FCI klasifikacija:
Grupa 7 – Ptičari, Sekcija 2. Britanski i irski pointeri i seteri, podsekcija 2.2 Seteri
Visina:
mužjaci 58-67 cm; ženke 55-62 cm
Težina:
mužjaci 27-32 kg; ženke 25-29 kg
Životni vijek:
12-15 godina
Dlaka:
duga, gusta, glatka, na nogama, glavi i ušima tanja i kraća
Boja:
tamnocrvena
Idealan prostor za život:
kuća s velikim ograđenim vrtom/dvorištem
Uobičajena veličina legla:
8-10 štenaca
Povijest irskog setera
Zanimljivo je da postoje dvije pasmine irskih setera – irski crveno-bijeli seter koji je starijeg porijekla i selekcijom uzgojen irski crveni seter crvene dlake koji se razvio od irsko crveno-bijelog setera. Irski crveno bijeli seter bio je izvorni irski seter, a crveni seteri postali su vrlo popularni tek krajem 19. stoljeća.
Tada popularnost crveno-bijelih setera opada toliko da su skoro izumrli, no uzgajivači su pasminu održali na životu. Nema mnogo razlika između crvenog i crveno-bijelog setera osim toga što je crveno-bijeli seter češće lovački i radni pas. Irski crveni seter, dakle, pasmina je koja je nastala od izvornog irskog crveno-bijelog setera i nepoznatog psa crvene boje.
Prvotno su uzgajani kao lovački psi, no s vremenom su sve više postajali psi za pratnju, obiteljski ljubimci, sportski i izložbeni psi. Već u 19. stoljeću, kada su se pojavili u Irskoj, osvojili su pažnju kao izvrsni izložbeni primjerci. Danas se uglavnom uzgajaju zbog svoje upečatljive ljepote i bogate, sjajne dlake, dok je njihova izvorna lovačka uloga postala manje važna.
Klub pasmine osnovan je 1882. godine, a prema FCI klasifikaciji spada u Grupu 7 – ptičari, sekcija 2. – Britanski i irski pointeri i seteri, podsekcija 2.2. Seteri.
U lovu su irski seteri poznati po svojoj energičnosti, ustrajnosti i izvrsnom radu u vodi. U 19. stoljeću, tijekom lova na ptice, ukočili bi se čim bi nanjušili plijen i pokazivali smjer u kojem se ptica nalazi sve dok lovac ne bi bacio mrežu. Danas se njihov stil lova promijenio: seter u brzom galopu pretražuje teren krećući se cik-cak, a kada pronađe divljač, označava njezinu lokaciju i po potrebi je oprezno podiže.
Crveni ljepotan atletske građe: izgled irskog setera
Irski crveni seter je jedna od najelegantnijih pasmina. Karakterizira ga ponosno i atletsko držanje, a dojam upotpunjuje prekrasna, duga, gusta, glatka tamnocrvena dlaka (boje mahagonija) koja je na krajevima lagano valovita.
Dlaka je na nogama, glavi i ušima tanja i kraća, dok je na ostatku tijela umjereno dugačka. Duga dlaka zahtjeva svakodnevno češljanje, a povremeno treba trimati ili ošišati ''zastavice''. Potrebno je redovito provjeravati uši jer su pasminski skloni infekcijama, a mogli bi imati i problema s alergijama na koži.
Irski seteri spadaju u velike pse, mužjaci su prosječne visine od 58 do 67 cm i teški su od 27 do 32 kg, a ženke su nešto manje, od 55 do 62 cm, prosječne težine od 25 do 29 kg. Tijelo im je skladno i mišićavo, glava je dugačka, oči nisu velike, a uši su srednje veličine.
Svi ovi elementi čine irskog crvenog setera jednim od vizualno najprivlačnijih pasa, čije tijelo savršeno odražava njegovu aktivnu, prijateljsku i odanu prirodu.
Temperament irskog setera
Irski seteri izrazito su živahni, veseli, zaigrani i energični, pa zahtjevaju puno kretanja i istrčavanja. Upravo zato, idealan vlasnik ove pasmine je osoba koja je sportski tip, voli duge šetnje i koja ima dovoljno vremena potrebnog za zadovoljavanje osnovnih potreba za kretanjem ove pasmine.
To je pasmina poznata po vedrom duhu, razigranosti i snažnoj želji za druženjem – kako s ljudima, tako i s drugim psima.
Uz to, oni su prijateljski nastrojeni kako prema obitelji tako i prema stranima pa kao takvi nisu na glasu kao dobri čuvari.
U naravi su nježni, osjetljivi i emocionalno povezani s obitelji, što ih čini izvrsnim obiteljskim psima, osobito ako su uključeni u svakodnevni život.
Ponekad su tvrdoglavi, stoga im je potreban dosljedan odgoj, ali sa dosta ljubavi i pažnje. Prema vlasniku su vrlo privrženi, sa djecom su izrazito strpljivi, dobro se slažu s ostalim ljubimcima u kućanstvu, ali i sa drugim psima. S malim ljubimcima ipak bi trebalo biti na oprezu zbog njihove lovačke prošlosti. Ne pokazuju agresiju prema drugim životinjama, no savjetuje se rana socijalizacija i pravilan odgoj.
Držanje irskog setera
Najčešće bolesti irskog setera
Iako se radi o relativno zdravoj pasimini, postoji nekoliko nasljednih bolesti koje se kod irskog setera češće javljaju, a to su:
• displazija kukova
• hipotireoidizam
• von Wilebrandova bolest
• dilatacija (i eventualna torzija) želuca
• spondiloza
• epilepsija
• urođene bolesti srca
• progresivna atrofija mrežnice
• entropij
• može razviti preosjetljivost na hranu
• mogu razviti slične simptome kao kod Wobblerovog sindroma
Sve spomenute moguće zdravstvene slabosti mogu se svesti na minimum uz odgovarajuću brigu – kvalitetnu prehranu, dovoljno pažnje i redovitu veterinarsku skrb. Isti princip vrijedi i za druge pasmine pasa: uz pravilnu njegu, mnogi se zdravstveni problemi mogu spriječiti ili ublažiti.
Koliko aktivnosti treba irski seter?
Kao što je već napomenuto, irski crveni seter izuzetno je zaigrana i aktivna pasmina puna energije koja kada se u potpunosti razvije zahtjeva mnogo svakodnevne aktivnosti kako bi bila sretna, uravnotežena i fizički zdrava.
To može uključivati duge šetnje, trčanje, igre donošenja (fetch), plivanje, agility treninge ili druge oblike mentalne i fizičke stimulacije. Osim fizičke aktivnosti, važna je i mentalna stimulacija, jer se radi o inteligentnoj pasmini koja brzo uči, ali joj lako dosadi rutina.
Dok su još štenci i ne razviju se u potpunosti također je potrebno kretanje, ali u kraćim intervalima i manjeg intenziteta kako ne bi došlo do opterećenja zglobova u razvoju.
Ova pasmina, dakle, najbolje odgovara aktivnim vlasnicima ili obiteljima koje vole boraviti na otvorenom i spremne su psa uključiti u svoje svakodnevne aktivnosti.
Životni prostor za irskog setera
Budući da je irski seter pasmina koja se nekoć koristila za lov i da su vrlo aktivni psi puni energije, nisu baš primjereni za život u gradu i stanu jer tada gube svoja osnovna obilježlja. Idealno okruženje za ovu pasminu je kuća s ograđenim dvorištem, gdje može slobodno trčati, istraživati i trošiti energiju.
Bez obzira na to gdje živi, irski seter ne voli biti sam i zatvoren dulje vrijeme. Ako mu je dosadno ili ako mu se ne pruža dovoljno kretanja, može razviti nepoželjna ponašanja. Zbog svoje osjetljive i društvene prirode, najbolje se osjeća kada je dio obitelji, uključen u svakodnevne aktivnosti i ima dovoljno interakcije s ljudima.
Odgoj irskog setera
Ključ uspjeha u radu s irskim seterom leži u razumijevanju njegove prirode i usklađivanju treninga s njegovim temperamentom.
Kao što je navedeno, irski seter vrlo je energična i impulzivna pasmina, ali i pomalo tvrdoglava te su neovisna duha, zbog čega je trening malo teži. Međutim, ovo je izuzetno inteligentna pasmina koja će brzo razumjeti i naučiti naredbe. Budući da je ovo osjetljiv pas, u odgoju se savjetuju dosljednost, strpljenje i izgradnja bliskog odnosa. Također ih je potrebno rano socijalizirati i izložiti raznim ljudima, životinjama, mjestima, zvukovima i situacijama kako bi se razvio u stabilnog i samopouzdanog psa.
Trening irskog setera trebao bi biti raznolik i zabavan, a njihova prirodna razigranost i potreba za kretanjem znače da im je potrebna svakodnevna fizička aktivnost i mentalna stimulacija. Bez toga može postati nemiran ili razviti nepoželjna ponašanja.
Iako ponekad pokazuje dozu tvrdoglavosti i neovisnosti, uz dosljedan i nježan pristup razvija snažnu vezu s vlasnikom i može postati odan i poslušan pas.
