FCI klasifikacija:
Grupa 8 – Španijeli i psi za vodu, Sekcija 2 – Španijeli – podizači divljači
Visina:
mužjaci 39-41 cm; ženke 38-39 cm
Težina:
12-15 kg
Životni vijek:
12-15 godina
Dlaka:
svilenkasta i relativno dugačka, relativno valovita; gusta poddlaka
Boja:
jednobojni (crni, crveni, zlatni, boje jetre (smeđecrvena), crni s paležom ili jetreni s paležom), dvobojni, trobojni i mramorni
Idealan prostor za život:
kuća s vrtom
Uobičajena veličina legla:
1-4 štenca
Povijest engleskog koker španijela
Engleski koker španijel prema FCI klasifikaciji spada u Grupu 8 – Španijeli i psi za vodu, Sekcija 2 – Španijeli – podizači divljači. Prve podatke o postojanju španijela nalazimo u srednjem vijeku, između 12. i 14. stoljeća kada su se koristili za istjerivanje ptica i sitne divljači iz zaklona kako bi ih lovcima bilo lakše uloviti.
U to je doba izraz „španijel“ predstavljao širu skupinu lovačkih pasa, a smatra se da se riječ odnosi na prvobitni dom pasmine - Španjolsku. Španijeli su se dijelili na kopnene i vodene.
Kako su stoljeća prolazila, tako su se španijeli postepeno počeli dijeliti na razne vrste, ovisno o terenu na kojem su lovili. Manji su psi, poput kokera, bili bolji za lov na ptice poput šljuke (eng. woodcock), odakle dolazi dio njihovog imena. Prvobitna namjena mu je bila plašenje i donošenje malene divljači, dok danas zadovoljavaju sve uvjete razigranog i veselog obiteljskog prijatelja.
U 19. stoljeću lovačke se pasmine u Engleskoj jasnije diferenciraju. Veći su psi bili springer spanieli, dok su manji bili koker španijeli. Osim njih, ovi lovački psi dijelili su se u 7 pasmina: klamber, saseški, velški springer, engleski springer, poljski, irski vodeni i koker.
1892. godine engleski kinološki savez službeno priznaje engleskog koker španijela kao zasebnu pasminu, a s time počinje i standardizacija pasmine te sve šire uzgajanje.
Američki i Kanadski kinološki savez je, u 40-im godinama 20. stoljeća, priznao engleskog koker španijela kao posebnu vrstu u odnosu na američkog koker španijela. Američki koker španijeli u početku su se od engleskog koker španijela razlikovali samo po veličini, no američki je poprimao specifične karakteristike po kojem se znatnije razlikovao od engleske verzije, zbog čega su pasmine razdvojene. Američka pasmina ima kraću njušku i drugačiju dlaku. American Kennel Club (AKC) priznaje engleskog koker španijela 1946. godine i na taj ga način odvaja od američkog.
Postoji radna linija koja se uzgajala za terenski rad, lov i vanjske aktivnosti te izložbena linija, čiji se izgled i karakter više fokusiraju na estetiku nego na radne sposobnosti te je nešto mirnije naravi.
Zahvaljujući svojoj ljepoti i veseloj naravi, engleski koker španijel postao je jedan od omiljenih ljubimaca u svijetu, a i dan-danas ga neki vlasnici koriste za lov.
Izgled
Engleski koker španijel pas je srednje veličine elegantnog i skladnog izgleda. Osim po divnoj dlaci, poznati su i po visećim ušima te krznu koje se ističe na ušima, nogama, prsima i trbuhu. Visina mužjaka iznosi 39-41 cm, visina ženki 38-39 cm. Težina iznosi 12-15 kg. Mužjaci su obično krupniji od ženki.
Glava im je dobro razvijena, lagano zaobljena, s četvrtastom njuškom. Oči su sjajne, žive, smeđe boje a odrražavaju prijateljsku narav psa. Uši, osim što su dugačke, nisko su postavljene i padaju prema glavi, a prekriva ih svilenkasta i valovita dlaka. Tijelo je zbijeno i čvrsto, s dubokim prsnim košem.
Dlaka im je uvijek svilenkasta i relativno dugačka, ovisno o tome jesu li više izložbeni tip ili radni odnosno lovački psi. Ona je i ravna ili lagano valovita, raskošna, s gustom poddlakom. Ne smije biti previše kovrčava.
Što se tiče održavanja dlake, ona se može zapetljati pa ju je potrebno redovito njegovati i obratiti pozornost na područja oko ušiju i nogu. Savjetuje se četkati psa nekoliko puta tjedno. Također treba paziti na uši kako bi se spriječile infekcije.
Odgoj, zdravlje i stambeni prostor za engleskog koker španijela
Kako nastaju boje kod engleskog koker španijela
Dominantna boja u engleskog koker španijela je crna, a crvena nastaje spajanjem dva recesivna gena za crvenu boju, smeđa boja nastaje spajanjem dva recesivna gena za smeđu boju dok zlatna nastaje kombinacijom dva recesivna gena za crvenu boju i dva recesivna gena za smeđu boju.
Gen za crnu boju u engleskih koker španijela nalazi se na lokusu B, tzv. smeđa serija. Ona dozvoljava produkciju pigmenta crne boje, no ekspresija iste ovisi o nekoliko genetskih varijacija crne boje. U konačnici, postoji crna boja koja je genetički čista (dominantna boja) te daje potomke samo crne boje, iako potomci mogu imati crnu kao dominantnu boju no nositi i recesivan gen za nasljeđivanje drugih boja (smeđe, nijanse crvene, zlatne). Na jednom se genu nalazi alel za crnu (B) i npr. smeđu (b) boju sa dominantnom crnom bojom, zatim, alel za crnu boju sa recesivnim alelom za crvenu boju te alel za crnu boju sa recesivnim alelom za zlatnu boju.
Žuta i zlatna mogu se ispoljiti poput žute ili bež boje. Žuta nastaje od crveno/narančaste (ee) koja također ima i lokus za smeđu boju (bb). Tako da žuta mora imati dva recesivna gena, jedan koji daje crvenu boju (ee) i jedan koji daje smeđu boju (bb). Oba recesivna posvjetljuju boju krzna i daju žutu ili zlatnu boju.
Postoje i neki drugi genetski faktori kao što je "činčila" gen koji zajedno s genetičkim modifikatorima i genom za smeđu boju daju žute mrlje.
Primjerice, križanjem kokera crne i kokera zlatne boje mogu se dobiti slijedeće kombinacije potomaka: svi crni; 3/4 crni i 1/4 crveni; 3/4 crni i 1/4 smeđi; 9/16 crni, 1/4 crveni i 3/16 smeđi.
Geni koji određuju boju nisu povezani sa genima za veličinu, raspored i boju mrlja, tako da je moguće, u konačnici, imati šarene potomke. Naime, prilikom nasljeđivanja svi geni sinergistički sudjeluju u stvaranju genotipa živog bića.
Odgoj i aktivnost engleskog koker španijela
Trening kokera mora biti veoma pažljiv, ali ipak strog, jer je ova vrsta veoma osjetljiva, a sa druge strane, nezavisna i inteligentna. Uz to, oni su i odani, no potreban im je odlučan vlasnik. Oni uživaju u raznim trikovima, pa su dobri psi za složeniji trening i aktivnosti.
Kad je aktivnost engleskih koker španijela u pitanju, ova je pasmina prikladna za agility i ostale sportove, a vole i aktivnost na otvorenome, sve to zahvaljujući njihovoj povijesti kao lovni psi. Oni imaju dosta veliku potrebu za kretanjem pa se preporučuju dulje šetnje, razne igre i aktivnosti.
Kao što je spomenuto, odlični su za agility i pseće sportove zbog svoje agilnosti i brzine. Također im je bitno pružati mentalnu stimulaciju.
Zdravlje
Sa stajališta zdravlja, engleski koker španijeli skloni su infekciji ušiju, problemima s očima (katarakt, glaukom...), raznovrsnim kožnim poremećajima i problemima s bubrezima.
Međutim, engleski koker španijel koji je zdrav može doživjeti i do 15 godina ako živi zdravim životom koji je primjeren za ovu pasminu.
Gdje može živjeti engleski koker španijel?
Budući da je ovo energičan pas, engleski koker španijeli prikladni su više za kuću, mogu se prilagoditi stanu, no morate se pobrinuti da dobiju dovoljno aktivnosti na otvorenom. Iz toga se razloga preferira kuća s ograđenim vrtom.
Boje engleskog koker španijela
Jedna od najtipičnijih karakteristika engleskog koker španijela je paleta boja u kojima se mogu javiti. Dlačni pokrivač može biti jednobojan, dvobojan, trobojan i mramorast.
Ako su jednobojni, onda su crni, crveni, zlatni, boje jetre (smeđecrvena), crni s paležom ili jetreni s paležom. Kod jednobojnih pasa bijelo obojanje dozvoljeno je na prsima.
Dvobojni se mogu pojaviti u raznim bojama u kombinaciji s bijelom, odnosno u ovim bojama: crni i bijeli, boje limuna i bijeli, narančasti i bijeli te jetreni i bijeli. Kod dvobojnih engleskih koker španijela, ove boje mogu biti poprskane točkama, ali i ne moraju.
Postoje i trobojni engleski koker španijeli, a oni su crni i bijeli s paležom ili jetreni i bijeli s paležom. Uz to postoje i mramoraste boje.
Karakterne osobine engleskog koker španijela
Engleski koker španijeli se, kao pasmina, smatraju poprilično veselim i živahnim psima. Oni su energični, bistri te predstavljaju izrazito ugodno društvo, u pravoj okolini.
Uz to, on je srčan, radostan i nježan pas. Ovaj živahni pas je izvrstan s djecom: nježan i uvijek spreman za igru, ali ne trpi mnogo zadirkivanja. Druželjubiv je sa strancima, umjeren u lajanju i izvršava, sa puno poštovanja, naredbe koje mu se zadaju. Izvanredan je kao pas za druženje. Nježne su i privržene naravi, pune života i poleta, dobrih reakcija i otmjenog kretanja.
Generalno, ovo je vrsta koju treba dosta izvoditi van, iako postoje i rezervirane jedinke. Neke kuje znaju biti dominantne, i kao takve traže dominantne vlasnike. Mužjaci, sa druge strane, više su spremni na suradnju.
U određenim slučajevima, engleski kokeri znaju biti i posesivni. U pravilu, ako i dođe do pojave posesivnosti, to kratko traje.
Odnos s drugim životinjama i djecom
Što se tiče odnosa s drugim životinjama, većina engleskih kokera dobro podnosi društvo drugih ljubimaca, pogotovo ako ih se na to nauči još od "malih nogu". Treba imati na umu da su engleski koker španijeli bili lovni psi pa tako mogu instinktivno juriti mačke, no uz socijalizaciju i suživot s njima mogu se prema njima dobro ponašati. Također treba pripaziti na interakciju s manjim životinjama, zbog prije spomenutog lovačkog instinkta.
Kao što je spomenuto, engleski koker španijeli su odlični s djecom i prikladni su ljubimci za obitelj sa starijom djecom zahvaljujući svojoj razigranosti. Djecu morate naučiti kako se odnositi prema ovom psu s poštovanjem i ljubavi.
