*Odgovori naših veterinara su isključivo informativne prirode te nismo u mogućnosti davati dijagnoze niti određivati terapije. U slučaju sumnje na oboljenje ljubimca, savjetujemo vam da ga odvedete vašem veterinaru koji će biti u mogućnosti pregledati ljubimca. Ako se radi o hitnom slučaju, bez odlaganja svog ljubimca odvedite u najbližu veterinarsku ambulantu ili kliniku.
Pitajte veterinara
Saznajte kako brinuti o zdravlju, prehrani i dobrobiti vašeg ljubimca. Pretražite već postavljena pitanja ili postavite novo.*
Postavite pitanje
Odgovara: Petra Franko, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Imam westy ženku, staru 4 godine. Inače je zdrava, vesela, razigrana, voljena, mažena i pažena i zaista nema nikakvih problema zdravstvenih ali ima jedna stvar koju sam primijetila i pomalo me muči. Naime, u zadnje vrijeme i njenog anusa širi se nesnosan smrad praćen prozirnom sluzi koju ona manijakalno liže kad krene. Stolica joj je uredna, ne pamtim kad je imala proljev.. Jede kuhanu junetinu, piletinu, rižu, mrkvu, celer, tikvice, jaja, kefir, mladi sir, ribu, tunjevinu... Jede i Royal Canin granule, ali nikad zajedno sa ovim gore navedenim. Zaista jede kvalitetno i ne znam šta bi to moglo biti pa ako možete da mi odgovorite bila bih vam zaista zahvalna. S poštovanjem, Jovana O: Sluz je prozirna, bijela ili žuta tvar, proizvedena od strane membrane sluznice debelog crijeva. Nju proizvode i drugi organi u tijelu, kao što su pluća, gdje pomaže u skupljanju stranih čestica koje se inhaliraju. U crijevima, sluz štiti unutarnju sluznicu i pomaže olakšati prolaz stolici. Sluz u stolici nije štetna sama po sebi, no to može biti simptom neke bolesti ili stanja koje zahtijeva liječenje. U slučaju Vaše ljubimice diferencijalno dijagnostički može se raditi o infestaciji crijevnim nametnicima (gliste, trakavice, i sl.) koji osim što domaćinu oduzimaju hranjive tvari i energiju, svojim prihvaćanjem za stijenku crijeva uzrokuju mikrotraume na toj istoj stijenci. Iz tog razloga smatra se da često mogu izazivati probleme s probavom (proljevi, začepi, pojava sluzi, čak i pojava svježe krvi u stolici). Osim toga, može biti riječi i o bakterijskim infekcijama debelog crijeva (bakterijska disbioza) koje su u početku razvoja pa još uvijek pozitivne bakterije uspijevaju održati stolicu kakva ona treba biti, ali ipak sa pojavom sluzi i neugodnog mirisa. Također, može se raditi i o upali analnih žlijezdi čiji se sekret, ukoliko je upalno promijenjen, vrlo intenzivno osjeti. Više o upali analnih žlijezda možete saznati pod naslovom Upala analnih žlijezda. Sami kod kuće možete pokušati psu pomoći davanjem preparata kao što su Candioli Florentero probiotsko-prebiotsko-vitaminske tablete za obnovu prirodne izdrave crijevne mikroflore. Uvijek su indicirane kod infekcioznih bolesti probavnog sustava ili sličnih problema. Sadrže vitamine B-skupine te mananoligosaharide koji pomažu održivost pozitivnih bakterija te neutraliziraju toksine iz hrane. Dobro ih je davati kroz period od 7-15 dana, ovisno o ozbiljnosti stanja. Može se pokušati i s Bioiberica entero-chronic praškom koji u svojem sastavu sadrži alfa-glukan butirat, jednu molekulu koja je energetski supstrat stanica crijevne sluznice čime omogućuje obnovu i regeneraciju epitela. Time se poboljšava i crijevna obrambena i probavna funkcija. Prašak se vrlo lako dozira miješajući ga svakodnevno uz obrok te na period od 15 dana pa sve do 6mj. ukoliko se procijeni da je potrebno. Ukoliko ne biste primjetili neku značajniju promjenu odnosno poboljšanje, savjetujem Vam da posjetite veterinara jer su naši odgovori ipak isključivo informativne prirode zbog nedostatka fizičkog pregleda životinje.
Petra Franko, dr. med. vet. | 30.03.2015.
Odgovara: Silvija Havrle Lovrić, dr. vet. med., Pet centar, Ulica kralja Petra Svačića 61, Osijek P: Molim Vas za jedan savjet. Imam štenca od 9 mj. unazad nekih mjesec dana i više imao je folikularni konjuktivitis, tri puta su mu oči strugane a četvrti put je dobio lokalnu i te folikule su mu bile spaljene. Cijelo vrijeme je bio pod Tobrex kapima /ili Tobradex/ i masti i to sigurno preko mjesec dana. Neko vrijeme mu oči u donjem dijelu nisu bile toliko crvene, no sada je ista stvar. Ne znam zašto mu nije rađen bris oka, ali ježim se pri pomisli da nas opet čeka repriza. Ima li nešto što mogu sama učiniti a da mu pomognem?Možda neke kapi za konjuktivitis iz apoteke koje može uzimati duže vrijeme?Sa štovanjem, Jadranka O: Folikularni ili cistični konjuktivitis je upala koja se odvija na limfnim folikulima trećeg očnog kapka. Postoji više uzroka zbog kojih može nastati ova bolest i to: mehaničkim nadražajima stranim tijelom, kao posljedica kronične kataralne upale konjuktiva, kod koje se razvijaju ciste na žlijezdama trećeg očnog kapka, kao popratna pojava unutarnjih bolesti (štenećak i leptospiroza) ili kao posljedica alergije. Bolest nastaje na oba oka, povećani limfni čvorići su žarko crvene boje i često se spoje pa izgledaju poput maline. Simptomi su obilno suzenje, otečena konjuktiva, fotofobija, izražen je jak svrbež, a može se izvrnuti kapak prema van. Bolest se uglavnom ponovi nakon nekog vremena. Liječenje je operativno i medikamentozno. Nakon struganja čvorića propisuje se antibiotik s kortikosteroidima. O ovoj bolesti je pisao i kolega Dragan Vešović, dr.med.vet., u odgovoru naslovljenom Folikularni konjunktivitis i liječenje. Kao što sam spomenula, bolest se ponavlja, a preporučljivo je pronaći osnovni uzrok. Postoji mogućnost alergije ili iritacije stranim tijelom (prašina, čestice zemlje i sl.) pa bi bilo dobro održavati higijenu oka, ispiranjem fiziološkom otopinom ili drugim antiseptičnim otopinama. U ljekarnama Pet centra dostupni su preparati Optiseptyl i Optivet otopinu, Canina Augen Pflegelotion te Orme naturali Losion za oči sa biljnim sastojcima. Što se tiče antibotskih kapi, najbolje bi bilo da se obratite veterinaru koji je radio operaciju i da tražite da vam propiše drugi antibiotik. Antibiotske kapi sa ili bez kortikosteroida se prodaju u humanim ljekarnama isključivo na recept Vašeg veterinara. Nadam se da će Vam ove informacije koristiti.
Silvija Havrle Lovrić, dr. vet. med. | 30.03.2015.
Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam Američkog stafordskog terijera od 2 godine i 3 mjeseca. Sve je sa njim dobro osim što mu šape malo idu prema van (mislim da se to zove francuski stav) pa me sad zanima da li je to moguće ispraviti? Ili je možda već prekasno? Hvala i ugodan dan. Pozdrav, Žarko O: Stav nogu kod pasa predstavlja položaj koji zauzimaju noge u odnosu na tijelo i podlogu na kojoj pas stoji. Dijeli se na pravilne i nepravilne. Prednje se noge mogu smatrati pravilnima ukoliko se, promatrano s prednje strane, zamišljena okomita linija spuštena iz sredine ramenog zgloba dijeli na dva simetrična dijela. Pritom su obje noge paralelne međusobno i međusobno udaljene za otprilike jednu širinu šapa. Nepravilnih stavova može biti nekoliko: pravilan širok - uočava se preveliki razmak između nogu (posljedica zaobljenih rebara); pravilan uzak stav - razmak između nogu je premali (posljedica ravnih rebara); razmaknut stav pak može biti divergirajući (bačvast ili "o" stav kada su obje noge u zglobovima šaplja razmaknute a u šapama zbližene) te konvergirajući (ili "x" stav nogu kada su u šapama noge razmaknute a u šaplju zbližene). Sljedeći je uvrnuti stav nogu gdje su šape prstima okrenute prema unutra te izvrnuti stav nogu (ili francuski stav) kod kojeg su šape okrenute prema vanjskoj strani a laktovi položeni uz rebra. Promatrano pak sa strane, prednje noge imaju pravilan stav ako zamišljena okomita linija spuštena iz sredine lakatnog zgloba dijeli podlakticu i šaplje na jednake dijelove a pada neposredno iza šape. Nepravilnosti pronalazimo u podvučenom stavu kada zamišljena okomica pada na šapu ili ispred nje; isturen stav predstavlja slučaj kada su noge cijelom duljinom ispred trupa; jarčev stav kada je zglob šaplja isturen prema naprijed a podlaktiva položena prema naprijed dok je došaplje ukošeno prema natrag. Također se u nepravilne stavove svrstavaju i strmo, medvjeđe ili koso došaplje. Osim estetske prirode, nepravilni stavovi nogu uzrokuju neravnomjerno opterećenje pojedinih zglobova nogu pa osim bržeg i jačeg zamaranja u konačnici mogu dovesti do opsežnijih oboljenja koštano-zglobnog sustava. Uzroka nepravilnih stavova nogu ima nekoliko: genetski uzroci, nepravilna odnosno nedostatna ishrana, neprimjerene podloga po kojoj se pas kreće i dr. Ponekad je samo jedan uzrok promjenama, no najčešće je problem multifaktorijelne prirode. Simptomi se mogu uočiti već u ranijoj dobi, u starosti nekoliko mjeseci. Dijagnoza se postavlja na temelju općeg kliničkog, specijalističkog ortopedskog pregleda te RTG-snimke i po potrebi UZV. Potonje je neophodno načiniti kako bi se procijenio stupanj nepravilnosti te dala prognoza stanja. Naime, bez obzira na dob ljubimca, kod nepravilnosti koje nisu prejako izražene, stanje je moguće ispraviti ili značajnije popraviti dodacima prehrani za stabilizaciju lokomotornog sustava. U ponudi Pet centar trgovina u redovitoj su ponudi preparati opisani u prethodnom odgovoru pod naslovom Dodaci prehrani za stabilizaciju lokomotornog sustava. U svakom slučaju, savjetujem Vam da se obratite svom veterinaru ili na Kliniku za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju Veterinarskog fakulteta u Zagrebu, gdje će veterinari-ortopedi biti u mogućnosti detaljno pregledati ljubimca i odrediti točnu dijagnozu. U skladu sa time moći će Vaam dati i prognozu stanje te odrediti najprikladniji način tretiranja stanja. Prilažem Vam i broj telefona kako biste mogli dogovoriti termin pregleda: 01/2390-390, 01/2390-376.
Zdravka Rumiha, dr. med. vet. | 30.03.2015.
Odgovara: Franjo Hrgota, dr. vet. med., Pet centar, B. Gumpca 32, Pula P: Imam kuju kojoj je godinu dana. Ima tjeranje i treći dan iz vagine joj se nešto pojavilo, veličine jajeta. Da li se se to može vratiti rukom i kako, odnosno šta je najbolje činiti. Mokri normalno i vrši nuždu.Hvala unaprijed. Alen O: Po svemu sudeći, kod Vaše kuje je došlo do izvale rodnice (prolaps vagine). To je stanje gdje se stijenka rodnice izvrne prema van, poput čarape, pri čemu je najčešće i sama stijenka upalno promijenjena. To se događa u najvećem broju slučajeva kod mladih kuja, koje se nisu parile i tjeraju se, u što se uklapaju i podaci o Vašoj kuji. Prolabirano tkivo može biti različite veličine, što je veće, to je situacija ozbiljnija. Najčešće se prolaps desi pri kraju prve faze spolnog ciklusa, kada je razina estrogena visoka, što se i smatra glavnim uzrokom ove pojave. Osim toga, smatra se da pojavi prolapsa rodnice pridonosi i genetska predispozicija, pojačan intraabdominalni tlak (napinjanje), a javlja se i kao posljedica nasilnog prekida koitusa. Zbog prolabirane mase, mokrenje može biti onemogućeno, što zahtjeva hitnu veterinarsku intervenciju. Prolabirani dio rodnice, u rijetkim slučajevima se može manualno vratiti. Manipulacija sa takvim tkivom mora biti veoma pažljiva jer se, s obzirom da je vani, isušuje i podložno je ozljedama i nekrozama. Prolaps prolazi kada razina estrogena padne, a do tada je presudna higijena prolabiranog tkiva. Ono se treba držati vlažnim i čistim i može se mazati antibiotskim ili antihemoroidalnim kremama. Kuji treba staviti zaštitni ovratnik, kako bi se izbjeglo dodatno samoozljeđivanje. U svakom slučaju, kuju odvedite što prije veterinaru na pregled. Ne preporučujem da bilo što pokušavate sami učiniti. U većini slučajeva, prolaps se vraća sa sljedećim tjeranjem. Generalno, kuje je bolje ne pariti, s obzirom da je prolaps dijelom genetski uvjetovan, a dijelom i zbog toga što može biti izazvan upravo aktom parenja, ukoliko se rano prekine, iz različitih razloga. Kao prevencija, preporučuje se jedino kastracija. Kako jajnici proizvode estrogen, njihovim uklanjanjem, nestaje i glavni uzrok prolapsa.
Franjo Hrgota, dr. med. vet. | 30.03.2015.
Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Moj pas je havanezer star godinu dana. Prije par mjeseci je počela povraćati krv (prisutne su točkice krvi) pa smo je odveli veterinaru kod nas u mjestu te nam je uveo terapiju Peptoranom kroz par dana. To se smirilo i sad se opet ponavlja. Zanima me dali joj mogu ponovno uvesti Peptoran ili koji drugi lijek (Ranital) te koliko dugo da pije? Unaprijed zahvaljujem. S poštovanjem, Iva O: Općenito gledajući, povraćanje (vomitus, emesis) u pasa često prati razna oboljenja. Međutim, povraćanje se ponekad može smatrati i normalnim (fiziološkim) - ako se ono pojavljuje 1-2 puta tijekom desetak dana, a sam ljubimac se pritom ponaša normalno, odnosno nema drugih simptoma kao i prateće kliničke slike koje upućuju na neko od oboljenja. Razlog leži u činjenici da je njihov probavni sustav tako prilagođen da mogu bez nekog većeg naprezanja izbaciti sadržaj iz želuca koji na bilo koji način isti i opterećuje.Stoga, povraćanje može ukazivati na neki od zdravstvenih poremećaja te, kao takvo, može za posljedicu imati različite komplikacije - aspiracijska upala pluća te hipovolemički šok uslijed gubljenja tekućine i elektrolita. Također, tijekom opetovanih povraćanja dolazi i do iritacije sluznice jednjaka, grla i tonzila. Vrlo često uslijed tako nadraženih tonzila dolazi do pojačanog slinjenja ili izlaska bijelog pjenastog sluzavog sadržaja, a sam sadržaj može poprimiti i primjese krvi. Uzroci povraćanja u pasa mogu biti brojni. Najčešće su posljedica hranjenja neprikladnom prehranom, prejedanja, nepodnošenja hrane, nepravilne prehrane (masna hrana, ostaci od ručka, pečeno meso, salame, kobasice...), upale sluznice želuca (gastritis), parazita, stranih tijela, upale sluznice crijeva, stranog tijela u crijevima, zapletaja crijeva, začepa,... Do probavnih poremećaja dovode i metaboličke i hormonalne bolesti (zatajenje bubrega, bolesti jetre, dijabetes, slabije aktivna nadbubrežna žlijezda (hipoadrenkorticizam), hipertireoza, poremećaji elektrolita i acido-bazne ravnoteže) pa čak i strah i fobije. Kod povraćanja ljubimaca dobro je obratiti pozornost na sljedeće: uočiti kada se povraćanje najčešće javlja (ujutro, navečer, prije jela, poslije jela, neovisno o obroku i/ili aktivnostima i sl.), kakav je povraćeni sadržaj (neprobavljena hrana, sluz žute ili bijele boje, pjenasti, sadržaj s primjesama krvi i sl.). Psi povraćaju vodenasti sadržaj redovito samo nakon konzumiranja vode, a ukoliko su previše popili ili je pak voda bila prehladna. No, ako se ipak radi o prozirnom sluzavom sadržaju koji Vaš ljubimac najčešće izbaci u jutarnjim satima, moguće se radi o kroničnoj upali želuca, odnosno gastritisu. Terapija proljeva i povraćanja najčešće obuhvaća, za početak, stavljanje ljubimca na 24h post, odnosno ljubimcu je potrebno tijekom prvih 24h uskratiti hranu, a vodu davati samo u malim količinama. Nakon toga može joj se polako davati kuhane piletine s rižom (bijelo meso bez začina i raskuhana riža s dosta sluzi), ali također ponuđena u više manjih obroka. Osim toga, na tržištu postoji i posebna medicinska hrana namijenjena ljubimcima s probavnim poteškoćama poput Royal Canin "Gastro Intestinal", Eukanuba "Intestinal", Purina "Gastro Enteric", Dr. Clauder's "Intestinal", Animonda Integra Protect "Intestinal", Hill's "i/d",... koju također možete davati Vašem ljubimcu. Ako ljubimac dobro prihvati hranu odnosno prestane povraćati onda joj takve manje obroke možete davati svaka 3 – 4 sata. U slučaju da probavne smetnje potraju duže onda je svakako neophodna infuzija koja se može davati intravenozno ili ispod kože. Tekućina koju životinja dobije oralnim putem odnosno koju popije najčešće nije dostatna budući da se zbog probavnih smetnji ne uspije apsorbirati dovoljna količina. Osim same vode, psu možete dati i neku od otopina za rehidraciju kao što je Royal Canin "Rehydration support" ili Newborn "Hydraboost" koje sadrže i potrebne elektrolite. U terapiji se obično koriste još i antibiotici (ovisno o postavljenoj dijagnozi) te preparati protiv povraćanja (Reglan, Peptoran), isto kao i vitaminski preparati (vitamin C, B kompleks) te probiotici poput Canizyme praška, Florentero paste ili tableta, Floryboost paste koji pomažu u obnavljanju zdrave crijevne mikroflore. U svakom slučaju, savjetujem Vam da se ponovno obratite svojem veterinaru. Isti će biti u mogućnosti, po pregledu ljubimca, odrediti njen zdravstveni status te u skladu s dijagnozom odrediti i usmjeriti terapiju prikladnu situaciji. Također, veterinar će Vas moći dalje usmjeriti po pitanju postizanja, održavanja i zadržavanja zdravlja Vaše ljubimice kao i odgovoriti Vam na sva pitanja.
Dragan Vešović, dr. vet. med. | 26.01.2015.
Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. med. vet., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Molila bih Vas za mišljenje. Imam štene bišona od 5 mjeseci kojeg sam dobila po preporuci veterinara koji mi je po potrebi liječio ranijeg psa (maltezera kojeg je nažalost udario autobus i koji je odmah uginuo). Čim sam dobila štene primjetila sam da se neuobičajeno mnogo češe i o tome sam obavijestila veterinara koji mi je rekao da su ga prijašnje vlasnice mnogo kupale pa da mu je koža suha zbog čega sam prestala da ga hranim Eukanuba granulama (riža i janjetina) pa sam prešla na Hill'sovu hranu sa naznakom Skin support. Međutim, poboljšanja nije bilo. U međuvremenu sam upoznala vlasnike oca mog šteneta i saznajem da je on alergičan na hranu i da je stalno na Royalovoj antialergijskoj hrani. E, tu mene već hvata panika.. kontaktiram tog veterinara koji ostaje pri svojoj tvrdnji da mu je koža suha i da mu dajem lososovo ulje. I to sam uradila i ništa. Agonija traje već dva mjeseca... Trenutno je već dvije sedmice na antialergenic Hill'sovoj hrani... na butini zadnje šape nema dlake, izgrizao ju je... Grize šape i češe uši, bradu njušku.. Ja sam potpuno van sebe. Veterinar mi daje tablete kortikosteroid – Medrol. Nisam ih dala psu, bojim se, ipak je štene. Možete li mi reći Vaše mišljenje o navedenom i da li mogu da mu dajem lososovo ulje ili biotin tablete ili nešto slično radi oporavka dlake dok je na toj antialergijskoj hrani? Jedan veterinar kaže može, a drugi smatra da ne treba jer je možda i na ribu alergičan. Stavljam mu Dermoscent ampule – smijem li i to? Kako da mu pomognem? Koliko dugo smije jesti tu hranu s obzirom da mu kao štenetu treba posebna prehrana? Ako je alergija na hranu kad mogu očekivati prestanak češanja s obzirom da konzumira antialergijsku hranu? Koji bi bili simptomi neke druge vrste alergija ako nije na hranu?Hvala unaprijed! Saša O: Alergije su česti problemi koji se javljaju u pasa, bez obzira na njihovu dob, veličinu, spol ili pasminu. Alergija predstavlja neuobičajen i neprimjeren odgovor kao i reakciju organizma i imunološka sustava na različite okolišne čimbenike. Naime, preosjetljivi organizam kada dođe u kontakt s alergenom, koje pas udahne, pojede ili s njima dođe u kontakt na neki drugi način, reagira reakcijom s prisutnim simptomima. Simptomi mogu biti lokalizirani na jednom organu ili organskom sustavu ili opći. Lokalni simptomi su najčešće povezani s mjestom kontakta alergena i preosjetljivog organizma ili putem koji je alergen ušao u preosjetljivi organizam. Alergijski odgovori mogu utjecati na kožu psa, izazivajući svrbež; sluznicu dišnih prohoda, izazivajući kihanje, kašljanje i otežano disanje; sluznice želučano - crijevnog sustava, izazivajući povraćanje ili proljev. Uzroci pak preosjetljivosti, tzv. alergeni, mogu biti različitog podrijetla. Tako, najčešće su uzrok pojedini elementi prisutni u hrani, ali i bilo koje druge tvari iz same okoline ljubimca (trave, pelud, sredstva za održavanje čistoće prostora, buhe, grinje,...). Sama alergija se najčešće razvija tijekom života. Naime, psi se ne rađaju s alergijom, već je mogu razviti nakon učestalog izlaganja osjetljivog organizma određenom alergenu. Često je vrlo teško postaviti točnu dijagnozu alergije. Naime, za dijagnostiku bi bilo potrebno točno utvrditi na što je ljubimac preosjetljiv te po mogućnosti ukloniti ili maksimalno reducirati kontakt ljubimca s istim. Iz tog razloga, danas se sve više koriste klasični alergološki testovi. Preduvjet potvrde preosjetljivosti na hranu je isključivanje drugih uzroka problema na koži, kao što su alergijski dermatitis na ubod buhe, upala analnih žlijezda, invazije crijevnim parazitima, kožne parazitarne ili gljivične infekcije (šuga, demodikoza, mikosporoza, trihofitoza), atopični dermatitis, hormonalni poremećaji (uvjetovani poremećajima hormona štitnjače najčešće)... Kod sumnje na alergiju na hranu najčešće se proporuča kroz period od dva do tri tjedna hranjenje isključivo medicinskim hipoalergijskim hranama (Purina Hypoallergenic, Royal Canin Anallergenic ili Hypoallergenic te Eukanuba Dermatosis) i već prema stanju, u prehranu dodati dodatke prehrani bogate nezasićenim masnim kiselinama (Brit Care Salmon Oil, Dr. Clauders Ulje lososa, Vetoquinol Dermanorm kapsule ili ulje, Canina Dermcaps, Anivital Caniderm ili Supplexan Dermafit dog) pa, ukoliko bi se simptomi lagano smirivali nastavak istom prehranom kroz period od 8-12 tjedana. Naime, hranjenje kroz navedeni period osigurava dovoljno vremena kod ljubimca da njegov organizam vlastitim snagama "očisti" svoj organizam od prisutna alergena, prilikom čega bi trebalo apsolutno ukloniti sve druge dodatke, kao što su poslastice, dodaci sa stola, miješanje s drugom hranom,... Naravno, svježa voda mora ljubimcu biti stalno dostupna. Riblje ulje općenito se može dodavati kod hranjenja hipoalergijskim hranama jer ih i same sadrže u svome sastavu kao bogat izvor nezasićenih masnih kiselina. One imaju snažan metabolički učinak na koži i potpomažu bržem oporavku. No, vjerojatno ste preporuku o izbjegavanju ovakvog dodatka dobili od kolege koji želi u potpunosti isključiti alergen iz hrane i provesti eliminacijsku dijetu, što u konačnici može dati i brže rezultate. Ujedno, moram napomenuti kako su takve medicinske hrane pomno pripravljene i kao takve prilagođene da s jedne strane samom ljubimcu osiguraju sve potrebito s nutritivnog stajališta, bez obzira na dobnu kategoriju, a s druge strane da dodatno ne potenciraju preosjetljivost. Dakle, hranjenje hipoalergenskom hranom i štencima osigurava optimalnu hranjivost. Što se tiče apliciranja Dermoscent ampula Vašem ljubimcu, u svakom slučaju preporučljivo je, radi bržeg oporavka kože. Dermoscent potpomaže obnavljanje kože, te kožu rehidrira, jača se integritet kože a uz dezodorirajući učinak ograničava se nekontrolirano linjanje i gubitak dlake. Idealan je i proizvod za smanjivanje učestalosti kupanja te time predstavlja multifunkcionalnu njegu kože. Svakako slijedite uputu o tjednoj aplikaciji ampule kroz minimalno dva mjeseca kako bi se u potpunosti mogao vidjeti učinak. Mišljenja sam kako bi trebalo ozbiljnije pristupiti pronaženju uzroka problema u Vašeg ljubimca. Naime, ukoliko je prvotno mišljenje o prečestoj upotrebi šampona za kupanje koji nije za tu namjenu bilo točno, uz dodatke prehrani i medicinsku hranu stanje se trebalo značajnije popraviti u periodu od dva mjeseca. Također, učestali razlog kod malih pasmina pasa može biti i psihičke prirode, o čemu možete više pročitati u odgovoru kolege Dragana Vešovića, dr.med.vet., objavljenom pod naslovom Pas čupa dlaku i prekomjerno liže šape - alergija ili psihičko stanje. Savjetujem Vam da načinite specijalistički dermatološki pregled na Klinici za unutarnje bolesti Veterinarskog fakulteta kako bi se pronašao uzrok promjena na koži i poduzela ciljana terapija. Prilažem Vam i broj telefona kako bi mogli dogovoriti termin pregleda: 01/ 2390 -350. Osim navedenoga, iznimno je važno voditi računa o redovitoj zaštiti od vanjskih parazita tretiranjem sredstvima koja imaju repelentno (odbijajuće) djelovanje jer pojava samo jedne buhe može značajno komplicirati stanje na koži. Također, moram napomenuti kako je dijagnostika dermatoloških bolesti vrlo zahtjevna i dugotrajna, uključuje i pretragu kože, dlake i potkožnog tkiva, a sve sa ciljem otkrivanja uzroka patološkoj pojavi kako bi u konačnici došlo do izliječenja bolesti. Isto tako, liječenje kožnih bolesti ponekad traje iznimno dugo (i do 6 mjeseci), ovisno o inicijalnom uzroku, pa je potrebna velika upornost i strpljivost.
Zdravka Rumiha, dr. med. vet. | 07.04.2015.
Odgovara: Dragan Vešović, dr. med. vet., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam staforda od 8 godina koji je najveća razmažena beba na svijetu, i teško prolazi kroz bolest koju ima. Naime, dijagnosticiran mu je "Ascites" i nakuplja mu se voda u trbušnoj šupljini, a veterinari nisu uspjeli do sada pronaći uzrok. Srce je navodno u redu, bubrezi i jetra super, krvna slika odlična. Bio je na operaciji i nakon nekoliko punktiranja izvadili su mu vodu do kraja, ali nakon oporavka (ima već 2 tjedna od operacije) se počeo jako čudno ponašati. Ne pije vodu, promjenili smo mu više vrsta hrane, manje-više svaki put kad pojede povrati... Nakon operacije su dali nekakvo tkivo na analizu i sada čekamo na rezultate, oni sumnjaju da je u pitanju želudac ili crijeva. Moje pitanje je što raditi vezano za povraćanje i to što ne pije vodu? Veseo je on i sve, ali strah me svaki put kada povraća jer čudno se ponaša na trenutke. To je moja beba, ja bih da mu bude dobro. Bilo kakav savjet je dobrodošao. Hvala. Igor O: Poprilično teško mi je odgovoriti na Vaše pitanje. Naime, prikladna medicinska prehrana se određuje u skladu s postavljenom dijagnozom. Na takav način je moguće potpomoći organizmu u liječenju i eventualnom izlječenju, a da se pritom ciljani organi ili organ dodatno ne opterećuju, odnosno da pogodovno djeluju na njihovo ozdravljenje. Općenito gledajući, ascites predstavlja abnormalno nakupljanje tekućine u trbušnoj šupljini. Tekućina se može nakupljati u većoj ili manjoj količini rezultirajući povećanjem obujma trbuha. Ascites nastaje istjecanjem tekućine u trbušnu šupljinu iz krvnih žila, limfnih žila ili unutarnjih organa. Ascites je uzrokovan hipoalbuminemijom ili smanjenom razinom albumina u krvnim žilama kod ozbiljnih jetrenih bolesti, bolesti srca i perikarda, traume, peritonitisa, poremećaja u zgrušavanju krvi, bolesti limfnih organa, opstrukcija jetrene ili kaudalne vene, tumora. Ovdje je bitno napomenuti da je ascites kompleksan zdravstveni problem te da on predstavlja simptom oboljenja, a ne uzrok. Iz toga razloga, rješavanju problema se pristupa iz nekoliko smjerova. Naime, najprije je potrebno provesti kompletan klinički pregled, kompletnu krvnu sliku i biokemiju krvi, identificirati o kakvom se sadržaju radi (identifikacija stanica nakupljene tekućine),... Najvažniji faktor u liječenju ascitesa je određivanje brzine razvitka ascitesa i kliničko zdravstveno stanje ljubimca. Ako se ascites sporo razvija, a ljubimac relativno dobrog zdravstvenog stanja, hitno liječenje (u pravilu) nije potrebno. No, ako se ascites brzo razvija, često je povezan i sa slabošću ljubimca, indiciran je hitan posjet veterinaru. Liječenje se provodi ovisno o stanju ljubimca i to: - Terapeutska punkcija trbušne šupljine - velika količina tekućine u trbušnoj šupljini vrši pritisak na dijafragmu što dovodi do otežanog disanja (kompresija plućnog tkiva sadržajem iz trbušne šupljine). No, kod ovog zahvata nije poželjno u potpunosti ukloniti svu nakupljenu tekućinu jer navedeno dovodi do suprotnog učinka - gubljenje prevelike količine tekućine dovodi do promjena u homeostazi tekućina i šoka. Iz toga razloga su potrebne opetovane punkcije. - Diuretici - lijekovi koji potiču izlučivanje vode iz tijela. U tu se svrhu najčešće propisuje Fursemid ili Lasix. Njihovom primjenom, tekućina se izlučuje putem urina. Međutim, kako su diuretici najučinkovitiji u uklanjanju tekućine iz mekih tkiva, a ne iz tjelesnih šupljina, njihov učinak u slučajevima ascitesa je ograničen. - Nadoknada kisika kod onih životinja kod kojih je otežano disanje. Nadoknada se vrši sve dok se dio tekućine iz trbušne šupljine ne ukloni. - Nagli nastup ascitesa ponekad zahtijeva intravenoznu nadoknadu tekućina kako bi se održala perfuzija tkiva i liječio šok životinje. Ako se utvrdi niska razina ukupnih proteina (uslijed niske razine albumina u krvi), daju se koloidne tekućine (tekućine koje povećavaju osmotski tlak plazme) kako bi se usporilo stvaranje tekućine u trbušnoj šupljini. Ako se posumnja na infekciju, intravenozno se apliciraju antibiotici, a po potrebi, je moguće obaviti i kirurški zahvat. Zbog svega gore navedenog, savjetujem Vam da se po ovom pitanju ipak obratite svojem veterinaru, koji raspolaže s povijesti bolesti ljubimca te koji i provodi liječenje istog.
Dragan Vešović, dr. vet. med. | 06.05.2015.
Odgovara: Dragan Vešović, dr. med. vet., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Da li se smiju snimati kukovi kuji koja je u tjeranju? Radi se o labradorici koja ima tri i po godine i željela bih je pariti. Tjeranje je tek započelo. Unaprijed zahvaljujem na odgovoru. Srđana O: Poprilično teško je odgovoriti na Vaše pitanje. Naime, prije su postojala mišljenja koja su dovodila u pitanje točnosti nalaza učinjenih tijekom samog estrusa. Tako, postojali su slučajevi utvrđene pojačane zglobne labavosti (subluksacije) uzrokovane varijacijama u djelovanju kao i koncentracijama hormona. Posljedično, postojala je vjerojatnost da će nalaz nastao slikanjem za vrijeme estrusa biti ne-precizan. U tu korist govori i stav ortopedske zaklade za životinje (OFA - Orthopedic Foundation for Animals) iz SAD koja se i očitovala po ovom pitanju. Tako, OFA savjetuje da se radiografsko snimanje mora provoditi najkasnije 1 mjesec prije ili najranije 1 mjesec poslije samog tjeranja ljubimca. Također, u svrhu što točnijeg utvrđivanja stanja zdravlja kukova, trebalo bi radiografsko snimanje upotpuniti procjenom općeg stanja životinje kao i kondicijom (stupnjem fizičke aktivnosti) ljubimca. Ovdje je bitno napomenuti da provedene znanstvene studije nisu potvrdile prije navedenu tezu. Zbog toga, kao i zbog mnogih drugih razloga, danas se sve više koriste PennHIP metode rendgenske pretrage utvrđivanja labavosti kukova. Dokazano je da ova metoda predstavlja najtočniju metodu procjene stanja kukova te je najmanje pod utjecajem različitih drugih čimbenika (kondicija životinje, estrus,...) koje mogu alterirati sam nalaz. Više informacija o ovoj metodi možete dobi na adresi svojeg veterinara ili na Zavodu za rendgenologiju Veterinarskog fakulteta u Zagrebu, Heinzelova 55.
Dragan Vešović, dr. vet. med. | 05.05.2015.
Odgovara: Albert Finta, dr. med. vet., Pet centar, Našička 144, Zagreb P: Imam maltezera (mužjak) starog 5 godina. Zadnjih nekoliko dana primjetio sam da kada pas zalaje počne istovremeno bolno cviliti i podigne prednju lijevu nogu u zrak. Ne znam da li ste već imali slična iskustva a ako jeste molio bih Vas za savjet. Uz srdačan pozdrav unaprijed zahvaljujem. Krešimir O: Simptomi koji navodite mogu biti bezazleni te upućivati na način privlačenja pažnje, no ne treba isključiti postojanje nekakvog patološkog procesa kojeg svakako treba riješiti kliničkim pregledom. Postoji mogućnost akutne boli u abdomenu, praćeno naglim i žestokim bolovima trbušne stijenke i ostalim simptomima i znacima, što upućuje na oboljenje jednog ili više organa u abdomenu (akutna upala želuca, torzija želuca, maligni proces, upala jetre, upala gušterače, bubrežne kolike, upala pluća, oboljenje kralježnice). Također, postoje stanja koja u kratko vrijeme dovode do upale potrbušnice i kliničke slike akutnog abdominalnog zbivanja, a lepeza mogućih uzroka je vrlo široka. Točan uzrok cviljenja i podizanje noge može se utvrditi samo pregledom psa i dijagnostičkim postupcima, a sukladno tome i određivanje adekvatne terapije, ukoliko bude potrebna.
Albert Finta, dr. vet. med. | 12.06.2015.
Odgovara: Silvija Havrle Lovrić, dr. med. vet., Pet centar, Ulica kralja Petra Svačića 61, Osijek P: Molila bih Vas da mi preporučite neki šampon i balzam koji se koristi kod alergičnih pasa. Imam bišona od 8 mjeseci koji ima veliki problem sa češanjem. Trenutno je na rojalovoj antialergijskoj hrani i to već skoro dva mjeseca, ali češanja ima i dalje. Smeta ga kupanje sa šamponom. Nakon toga još više se češe pa iz tog razloga molim za savjet. Takodje da mi preporučite još neko sredstvo koje bi moglo pomoći. Da li se preporučuje kod alergija u psa davati kalcijum? Hvala Vam! Sanja O: Atopijski dermatitis je kronična upala kože koja se javlja kao posljedica preosjetljivosti imunološkog sustava životinje na tvari iz njenog okoliša. Atopija/atopijski dermatitis najčešće se javlja sezonski pa je u toplom dijelu godine najčešći alergen, pelud trava i drugih biljaka, a u hladnoj sezoni kućna prašina, odnosno grinja Dermatophagoides farinae iz kućne prašine. Smatra se da je bolest nasljedna i javlja se obično u dobi između 6 mjeseci i 3. godine života. Najizraženiji simptom koji vlasnik uoči kod atopične životinje je izuzetno jak svrbež (pruritus). Klinička slika atopije u pasa može se očitovati lizanjem šapa, čestim upalama uha (otitis externa), svrbežom lica ili generaliziranim svrbežom po cijelom tijelu. Prvi simptomi bolesti mogu se pojaviti na sluznici nosa i očiju (serozni rinitis i konjuktivitis) ,a zatim nastaje upala kože u području ispod pazuha, između stražnjih nogu po koži abdomena i skrotuma. Životinja se češe pri čemu izaziva oštećenja kože na koja se mogu nadovezati sekundarne bakterijske ili gljivične infekcije. Često je klinički nemoguće razlikovati atopijski dermatitis od alergija na hranu jer se obje bolesti očituju istim kliničkim simptomima. Smatra se da je alergični pas senzibiliziran na više alergena pa se i alergija na hranu smatra jednim od uzroka atopičnog dermatitisa. Dijagnoza atopijskog dermatitisa kod pasa temelji se na kliničkim simptomima i anamnestičkim podacima. Prije postavljanja dijagnoze važno je isključiti alergijski dermatitis na ubod buha te šugu i demodikozu. Važno je da vlasnik odmah na početku shvati da je izlječenje atopijskog dermatitisa vrlo rijetko. Smatra se da atopijski dermatitis ima genetsku osnovu koja se ne može kontrolirati. Uloga vlasnika u držanju atopije pod kontrolom je vrlo važna. Ukoliko vlasnik ne slijedi savjesno i predano postupke koje je propisao veterinar, vlasnik je najčešće i glavni uzrok pogoršanja ili neuspjeha u kontroliranju stanja. Nema dobrog tretmana atopijskog dermatitisa bez dobrog razumijevanje i poštivanje postupka kontrole od strane vlasnika. Kod vrlo blagih oblika atopijskog dermatitisa koji ne stvaraju previše nelagode, upotreba lijekova ne mora biti nužna. Higijenske i preventivne mjere mogu biti dovoljne za liječenje u mnogim blažim slučajevima. Mjere uključuju stalnu kontrolu buha tijekom cijele godine insekticidnim ampulama, zatim redovito četkanje i redovito kupanje hipoalergijskim šamponima. Važno je pripaziti da se kupanje ne sukobljava s kontrolom buha jer kupanje psa može umanjiti djelovanje proizvoda za kontrolu invazije buhama. Kvalitetna superpremium hrana ili veterinarske dijete, bitan je faktor u kontroli zdravstvenog stanja. Kontrola pruritusa provodi se s preparatima za lokalnu primjenu i preparatima za sustavnu terapiju kao što su antihistaminici, esencijalne masne kiseline, steroidi, ciklosporini i imunoterapija. Oralna primjena esencijalnih masnih kiselina (Omega - masnih kiselina) može pomoći u kontroli svrbeža, ali zahtjeva 8-12 tjedana terapije prije nego što se postigne povoljan učinak. U ljekarnama Pet centra dostupno je više različitih preparata koji sadrže omega masne kiseline u obliku ribljeg ili biljnog ulja te mekanih dražeja. U kombinaciji s antihistaminicima ili glukokortikoidima, esencijalne masne kiseline pokazuju sinergističko djelovanje. Šamponi za ublažavanje svrbeža koje možete pronaći u ljekarnama Pet centra su ICF Clorexyderm šampon, Dermazyme šampon, Dermilen šampon, Dermoscent Atop šampon i Efa šampon te Ingenya Šampon s čajevcem i propolisom.Osim šampona, možete pronaći i Leniderm pjenu sa zobenim mlijekom za ublažavanje svrbeža. Opširnije o atopiji sam pisala u prijašnjem odgovoru, pod naslovom Alergija i atopija (atopični dermatitis) - terapija medicinskom hranom.
Silvija Havrle Lovrić, dr. vet. med. | 11.06.2015.
Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. med. vet., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam kuju maltezera koja je skotna 45 dana. Jutros je dobila iznenadni napad kašlja te sam je odvela kod veterinara, koji je konstatovao da ima "Zarazni kašalj" i predložio prekid skotnosti jer po njemu zarazni kašalj znači sigurnu smrt za štence. Da li postoji neki način da štenci prežive ili je najbolje, kao što moj veterinar kaže, da prekinemo skotnost? Da li bi prekid skotnosti mogao da bude opasan po kuju i kako se vrši?Hvala unapred. Jovana Što je zarazni kašalj kod pasa i što je uzrokuje? O: Pretpostavljam da je Vaš veterinar mislio na bolest poznatu i pod nazivom "kašalj čopora" ili "kennel cough". Adenovirusna infekcija pasa ili kašalj čopora (kennel cough) ili traheobronhitis je izrazito kontagiozna zarazna bolest pasa koja može poprimiti oblik zatvorene epizootije, a uzrokuje je najčešće pseći adenovirus serotip 2, koji je vrlo sličan uzročniku zaraznog hepatitisa psa koji je tipiziran kao pseći adenovirus serotip 1. Naime, bolest je multikauzalne etiologije, te se kao uzročnici navode pseći koronavirusi, pseći adenovirusi, pseći parainfluenza virus, uzročnik štenećaka ili bakterija Bordetella bronchiseptica. Kako se prenosi? Bolest je dobila naziv po činjenici da se jako brzo širi između pasa, kao što je i slučaj s čoporom. Također, bolest se često pojavljuje u gradovima, i to u parkovima gdje dolazi do kontakta mnogih ljubimaca. Šmrcanjem i kašljanjem bolesnih životinja, uzročnik se širi. Širenje uzročnika moguće je i direktnim kontaktom, odnosno, preko kontaminiranih površina. Inkubacija traje od 3-5 dana. Simptomi zaraznog kašlja kod pasa Simptomi bolesti su suhi kašalj, lagano povišena temperatura, neznatna inapetencija, upala i edem grkljana, ždrijela i dušnika. Neki psi mogu imati upalu pluća i konjuktivitis. Takvi simptomi mogu trajati 10-20 dana te se ponavljati pri različitim stresnim situacijama. Koliko traje bolest? S obzirom na multikauzalnu prirodu ove bolesti i uz snažan imunitet te činjenicu kako bolest, ukoliko ne dođe do komplikacija stanja, prolazi kroz 10-tak dana, u pojedinim slučajevima i sa kujom i sa štencima je sve u redu. Kada treba biti zabrinut oko zaraznog kašlja kod psa? No, zabrinutost postoji ukoliko je infekcija uzrokovana herpes virusom što može biti kobno za štence. Isto tako, iako nerijetko štenci budu izloženi zaraznom kašlju tek nakon rođenja, spadaju u rizičnu skupinu za oboljenje jer su oslabljenog imunosnog statusa. Iz razloga što isto vrijedi i za skotne kuje, za očekivati je teži oporavak od bolesti i unatoč poduzetoj terapiji na vrijeme. Općenito se smatra kako bilo koja teža bolest može biti fatalna za gravidnost. No, možda ćete o rizicima morati još podrobnije raspraviti sa Vašim veterinarom. Naime, u veterinarskoj ambulanti se mogu provesti dodatne mikrobiološke pretrage na uzročinke zaraznog kašlja te na osnovu nalaza procijeniti što je najbolje učiniti u svrhu osiguravanja optimalnog zdravlja kuje i/ili štenaca te donijeti ispravu odluku. Više o zaraznom kašlju kod pasa pročitajte ovdje. Više o metodama prekida skotnosti u kuja možete pročitati u već ranije objavljenom odgovoru kolegice Sonje Vojnović, dr.med.vet., na stranici Pet centra pod naslovom Neželjeno parenje i mogućnost skotnosti / Prekid graviditeta kod kuja.
Zdravka Rumiha, dr. med. vet. | 12.06.2015.
Odgovara: Dragica Nemeš, dr. med. vet., Pet centar, Našička 144, Zagreb P: Imam njemačkog ovčara, mužjak starosti 7 godina. Na zadnjoj lijevoj nozi mu se pojavila izraslina veličine lješnjaka kao što možete vidjeti na slikama koje vam šaljem. Pas je 25.05.2015. imao rane na vratu, veterinar je predpostavio da se radi o krpeljima te mu je dao injekcije: Imizol 2ml, Dexametazo 4 ml, Cefalosporin 2 ml. Te sam psu 8 dana davao tablete antibiotike Klavocin Bid 500 mg (Amoksicilin i Klavulanska kiselina), davao sam mu 500 mg na 24 sata. Pitanje: ova izraslina na psu nema ranu, niti se šta gnoji. O čemu se radi, da li je u pitanju tumor ili nešto drugo? Da li pod hitno treba odrstraniti ili pratiti vremenom da li će se širiti? Molim vas za što brži odgovor. Zahvaljujem. O: Nastalo stanje na nozi Vašeg psa može biti različite etiologije. Stvarno stanje moguće je utvrditi jedino kliničkim pregledom. Stoga, mogu Vam samo navesti moguća stanja koja mogu biti u pitanju. Kada je riječ o kvržicama na koži, treba napomenuti da se u pasa javljaju i kvržice kancerogene prirode – epitelijalne novotvorevine (papilloma, keratoacanthoma), novotvorevine u folikulima dlake (trichoepithelioma, pilomatrixoma), novotvorevine žljezdi lojnica (adenomas, epitheliomas), epidermoidne ciste, folikularne ciste, xanthoma, hygroma,...), kao i one nekancerogene prirode (apscesi, ciste, bradavice, inficirani dlačni folikuli, hematomi).U pasa se najčešće javljaju lipomi, kao kvržice na koži ili ispod kože. Mekane su, okruglaste, bezbolne mase, obično prisutne ispod kože, no ponekad se prošire između vezivnog u dublja tkiva i mišiće i obično su benigni. Moguće je nakupljanje gnoja na koži u obliku pustula (gnojni mjehurić), furunkula (čir dlačnog tobolca) ili karbunkula (čir nastao stapanjem više furunkula). Također, moguće je da se radi o cisti, hematomu i o inficiranom dlačnom folikulu, o apcesu (nakupljanje gnoja u novostvorenoj šupljini). Prave ciste obično su folikularne ciste ili epidermoidne (ciste lojnih žlijezda) u većine pasa. Ovo su ciste benigne naravi, a kompletnim odstranjenjem više se ne javljaju. U pasa koji su skloni stvaranju cista, a naročito onih epidermoidnih, prisutne su uvijek. Potrebno je kod pregleda psa ustanoviti pokretljivost zgloba i navedene noge te bolnost i temperiranost otekline. Također, treba znati da li pas liže izraslinu odnosno da li je primjećuje. Kod opipa same otekline treba obratiti pozornost da li je tvrde ili meke ili frukturirajuće konzistencije. Prema tome nalazu, ako je oteklina toplija od okoline, bolna na dodir, a smanjena je pokretljivost zgloba i prisutno je šepanje dalo bi se zaključiti da je vjerojatno u pitanju upala. Može nastati uslijed ozljede i infekcije. Ako je izraslina netemperirana, bezbolna i ne utječe na hod, vjerojatno je u pitanju tumorozna tvorba. Potrebno je ustanoviti i opće zdravstveno stanje psa, da li je smanjen apetit, pije li vodu, da li je promijenjeno ponašanje i da li šepa. Treba obaviti rtg pregled noge kako bi se vidjelo pravo stanje zahvaćenog područja. Ako oteklina nema indikaciju brzog rasta, nego je iste veličine, a pas se pritom uobičajno ponaša, nije neophodno žuriti s kirurškim zahvatom. Sve suprotno bilo bi indikacija za zahvat. O hematomu i apcesu pisao je detaljnije moj kolega, na stranici Pet centra, pod naslovom Oteklina na tijelu psa - hematom, apsces. Liječenje ovisi o uzroku. Antibiotska terapija je gotovo uvijek neophodna jer na taj način eliminiramo sekundarnu infekciju baktrerijama. Potrebno je psa odvesti veterinaru na pregled kako bi se postavila točna dijagnoza i na osnovi toga provela primjerena terapija i daljnji tijek liječenja.
Dragica Nemeš, dr. med. vet. | 10.06.2015.
Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. med. vet., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Kod psa mi je dijagnosticirana uremija sa trenutno visokim procentom uree. Prošli tjedan je pas bio jako loše jer sve do tada i nismo znali o čemu se radi. Nakon što je krenuo uzimati Ipakitin i nakon što je počeo da jede Renal hranu, kada mu se vratio apetit, pas je bolje i djeluje kao zdrav, mada i dalje nalazi pokazuju visok stepen uree. On je faktički tek zadnja dva dana počeo uzimati Renal hranu u punom kapacitetu kada mu se vratio apetit. Prvo je povraćao i kad bi mu se dala injekcija protiv povraćanja, da bi kasnije povraćanje prestalo ukoliko bise dala injekcija. Sinoć je prošlo prva 24h sata bez ikakvog medikamenta, a i bez povraćanja. Moje pitanje glasi otprilike ovako: osim ove hrane šta još preporučujete psu da jede u ovakvim situacijama. Želja mi je da pas što duže živi sa što boljim kvalitetom života, dokle god je to moguće. Iako je urea i dalje visoka osjetan je pad kreatina u odnosu na prve nalaze. Hvala Vam unaprijed na odgovoru. Srdačan pozdrav, Zlatan O: Općenito o uremiji pasa i prehrani bubrežnih pacijenata možete pročitati pod naslovom Uremija / Prehrana pasa s bolestima bubrega. Prije svega, treba naglasiti kako dijeta ima veliku važnost u liječenju problema sa bubrezima. Općenito se provođenje liječenja može podijeliti u dvije faze. U prvoj fazi važno je "pokrenuti" bubrege i to velikom količinom infuzijske tekućine, koja bi trebala "ispirati" bubrege i potaknuti funkciju bubrežnih stanica. Već u ovoj prvoj fazi važna je i adekvatna prehrana. Osim toga, daju se lijekovi za kontrolu povraćanja i proljeva, kao i drugi lijekovi, ovisno o tome da li je poznat uzrok zatajenja. Ova prva faza u terapiji bubrežnog zatajenja ima nekoliko mogućih ishoda: prva mogućnost je povratak bubrega u funkciju u toku nekoliko tjedana ili više mjeseci; druga mogućnost je da bubrezi funkcioniraju samo u vrijeme provođenja terapije, a kada terapija prestane, bubrezi ponovo gube funkciju; treća mogućnost je da je bubrežna funkcija nepovratno izgubljena. Druga faza u provođenju liječenja je koncentrirana na održavanje rada bubrega koliko god je to moguće duže. U tom smislu, veoma važno je provođenje adekvatne dijete koja je bazirana na niskoj razini proteina i fosfora. Redovne kontrole krvi su neophodne, osobito s obzirom na razinu fosfora jer njegove visoke koncentracije će izazvati letargiju i gubitak apetita te brže propadanje preostalog bubrežnog tkiva. Kada se razmišlja o namirnicama koje bi se mogle upotrijebiti u prehrani bolesnih pasa, uvijek se mora imati na umu nekoliko kriterija, presudnih za uspjeh liječenja. Prije svega, količina proteina mora biti ograničena, ali s druge strane, ti proteini moraju biti visoko kvalitetni. Razina fosfora mora biti niska, a količina masti u početku ograničena uz postupno povećavanje. Svježa čista voda trebala bi uvijek biti dostupna, a bilo bi dobro da je dostupna voda filtrirana, odnosno sa smanjenim udjelom minerala. Namirnice koje se uobičajeno preporučuju kao izvor kvalitetnih proteina su jaja i jetra pri čemu treba napomenuti kako žumanjak sadrži dosta fosfora i treba ga davati manje u odnosu na bjelanjak. No, tretman i eventualna upotreba određenih namirnica u velikoj mjeri ovise o tome postoji li višak minerala poput kalija i natrija. Ipak, najjednostavnije je očuvati vitalnost i produžiti životni vijek ljubimca bubrežnog bolesnika pomoću gotovih veterinarskih dijetnih hrana što je i klinički dokazano. Vrlo je važno ne davati psu grickalice, koje obično sadrže visoku količinu natrija koja može biti štetna za psa. Normalna hrana za pse ima visoku razinu natrija, kao i mliječni proizvodi, grickalice, sezonsko i konzervirano povrće (osim ako nije na ambalaži navedeno da su bez soli). Poneki pseći kolačić možete priuštiti ljubimcu, ali samo jednom tjedno i to uz kontrolu vrijednosti kreatinina i uree.
Zdravka Rumiha, dr. med. vet. | 03.06.2015.
Odgovara: Franjo Hrgota, dr. med. vet., Pet centar, B. Gumpca 32, Pula P: Imam 2 šteneta američkog staforda, stari su 45 dana, mužjak i ženka. Mužjak tu i tamo se zna početi tresti malo,al zaigran je jede normlano kolko mu god das i sve pa me zanima što bi to moglo biti... On se više trese nego njegova sestra, a i ona zna pomalo nekad. Trebam li otići veterinaru?Ne znam što da radim, možda je nešto ozbiljno.Antonio O: U većini slučajeva, kratkotrajno, prolazno tresenje ne predstavlja problem. Štenci, kao i odrasli psi, mogu se tresti kada su zaigrani i sretni, međutim tresenje može biti i simptom drugačijih stanja. Npr. kod hipoglikemije, kada razina glukoze u krvi opada, što nije rijetko kod štenaca jer imaju intenzivniji metabolizam od odraslih pasa, a imaju i slabiju sposobnost deponiranja energije (zbog čega trebaju jesti češće od odraslih pasa). Također, u okolnostima stresa, kada su tjeskobni, psi se mogu tresti ali i kod intenzivnijih emocija ili općenito kod iscrpljenosti. Ne treba zaboraviti ni jednostavnu činjenicu da se psi tresu kada im je hladno. Što se tiče ozbiljnijih stanja, odnosno bolesti, tresenje prati trovanja, bolesti bubrega, Adisonovu bolest i, nespecifično, još mnoge druge bolesti. Zbog toga, kao najbolju opciju, preporučujem da posjetite svojeg veterinara, kako biste uklonili sve nedoumice.
Franjo Hrgota, dr. med. vet. | 24.06.2015.
Odgovara: Martina Petrović, dr. med. vet., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Moj maltezer star 6 mjeseci je pojeo nekoliko voćnih napolitanki (bez čokolade) pa me zanima moram li se javiti veterinaru ili nešto drugo poduzeti. Također, u posljednjih 24 sata nije obavio veliku nuždu pa me zanima mogu li te dvije situacije biti povezane. Nadalje, dio obitelji je otišao na odmor pa me znima može li izostanak velike nužde piti povezan s tom situacijom?S poštovanjem, Bruno O: Kako su keksi (napolitanke i slični proizvodi za ljudsku prehranu) načinjeni od ugljikohidrata (pšenica kao osnova za brašno), moguće je da uzrokuju probavne probleme u Vašeg štenca jer općenito nisu osobito probavljivi u pasa. Svakako je za preporučiti da Vašem ljubimcu ukinete davanje ovakvih poslastica jer svojim sastavom ne odgovaraju potrebama i probavi pasa. Vašem štencu možete ponuditi neke od brojnih poslastica koje su namijenjene baš za štence i koje su sličnog oblika i teksture kao i obični keksi, a svojim sastavom ne narušavaju probavu u pasa. Savjetujem Vam da pratite stanje vašeg štenca - ponašanje, zaigranost, zainteresiranost za okolinu, apetit i naravno izbacivanje ekskremenata. Ukoliko i tijekom današnjeg dana Vaš ljubimac ne bude imao stolicu, savjetujem Vam da s ljubimcem posjetite svoga veterinara radi detaljnijeg pregleda, a i samim time da mu se ukoliko bude potrebno pruži odgovarajuća terapija
Martina Petrović, dr. vet. med. | 24.06.2015.
Odgovara: Dragan Vešović, dr. med. vet., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam mješanku posavskog goniča i labradora, staru 1 godinu i 9 mjeseci. Sterilizirana je i ima 3 kg viška i trenutno je na dijeti (prema preporuci veterinara). Do sada je najnormalnije izlazila i ulazila u auto, no prije 20-ak dana je kod skoka iz auta jako zacvilila. Ponovilo se isto još jednom. Nakon toga ja sam je spuštala i dizala u auto. Već onda je najnormalnije trčala i skakala s drugim psima, no isključivo kod ulaska/izlaska iz auta čulo se cviljenje. Kako je već prošlo 2-3 tjedna, a ona ne pokazuje poteškoće u skakanju i trčanju pokušala sam da opet izlazi/ulazi u auto sama. Više to ne želi... Da li postoji mogućnost da više ne želi od straha jer je zapamtila da ju je prošli put zabolilo, ili je moguće da neovisno što normalno trči i skače okolo skok iz auta joj zadaje neku bol? Što bi to moglo biti, odnosno na kakve pretrage ako je potrebno bi je trebala voditi?Hvala unaprijed. Martina O: Hvala Vam na ukazanom povjerenju, no poprilično teško mi je na ovakav način točno odrediti što je posrijedi s Vašom ljubimicom. Naime, simptomi koje opisujete i koji su se pojavili prilikom ulaska/izlaska iz automobila mogu biti povezani s lokomotornim sustavom (hrskavice, zglobovi, tetive, ligamenti, zglobne čahure,...), kralješnicom (kralješnički diskovi, osteofiti, ...), neurološki problemi,... Sve prije navedeno može prouzročiti trenutnu pojavu boli i posljedično razvijanje antagonizma ljubimca prema određenoj radnji (akciji) koja je i povezana s pojavom boli. Stoga, savjetujem Vam da se s ljubimicom uputite kod svojeg veterinara. Isti će pregledati ljubimca kao i s dodatnim pretragama (npr. rentgen, dijagnostičke injekcije, CT, MRI,...) utvrditi ishodište problema. Po postavljenoj dijagnozi, odredit će se najprikladniji način tretiranja postojećeg stanja kao i odgovoriti Vam na sva pitanja vezana uz zdravlje i kvalitetu života Vašeg ljubimca. Korisne informacije možete saznati i u odgovoru kolegice Zdravke Rumihe, dr. vet. med., pod naslovom Šepanje uslijed ozljede / ortopedske bolesti.
Dragan Vešović, dr. vet. med. | 23.06.2015.
Odgovara: Martina Kuzmanić, dr. med. vet., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Kao kupac vaših proizvoda za dva psa pasmine Golden Retriever želio bih Vam postaviti jedno pitanje odnosno zamoliti za preporuku o izboru vrste hrane: Naime, jedan od mojih pasa (5 godina star) imao je problema sa kamencima u mjehuru koji su bili analizirani i utvrđeno je da se radi o Struvitima. Kako su isti primjećeni dosta rano, poduzete su odgovarajuće mjere prehrane odnosno pas je bio na veterinarskoj dijeti namjenjenoj za tu vrstu kamenaca. Ta vrsta dijete preporučena je u razdoblju korištenja do 6 mjeseci i nije preporučena kao hrana za stalno korištenje. Ono što bih ja želio upitati jest preporuka za hranu koju može dalje konzumirati i koja prije svega osigurava niži PH mokraće. Naime, struvitni kamenci se stvaraju u lužnatijoj mokraći zbog nakupljanja određenih tipova minerala. Analizom mokraće u vrijeme nastalog problema upravo se i pokazalo da je ista bila lužnatija (oko 7 PH) a prelaskom na veterinarsku dijetu postala je kiselija (oko 5.5PH). Srećom, struviti se u takvom mediju dosta lako otapaju. Mene zanima, koju hranu dalje koristiti kako bi mokraća i dalje bila kiselija. Pritom napominjem da sam skloniji korištenju kvalitetnije hrane, po mogućnosti grain free, a ukoliko smatrate da grain free nije dobra za ovaj problem, molim da me u to uputite. Znajući da je meso kao takvo sastavni i važni dio prehrane pasa, začuđuje me da hrana tog tipa već po sebi ne teži zakiseljavanju mokraće. Ne znam da li to vrijedi i za hranu sa ribljim prerađevinama tj. da li možda riblje prerađevine tendencijalno zalužuju mokraću? Uglavnom, molim za Vaš savjet po pitanju proizvoda koje nudite u svom asortimanu a koji bi mogli biti prikladni za navedeni problem. Zahvaljujem i lijepo pozdravljam, Sean O: Zahvaljujem na ukazanom povjerenju. Vaše pitanje je vrlo interesantno, ali i teško. Kada bismo mogli sa sigurnošću dati upute za daljnju ishranu pojedinog ljubimca, veliki zdravstveni problem milijuna kućnih ljubimaca bili bi riješeni... Gdje je problem nastajanja odnosno uzrok mokraćnog pijeska ili kamenca? Velikim dijelom u spolu, naime kod pasa, u 85% slučajeva su u pitanju ženke radi većeg rizika od infekcije mokraćnih puteva. Također, rizik je veći u oba spola kod sterilizacije i kastracije, uglavnom uslijed preobilnog hranjenje i manje aktivnosti; zatim, u mnogim slučajevima je to i nemar vlasnika (mali unos vode, premalo šetanja i aktivnosti tokom dana ), sklonost određenih pasmina oboljenju, hrana prebogata bjelančevinama (razgradnjom ili metabolizmom ogromnih količina mesa stvara se idelana hrana za bakterije prisutne u mokraćnom sustavu, razgrađuje se urea i stvara se podloga za formiranje upravo struvita koji su dijagnosticirani kod Vašeg ljubimca); određene bolesti poput renalne tubularne acidoze, hipoksemija, duga upotreba diuretika ili antacida; ekstremno i produženo smanjenje uzročnika struvita može izazvati povećano stvaranje drugih vrsta urolita ili mokraćnog pijeska (kalcij oksalati),... Preporuka vlasnicima koji imaju ljubimce s problemom donjih mokraćnih puteva je da redovito ljubimca vode na pregled, odnosno da u dogovoru s veterinarom koji vodi liječenje odnesu samo mokraću psa na analizu (sedimentacija urina) koja će vrlo brzo i lako upozoriti na moguće ponovljeno stvaranje pijeska ili kamenca (prisutnost eritrocita, epitelnih stanica, bakterija). Također, ovim malim pregledom veterinar dobija uvid u prisutnost eventualne infekcije mokraćovoda, odmah započinje terapiju s ciljanim antibiotikom i sprječava daljnju formaciju kamenaca ili pijeska. Poželjno je kontrolirati urin svaka tri mjeseca na početku bolesti, pratiti kako pas vrži malu nuždu (obratiti pažnju na to je li to učestalo, napinje se, dugo traje, mokraća je u ovakvim slučajevima više želatinoznog izgleda), držati se propisane dijete od strane Vašeg veterinara. Naravno, prve godine liječenja ovog problema uputno je ljubimcu osigurati gotovu vetrinarsku dijetu kao što je Hill's (s/d ili c/d u suhom obliku) i Royal Canin (program Urinary). Prilikom nastajanja i daljnjeg razvijanja navedenog oboljenja, koji vlasnik a i veterinar ne mora i ne može predvidjeti ili dijagnosticirati, postoji "tihi okidač". Kada su nama vidljivi simptomi, razvila se inetrsticijska upala stijenki mokraćnog mjehura, što je vrlo dobra podloga za bakterije prisutne u urinu, ubrzo (mnogo brže nego u prvom stadiju) razviju se uroliti ili pijesak. Pas koji jednom oboli od navedenog problema, nažalost, cijeli život je sklon ovom oboljenju, stoga smatram da je uputno držati uro-dijetu najmanje godinu dana. U organizmu pasa (pa i čovjeka) samo se jetra odnosno jetrene stanice obnavljaju u periodu od šest mjeseci, te smatram iz navedene činjenice da terapija u ovakvim slučajevima mora trajati i do godine dane pa i dalje. Ako vlasnik želi nešto promijeniti u ishrani, u dogovoru sa svojim veterinarom može koristi "običnu" hranu uz dodatke koji u skladu s dijagnozom osiguravaju, u ovom slučaju, kiseli urin – primjerice preparate poput Uro-Pet paste. Bitno je da odabrana hrana nema previše bjelančevina i masti, a takva kombinacija je idealno zastupljena u superpremium hrani za starije pse velikih pasmina poput Vašeg, koji nakon navršene pete godine ionako ulaze u „senior“ kategoriju. Izbor je vrlo velik – od Hill'sa, Royal Canina, Eukanube, ProPlana, Brit Care hrane... Ujedno, preporuka veterinara je da se kod ovakvih oboljenja koristi što više i mokra hrana (od kuhanog mesa do konzervi) radi unosa tekućine i boljeg izmokravanja prisutnog pijeska i manjih kamenaca. O ovoj temi pisali su i moji kolege, pod naslovima: Mokraćni kamenci u pasa Obstrukcija urinarnog trakta i mokraćni kamenci u psa
Martina Kuzmanić, dr. med. vet. | 19.06.2015.
Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. med. vet., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Mom psu se nedavno pojavila ovakva crna bubuljica (slika u prilogu) pa me zanima znate li možda o čemu se radi i koliko je to opasno? Lijep pozdrav, Petra O: Bolesti očiju i očnih kapaka u pasa općenito se dijele na kongenitalne (razvojne) ili promjene stečene tijekom života. Razlike u anatomiji orbite u različitih pasmina predisponirajući su faktor kod oboljenja očiju i kapaka. Stečene promjene nastaju štetnim djelovanjem usmjerenim na fizikalnu elastičnost tkiva (kontuzije, rane) ili oštećujući bjelančevinaste strukture ili bakterije i njihovi toksini izazovu intoksikaciju stanica tkiva (upale). Najčešće su uzrokovane traumom, no mogu se javiti i bolesti posredovane imunitetom kao i tumori. Promjene koje su vidljive na fotografijama Vašeg ljubimca u privitku mogu ukazivati na nekoliko poremećaja. Prije svega treba spomenuti upalu vjeđa. Kod ove upale mogu biti zahvaćeni samo rubovi (površinska upala) ili dublji dijelovi kapaka (duboka upala). Površinska upala na rubovima vjeđa se javlja u dva oblika – ljuskavi i ulcerozni. Ljuskavi oblik kad su rubovi otečeni, zacrvenjeni, prekriveni bijelim ljuskama ili osušenim sekretom žlijezda lojnica te naslage opadaju zajedno s trepavicama. Konjuktive su zažarene i prisutan je i jak svrbež. Osim toga, može se raditi i o ječmencu - cirkumskriptna gnojna upala lojnih žlijezdi na rubovima kapaka. Više o spomenutoj problematici možete pročitati u već ranije objavljenom odgovoru kolegice Dragice Nemeš, dr.med. vet., pod naslovom Izraslina iznad oka psa / Ječmenac. Osim ječmenca, može se raditi i o tumorima - adenomi i papilomi, koji također imaju izgled čvorića. Ponekad se javlja i gnojna upala dlačnog folikula, tj. apsces trepavice, a posljedica je rane koja se inficira ili septičnih bolesti. Oko je vrlo složen i nadasve osjetljiv organ te je bez specijalističkog (oftalmološkog) pregleda teško i, od strane struke, nestručno procijeniti i odrediti konačnu dijagnozu, pa tako i terapiju. Stoga Vam savjetujem da posjetite svog veterinara te radi svoje sigurnosti i zdravlja svog ljubimca, kod istog zakažete pregled. Veterinar će na osnovu pregleda dijagnosticirati zdravstveni problem te Vam na osnovu nalaza preporučiti odgovarajuću terapiju za Vašeg ljubimca.
Zdravka Rumiha, dr. med. vet. | 18.06.2015.