najčešće iz prsnih i trbušnih limfnih čvorova a kao posljedica traume ili kirurškog zahvata na dušniku. Slijedeće, serozni iscjedak najčešće je povezan sa bakterijskom i virusnom infekcijom kod kompleksa dišne bolesti u mačaka ali i invazijom parazitom Aleurostrongylus vrste.Promjene koje zahvaćaju pleuru mogu biti i neproduktivne, poput fibrinoznog pleuritisa pa se naziva još i suhim pleuritisom, a upućuje na upalu koja može prethoditi gnojnom pleuritisu ili se javiti kao posljedica dugoročnog "mokrog" pleuritisa. Često je upalom zahvaćeno i plućno tkivo pa se takav poremećaj naziva pleuropneumonija, a najčešći joj je uzrok infekcija mikroorganizmima (bakterije, virusi ili gljivice).Pleuritis je vrlo bolan poremećaj, praćen je plitkim i brzim disanjem, letargijom i gubitkom apetita. Bitno je napomenuti kako je većina bolesti pleure sekundarna pa je tako potrebno provesti i dodatne pretrage kako bi se identificirao inicijalni uzrok. Dijagnoza se postavlja na osnovi pretrage pleuralne tekućine - nasađivanje mikrobiološke kulture i citologije, RTG-snimkom te UZV pretragom. Drenaža pleuralne tekućine često je i terapija pa se pribjegava i stavljanju drena kako bi se omogućilo stalno istjecanje suvišne tekućine. Općenito poremećaji u normalnom radu pluća i dišnih prohoda se najčešće dovode u vezu s infekcijama različite etiologije (bakterije, virusi, gljivice, paraziti,...), poremećajima nastalim kao posljedica pada imunosti, inhalacijama različitih iritansa ili toksičnih supstanci, traumama (npr. udarac automobila,...), tumoroznim tvorbama i novotvorevinama u dišnim prohodima,... U liječenju mačjih respiratornih bolesti koriste se metode koje suzbijaju znakove bolesti te uporaba antibiotika kako bi se spriječila eventualna sekundarna infekcija. Često je jedan od glavnih simptoma respiratornih infekcija kašalj, no kako i bolesti kardiovaskularnog sustava uzrokuju pojavu kašlja a naročito noću, ne treba zanemariti niti mogućnost ovog oboljenja.O bolesti srca u mačaka pisala je Vlatka Erman, dr.vet.med. ovdje.Na ovaj način mi je teško potvrditi ili opovrgnuti dijagnozu koju je dao Vaš veterinar po pregledu, a isto tako i prognozu zdravstvenog stanja Vašeg ljubimca. Kako niste naveli da su načinjene neke od potrebnih pretraga koje bi pobliže mogle razjasniti problematiku Vašeg mačka, savjetujem Vam da se, u dogovoru sa Vašim veterinarom, naprave potrebne dodatne pretrage te prema nalazu pretpostavi i prognoza stanja.
Zdravka Rumiha, dr. med. vet. | 16.03.2010.
Odgovara: Silvija Havrle Lovrić, dr. vet. med., Pet centar, Svačićeva 61, Osijek P: Zanima me do kolike starosti je ženska sijamska mačka spolno aktivna? Unaprijed hvala. Pozdrav! AndrijaO: Sijamske mačke imaju specifičnu jednobojnu dlaku s tamnije obilježenim nogama, repom i glavom. Imaju vrlo elegantno tijelo na tankim, visokim nogama i duguljastu glavu. Sijamske mačke su po naravi aktivne, energične, društvene, znatiželjne, zahtjevne i izuzetno 'pričljive'.Uglavnom imaju dugi životni vijek.Mačke orijentalnih pasmina (sijamska i burmanska) obično spolno sazrijevaju ranije od dugodlakih pasmina i manx mačaka. Mačke ostaju spolno aktivne čitav život pa su zabilježena legla u mačaka koje su bile stare 14 i više godina, s tim da je broj mačića u takvim leglima bio smanjen.Dužina spolne aktivnosti je i individualna jer je broj zametnih jajnih stanica na jajnicima različit kod svake mačke. Koliko ima jajnih stanica, toliko je moguće da će imati mladunaca. Dok god one sazrijevaju u Graafovim folikulima, mačke će se tjerati i imati mlade.Sijamske mačke, kao i sve čistokrvne mačke, su osjetljivije i teže se uzgajaju jer su sklonije virusnim bolestima, stoga se preporuča redovito vakciniranje protiv virusnih bolesti.Nadam se da će Vam ove informacije koristiti.
Silvija Havrle Lovrić, dr. vet. med. | 17.05.2010.
Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Radi se o mačku koji je zaražen trakavicom, ima krvi u stolici, bili smo kod veterinara, gdje je dobio 5 injekcije prije 2 dana. Na dijeti je, jede I/D Hill's te rižu, pileću jetricu i jogurt. Tretiran je Banminth pastom. Krvarenje je stalo, ali sada ima sluzi u stolici. Ono što mene zanima je da li je preporučljivo dati aktivni ugljen u ovoj situaciji? Hvala, VjekoO: Medicinski (aktivni) ugljen (lat. Carbo medicinalis) je nespecifični intestinalni adsorbens koji pokazuje izrazitu učinkovitost adsorbirajući različiti niz organskih i anorganskih otrova, boja, mikroorganizama i njihovih toksina, mnogih lijekova,... Njegovo mjesto djelovanja je u samom lumenu crijeva, odnosno, on se ne resorbira i ne ulazi u cirkulaciju. Njegova učinkovitost je dokazana u različitim stanjima poremećaja probave, crijevnih zaraza,... Za vrijeme terapije, kada se primjenjuju određeni lijekovi koji postižu visoke koncentracije svojih djelatnih tvari u samom lumenu crijeva, nije inducirano koristiti aktivni ugljen kako isti ne bi umanjio djelovanje istih. Nakon terapije, zgodno bi bilo primijeniti različite probiotske i prebiotske preparate, a sve kako bi se u što brže vrijeme uspostavili normalni uvjeti u probavnom sustavu te omogućila normalna pasaža i probava. Ne preporuča se duže uzimanje ovog preparata jer može doći do probavnih poremećaja zbog toga što medicinski ugljen na sebe veže enzime važne za probavu i vitamine koji ne mogu onda ući u cirkulaciju.U svakom slučaju, o najprikladnijem pristupu u tretiranju stanja kod svog ljubimca najbolje bi bilo da se konzultirate sa svojim veterinarom. Naime, isti posjeduje povijest bolesti te je nakon kliničkog pregleda i postavljanja dijagnoze u mogućnosti odrediti najbolji pristup liječenja i tretiranja stanja.
Dragan Vešović, dr. vet. med. | 17.05.2010.
Odgovara: Martina Kuzmanić, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Imam velik problem. Mačka je stara godinu dana. Prije dva tjedna se omacila i ima četiri mačića. Prije šest dana dobila je proljev. Iz nje doslovno curi, no ona ni ne ide na wc, već sve to poliže. Sluznica izmetnog otvora je crvena i nadražena. Smijemo li je sa nečim namazati? Mislim da u stolici ima malo krvi. Bila je 4 dana na antibioticima. Ona bi sve jela, samo ne želi dijetno. Sad smo je ostavili da gladuje. Ne želi ništa piti. Sa špricom smo joj davali ugljen i rižinu sluz. Nema tempetaturu i dobre je volje. Što da radimo s mačićima? Smijemo li ih mi hraniti? Postoji li kakva kupovna dijetna hrana za mačke? Molimo Vas da nam pomognete. Unaprijed zahvaljujemo i lijep pozdrav, ZvjezdanaO: Poslije okota, mačkama i kujama sljedećih 3-4 tjedna maternica se čisti od posteljica i ugrušane krvi (takozvane lohije) te Vas je možda i ovaj isjedak zavarao i naveo na sumnju da se radi o proljevu.Nakon poroda može se javiti učestalija i mekša stolica, a sami ste naveli da mačka nema temperaturu, dobre je volje i ne želi jesti dijetno.Nemojte ju držati gladnu jer to utječe na zdravlje mačića, odnosno kvalitetu mačjeg mlijeka koji sada jedini i glavni izvor hrane i energije za podmladak. Mački možete davati veterinarsku dijetu, kao što je hrana i/d od Hill'sa i Intestinal mokra hrana od Royal Canina jer su vrlo ukusne, ne opterećuju probavni trakt količinom (za razliku od suhe hrane) i pogoduju stimuliranju zdrave probave, što za sobom povlači resorpciju svih hranjivih tvari u optimalnoj količini te sintetitiziranje majčinog mlijeka dobre kvalitete.Bez obzira na zdravstveno stanje mame mačke, vlasnici trebaju imati kod kuće zamjensko mačje mlijeko u prahu koje se vrlo lako pripremi, a bogato je mastima, bjelančevinama, vitaminima i mineralima, ukusno je za mačiće te oni vrlo dobro napreduju u razvoju. Ovakva mlijeka možete nabaviti i u trgovinama Pet centra, a dostupno je od više proizvođača.
Martina Kuzmanić, dr. med. vet. | 14.05.2010.
Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Kupili smo mačića starog 3,5 mjeseca koji voli grickati biljke. Iz stana smo uklonili sve one za koje smo saznali da su otrovne, no za Palmu chamedoreu, Scheffleru, Tilanciu cyaneau i drvo života ne možemo nikako saznati da li su otrovne ili ne. Molila bih za pomoć. Lijep pozdrav i unaprijed hvala, BrankaO: Otrov je svaka ona tvar koja kod životinja i ljudi, nakon što se u organizam unese ili dođe s njim u kontakt, izaziva znakove trovanja, remeti njegovo normalno stanje i zdravlje, odnosno, može ugroziti i sam život jedinke. Granica između otrovnog i neotrovnog je vrlo mala.Otrovi mogu biti kemijskog, biljnog i životinjskog porijekla. Često se događa da žvakanje nekih kućnih biljaka dovede do trovanja koje može završiti i kobno za mačku. Problem leži u činjenici da se mačke vole igrati te u svojoj igri nerijetko vole žvakati bilje i cvijeće koje se normalno mogu naći u mnogim kućanstvima. Također, poznato je da mačke uzimaju travu, kako bi pomogle probavi, izbacivanju nakupina dlake u probavnom sustavu te zadovoljili svoju potrebu za vlaknastim tvarima. Stoga, vlasnici mačaka bi trebali biti upoznati koje biljke mogu predstavljati opasnost te na takav način prevenirati da do zdravstvenih problema kod ljubimca i ne dođe. Tako, od opasnog bilja za mačke se nerijetko izdvaja biljka ricinusa, difenbahija, ljiljan, imela, listovi rabarbare, većina cvjetnih lukovica, božićna zvijezda, bršljan, oleandar, rododendron,...Palma Chamaedorea elegans nije toksična za mačke i pse, Tillandsia cyanea može kod preosjetljivih jedinki izazvati dermatološke probleme i iritacije kože, Schefflera biljke pripadaju toksičnim biljkama ako se pojedu te se nalaze na popisu otrovnih kućnih biljaka.Schefflera biljke izazivaju probleme već na samom početku probavna sustava, u ustima. Klinička slika je nemir životinje i pojačana salivacija (slinjenje) kao posljedica iritacije sluznice usta, otežano gutanje, otežano disanje i znakovi gušenja, probavne smetnje,... Intenzitet kliničke slike ovisi o količini konzumirane biljke.Svi pripadnici Yucca biljaka se smatraju toksičnim za životinje. Međutim, njihove koncentracije variraju od biljke do biljke te ovise o mnogim čimbenicima, kao što je zemlja, uvjeti držanja, supstrati,... Tako, poznato je da neki pripadnici ove vrste biljaka mogu dovesti i do gastrointestinalnih poremećaja, pojačane salivacije, povraćanja, proljeva,... Također, mogu dovesti do razvoja depresije ili u težim slučajevima i pojave napadaja.Korisne informacije o otrovnom bilju, prevenciji te pomoći ljubimcima u slučajevima trovanja možete saznati i u odgovorima mojih kolegica ovdje i ovdje.
Dragan Vešović, dr. vet. med. | 13.05.2010.
Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Imam mačka starog 4 godine. Prije malo više od mjesec dana se otrovao (u ambulanti su rekli da je otrovom za štakore). Bio je na terapiji i rekli su da će mu biti dobro. Hranila sam ga sa Hill's a/d hranom u konzervama i jeo je oko jedne na dan. Nakon 2-3 tjedna su mi rekli da mogu postupno prijeći na uobičajenu prehranu i to sam i napravila. Normalno je jeo i ponašao se do prije par dana kad je počeo odbijati uobičajenu hranu, vidno je mršaviji, a znakovi anemije se ne povlače - blijed je kao i prije. Stolica i urin su mu normalni. Također ima i gingivitis, ali su mi skidanje kamenca savjetovali tek za pola godine kad se potpuno oporavi. Suhu hranu odbija u potpunosti, mekanu jede jako malo, a kad sam mu ponudila komad pečene piletine pojeo je prilično halapljivo. Mislite li da su u pitanju posljedice trovanja ili tu ima još nešto? Nakon trovanja nije bio vani, tako da nije mogao biti izložen nikakvim bolestima. Postoje li neki preparati ili hrana da mu pojača apetit i poboljša oporavak od anemije?Unaprijed hvala, AndreaO: O trovanju je pisala kolegica Dragica Nemeš, dr.vet.med. ovdje.Antikoagulansi su obično derivati ili 4-hidroksikumarina ili indan 1-3 diona i aktivni su sastojci mnogih preparata za trovanje miševa i štakora. Obično su to otrovi prve ili druge generacije. Oni druge generacije imaju puno duže vrijeme djelovanja. Formulirani su u odmah upotrebljive oblike. To su puderi, žito ili sjemenke. Paste, blokovi, gelovi i tekućine imaju puno jače djelovanje. Moguće je trovanje i preko otrovanog miša, onda su rodenticidi druge generacije u pitanju.Antikoagulansi se resorbiraju u probavnom traktu i inhibiraju jetreni enzim K1 konvertazu i tako smanjuje tjelesne zalihe vitamina K koji je potreban za pretvorbu proteina važnog za zgrušavanje krvi u njegovu aktivnu formu. Vrijeme poluživota otrova u krvnoj plazmi je oko 14,5 sati. Kod antikoagulanata druge generacije to vrijeme je puno duže. Nije neobično da rezidualni efekti budu zabilježeni 15-20 dana nakon trovanja čak i nakon tretmana antidotom.U životinja sa kliničkim simptomima nakon što se protrombinsko vrijeme normalizira liječenje treba nastaviti još 2-3 tjedna sa K1 vitaminom peroralno i nakon toga postepeno smanjivati doze.Da bi znali razlučiti da li je riječ o trovanju ili nečemu drugome potrebno je posjetiti veterinara koji će napraviti detaljnu kliničku pretragu i izvaditi krv i tako determinirati da li je riječ o anemiji kao posljedici daljnjeg trovanja i odrediti terapiju.Za jačanje imuniteta i izvor željeza preporučam Imunoboost pastu koja je bogat hranidbeni dodatak s namjenom da životinje dobiju pojačanu energiju. Sadrži brzo apsorbirajuće trigliceride, esencijalne masne kiseline, glukozu, kolostrum (protutijela za imunitet), bakterije mliječne kiseline, vitamine A, D, B1, B2, B6, B12 , C, PP i željezo.
Tanja Krulc, dr. vet. med. | 12.05.2010.
Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam mačku staru 10 mjeseci i pobacila je. U veljači ove godine imala je gliste, vodila sam je veterinaru i ozdravila je, no tokom terapije davala sam joj antibiotike. Da li je to možda uzrokovalo pobačaj?AnnaO: Pobačaj je gubitak fetusa zbog resorpcije u ranom stadiju gravidnosti ili izbacivanje u kasnijem stadiju graviditeta. Plod i životinja može uginuti u svakom stadiju razvoja, počevši od oplodnje, kao zigota, embrio ili kasnije fetus. U početku graviditeta, u embrionalnom stadiju razvoja uginuća, plod se resorbira.Postoje mnogi razlozi koji mogu dovesti do poremećaja u normalnom graviditetu mačke i posljedičnog pobačaja. Tako, kao uzroci pobačaja se često navode prirođene abnormalnosti, infekcijske bolesti ili trauma, a indirektni infekciozna upala posteljice i abnormalni jajnici ili uvjeti u maternici.Od virusnih uzročnika mogu se izdvojiti uzročnici mačjeg herpesa, zarazni peritonitis, zarazna upala crijeva, FIV, FELV,...Problemi se mogu nalaziti i u samim organima reproduktivna sustava. Tako, uzroci u maternici mogu biti cistična hiperplazija endometrija i piometra (gnojna upala maternice), trauma (akutna ili kronična), neoplazija, embriotoksični lijekovi, kemoterapeutski agensi, kloramfenikol u ranoj gestaciji, estrogeni, visoke doze glukokortikoida, i prostaglandini.Od hormonalnih poremećaja moguće je izdvojiti: hipotireoidizam (poremećaj funkcije štitnjače) i hipoluteoidizam (poremetnje funkcije žutog tijela).Smrt fetusa može biti izazvana zbog letalnih kromosomalnih abnormalnosti i letalnih defekata organa.Rizični faktori su nasljedne sklonosti, starost, pojačani napor, stres,....U svakom slučaju, konačnu dijagnozu je na ovakav način nemoguće postaviti, odnosno, za to je ipak potrebno otići do svog veterinara ili na Kliniku za porodništvo Veterinarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Na takav način je moguće utvrditi točan razlog pobačaja te otkloniti uzroke ili prevenirati pojavu istih, a sve u svrhu osiguranja da sam graviditet prođe u najboljem mogućem redu.
Dragan Vešović, dr. vet. med. | 12.05.2010.
Odgovara: Silvija Havrle Lovrić, dr. vet. med., Pet centar, Svačićeva 61, Osijek P: Imam mačka starog dvije godine i jako često smo kod veterinara. Naime, sve je počelo prije nekoliko mjeseci kad sam primjetila da teško diše (ubrzano i plitko), ali kako nisam znala puno o mačkama, a on nije odbijao hranu tako ga nisam odmah odvela veterinaru. Kad smo najzad krajem 2. mjeseca otišli veterinaru imao je temperaturu i rekli su mi da ima upalu pluća. Nakon prestanka terapije, prođe po 5,6 dana, a onda opet dobije temperaturu i opet antibiotike (lincospectin) po 5,6 dana. Prije je bio ponekad vani, sad je stalno u kući, ali nakon 10 dana od zadnje terapije simptomi otežanog disanja i temperature su se opet javili. Mačak jede, ali je dosta mršav te ne znam da li bih mu možda mogla dodatno davati nekevitamine? Sada mu dajem suhu hranu od Royal Canina. Mačak nije kastriran, a nakon te prve dijagnoze upale pluća, kasnije je dijagnoza bila upala grla i tako uvijek nešto slično, al uglavnom bez antibiotika ubrzo se jave temperature (oko 40 ili više), mačak se umiri, skoro prestane jesti i tako u krug. Nažalost, nije cijepljen, jer kad je bio mali nije bio kod mene, a onda se razbolio. Već gubim nadu da će se moći izlječiti i pomišljam da ću ga morati uspavati. Što mi vi preporučujute i što mislite, je li ima nade za mog mačka? AleksandraO: O upali pluća kod mačaka pisali su moji kolege Franjo Hrgota, dr.vet.med. ovdje i Davorka Balantin, dr.vet.med. ovdje.Probleme disanja mogu izazvati fizičke prepreke, ozljede grudnog koša, upala pluća, tumor, slabost srca, otrovanje, alergijska rekcija, kolaps pluća ili puknuće ošita. Ošit (lat. diaphragma) je plosnata, tanka mišićno-vezivna ploča, kupolastog oblika, koja se kod sisavaca nalazi smještena na dnu prsnog koša i odjeljuje prsnu šupljinu od trbušne šupljine.Promjene uobičajena načina disanja Vaše mačke mogu biti izazvane i strahom, boli ili šokom.Ubrzano, plitko disanje može se javiti kod mačaka nakon određenih napora, ali također i uslijed šoka, otrovanja, toplotnog udara ili bolova.Otežano disanje uz naprezanje, uvijek je značajan simptom, obično povezan s ubrzanim disanjem. Uzroci uključuju bolesti srca i dišnih puteva, tekućinu u grudnoj šupljini, bolesti pluća (uključujući kolaps pluća), traumu kao što je puknuće ošita i tumore.Bučno disanje mogu uzrokovati zapreke u gornjem dijelu dišnog sustava, poput tumora i stranih tijela, te tekućina u plućima.Hripanje je znak problema u plućima, upale dišnih puteva (bronhitis) povezane obično s astmom.Astma može izazvati blagi kašalj i disanje otvorenim ustima, kao i hripanje. Astma se ponekad može brzo razviti, naglo izazivajući otežano disanje. Astmu mogu izazvati infekcija ili udahnute tvari koje podražuju. Ona se također razvija kao imunološki posredovana alergijska reakcija.Poteškoće s disanjem povezane s nakupljanjem tekućine u grudnom košu ili trbuhu mogu nastati neprimjetno. Tekućina se nakuplja uslijed ozljede, bolesti srca, odnosno jetre ili potencijalno letalnih virusnih bolesti. Mačke se cijepljenjem zaštićuju protiv panleukopenije mačaka, kalicivirusne infekcije te virusnog rinotraheitisa. Cijepljenja se provode u starosti mačića od 9 tjedana prvi puta, a zatim u starosti 12 tjedana. Nakon toga mačke se nadocjepljuju svake godine.Svaka dugotrajna kronična bolest izaziva sumnju na FeLV i FIV. Nažalost, protiv mačje side (virus mačje imunodeficijencije- FIV) i virusa mačje leukemije (FeLV) za sada još nema učinkovitog cjepiva. Oba virusa spadaju u skupinu Retroviridae, kontagiozni su, ali je za prijenos potreban bliski kontakt. O mačjoj imunodeficijenciji (FIV) pisala je kolegica Zdravka Rumiha, dr.vet.med. ovdje, a o mačjoj leukemiji (FeLV) pisao je kolega Ivan Marić, dr.vet.med. ovdje.Stoga je u današnje vrijeme novonabavljene mačke preporučljivo testirati na viruse FIV-a i FeLV. Ako se ustanovi jedan od tih virusa, mačka može, uz dobru kontrolu i pravilnu prehranu, živjeti određeno vrijeme, ovisno o imunom stanju. O kontroli zdrastvenog stanja i pravilnoj prehrani mačke oboljele od FIV-a pisala je kolegica Zdravka Rumiha, dr.vet.med. ovdje.Osim toga, bilo bi preporučljivo nakon niza terapija, napraviti pretragu krvi te bakteriološke i virološke pretrage te promijeniti antibiotsku terapiju.Nadam se da će vam ove informacije koristiti.
Silvija Havrle Lovrić, dr. vet. med. | 11.05.2010.
Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam FIV+ mačka starog deset godina. Imunodeficijencija je dijagnosticirana slučajno prije pola godine. Molim Vas za preporuku kvalitetne ishrane uz eventualno kakve vitaminske nadomjestke. Mačak ima skoro kronični gingivitis, a u zadnej vrijeme i nešto problema s dlakom. Dakle, koje proizvode od renomiranih proizvođača koje mogu pronaći na vašim policama biste mi preporučili? Molim vas, nemojte mi odgovoriti pišući općenito o FIV-u, već samo o prehrani FIV+ mačka. Hvala unaprijed, FelisO: O virusu mačje imunodeficijencije već sam pisala ovdje.O: S obzirom na dijagnozu, dobro izbalansirana prehrana i dodaci prehrani održavaju imunosni sustav mačaka u sprječavanju komplikacija sekundarnim infekcijama.U preventivi mačaka oboljelih od FIV-a izuzetno je važna prehrana bogata proteinima te vitaminsko-mineralni dodaci prehrani, antioksidansi i omega 3 i 6 masne kiseline.Od dobro izbalansirane prehrane izdvojila bih hrane superpremium kvalitete za mačke starije dobi: Hill's Mature, Royal Canin Indoor ili Outdoor mature, Brit Care Light i Scheshir Senior. S obzirom na to da ste spomenuli osjetljivost desni Vašeg ljubimca, prehranu možete obogatiti hranama za higijenu usne šupljine (Hill's Oral Care ili Royal Canin Oral sensitive). Osim toga, na tržištu se nude i sredstva za održavanje higijene usne šupljine u obliku tekućine (Canina Dental Can) ili gela (Cardon Orozyme) kojim bi se kronična upala mogla držati pod kontrolom.Zatim, vitaminsko-mineralni dodaci prehrani kao podrška snažnom imunitetu na tržištu dolaze u nekoliko oblika: tablete - Supplexan Biocondican, Beaphar Top 10, pasti - Pfizer VMP pasta, Dr. Clauders multivitaminska pasta, Beaphar Multivitaminska pasta i tekućine - Canina Canivita tonik. Navedeni preparati pomoći će u određenoj mjeri i metabolizmu kože i dlake te kroz period od dva do tri tjedna dovesti do poboljšanja stanja dlačnog pokrivača. Također, povremeno možete mačku dati i Agrifa Immunoboost pastu, snažnog stimulatora imuniteta obogaćenog kolostrumom, glukozom i vitaminima.No, osim prehrane, vrlo je važno i pratiti ponašanje mačke, a na eventualne znakove bolesti (iritacije kože, proljev, povraćanje, uriarni problemi i sl.) potražiti pomoć u veterinarskoj ambulanti bez odgađanja. Kontroli ovog zdravstvenog stanja uvelike pomaže i reduciranje stresa (od znatne pomoći je pripravak mačjih feromona - Ceva Feliway) te redovita preventiva od vanjskih i unutrašnjih parazita.
Zdravka Rumiha, dr. med. vet. | 11.05.2010.
Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam mladu mačku koja se okotila prije tjedan dana 5 malih mačića, to joj je prvi okot. Jedan je imao bruh i jutros, kada sam ga išla pogledati, primjetila sam da mu je bruh puknuo, a on je bio sav klonuo. Nakon dva sata je uginuo. Sad se bojim za ostale mačiće da mi ne uginu, šta da radim? Kako da znam zašto je uginuo, a svih ovih dana sisao je kao i ostali i čak progledao s već 4 dana starosti. BojanaO: Bruh (lat: Hernia) se u medicini odnosi na ispadanje tkiva iz normalnog položaja.Obično ga izaziva kombinacija slabih mišića i naglog nekontroliranog napora. Javlja se kao posljedica urođene sklonošću za dobivanje bruha - slabijim mišićima zaduženim za kontrolu ovog problema. Bruh ili kila je poseban slučaj hernije koji nastaje kada se unutarnji organi ili crijeva istisnu kroz oslabljeni segment mišićnog tkiva, uglavnom na području abdomena...Uzrok smrti mačića može se utvrditi potpunim obdukcijskim nalazom na Veterinarskom institutu, Veterinarskom fakultetu ili u područnoj ambulanti.Potpuna obdukcija je plansko otvaranje i sistematski pregled svih organa i organskih sustava lešine, koristeći pritom i pomoćne labaratorijske pretrage (patohistološku, mikrobiološku, parazitološku i kemijskotoksološku).Često se nakon poroda dogodi da se, zbog nezatvorenog pupčanog prstena, kroz njega provuku dijelovi crijeva i nastane "ispupčenje "u potkožju, međutim imuni sustav novorođenčeta je nezreo i zato je ono jako osjetljivo na infekcije. Pupak je mjesto gjde lako može doći do infekcije, posebno u prvim danima života, dok još nije došlo do otpadanja pupčanog tračka i zarastanja pupčane ranice. Infekcija zahvaća krvne žile i vezivno tkivo pupka, pogotovo ako je pupak kratko prekinut uz kožu i higijenski uvjeti u kojima mladunče boravi ne zadovoljavaju. Do infekije može doći i u maternici, pri porodu ili nekoliko dana poslije. Posljedica infekcije pupka je pupčani čir ili upala krvnih žila. Kod čira nastane bolno otečenje pupka i okoline. Pupak ne zasušuje, vlaži i počne se gnojiti. Može nastati i fistula (novonastali kanalić kroz koji se cijedi gnoj) te apsces (novonastala šupljina ispunjena gnojem).Preporuka je da ljubimce odvedete na pregled kod veterinara kako bi se ustanovilo njihovo zdravstveno stanje i tada, prema potrebi, poduzelo liječenje.
Dragica Nemeš, dr. med. vet. | 07.05.2010.
Odgovara: mr.sc. Ljiljana Vrhovac Uzur, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Imam macu koja se drugi put tjera i čula sam da ako se ne pare, da mogu poludjeti. Imam dogovor s drugim mačkom, ali pod uvjetom da moja maca napravi PKD. Ja ga još nisam napravila, a maca se već tjera pa me zanima da li se može napraviti PKD maca tijekom parenja. Unaprijed hvala, VeronikaO: Policistična bolest bubrega (PKD) je nasljedna bolest bubrega koja se javlja kod perzijskih i sličnih mačaka (egzote, Maine Coon). Ispoljava se kasnije u životu kao povećanje bubrega i poremećaj funkcije bubrega u dobi između 3 do 10 godina.Ciste u bubrezima su prisutne od samog rođenja, ali su sitnije u mladih životinja. Problemi nastaju kad ciste počnu rasti i postupno povečavati bubreg, čime se smanjuje funkcija bubrega. Obzirom da je ovo oboljenje nasljedno, životinje s PKD-om se isključuju iz uzgoja, odnosno potrebno ih je sterilizirati (kastrirati) i time osigurati da ne prenose bolest na svoje potomke.SFDH je u Uzgojnom pravilniku donio odluku o obaveznom testiranju mačaka na PKD i obaveznom isključivanju iz uzgoja mačaka koje su pozitivne na testu.Kako se bolest lako utvrđuje ultrazvučnim pregledom preporučam Vam da mačku odvedete u veterinarsku ambulantu koja će takav pregled izvršiti bez obzira na tjeranje mačke.Niti jedna mačka neće imati psihičke poremećaje ukoliko se kroz spolno aktivni period svog života neće pariti. U pravilu, tjeranje mačaka je izrazito glasno i burno. Međutim, to je potpuno prirodno i tipično za ovu vrstu životinja, što ipak može zbuniti vlasnike. Stoga je vjerojatno zaživjela i teorija o mačkama koje polude iz razloga što se nisu parile.
mr. Ljiljana Vrhovac-Uzur, dr.vet.med. | 07.05.2010.
Odgovara: Silvija Havrle Lovrić, dr. vet. med., Pet centar, Svačićeva 61, Osijek P: Imam doma 3 mačke. Dvije bijele i jednu crnu. Ovima bijelima se svake godine u proljeće i cijelo ljeto gule uške. Ljušte se u komadićima skupa s dlakom, tako da do ljeta nemaju više dlake na uškama, samo rane i kraste i boli ih. Pročitala sam negdje da im to mažem s maslinovim uljem, ali ne vidim da pomaže. Molim vas za pomoć i savjet. Hvala unaprijed, SanelaO: Uzroci bolesti i ozljeda tkiva mogu biti vanjski i unutarnji. Vanjski su puno brojniji i dijele se na fizikalne, kemijske i biološke. Fizikalni uzroci su mehanički, toplinski (utjecaj hladnoće ili topline), zračenja (uv ili x zraka), električne energije islično. Kod životinja s bijelim krznom su česte ozljede kože izazvane djelovanjem sunčevog toplinskog zračenja. Na osjetljivim dijelovima tijela kao što su nos, uši ili koža ispod bijelog krzna nastaju opekline od sunca.Celularna reakcija kože na dugotrajnu izloženost sunčevim zrakama je u obliku otekline, stvaranja plikova u epidermisu te upalne reakcije u dermisu.Klinički značaj opeklina ovisi o površini tijela koja je zahvaćena i od dubine opeklina. Opekline se dijele na one:- prvog stupnja: ozljeda dijela (po dubini) kože, površne opekotine s eritemom (crvenilom ) i/ili vezikulama (mjehurići punjeni seroznom tekućinom);- drugog stupnja: ozljeda dijela (po dubini) kože, epidermis je uništen, ali su kožne tvorbe očuvane;- trećeg stupnja: ozljeda cjelokupne (po dubini) kože, s nekrozom cijelog dermisa.Kod opeklina prvog stupnja prisutni su samo hiperemija i oštećenje površnih slojeva epidermisa (npr. opekotine od sunca kod životinja bijele kože, bez dlaka). Kod opeklina drugog stupnja epidermis je uništen, ali ostaju očuvani dlačni folikuli i oni predstavljaju jezgru epitelizacije prilikom zaraštavanja. Kod opeklina trećeg stupnja uništen je dermis.Efekti opeklina su lokalna destrukcija tkiva, gubitak tekućine te sekundarna bakterijska infekcija. Neposredno nakon nastanka opekline rana je sterilna oko 20 sati.Nakon toga se bakterijska kontaminacija sve više povećava. Bakterije invadiraju duboke slojeve kože, dospijevajući do upalnih zona koje demarkiraju zdravo tkivo. Iako su glavni problem stafilokoki i streptokoki, bakterija pseudomonas aeruginosa ima sklonost za kožu, gdje invadira vaskularna tkiva i izaziva septikemiju.Da pojasnim, životinje s bijelom dlakom su sklonije "izgorjeti" na suncu, a osobito uške koje su najizloženije i najmanje obložene dlakom. Na tim dijelovima tijela nastaju crvenilo i mjehurići koji pucaju i tu ulaze bakterije, koje izazivaju lokalnu upalu. Stoga je, da bi se to spriječilo , preporučljivo takvim mačkama mazati uške kremama za zaštitu kože, kao npr. Cink - vitaminska mast ili Vet gold krema, koje možete pronaći u ljekarnama Pet centra ili dječje kreme za zaštitu od sunca s UV faktorom.U slučaju da su opekline nastale, treba primjeniti kreme koje su indicirane za terapiju opeklina, npr. Lek Dermazin krema.Mazanje maslinovim uljem nije zabranjeno, ali ono neće zaštiti kožu od toplinskog djelovanja sunca. Njime možete mazati kožu kad se ljušti kako bi omekšala, ali ju svejedno treba s nečim zaštititi. Važno je životinjama omogućiti zaklon od sunca u ljetnim mjesecima jer iako vole toplinu, one se vrlo lako mogu pregrijati i doživjeti toplotni udar. Pošto mačke ni psi nemaju znojnice, višak topline izlučuju preko jezika dahtanjem i preko mekuši znojenjem.Nadam se da će ove informacije pomoći Vašim mačkama.
Silvija Havrle Lovrić, dr. vet. med. | 07.05.2010.
Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam mješanku ruske i perzijske mačke, staru 11 mjeseci. Mačka je stalno u kući, sterilizirana je i cijepljena, razigrana, jede dehidriranu i konzerviranu hranu, redovito ju češljam, čistim od nametnika. Do prije mjesec dana primijetila sam da kad se pere, kada pojede ili kada meni liže ruke, jako mljacka, kao da ima u ustima nešto što je smeta. Usnu šupljinu sam provjerila. Zubno meso i zubi se čine ok, nema zadaha, ponašanje je normalno. Zanima me da li je to kod mačaka normalno. Cijeli život ih imam, doduše nisu bile kućne, ali nisam to do nikada prije primjetila.Hvala, SilviaO: Usna šupljina je organ kojim životinja uzima hranu i vrši primarnu, pretežno mehaničku, pripremu hrane za kasniju probavu.U usnu šupljinu slijevaju se i kanalići slinskih žlijezda, čija izlučevina (slina) vlaži hranu, a svojim kemijskim djelovanjem na usitnjene sastojke hrane započinje pravu, kemijsku probavu.U probavni sustav mačaka učestalo ulaze predmeti koji nisu hrana (dlaka i sl.) bilo lizanjem ili normalnim uzimanjem ustima. Oni, dakako, mogu oštetiti organe za probavu, počevši od usta, pa do završetka crijeva. Uzimajući hranu iz vanjske okoline mačka u usta unosi i mnoštvo različitih mikroorganizama koji ne uzrokuju odmah bolest, ali, ako ih ima mnogo, ako su patogeni ili ako je u tom trenutku iz nekog razloga oslabljena takozvana primarna obrana, doći će do njihovog djelovanja na okolicu. Prije svega na sluznicu usta, što znači na sluznicu obraza, desni, jezika, podjezičnog područja i nepca, a poslije i na dublje slojeve tkiva, odakle se upala može proširiti krvnim i limfnim putem po čitavom organizmu. Ovisno o vrsti mikroorganizama koji su se uvukli u tkivo usne šupljine, nastat će promjene različitog intenziteta, od laganog katara do teške gangrene. Promjene mogu biti difuznog značaja ili lokalizirane samo na pojedinim mjestima.Znaci po kojima se može zapaziti da s usnom šupljinom nešto nije u redu odnose se na poremećenu funkciju usta: mačka nerado uzima hranu, ali pokazuje želju za hranom, odnosno, oprezno uzima hranu i oprezno je žvače, pojačano slini, a polusažvakanu hranu često ispušta iz usta.S obzirom kako ste naveli da osim mljackanja niste primijetili značajnije promjene bilo u fizičkom izgledu ili pak ponašanju Vaše ljubimice, mljackanje se može pripisati normalnom ponašanju bilo kao znak ugode ili navike. Ukoliko, pak, primijetite i neugodan zadah iz usta ili otežano uzimanje hrane, 'udruženo' s mljackanjem, upućivalo bi na pojavu upale desni (gingivitisa) ili infekcije u u snoj šupljini pa bi u tom slučaju trebalo potražiti pomoć u veterinarskoj ambulanti.
Zdravka Rumiha, dr. med. vet. | 06.05.2010.
Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam mačka starog 5 godina, koji do prije 7-8 mjeseci nije imao nikakvih problema sa usnom šupljinom. U tom periodu počeo je zadah iz usta i lagano krvarenje. Lokalni veterinar je problem rješavao učestalim inekcijama kortikosteroida, dok nismo potražili drugo mišljenje koje je rezultiralo vađenjem jednog pokvarenog zuba, odstranjenjem nekakvog tumora koji je bio na donjoj vilici s unutarnje strane i sve će bio u raspadnuću, te temeljitim čišćenjem zubnog mesai zubiju. Taj zahvat je obavljen prije 2 mjeseca i do neki dan sve je bilo u redu. Sada mačak sve manje jede i pri svakom zalogaju glasno zajauče, te sam mu uspjela vidjeti neku novu izraslinu na gornjoj čeljusti, praktički na nepcu, nemazadaha ni krvarenja iz usta. Koji je vaš savjet i što mislite da bi to moglo biti? Biopsija tumora nije napravljena tako da nije određeno da li je benigni ili maligni.Molim vas, pomagajte! VesnaO: Tumori usne šupljine predstavljaju jedne od češćih tumoroznih tvorbi kod mačaka. Njihova inklinacija je veća kod starijih ljubimaca, uz iznimku epulida (benigni tumor periodontalnog ligamenta). Karakteriziraju ih osobine kao što su autonomni rast i dijeljenje, a uz to ne podliježu regulacijskim mehanizmima samog organizma.Do njihova otkrivanja najčešće slučajno dolazi. Naime, vlasnici ljubimaca se veterinarima žale da njihovi ljubimci imaju slabiji apetit, pojačano sline te se pojavljuje krvarenje iz usta. Ako vlasnici na vrijeme ne reagiraju, moguće su komplikacije u vidu sekundarnih bakterijskih infekcija i daljnjih poremećaja zdravlja ljubimca.Na sluznici usne šupljine mogu se pronaći različite tvorbe, iako su najčešći papilomi. Osim na sluznici usne šupljine, papilome je moguće uočiti i na gingivi. Veličine su zrna prosa do zrna kukuruza, mali se čvrsto drže za podlogu, a veći su karfiolastog oblika, najčešće na peteljci odvojeni od podloge. Između zuba se mogu zapaziti epulisi i gigantocelularni tumori (benigna novotvorevina plavičasto-crvenkaste boje). Također, pojavljuju se i fibrosarkomi, melanomi,...Prije određivanja najprikladnijeg načina liječenja potrebno je utvrditi vrstu tumora te njegov karakter (dobroćudan-zloćudan). Nakon što se postavi dijagnoza tumora, odabire se najprikladniji način liječenja i tretiranja postojećeg stanja.U svakom slučaju, savjetujem Vam da se obratite svom veterinaru koji će po pregledu ljubimca te, po potrebi, provođenju dodatnih pretraga (npr. biopsija tkiva) utvrditi točno o čemu je riječ te u skladu s dijagnozom odrediti najprikladniji način tretiranja postojećeg stanja. Također, možete se obratiti i na Kliniku za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju, Veterinarskog fakulteta u Zagrebu, gdje će cijenjeno osoblje nakon temeljite kliničke obrade ljubimca biti u mogućnosti dalje Vas savjetovati.
Dragan Vešović, dr. vet. med. | 29.04.2010.
Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam jednog mačka, ne znam koliko je star, ali kod mene je godinu dana, našla sam ga. Ima neke napade, sav se ukoči i trese. Ovdašnji veterinari ne pomažu, davali su tablete za svašta, ali njemu je vazda isto. Molim vas, možete li ikako pomoći, da znam gdje da ga dovedem? Ne znam je li to zarazno?AnaO: Epilepsija nije isto što i epileptički napad. Epileptički napad je jedan simptom i oni, sami po sebi, nisu potvrda epilepsije. Epilepsija je kronični poremećaj kod kojeg se epileptički napadi ponavljaju. Epilepsija nije zarazna bolest.Mogući uzroci epileptiformnih napada su hipoglikemija (smanjena razina glukoze u krvi), hipokalcemija (smanjena razina kalcija), hiperkalcemija (povišena razina kalcija), uremija (povišena razina ureje u krvi), sinkopa (nesvjestica), policitemija (povećani udio eritrocita u volumenu krvi, što se mjeri kao povećanje razine hematokrita), otrovanje insekcidima, pesticidima olovom i drugim tvarima.Prema uzrocima je epilepsija podijeljena na tipove I, II i III.Epilepsija I - bolest ima nasljedni karakter, tj. moguće je naslijediti niži prag podražljivisti živčanih stanica mozga, što je, ustvari, predispozicija za epilepsiju. U tom slučaju na mozgu nama strukturnih oštećenja.Epilepsija II "- uzroci su tumori, moždani udar, kontuzije mozga,upala mozga, intoksikacije. Uzrok pojačane podražljivosti je strukturno (fizičko )oštećenje tkiva mozga.Epilepsija III - fizičko oštećenje tkiva mozga je nemoguće dokazati, ali se klasificiraju kao kriptogena (skrivena, nevidljiva) oštećenja.Tipični epileptični napadaj karakteriziraju tzv. aura, iktus i postiktalna faza. Aura se manifestira početnim nemirom, javlja se ushodanost, skrivanje ili životinja traži blizinu vlasnika. Iktus je stanje bez svijesti, dolazi do grčenja ekstremiteta, veslanja nogama, pojačanog slinjenja, spontanog uriniranja i defeciranja, a napadaj potraje od pola do tri minute. Postiktalna faza slijedi nakon prestanka napada, obično se javlja preplašenost i jaka iscrpljenost, a traje još nekoliko sati ili čak i dana.Osim navedenog epilepsija se može i očitovati i drugačijim kliničkim znacima. Tako se mogu javiti mali napadaji, koji se očituju kao zagledavanje u neki predmet ili kratkotrajna odsutnost.Također, mogu se javiti i blagi parcijalni napadi, u kojima ne dolazi do gubitka svijesti, a zahvaćen je dio tijela ili strana, s grčenjem mišića ili poremećajem osjeta i drugo.Više o toj bolesti i liječenju pisale su moje kolegice Danijela Biban dr.vet.med. ovdje i mr.sc. Ljiljana Vrhovac Uzur, dr.vet.med. ovdje.Postavljanje točne dijagnoze, kao i utvrđivanje uzroka, moguće je obaviti na Veterinarskom fakultetu na Klinikama interne. Samo točnim utvrđivanjem uzroka moguće je pravilno i učinkovito liječenje.
Dragica Nemeš, dr. med. vet. | 01.06.2010.