Pitajte veterinara

Odgovara: Martina Kuzmanić, dr. med. vet. Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Prije 24 sata moj pas imao je operativni zahvat pri čemu je izvršena sterilizacija. 13 sati nakon zahvata počela je krvariti iz rane i krvarenje je bio poprilično obilno. Odmah sam pozvala veterinara koji mi je rekao da je to normalno i da krvarenje dolazi iz mišića koji su povrijeđeni prilikom šivenja. Psu je zatim dao neku injekciju od koje se umirila, a krvarenje prestalo. Nakon toga pas cijeli dan spava i nije zainteresovan ni za šta. Zanima me da li je to normalan post operativni tok i da li je ponašanje psa odgovarajuće. Unaprijed hvala na odgovoru. Almedina O: Kod sterilizacija kuja koje su u periodu ili fazi tjeranja javlja se pojačano krvarenje nakon kirurškog zahvata te su moguće slične situacije kao kod Vas. Također, ako se koristi klasična anestezija i sedacija, potrebno je 24 sata da se u cirkulaciji smanji koncentarcija istih. Naši pacijenti, psi i mačke, ne podnose jednako anesteziju, javlja se mučnina, nekoordiranost pokreta, povraćanje, dosta spavaju... Stanje se poboljšava nakon dva dana, uz pomoć pripravaka za oporavak (ubrzavaju zaraštavanje rane, potiču apetit) kao što je a/ d (Hill's), Recovery (Royal Canin) ili Covalescence (Purina). Navedeni pripravci dolaze u limenkama, pjenastog su sadržaja kako bi ih pacijenti što lakše ih pojeli, ne opterećujući želudac i krvotok.   Stanje Vaše ljubimice treba pratiti i kontrolirati. Vlasniku  je najlakše pratiti boju vidljivih sluznica, oka i desni. Ako su sluznice plavkaste, umjesto roskaste, to znak je nedovoljne cirkulacije ili krvarenja – u tom slučaju nužne su infuzije i dodatne terapije (vitamini, potpora jetri i krvotoku). Uz još jednu napomenu da anestezija ruši ili snižava tjelesnu temperaturu te se pacijenti nakon kirurškog zahvata moraju držati u toplim, tihim i ugodnim prostorijama do oporavka ili podizanja na noge i normalnog hoda. Budite u kontaktu s veterinarom koji je izvršio zahvat u slučaju da primjetite da se stanje ne popravlja, a najbolji znak opravka  je pijenje vode i konzumiranje hrane bez prisile.  

Odgovara: Petra Franko Bartoniček, dr. med. vet. Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Patuljasti pekinezer nakon normalnog hodanja, trčanja, sve normalno, najedanput teško hoda rep mu je spušten. Stolica i mokrenje uredni normalno jede, ali onemoća. Stara je kujica 8 godina i jako jako je dobra, kao da je i nema, nikakvih problema nemam s njom.  Baš me ovo brine jer ne znam što joj je.  Lijepo vas molim da nam pomognete. Srdačan pozdrav, Sanja O: Vaša ljubimica polako zalazi u stariju dob. S godinama metabolizam pasa usporava, time se i kemijske supstance u tijelu koje podmazuju zglobove i održavaju njihovu punjenost i gipkost nešto slabije luče. To sve utječe i na ligamente i tetive njihovu sposobnost rastezanja, ublažavanja vibracija, i dr. Možemo reći da lokomotorni sustav općenito polako doživljava promjene koje su specifične za stariju dob. Kralježnica kao takva je dio sustava za pokretanje i također je podložna degenerativnim kroničnim procesima kao što su spondiloza, problemi s kralježničkim diskovima (diskopatije, prolapsi i sl.), artroza i dr. Koštana struktura kralježnice služi kao zaštita mekanih živčanih struktura koje se nalaze unutar kralježničkog kanala. Nastankom degenerativnih promjena na koštanim strukturama (kralješci) dolazi do suženja kanala kojima živci izlaze i putuju do periferije tijela i do pritiska na njih.   Simptome koje najčešće uočavamo kod naših seniora su naglo šepanje na stražnju nogu, tremor muskulature jednog ekstremiteta ili oba, nelagodu pri aktivnijim pokretima, odbijanje odlaska u dulje šetnje. Ljubimac se dulje namješta kad želi leći i prilikom ustajanja, sve te kretnje obavlja puno sporije. Isto tako, u igri ili prilkom skoka na namještaj ili sa njega zna doći do nezgodnog pokreta i do pojave akutne boli. Pas tada zna zacviliti ili podviti rep dok god je bol prisutna, te se držati nešto povučenije nego inače. Osim ovih, recimo, staračkih tegoba, može se raditi i o drugim stanjima od bezazlenog uboda insekta (pčele, pauka, krpelja), do drugih akutnih oboljenja. U tom slučaju detaljnijim pregledom  kože i dlake već puno toga se može otkriti i zaključiti.   Kako su naši odgovori izričito informativne prirode, za postavljanje točne dijagnoze svakako Vas savjetujem da se obratite Vašem veterinaru kako bi se obavio kompletan klinički pregled. Situacija koju mi opisujete nije drastična i svakako nema razloga panici, ali kako je ljubimica evo na pragu strarije dobi kompletan veterinarski pregled svakako nije naodmet učiniti.  

Odgovara: Gabrijela Gaurina, dr. med. vet. Pet centar, Put Mostina 8 (Dujmovača), Split P: Molio bih Vas informaciju vezano za oplodnju kuje. Dogodila nam se nezgoda da je došlo do odnosa (parili su se te ostali spojeni 5 minuta) između kuje stare 5 godina (do sada je imala 3 legla), te mješanca haskija koji je ušao u dvor. Kuja bi trebala postati topla tek za koji dan, znači još se nije pojavio crvenkasti iscjedak i visina progesterona je niža od 0,2 nmol/L (<0.2 nmol/L). Postoji li mogućnost da kuja ostane neželjeno skotna? O: Vaša ja zabrinutost donekle opravdana. Naime, dio spolnog ciklusa koji je "opasan" traje oko  dvadesetak dana u prosijeku i objedinjuje dvije faze: proestrus i estrus. Proestrus je prosječnog trajanja oko 9 dana i očituje se otečenjem stidnice i pojavom krvavog iscjetka. Ženka je privlačna mužjacima, ali odbija parenje. S obzirom na to da ste Vi naveli da ste ženku zatekli spojenu s mužjakom i da nije bilo krvavog iscjetka, moguće  da je ona već ušla u drugu fazu, estrus, kada je spremna za parenje i kada se iscjedak već povlači, tj. postaje bistriji. Krvarenje kod kuje događa se prije ovulacije, a izazivaju ga promjene u stijenki vagine koja se priprema za parenje. Ovulacija se događa spontano nekih 48 sati od početka estrusnog  perioda. Jedan ili dva dana poslije toga ženka je spremna da bude oplođena. Iako je razina progesterona kod Vaše ljubimice još niska i (prema testu) do  ovulacije je još nekih četiri do pet dana, treba znati da spermiji nakon parenja ostaju u spolnom traktu ženke  sposobni za oplodnju još oko 5 dana. Stoga, iako je mogućnost oplodnje mala, nije potpuno isključena. Naime, ni testovi nisu pouzdani baš 100 posto, a osim toga i etape spolnog ciklusa u trajanju  i vanjskim znakovima u praksi jako variraju od jedinke do jedinke. Promatrajte psa, njezinu zainteresiranost ili nezainteresiranost za daljnje parenje i eventualne promjene u ponašanju kako biste došli do zaključka. Ako je do oplodnje i došlo, leglo bi u tom slučaju najvjerovatnije bilo manje.  

Odgovara: Nataša Lončar, dr. med. vet. Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Radi se i pekinezeru, starom 4 g. Gušio se pa mu izvedena traheotomija, ali i dalje ne znaju uzrok. Slikali pluća, vadili krv, radili endoskopiju. Nalazi u redu. Nataša O: Traheotomija je operacija pri kojoj se na dušniku pravi otvor kroz rez na vratu ispod grkljana. Glavni simptomi opstrukcije grkljana su teškoće pri disanju, nemir, ubrzano disanje i ubrzan puls. Zahvat otvaranja vratnog dijela dušnika ili traheotomija izvodi se najčešće kao hitna operacija u slučaju pojave gušenja kod opstrukcije gornjih dišnih puteva. Najčešće takve slučajeve susrećemo pri zastoju stranog tijela u ždrijelu ili grkljanu, alergijskom edemu ždrijela ili grkljana npr. nakon uboda insekta, te kod opstrukcije tumoronim tvorbama. Savjetujem Vam da se držite uputa Vašeg veterinara koji, sigurna sam, radi sve kako bi pomogao Vašem ljubimcu i pronašao uzrok gušenju kako se isto ne bi ponovilo. Moguće je da je u pitanju bila alergijska reakcija koja se nakon traheotomije i primjene lijekova smirila pa sada nema nikakvih znakova i simptoma koji bi ukazivali na razloge gušenja.  

Odgovara: Sonja Vojnović, dr. med. vet. Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam problem sa psom. Znači, idemo već pola godine kod veterinara, on mu samo daje injekcije, a njemu ništa bolje. Imate li neki savjet da mi date da mi pomogne jer mu otpada dlaka i stalno se češe? Stefan O: Svrbež kože i ispadanje dlake mogu biti posljedica različitih zdravstvenih poremećaja, a često  ukazuju  na bolesti kože. Svrbež kože javlja se i neovisno o kožnim bolestima. U tom slučaju na koži nema promjena osim onih što nastaju kao posljedica češanja. To mogu biti npr. hormonalni poremećaji, bolesti jetre i  želučano-crijevne bolesti, itd.Češanje i ispadanje dlake kao simptomi mogu biti i posljedica alergijske preosjetljivosti. Pod pojmom alergija podrazumijevaju se specifične promjene u načinu reakcije organizma na tvari koje su tijelu strane  - alergeni. Prema porijeklu alergeni se dijele u tri skupine: egzogeni alergeni - u tijelo dospijevaju izvana (nutritivni alergeni, lijekovi...), endogeni alergeni - nastaju u organizmu ili potječu od bakterija koje su se zadržale u tijelu, invazioni alergeni - u tijelu ih proizvode i luče paraziti. Kod pasa je  po učestalosti najčešća alergija na hranu. Alergeni iz hrane su gotovo uvijek bjelančevine. Bjelančevine mogu biti različitog porijekla pa ih tako ljubimac konzumira u mesu, mliječnim proizvodima, jajima, povrću ili žitaricama. Jednom razvijena, alergija može trajati doživotno, a rješenje je u uklanjanju te supstance iz prehrane. Kod životinja se može javiti i kontaktna alergija, te alergije na neke alergene izvana (prostirka, voda, trava, pelud, korov). U tom slučaju se alergije javljaju periodično, tj. imaju sezonski karakter. Uzrok svrbeža mogu biti i kožni paraziti, npr.  šugarci. Šugu kod pasa mogu prouzročiti šugarci iz tri roda, i to: Sarcoptes, Otodectes i Notoedres. Prenosi se izravno (dodirom) i neizravno (preko zaraženih stvari).Na infestaciju su najosetljivije mlade životinje, a bolest se javlja kod svih dobnih kategorija. Izražen je jak svrbež pa se na koži mogu javiti i ogrebotine i rane zbog češanja. Nastaju kraste i dlaka otpada, a koža postaje suha i zadebljala. Zahvaćene površine s vremenom postaju sve veće. Životinja prestaje jesti, mršavi, a javlja se i anemija koja postaje sve izraženija. Neki psi nemaju klasične znakove šuge nego je izraženo  manje crvenilo na koži i povremeni svrab. Dijagnoza se postavlja na osnovu kliničke slike i nalaza uzročnika (larvi i odraslih jedinki) u skarifikatu odnosno strugotini kože, no šugarca nije lako naći. Materijal se uzima sa periferije promijenjenih mjesta, gdje su šugarci najaktivniji i gdje ih je najviše. Samo liječenje je dugotrajno. Može se provoditi lokalno, kupkama u specijalnim preparatima, a kod generaliziranog oblika uz potpornu terapiju se primjenjuje i peroralna ili parenteralna (injekciona) aplikacija lijekova.Dijagnostika dermatoloških oboljenja općenito je vrlo kompleksna, uključuje pretragu kože, dlake i potkožnog tkiva, a od dvojakog je kliničkog značenja: lokalnog (za dijagnostiku kožnih bolesti u užem smislu) i općeg značenja (koje je važno za dijagnostiku unutarnjih i drugih bolesti jer su kožne bolesti najvećim dijelom po etiologiji i patogenezi usko povezane s unutarnjim bolestima).Liječenje  ovisi o dijagnozi,npr. aplikacijom antibiotika i/ili kortikosteroida, zatim, medicinskim kupkama, a kod sumnje na alergiju na hranu, ljubimca bi trebalo staviti, tijekom 2 mjeseca, na posebnu dijetu medicinskom hranom, u kojoj su proteini hidrolizirani. Tijekom eliminacijske dijete treba voditi računa da pas ne smije konzumirati apsolutno nikakav izvor animalnih proteina (poslastice, domaća hrana i sl.), osim iz predloženih medicinskih linija hrane. Kako bi se napravile dodatne dijagnostičke pretrage, savjetujem Vam da se ponovo obratite veterinaru koji liječi Vašeg psa. Za drugo mišljenje obratite na Kliniku za unutarnje bolesti, Veterinarskog fakulteta u Zagrebu, na kojoj rade kolege koji  su između ostalog specijalizirani i za problematiku na području dermatologije.  

Odgovara: Ivana Šarčević Horvat, dr. med. vet. Pet centar, Kralja Petra Svačića 61, Osijek P: Cijepili smo štene protiv štenećaka sa 42 dana starosti i sad cijeli dan štene ima neku drhtalicu, slabo jede, samo bi spavao. Da li je to normalno poslije cijepljenja? Goran O: Promjena ponašanja šteneta unutar 24-48 sati nakon cijepljenja je moguća u vidu snuždenosti, pospanosti i slabijeg apetita te blago povišene temperature, međutim ako ti simptomi traju duže i temperatura je viša od 40°C, vjerojatno je Vaš pas u vrijeme cijepljenja bio u inkubaciji neke od bolesti od kojih se cijepio ili drugih koje nisu u cijepivu.Savjetujem Vam da posjetite Vašeg veterinara ako simptomi traju duže od 48 h ili se pogoršaju. O ovoj temi je pisala i moja kolegica Sonja Vojnović, dr.med.vet. pod naslovom Promjena ponašanja i snuždenost psa nakon cijepljenja - mogući uzroci i nuspojave cijepljenja.  

Odgovara: Gabrijela Gaurina, dr. med. vet. Pet centar, Put Mostina 8 (Dujmovača), Split P: Da li rotvajlerica stara 8 mjeseci smije trčati uz bicikl? Gordana O: Vašoj osmomjesečnoj rotvajlerici ipak ne bih preporučila trčanje uz bicikl jer je to za nju prerano i prilično opterećujuće za njen lokomotorni sustav. Rottweiler spada u velike pasmine pasa, a razvoj njihovog koštanog sustava završava tek s nekih 18 mjeseci starosti. Uz to, radi se o pasmini koja je mišićave, teške građe pa se i zbog toga ne preporučuju dugotrajne i vježbe izdržljivosti tako rano. Zbog težine i muskulozne građe primjerenije su inače laganije vježbe, igranje loptom i sličnim rekvizitima te jogging radije nego brzo istrčavanje i vježbe okretnosti. U pravilu, na svakih mjesec dana starosti savjetuje se po pet minuta trčanja, u ovom slučaju bi to bilo lagano trčanje. Vi ipak najbolje poznajete svog psa pa procijenite koliko aktivnosti mu je dovoljno. Bolje je da igru završite dok je pas  zaigran i traži još, nego kad postane iscrpljen. Za početak, krenite sa šetnjama i igranjem. Tako će se pomalo razvijati izdržljivost. Za pravi  fitness i zahtjevnije vježbe Vaša ljubimica će biti spremna kada potpuno sazrije, dakle sa 1,5 godinu.  

Odgovara: Nataša Lončar, dr. med. vet. Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Imam psa (akita inu, zenka, 5 godina stara) koji ima problema sa šugom. Zadnjih par godina mi se zajedno mučimo sa kožnim problemima, za koje su naši kvaziveterinari govorili da je dermatitis. Sve je krenulo na gore kad se na donjem dijelu tijela kod bradavica i na preponama pojavilo tamnjenje kože za koje su nam rekli da je problem sa trombocitima. Pas se konstantno češe, ima jak svrab. Dlaka mu je opadala i u periodu kad nije to predviđeno. Prve promjene u količini dlake i promjeni na koži počele su na usima i repu. Dlaka u tom dijelu ima sve manje. Pas liže šape i na tim djelovima se stvaraju ranice. Tamnilo na preponama je i dalje tu. Prije par dana nakon većeg broja vađjenja krvi i analiza konstantovana je šuga. Doktori su rekli da mu se daje terapija u inekcijama i kupanje posebnim šamponima kako bi se nastale kraste sa kože i perut uklonili. Sad je dlaka počela u potpunosti da opada. Na nogama je nema više. Ranice na šapama su i dalje tu. Da li postoji lijek za ovo? Da li se moj pas muči i da li može ovo da se sanira? Napominjem da pas živi u stanu, živi kao i ostali ukućani. Unapred zahvalan! Ivan O: Šuga je kontagiozna, kronična kožna bolest uzrokovana trajnim ektoparazitima (Arthropoda: Acari) iz porodica Sarcoptidae, Knemodocoptidae, Psoroptidae, Demodicidae i Cheyletiellidae. Svojim izlučevinama (ponajprije izmetom) šugarci senzibiliziraju kožu, što dovodi do jakog svrbeža. Kad govorimo o šugi u užem smislu (scabies), mislimo na invaziju šugarcima koji buše tunele u epidermisu, tj. koži (porodica Sarcoptidae kod sisavaca i porodica Knemidocoptidae kod ptica). Pod šugom u širem smislu podrazumijevamo invaziju šugarcima koji ne buše tunele u epidermisu, odnosno onima koji:  žive na koži (rodovi Psoroptes, Chorioptes i Cheyletiella), žive u vanjskom zvukovodu (rodovi Psoroptes i Otodectes), žive u tobolčićima dlake i lojnim žlijezdama (rod Demodex).Sarkoptoza je kronična, kontagiozna kožna bolest koju uzrokuju trajni ektoparaziti iz porodice Sarcoptidae, a karakterizira je intenzivan svrbež kod svih invadiranih životinja. Najčešći i najznačajniji šugarac iz porodice Sarcoptidae je Sarcoptes scabiei. Parazitira u epidermisu mnogih domaćih i divljih sisavaca, tobolčara i čovjeka. Kratko vrijeme može preživjeti izvan životinje. Ženke sarkoptidnih šugaraca buše tunele u epidermisu i tamo u tzv. „džepovima“ odlažu jajašca. Nakon što izađu iz jajašaca ličinke odlaze na površinu tijela, a nakon toga opet ulaze u stratum corneum gdje se presvlače i hrane. Jedan ciklus šugarca (razvoj od jajašca do adulta) traje 2-3 tjedna.Promjene počinju na dijelovima tijela koji su došli u kontakt s invadiranom životinjom ili predmetom, odnosno najčešće kod svih životinja počinju na glavi, nakon toga slijedi generalizacija i širenje prema kaudalnom i distalnom dijelu tijela. Najočitiji je vrlo intenzivan svrbež, posebno noću. Životinje su nemirne, dlaka im je neuredna i bez sjaja, gube na težini jer slabije uzimaju hranu i ne spavaju noću. Zbog nekontroliranog češanja upala kože se pojačava, a može doći do jačeg ozljeđivanja i stvaranja otvorenih rana. Nastaju papule, zatim vezikule koje lako pucaju. Životinja ima ekskorijacije i kraste zbog češanja, a dlaka ispada i pojačano je stvaranje prhuti. Koža gubi elastičnost, postaje deblja i stvaraju se nabori i raspukline (ragade).Zbog sličnosti s mnogim drugim kožnim bolestima, jedini način postavljanja etiološke dijagnoze je parazitološka pretraga dubokih strugotina kože (uzorak za pretragu se uzima na rubu promjena) ili biopsija, te nalaz karakterističnih sarkoptidnih šugaraca i/ili tipičnih akarskih jajašaca. Prije uzimanja materijala za parazitološku pretragu dobro je životinju ošišati.Što se terapije tiče, danas su dostupni i vrlo učinkoviti preparati za parenteralnu (injekcionu, potkožnu) aplikaciju iz skupine ivermektina. Naravno da ako je bolest uznapredovala, trebat će duži period da stanje krene na bolje. Posebni šamponi i insekticidne kupke su dobre, no kada se šuga proširi te na koži uzrokuje sekundarne promjene u smislu bakterijske infekcije, rana, vezikula i pustula, tada će insekticid još dodatno nadražiti već oštećenu kožu. Stoga je nakon uvida u stanje i kliničku sliku ljubimaca uz terapiju šuge potrebno primjeniti i simptomatsku terapiju (antibiotike) već prema stanju i promjenama na koži, a privremeno obustaviti primjenu šampona i kupki. Šuga je oboljenje koje izrazito iritira životinju, no nije nerješivo. Također nije loše psu davati neki od vitaminsko mineralnih dodataka kako bi ubrzali proces ozdravljenja te na taj nači i skratili vrijeme terapije. Na obnavljanje integriteta kože jako dobro djeluju vitamini A, E i H (biotin) te selen, a isto tako esencijalne masne kiseline iz lososovog ulja.  

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. med. vet. Pet centar, Av. V. Holjevca 62 (Supernova), Zagreb P: Imam psa starog 3 godine mješanca, ali izgledom je isti kao zlatni retriver. Danas popodne smo mu dali dehinel tabletu, pola sata nakon toga u snu se počeo jako tresti jer je s ulaznih vrata odskočio sa stepenica na pod i sav se ukočio, jezik mu je bio vani cijeli, bio je cijeli paraliziran, ležao je nepomičan nekoliko sekundi. Kada se digao nije mogao normalno hodati i zadnji kraj ga je zanosio i vrtio se u krug, kao da mu se zadnji kraj paralizirao. Sve je izgledalo kao nekakav napad, čega ne znam, sve je trajalo oko 10-ak minuta. Kada se smirio popio je puno vode, sad pas normalno hoda i reagira na sve kao da ništa nije bilo. Pas se svake godine cijepi protiv bjesnoće, ne druži se sa drugim psima, normalno jede sve, i hranu za pse i ono što i mi jedemo, do sad ovakvih napada nije bilo. Zanima me da li je moguće da mu se to dogodilo od te dehinel tablete koju je pojeo ili je u pitanju nešto drugo. Samo da napomenem da je već dobio takvu tabletu i nije imao nikakvih nuspojava. Unaprijed se ispričavam ako je moj tekst nejasan, ali ne znam ni sama što mi je pas doživio tako da sam u šoku pa vas molim da mi barem kratko napišete što bi to moglo biti. Unaprijed hvala, Monika O: Proizvođač Dehinel tableta za pse (Krka) navodi kako nuspojave davanja istih nisu poznate, vrlo rijetko se u pojedine štenadi prolazno može javiti mekši izmet, proljev ili povraćanje. Kako se djelatne tvari tablete resorbiraju u cirkulaciju unutar nekoliko sati (1-5) od peroralne primjene mogu se javiti povraćanje, mekši izmet, rijetko ožarice, no kao rezultat reakcije na bjelančevine koje se oslobađaju iz oblića i trakavica koje ugibaju, a ne kao nuspojava na djelatne tvari.S obzirom na to da navedene tablete psi općenito vrlo dobro prihvaćaju i doista, iz prakse, susrećem se samo s pozitivnim iskustvima vlasnika ljubimaca, preporučam Vam da se s ljubimcem uputite u Vašu veterinarsku ambulantu kako bi se na osnovu općeg kliničkog pregleda i dodatnih pretraga utrdilo o kakvoj se poremetnji zdravlja radi.Više o uzrocima simptoma koje ste primijetili u Vašeg ljubimca već sam ranije pisala pod naslovom Napadi u psa - epilepsija i ostala stanja sa sličnom kliničkom slikom.  

Odgovara: Petra Franko Bartoniček, dr. med. vet. Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Dakle kuja mi se okotila prije skoro 3 mjeseca. Imala je 10 štenaca i sve je bilo u redu. Štenci su zivi i zdravi. Ona je nakon toga imala iscjedak koji je trajao 6 tjedana i onda prestao. Međutim mjesec i pol dana nakon toga se počela tjerati i krvarila je 2 tjedna (ona i inače krvari tjekom cijelog tjeranja), ali sada nakon tjeranja još uvijek joj izlazi ta kao crna krv. Znači to već traje 2 tjedna nakon tjeranja, ne znam šta bi moglo biti... Hvala. Klara O:  Spolni ciklus kuje sastoji se od četiri faze: proestrus, estrus, diestrus i anestrus. Anestrus je period spolne neaktivnosti i traje različito dugo (oko 3 mjeseca u prosjeku). Za vrijeme trajanja anestrusa životinja ne pokazuje nikakve karakteristične fizičke promjene ili promjene u ponašanju.  Nakon ovog perioda neaktivnosti spolni ciklus ponovno započinje s novim proestrusom.   U prosjeku kuje u novi proestrus ulaze svakih 7 mjeseci (iako to uvelike ovisi o pasmini kuje, težini zadnjeg poroda i drugim faktorima, dakle prilično je individualno, ali većinom uvijek u pravilnim razmacima). Proestrus je početna faza ciklusa u kojoj dolazi do porasta aktivnosti reproduktivnog sustava. U ovoj fazi ciklusa na jajniku dolazi do sazrijevanja folikula koji luče estrogene koji su odgovorni za pojavu vanjskih znakova odnosno početak „tjeranja“. Kuja postaje atraktivna mužjacima, ali im ne odzvoljava parenje. Vlasnici mogu primjetiti otečenje stidnih usana te serosangvinozni (krvavi) iscjedak. U prosjeku proestrus traje 9 dana (moguće 1 – 27 dana). Kao što je navedeno proestrus se očituje vanjskim znakovima koje onda smatramo i početkom "tjeranja" kuja, međutim ono što nazivamo tjeranjem u osnovi se sastoji od dvije faze spolnog ciklusa; proestrusa i estrusa.   Estrus je druga faza spolnog ciklusa i slijedi odmah nakon proestrusa. Ovo je faza u kojoj kuja postaje spremna za parenje i prihvaća mužjake. Stidnica je i dalje otečena, mekana na dodir, iscjedak se smanjuje i postaje manje krvav.  U prosjeku estrus traje 9 dana ( moguće 4- 24 dana).   Dakle, iz svega navedenoga vidimo da iscjedak iz stidnice nije uvijek u istoj količini i boji. On se također mijenja, ovisno o utjecaju hormona.   Ukoliko Vam se stanje kod Vaše ljubimice čini neuobičajeno ili je praćeno sa dodatnim simptomima kao što su povišena tjelesna temperatura, promijenjen apetit, povećano pijenje vode, i druge veće promjene u ponašanju, bilo bi dobro da je odvedete na kontrolni pregled veterinaru zbog mogućih komplikacija kao što je piometra  te druge bolesti kao što je bakterijska upala i sl.   O sličnim temama pisali smo i pod sljedećim naslovima:   Spolni ciklus kod kuje   Spolni ciklus, tjeranje i parenje kuja / Produženo tjeranje i krvavi iscjedak   Vaginalni iscjedak u sterilizirane starije kuje - sumnja na piometru (gnojnu upalu maternice) ili vaginitis (upala rodnice)  

Odgovara: Gabrijela Gaurina, dr. med. vet. Pet centar, Put Mostina 8 (Dujmovača), Split P: Imam psa njemačkog lovnog terijera. Hranim ga pilećom juhom, naravno sa četvrtinom piletine isjeckane u juhi. Večernji obrok konzerve različitih proizvođača, da mu ne bude jednolična prehrana... E, sad me zanima zašto nakon prvog obroka pilećeg pas ima proljev žute boje, vodenast koji ga muči da se nateže na stolicu još pet-šest puta i bude malo isto te žute vodice i masti... Da li mu je juha premasna? Začinjena? Stavljam malo soli, crvene paprike, krumpir, celer korijena i mrkvice? I nakon konzerve isto rijetka stolica? Da napomenem, psa čistim svaka 4 mj. od parazita. Puno hvala. Lp, Maja O: Kako ste naveli da hranite svog psa konzervama različitih proizvođača, upravo tu vidim začetak problema. Naime, nije svejedno koje su konzerve u pitanju i koje kvalitete, a isto tako nije dobro prečesto ih mijenjati jer se razlikuju i po sastavu i po omjeru hranjivih tvari te konzistenciji. Bilo bi dobro stoga da dajete konzerve jednog  proizvođača pa eventualno povremeno promijenite samo vrstu mesa radi različitog okusa. Također, možete psu uz konzervu dati kuhanu rižu koja sprječava proljev i gubitak vode  iz tijela. Uz to, da bi se probavni trakt što prije smirio, možete dodati psu probiotsku pastu Canigest u svaki obrok. Ona sadrži kaolin, pektin, glutamin, prebiotike i probiotike. Ona će pomoći da sadržaj crijeva nabubri i bolje se poveže. Uz navedenu pastu, uputno je  davati vitamin B12  čiji je nedostatak češći nego što  se misli i vrlo često samo njegov nedostak uzrokuje proljev i vodenastu stolicu. Juhice koje kuhate psu preporučujem; mrkva, celer, peršin su odličan izvor vlakana, vitamina i kalija, no nastojte da na mesu ne bude previše kožice s masnoćama, a višak masnoće s vrha juhe oberite. Također, možete u juhu dodati  neke od psećih granula kako bi konzistencija bila gušća. Ukoliko ni to ne riješi probleme s probavom, uzroci mogu biti u hormonalnom disbalansu ili eventualnom manjku probavnih enzima što bi se moralo potvrditi  stručnim pregledom kod veterinara.  

Odgovara: Petra Franko Bartoniček, dr. med. vet. Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Imam četrnaestogodišnju kujicu pasmine maltezer. Otprilike 3-4 godine joj se po tijelu stvaraju male tvrde kvržice, kao bradavice, za koje su nam rekli da su bezopasne te da su normalna pojava kod starijih pasa. Nedavno sam primjetila da joj se na glavi, blizu njuškice, pojavila veća kvržica potpuno drugačije strukture. Na dodir je vrlo mekana, kao da je ispunjena tekućinom. Čitala sam po raznim forumima da ako ne mijenja veličinu ili boju ne bi trebalo biti ništa opasno, no zaista me brine što bi to moglo biti. Inače, operirana je prije nekoliko godina. Imala je problema s bubrežnim kamencima i jajnicima koje su izvadili zajedno s maternicom. Od tada nije imala nikakvih problema. Unaprijed hvala na Vašem odgovoru. Anja O: Kvržice kao promjene koje vlasnici mogu uočiti kod svojih psećjih ljubimaca mogu imati zaista šarolike dijagnoze. Iskusniji praktičari mogu već i na izgled same izrasline posumnjati kakve je naravi promjena koja se pojavila na koži psa, no ponekad je potrebno uzeti dio tkiva kvržice da bi se ustvrdila prava narav promjene. Kvržice mogu biti epitelijalne novotvorevine (papilloma, keratoacanthoma), novotvorevine u folikulima dlake (trichoepithelioma, pilomatrixoma), novotvorevine žljezdi lojnica (adenomas, epitheliomas), epidermoidne ciste, folikularne ciste, xanthoma, hygroma,...), kao i nekancerogene prirode (apseci, ciste, bradavice, inficirani dlačni folikuli, hematomi). Papilomi, bradavičaste izrasline, koje opisujete u Vašem pitanju, najčešće se javljaju na području glave, vrata, prsa, trbuha i ekstremiteta, a ustvari su novotvorevine površinskog sloja kože dosta često uočljive u štenaca u razvoju te u starih pasa. Smatra se najčešće da nastaju uslijed pada imuniteta psa. Dakle, zaista mogu varirati prirode stvari. Iz ovog razloga svakako bih Vas uputila da posjetite Vašeg veterinara koji će znati pristupiti problemu i njegovom rješavanju.O samim promjenama na koži pisala je i moja kolegica, pod naslovom Bradavice (papilomatoza) i kvržice na koži psa.  

Odgovara: Petra Franko Bartoniček, dr. med. vet. Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Imamo malog psa pasmine chihuahua starog tek dva mjeseca. Zanima me kada treba takvog malog psa cijepiti protiv bjesnoće i kolika doza cjepiva se istom smije ubrizgati s obzirom na njegovu veličinu (kilažu), sada je težak jedva 1kg. Milica O: Bjesnoća je smrtonosna virusna bolest centralnoga živčanog sustava, koja se manifestira simptomima upale mozga i leđne moždine. Riječ je o zoonozi, bolesti životinja sisavaca, od koje ljudi obolijevaju nakon ugriza životinje zaražene virusom bjesnoće. Virus uzročnik bjesnoće pripada porodici Rhabdoviridae. Vrijeme inkubacije od trenutka zaraze do pojave prvih simptoma bolesti varira od par dana do nekoliko godina, a uobičajeno traje 2-6 tjedana, što zavisi o količini virusa, mjestu ulaska u tijelo i stanju imuniteta zaražene osobe/životinje. S obzirom na način prijenosa danas poznajemo tri oblika pojavnosti bjesnoće:– urbana bjesnoća, koju prenose psi, najčešći je oblik bjesnoće općenito u svijetu, 98% svih slučajeva u ljudi nastaje upravo ugrizom bijesnog psa.– silvatična ili šumska bjesnoća koju najčešće prenose lisice, vukovi, medvjedi i druge šumske životinje te glodavci (kod nas su najčešći prijenosnici crvene lisice),– bjesnoća šišmiša, a sve se češće govori i o bjesnoći ptica.Jedina učinkovita mjera zaštite od ove ozbiljne bolesti je imunoprofilaksa, odnosno cijepljenje pasa (a u rizičnim područjima i mačaka te tvorova). Preventivna mjera pokazala je djelotvornost eradikacije urbane bjesnoće u svim zemljama Europe, SAD-a i Kanade. Vi kao vlasnik psa, zakonski ste ga obavezni cijepiti u dobi od 3 mjeseca starosti, prilikom čega će pas biti i mikročipiran, te će dobiti svoju putovnicu koja je njegova identifikacijska isprava.Postoje brojni proizvođači cjepiva pa tako i nazivi cjepiva na tržištu. Kod nas se za cijepljenje protiv bjesnoće najčešće koriste sljedeća cjepiva: Rabikal, Rabisin i Nobivak rabies. Bjesnoća se u pasa cijepi inaktiviranim cjepivom, soj Flury LEP, umnožen na kulturi stanica BHK21. Virus je inaktiviran aziridinom i adsorbiran na aluminij hidroksid. Cjepivo potiče tvorbu specifičnih protutijela protiv virusa bjesnoće. U cijepljenih životinja imunost nastaje 7-14 dana nakon cijepljenja i zaštićuje životinje od bjesnoće najmanje 12 mjeseci.Cjepivo se injicira/aplicira supkutano. Doza za sve životinje iznosi 1 ml. Cijepiti se smiju životinje već u dobi od 7 tjedana. Cijepi li se štenad i mačke mlađe od 12 tjedana, potrebno ih je revakcinirati u dobi od 12-13 tjedana. Cijepiti se smije samo zdrave životinje, koje su dehelmintizirane (očišćene od crijevnih nametnika) najmanje 10 dana prije imunizacije. Prije nego što se u cijelosti razvije imunost, životinju treba poštedjeti većeg fizičkog napora pr. tijekom 2-3 tjedna po cijepljenju. Ponekad na mjestu aplikacije cjepiva nastane slaba upalna reakcija (u obliku mekane loptice) koja se nakon kraćeg vremena povuče.  

Odgovara: Jerko Špralja, dr. med. vet. Pet centar, Kralja Petra Svačića 61, Osijek P: Imam psa maltezera starog 6 godina i već neko vrijeme ima perinealnu herniju. Područje oko analnog otvora je natečeno i mekano na dodir. Veterinar je predložio da pričekam s operacijom s obzirom da se perinealna hernija zna vraćati. Međutim na zadnjem pregledu mu je ultrazvuk pokazao još i male cistice na prostati što me dodatno uplašilo. Veterinar mi nije dao konkretan odgovor što mi je činiti osim da pratim stanje psa. Zanima me šta trebam poduzeti, da li da pričekam kako mi je veterinar savjetovao ili da zakažem operaciju? Također me zanima kolike su šanse da se perinealna hernija vrati i da li ikako to mogu spriječiti (možda adekvatnom prehranom i sl.)? Kolika je opasnost te operacije i hoće li se kastracijom te ciste na prostati povući ili se to može riješiti drugim putem? Zahvaljujem na odgovoru. Renata O: Perianalna hernija označava prolabiranje unutrašnjih trbušnih organa, a najčešće crijeva u područje oko anusa (tj. perinealnu regiju), zbog oslabljenih mišića u tom području. Pojava hernije samo po sebi nije opasna, ali uvijek postoji mogućnost komplikacije u vidu sraštavanja organa s okolinom, uklještenjem ili zapletajem crijeva ili mokraćnog mjehura, uslijed čega može doći do potpune neprohodnosti pasaže sadržaja (fecesa ili urina ukoliko je riječ o mokraćnom mjehuru). Samim time se određuje hitnost operativnog zahvata, s time da je zahvat poprilično jednostavan te je oporavak relativno brz. Znači, odluku o tome možete donijeti u suglasnosti s Vašim veterinarom, ne žureći se ukoliko zdravlje životinje nije ugroženo.Što se tiče pojava cističnih tvorbi na prostati, najbolje bi bilo da se konzultirate s veterinarom jer on ima svakako bolji uvid u situaciju. Uklanjanjem prostate postoji veliki rizik pojave inkontinencije mokraće što dodatno komplicira situaciju sa održavanem higijene te uporabu pelena. Jedna od mogućnosti  je i kastracija jer se uklanjanjem testisa smanjuje mogućna stvaranje karcinoma prostate, pošto testosteron ima direktan utjecaj na  njegovu pojavnost.Budite i dalje u kontaktu s Vašim veterinarom i zajedno donesite odluku o daljnjem toku liječenja.  

Odgovara: Martina Kuzmanić, dr. med. vet. Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Imamo haskija starog 6 i pol godina. Pred mjesec dana dijagnosticirana mu je lišmanija i od tada prima terapiju u obliku tableta Alopurinol Belupo / 4 tablete dnevno. Stanje mu se malo poboljšalo, ali ima dana kada je potpuno loše. Dosta često odbija hranu, apatičan je, teško se kreće i ne dobiva na težini.  U zadnja dva dana,  primijetili smo da jede pijesak i zemlju,  nakon čega povrati te da mu curi vodeni sekret iz njuške.  Je li to jedenje pijeska posljedica lišmanije  ili nečega drugoga? Molimo vaše misljenje. Zvonko O: Nažalost, lišmanioza je vrlo teška bolest sama po sebi jer uzročnik napada sve vitalne organe (od kože, jetre, bubrega...) pri čemu dolazi do oštećenja istih i posljedičnih simptoma od gubitka apetita i tjelesne težine, nujnosti, promjena na koži i drugo. Terapija može trajati vrlo dugo od 2 do 9 mjeseci. Navedeni lijek može izazvati smetnje zbog dugog uzimanja, i to od gubitka apetita povraćanja, proljev, malnutricija, letargija, promjene u ponašanju i stvaranje kamenaca u bubregu koji su vrlo boni za pacijenta.Radi navednog bitna je ishrana, odnosno dijeta bazirana na niskom udijelu purinske kiseline. Hrana s malo purinske baze su voće i povrće, tijesto od cijelog zrna (potreban je oprez jer neki psi ne podnose tijesto) ,jaja, maslac, jogurt, sir. Hrana sa nešto većim udjelom navedene baze su piletina i puretina, janjetina, riba, govedina... Visoki postotak purinske baze ima meso divljači, patke i guske, špinat, leguminoze te hrana koja je toksična za pse (poput čokolade, češnjaka i luka). Dosta vlasnika je primjetilo da im psi oboljeli od lišmanioze vrlo rado kozumiraju takozvani BARF pri čemu se vidi i napredak odnosno poboljšanje vezano uz obnovu mišićne mase psa. Ne postoji preporučena i određena suha veterinarska dijeta (hrana) za pse oboljele od ove bolesti, vlasnici moraju izbjegavati davati takozvanu komercijalnu hranu koja se bazira na malom udjelu mesa i većem udjelu žitarica i pojačivača okusa. Preporuča se suha hrana bez žitarica, ali ne smije se sadržavati grašak, s velikim udjelom mesa (poput Carnilove suhe hrane). U početku poboljšane ishrane preporuka je davati mokru hranu jer je ona palatabilnija, uz nju se lakše sakrije i tableta (terapija) i psi se lakše oporavljaju tokom bolesti. Jedina zamjerka "mokroj ishrani" je nedostatak stolice ili izmeta te vlasnici najviše daju i mokru i suhu hranu, uz napomenu da navedeni oblici hrane moraju biti odvojeni, ne savjetuje se miješati mokro i suho u istom obroku.U slučaju ishrane BARF-om, ne miješati s komercijalnom suhom hranu, već koristiti samo BARF.U posljednje vrijeme u ishranu pasa s  ovom bolesti uvodi se ulje kokosa s jako dobrim rezultatima jer izvrsno djeluje kod promjena na koži, koči razvoj gljivičnih oboljenja, ubrzava zacijeljivanje rana, pospješuje povratak tjelesne težine.Primjećujete da smo odgovor više bazirali na ishrani jer je ona vrlo bitna kod ove dugotrajne i iscrpljujuće bolesti kod pasa.  

Odgovara: Petra Franko Bartoniček, dr. med. vet. Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Koju hranu da dajem psu koji ima porblema sa zubima i bole ga zubi te odbija jesti uobičajenu hranu? Pas je mješanac, star 6 godina i ima 20 kg.Unaprijed zahvaljujem na odgovoru. Jelena O: Bolesti zuba u pasa i mačaka gotovo su identični onima u ljudi. Najčešći problemi sa kojima se susrećemo je stvaranje plaka na koji se potom lijepi zubni kamenac. Plak je svijetložute boje i lako se skine kad se noktom postruže po zubima. Zubni kamenac u psa izgleda žuto-smeđe do crne boje ovisno o vrsti i količini minerala od kojih je kamenac građen. Najčešće pogađa očnjake i sjekutiće a potom kutnjake. Vlasnici često prvo zamjećuju loš zadah iz usta psa što može ukazivati da pas nema više samo problem sa zubnim kamencem već da se počela stvarati i upala. Upala nastaje iz razloga što se zubni kamenac prvenstveno hvata na mjestu gdje počinju desni. Što se u kamenac taloži više minerala, on postaje veći, a što je kamenac veći, veća je i površina za hvatanje novih većih količina minerala koji opet povećavaju površinu zubnog kamenca. Ovim mehanizmom zubni kamenac raste u dva smjera: prema desnima i prema vrhu zuba. Mikroprostor između zuba i desni se pod utjecajem (uguravanjem) zubnog kamenca povećava što omogućuje bakterijama, virusima i gljivicama zadržavanje u tom prostoru, lučenju toksina i stvaranju upale. U početku upala ostaje lokalizirana samo u usnoj šupljini, no ubrzo mikroorganizmi prodiru u krv i upala postaje generalizirana. Ovisno o snazi imunološkog sustava i vrsti mikroorgaizma, organizam se još neko vrijeme brani i mikroorganizme drži pod kontrolom, međutim s vremenom i sve većim brojem i vrstom mikroorganizama imunološki sustav posustaje i javljaju se bolesti pojedinih unutarnjih organa: bubrezi, srce, jetra… Zbog velike količine zubnog kamenca i jake upale moguće je stvaranje paradentoze, resorbcije zubne alveole, lize (otapanja) okolnih kosti. Ovo stanje dijagnosticira se rentgenskim snimanjem zuba i okolnih struktura. Ultrazvučno čišćenje zubnog kamenca u psa također dolazi u obzir, naravno ovisno o stanju zuba. Provodi se posebnim aparatom koji radi  na bazi visoke frekvencije zvuka što izaziva vibracije koje drobe  kamenac ali ne oštećuju zubnu caklinu.Dakle, preporuka bi svakako bila da odvedete Vašeg seniora na pregled kod veterinara kako bi se odredilo točno do kolikih promjena na zubima i zubnom mesu je došlo. S time će se znati i kako dalje postupiti u vezi prehrane.Inače se u prevenciji dentalnih bolesti kod pasa preporuča uzimati dehidrirana, suha hrana posebno namijenjena održavanju zdravlja zuba i desnih koja pomaže uklanjati svakodnevni plak i ne lijepi se na zube. Neke od tih hrana možete naći i u našem dućanu, primjerice Hill's t/d dental care te Royal canin Oral care. Međutim, ukoliko je stanje sa zubima kod Vašeg ljubimca uznapredovalo pa će trebati zube koji se klimaju i izvaditi, odnosno ukoliko pas iskazuje nevoljkost za konzumaciju dehidrirane hrane, ne preostaje Vam drugo nego mu pokušati sa mekanom hranom u obliku pašteta ili konzervi prvenstveno potaknuti apetit, a ujedno mu dati i potrebnu energiju za njegove metaboličke funkcije u tijelu. Također, možete mu i kuhati povrtne juhe te bijelo meso puretine, piletine pa to usitniti skupa sa povrćem iz juhe. Od izbora mekane hrane preporučila bih Naturdiet s raznim okusima, Belcando mekani obroci u vrećicama, te njihova dehidrirana hrana Belcando Senior koja se može preliti povrtnim juhama, također i RUSTICAN Janjetina sa smeđom rižom i DR CLAUDER'S Selected Meat - Immun Plus Senior.

Odgovara: Jerko Špralja, dr. med. vet. Pet centar, Kralja Petra Svačića 61, Osijek P: Zanima me sa čime bi mogla mazati usta mog belgijskog ovčara, natečene su mu usne i crvene. Pretpostavljam da je to reakcija na drvo dmokve jer je to grizao jučer i danas... Hvala, Valentina O: Otok usnice je pojava nakupljanja tekućine (produkt upale) unutar tkiva usana uslijed traume (udarac, ubod), bolesti (bakterijskih, virusnih, gljivičnih), alergijskih reakcija (hrana, lijekovi, kemijska sredstva...). Ponekad se upalna reakcija može proširiti na jezik i bukalni dio obraza. Oticanje jezika, podjezičnog tkiva može uvjetovati otežano gutanje i pojačano slinjenje, što dodatno uznemirava životinju i komplicira situaciju, stvarajući joj osjećaj panike. Ukoliko su otekline dugotrajne i bolne, otežavaju konzumaciju hrane i remete ritam prehrane.Ukoliko su samo usnice otečene (u vidu lokalne reakcije), nastojte ih isprati s umjereno toplom vodom što obilnije i češće. Ukoliko je otečenost opsežnija, dugotrajna, uz evenualni poremećaj općeg zdravstvenog stanja, posjetite Vašeg veterinara kako bi se utvrdio stupanj alergijske reakcije i preveniralo stanje uporabom protuupalnih sredstava.  

Odgovara: Sonja Vojnović, dr. med. vet. Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam kuju mješanku AST-a staru nešto manje od 4 godine. Prije cca godinu dana je  bila na sterilizaciju i sve to je prošlo dobro i bez komplikacija. Međutim nešto sitno vremena od toga sam primjetila kao mi gubi ravnotežu na zadnje noge i prilikom trčanja (u samom startu trka) pada. Malo smo poradili na kilaži koja sada iznosi cca 26 kg u nadi da je razlog debljina. Međutim stanje se nije popravilo. Čak smo primjetili i kod plivanja da ako dođe u okomit položaj potpuno gubi kontrolu i počinje tonuti. Molim Vas da me savjetujete i  uputite kome se trebam obratiti i koje bi pretrage trebala napraviti jer me je moj veterinar poslao doma sa objašnjenjem da je pas samo smotan. Unaprijed hlava na odgovoru i lijep pozdrav, Dalma O: Neurološki problemi mogu se javljati zbog različitih razloga. Uzroci mogu biti bolesti živčanog sustava, nedostatak vitamina B kompleksa (naručito B1 i B6), različite zarazne bolesti (bakterijske ili virusne), oštećenja ili kompresija perifernih živaca, različiti toksini ili hormonalni ili metabolički poremećaji. Postoje i neke nasljedne bolesti koje se mogu očitovati neurološkim simptomima. Jedna od takvih bolesti je ataksija američkih staford terijera. Sinonimi za ovu bolest su  cereberalna ataksija, cerebelarna degeneracija ili cereberalna abiotrofija. Ova bolest može se javljati i kod nekih drugih pasmina pasa. Nasljedna je  i prenosi se autosomno recesivno. 40% pasa nosi nenormalan alel.  Bolest se obično prvi puta javlja između treće i pete godine života. U početku simptomi mogu biti blaži, a s vremenom se pogoršavaju. Očituju se kao  lelujavo hodanje, tremori, nekoordiniranost, gubitak ravnoteže, nekontrolirano pomicanje očiju. Terapija se sastoji u ublažavanje simptoma lijekovima i fizikalnom terapijom.  Važno je spriječiti pojavu bolesti, a to se može postići kontroliranim uzgojem. Kod pasa u uzgoju preporuča se obaviti  DNA test koji će pokazati da li su psi nosioci mutiranog gena. Da bi se postavila prava dijagnoza i odredila terapija potrebno je pregledati psa. S obzirom na simptome koje ste naveli, treba napraviti i specijalistički neurološki pregled. Zbog toga Vam savjetujem da pomoć zatražite na Veterinarskom fakultetu u Zagrebu na Klinici za unutarnje bolesti kod kolega koji su se specijalizirali na području neurologije. Oni će na temelju pregleda i dobivenih nalaza ustanoviti što se u stvari događa sa Vašim psom.