Pitajte veterinara

Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam maltezera, dvije godine, mužjak. Redovno dobija sve potrebne vakcine, jede isključivo hranu za pse, vrlo je veseo i živ, ali prednje šapice ponekad gricka i postanu crvene. Pitala sam veterinara zbog čega to radi, on misli da je neka alergija i da će proći. Šta da radim? Hvala, VikiO: Alergijska reakcija predstavlja pretjeranu reakciju imunološkog sustava organizma na kontakt s alergenom. Posljedično, dolazi do pojave različitih simptoma, kao što su problemi s probavom (proljev, povraćanje), iritacija kože (svrbež, perutanje, ispadanje dlake...),  dišni  simptomi (kihanje, kašljanje, otežanodisanje...),... Osim alergija, zbog sličnih simptoma, potrebno bi bilo isključiti i druge uzroke, kao što su alergijski dermatitis na ubod buhe, upala analnih žlijezda, invazije crijevnim parazitima, kožne parazitarne ili gljivične infekcije (šuga, demodikoza, mikosporoza, trihofitoza) te atopični dermatitis...Atopija ili atopični dermatitis je kožni oblik alergijske reakcije u pasa koji nastaje prilikom kontakta preosjetljivog psa s alergenima čestim u našoj i njihovoj okolini. Posljedično se razvija alergijska reakcija praćena upalnim promjenama na koži i jakim svrbežom. U kliničkoj slici prevladava crvenilo i jak svrbež, pas se češe i gricka ispod pazuha i na trbuhu, što izaziva još jače crvenilo i sekundarne bakterijske infekcije. Neki psi neprestano ližu šape pa zbog sline dlaka na šapama mijenja boju te kod bijelih pasa ona postaje smećkasta.Terapija atopičnog dermatitisa se sastoji u davanju kortikosteroida kao lijekova s jakim protuupalnim djelovanjem, uz kombinaciju s antihistaminicima te terapije antibioticima zbog sekundarne bakterijske infekcije.U slučajevima kada se sumnja da postoji osjetljivost na hranu ili neke od njenih sastojaka, veterinar Vam može savjetovati i uporabu određenih medicinski hrana (Hill's z/d, Royal Canin hypoallergenic, Eukanuba dermatosis,...). Takve hrane su pomno pripremljene i posebno izbalansirane kako bi osigurale sve potrebite elemente ljubimcu s nutritivnog stajališta na dnevnoj osnovi, a da pritom ne uzrokuju ili potenciraju reakcije preosjetljivosti.U svakom slučaju, savjetujem Vam posjet veterinaru koji će biti u mogućnosti procijeniti točno o čemu je riječ te Vas dalje usmjeriti oko izbora najprikladnijeg načina tretiranja postojećeg stanja kod ljubimca.

 Odgovara: Franjo Hrgota, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Vlasnica sam predivne ženke, mješanke. Mužjak je bio mješanac Newfoundlanda i tornjaka, a ženka labradora i hrvatskoga ovčara. Naš pas sada najviše nalikuje tornjaku, u potpunosti je preuzela izgled tornjaka i ponašanje. Stara je 7 godina i 4 mjeseca. U posljednja dva mjeseca primijetila sam cvilež pri lijeganju na pod, kao i pri ustajanju. Nisam se previše obazirala, misleći da ju boli šapa i da će proći, budući da je imala ranicu na šapi koja je sanirana i tretirana. Nakon nekoga vremena, bolovi su joj se vratili i sada jako cvili kada se ustaje i kada liježe. Prilikom hoda izgleda savijeno i rep okreće u desnu stranu. Jučer je  čak  odbila  i  vodu  i  hranu,  gotovo da ništa nije jela te je cijeli dan ležala u gotovo  jednom te istom položaju. Došao je veterinar i izmjerio joj temperaturu, koja je, nažalost, bila blago povišena. Također su joj ispražnjene i analne žlijezde. Dobila je inekciju protiv bolova, no ona i dalje cvili kada se pokušava ustati te odbija hodati ako ne mora. Ponekada je raspoloženja kao da nije ništa, no onda se opet pojavi cvilež i bol i to sve u u istome danu. Bojim se da nije nešto opasno po srijedi, nadam se da ćete mi pomoći. Puno vam hvala i veliki pozdrav! AntonijaO: Bolovi pri ustajanju, kao i lijeganju, često su vezani uz probleme s mišićno-koštanim sustavom i kralježnicom. To je nerijetko slučaj kod starijih pasa, naročito velikih pasmina, koji su k tome još i pretili. Najčešće se radi o upalama zglobova (artritis), displaziji kuka/lakta, herniji intervertebralnog diska te lumbosakralnoj stenozi.O upalama zglobova pisala je kolegica Zdravka Rumiha dr.vet.med. ovdje.Displazija kuka je jedna od najraširenijih ortopedskih bolesti kod pasa. Postoje pasmine za koje se zna da imaju sklonost nastanku bolesti, poput retrivera, njemačkog ovčara, rotvajlera, mastifa, bernskog planinskog psa i dr., ali bolest može pogoditi i druge, manje pasmine. O tome više možete pročitati ovdje.O herniji intervertebralnog diska možete pročitati ovdje.Lumbosakralna stenoza je, ustvari, upala zgloba kojeg čini posljednji leđni kralježak i križna kost (sacrum), što ima za posljedicu sužavanje kanala kroz koji prolaze kičmena moždina i živci. Takav suženi kanal vrši pritisak na živce koji izlaze iz kičmene moždine i to uzrokuje bol. Bol je glavni simptom ove bolesti, a može se javiti na jednoj ili obje noge, na leđima ili repu, kao i pri ustajanju i lijeganju i pri hodanju. Stupanj boli može varirati, a ponekad samo pomjeranje repa može uzrokovati veoma intenzivnu bol. Poteškoće pri mokrenju i defeciranju su česte. Liječenje u lakšim slučajevima uključuje mirovanje i protuupalne preparate, ali su relapsi česti, obično nakon veće aktivnosti. Teži slučajevi zahtijevaju kirurški tretman i fizikalnu terapiju.

 Odgovara: mr.sc. Ljiljana Vrhovac Uzur, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Radi se o mužjaku mađarske vižle starom 8 mjeseci. Pas iziskuje jako puno kretanja i zapravo nikad ne miruje. U pravilu prilikom svake šetnje pas dobiva proljev. Šetamo se prosječno jednom ili dvaput tjedno  tako da ga vodim kraj bicikla u prosjeku 10 kilometara jer pas to zahtjeva. Pokušali smo mijenjati prehranu, ali vjerojatno nije problem u hrani. Npr. par dana ga hranim samo sa rižom i stolica je normalna, ali ako odemo u šetnju pas obavezno dobije proljev ili jako mekanu stolicu. Kad je u boksu ili u dvorištu ima većinom tvrdu ili ponekad malo mekanu stolicu. Čišćen je od crijevnih nametnika 3 puta pa mislim da ni to nije uzrok. Moje pitanje je da li je moguće da prevelika tjelesna aktivnost psa može biti uzrok tih povremenih proljeva? Unaprijed hvala, IgorO: U pravilu, pojačana tjelesna aktivnost u pasa ne uzrokuje probavne smetnje.Međutim, za vrijeme tjelesnih napora cirkulacija krvi u želucu i crijevima znatno je smanjena, a to znači da je i proces probave poremećen i usporen. Ako pas jede neposredno prije trčanja, hrana će se zadržati u želucu duže nego obično. Ona hrana koja prođe u tanko crijevo, za vrijeme trčanja se prilično brzo prenosi u debelo crijevo. Pri tome je također prisutna i pojačana pokretljivost stijenke debelog crijeva (hipermotilitet), a posljedično se može javiti proljev. U ljudi je ova pojava poznata kao "proljev trkača".S obzirom na to da je Vaš pas još uvijek u razvoju, smatram da bi njegove šetnje i istrčavanja trebale biti bitno kraće i umjerenijeg tempa.

 Odgovara: Martina Kuzmanić, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Imam pekinezera od 10 godina. U zadnje vrijeme, svakih par mjeseci uhvati ga kičma i ne može se penjati na kauč, što je posljedica davne povrede. Da li s tim problemom može poživjeti još koju godinu jer ostalo je zdrav? Hvala, ErnaO: Nakon 8-10 godina starosti kod pasa (i mačaka) javljaju se problemi vezani uz zglobove, bolnost, šepavosti, oteknuća, nevoljkosti. Problemi se još jače ispolje kada vanjska temperatura padne (jesen, zima) te zbog vazokonstrikcije površinskih krvnih žilica (smanjena cirkulacija, smanjen dovod kisika u mišiće, smanjen odvod upalnih nusprodukata) dolazi do pojačane upale zgloba i okolnog tkiva.Prema istraživanjima, i u veterini i u humanoj medicini, preporuča se koristiti preparate bogate omega-3 masnim kiselinama (uglavnom ribljeg porijekla), koji podržavaju i sprječavaju razvoj mnogih bolesti, poput kožnih problema, srčanih i cirkulatornih (stariji psi) problema, utječu na jačanje imuniteta, obnavljanje retine, povoljno utječu na artritise, degenerativne promjene zglobova, nervne bolesti, jeterne bolesti, sprječavanje razvoja diabetesa mellitusa, bubrežne bolesti, čak i probleme vezane uz ponašanje (hiperaktivnosti).Prema navedenom, većina bolesti koje se javljaju kod starijih pasa mogu se liječiti i prevenirati s omega-3 (i -6) masnim kiselinama. U liječenju problema vezanih uz bolesti zglobova koriste se preparati koji sadrže glukozamin, kondroitin sulfat (uglavnom sadrže i omega-3 i -6 masne kiseline), prah od mesa dagnje (za obnavljanje hrskavice, smanjenje bolnosti, povećanje pokretljivosti).U Pet centru možete pronaći zaista veliki izbor preparata s navedenim ljekovitim tvarima: Senior tonik, Lososovo ulje od Dr. Cloudersa, Gag prašak i tablete, Artro tablete, Canhydrox GAG od Canine, Caniviton od Vetoquinola, Cosequin tablete i drugo. Ove preparate preporučamo u slučaju kada vlasnik ne želi mijenjati uobičajenu ishranu svoga psa (posebno stariji i osjetljivi psi) te dodavanjem navedenih preparata u obliku tablete ili praha ne mijenja uobičajenu rutinu ishrane.Ako vlasnik želi promijeniti ishranu, preporučamo koristiti veterinarsku dijetu, odnosno hranu koja je već obogaćena ljekovitim tvarima te u tom slučaju vlasnik ne mora paziti da li je dao i koliko je dao u jednom danu preporučeni pripravak za smanjenje bolnosti i upale zglobova. Pozivam vas da posjetite jedan od Pet centara, gdje se možete posavjetovati s veterinarom prilikom izbora veterinarske dijete, kao što je Mobility support od Royal Canina, j/d od Hillsa i Joint Mobility od Eukanube.

Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam kujicu, mješanka je nekog terijera i maltezera (tako kaže veterinar). Našli smo je i udomili prije 6 godina. Nikada nismo znali koliko je točno stara, veterinar je te prve godine kada smo je pronašli pretpostavio da je još mlad pas, možda čak i štene. Ima oduvijek problema s analnim vrećicama, ali izgleda i hormonima pa ni tjeranja nisu uvijek česta da po tome odredimo dob. No, ono što me muči jest da sam danas vidjela kako joj nedostaje donji prednji zub (jedinica, ako se to tako zove). U dvorištu je pa ne znam je li slomljen ili, kao što sam sad pročitala na netu, od starosti. Užasno sam se uplašila jer ne mogu vjerovati da bi mogla biti stara... Molim vas vaše mišljenje. Unaprijed zahvaljujem, ElviraO: Zubalo odraslog psa se sastoji od  42 stalna zuba, i to u sljedećoj formuli: 12 sjekutića, 4 očnjaka, 16 pretkutnjaka i 10 kutnjaka. Tijekom života, kao i ljudi, i psi su skloni različitim problemima vezanim za zube i usnu šupljinu. Tako mogu se pojaviti različiti prijelomi zuba, napuknuća ili potpuni gubitak jednog ili više zubića. Naravno, do pojave ovakvih stanja ili problema nerijetko pogoduje starost, nepravilna prehrana, uzimanje tvrdih i neprikladnih predmeta (kamen, kost,...), hrana nedovoljno prilagođena dobi, veličini i aktivnosti ljubimca,...Međutim, najčešće se pojavljuju napuknuća, prijelomi i potpuni gubitak zuba. U trenutku prijeloma, napuknuća ili potpunog ispadanja zuba, pas može bolno odreagirati, a može se pojaviti i mao krvi te pojačano slinjenje. Nerijetko, ako i dođe do gubitka zuba, ako se prikladno i pravodobno odreagira, mala je vjerojatnost razvoja komplikacija. Komplikacije se mogu očitovati razvojem različitih upalnih procesa nastalih kao posljedica zadržavanja hrane i naseljavanja patogenih mikroorganizama te posljedičnoj nemogućnosti uzimanja hrane, odnosno, normalne probave.U svakom slučaju, savjetujem Vam da s ljubimcem posjetite svog veterinara. Isti će biti u mogućnosti procijeniti i utvrditi trenutno zdravstveno stanje ljubimca. Također, isti će biti u mogućnosti procijeniti te Vas uputiti na koji način dalje hraniti ljubimca kako gubitak zuba ne bi utjecao na normalnu kvalitetu života ljubimca.

Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Tematika zaštite ljubimaca od nametnika vrlo je česta, a razlog leži u nesigurnosti nas vlasnika pasa u sredstava za odbijanje istih. Moje je pitanje slijedeće: imam pudlu od 10. mjeseci i živim u šumovitom kraju, gdje često odlazimo u šetnje. Kako je kraj poznat po krpeljima, popriličan sam paničar. Trenutno ga štitim Advatnix kapsulom, tabletama Canina (češnjak) i ogrlicom Petvital na bio bazi. Istraživanjem na webu saznala sam da bi možda mogla ogrlicu zamijeniti Scalibor ogrlicom koja je otpornija i duže traje. Kako je pudlan vrlo mlad, bojim se predoziranja tim sredstvima i eventualnim štetnim posljedicama na njegov razvoj zbog svega čime ga tretiram. Istodobno, još sam više zabrinuta da nebi pokupio nametnike i razbolio se, s obzirom da dnevno izlazimo po 4 puta na livadu i u šumu. Je li moguće predoziranje istodobnim treiranjem s ovoliko sredstava i je li mi pametno zamijeniti ogrlicu na bio bazi sa Scalibor ogrlicom? Znam da su ovakva pitanja učestala i na njih ste uvijek vjerno odgovarali, ali nadam se da ćete mi svejedno podariti odgovor.Najljepše zahvaljujem! DunjaO: Advantix sadrži dvije aktivne tvari: imidakloprid i permetrin, koje djeluju sinergistički (nadopunjuju se) u svojoj borbi protiv ektoparazita. Imidakloprid je ektoparazitik iz skupine kloronikotinila. U živčanom sustavu insekta uzrokuje paralizu koja za posljedicu ima uginuće buha. Permetrin ubija krpelje i sprječava krpelje da se hrane.Deltametrin, djelatna tvar u antiparazitskom ovratniku Scalibor, je insekticid/akaricid iz skupine sintetskih piretroida. U insekte i grinje ulazi kontaktom ili peroralno. Antiparazitski učinak se temelji na dugotrajnom povećanju propusnosti natrijevih kanala na membranama živčanih stanica insekata, zbog čega se prvo javi hiperekscitacija, a slijedi paraliza, tremor i uginuće nametnika. Deltametrin se iz ovratnika kontinuirano otpušta u dlaku i površinski "masni film" na koži psa. Sa mjesta izravnog kontakta djelatna tvar se širi na cijelu površinu kože.Kombinacija ova dva preparata može se provoditi, ali zabilježeni su i određeni nuzučinci. Naime, poznate su situacije u kojima ljubimci pokazuju određene dermatološke probleme, kao što su alergijama slični simptomi, osipi, bubuljice, svrbež,... Određeni krugovi vlasnika i uzgajivača govore da je riječ o vrlo agresivnim preparatima i njihovim djelatnim tvarima, međutim, najčešće se radi o nešto osjetljivijim ljubimcima. Stoga, savjetuje se prilikom svake aplikacije ektoparazitika kroz nekoliko narednih dana pratiti ponašanje ljubimca i eventualne promjene na koži ljubimca.Češnjak tablete (Canina) je potpuno prirodan proizvod čija se učinkovitost osniva na činjenici da ektoparaziti (krpelji, buhe i ostali nametnici) ne podnose miris češnjaka. Sam proizvođač ne navodi moguće nuspojave pri primjeni ovog preparata.Kako se iz navedenoga može zaključiti, sva sredstva za zaštitu pasa od ektoparazita ne sadrže insekticide iz skupine organofosfata, tako da se Scalibor ogrlica može kombinirati s ampulom Advantixa. Kako djelovanje ogrlice nastupa za oko tjedan dana nakon stavljanja na psa, kombinacija s Advantix ampulom bi trebala biti bez štetnih posljedica na zdravlje Vašeg ljubimca. Svejedno, obratite pažnju po aplikaciji preparata na eventualne neželjene nuspojave i po potrebi prekinite s tretiranjem ljubimca te obavijestite svog veterinara.

Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Doberman star 10 mj. i 3 dana ima 50 kg. Zanima me da li je to možda ipak za njegovu dob malo previše kilograma? Iako mi se naizgled ne čini tako, moglo bi se i reći da mu se, iz neke perspektive gledajući, vide rebra. Da li mislite da je "sad" pravo vrijeme za upisati ga u školu pasa kako bi ga socijalizirao ili smatrate da je još mlad za takvo što? Da li je škola pasa zaista učinkovita i koliko bi, po vašem mišljenju, bilo dovoljno rada s dobermanom na socijalizaciji kako bi ga već mogao puštat s povodca da mi bude u blizini ako ja to želim?Unaprijed vam se zahvaljujem na odgovoru.Sve najbolje vam želim, MarjanO: Teško je procjenjivati težinu ljubimca samo prema njegovoj kilaži. Naime, to ovisi i o spolu i konstituciji ljubimca, odnosno, genetskoj predispoziciji (nasljednim osobinama) te režimu prehrane.Mnogi uzgajivači navode različite karte praćenja tjelesnih težina svojih ljubimca pa se prema njima može zaključiti da bi se tjelesna težina mužjaka dobermana u dobi od 10 mjeseci trebala kretati oko 37-43 kilograma.Postoje i prikladnije metode utvrđivanja tjelesnih težina ljubimca i da li su one manje ili veće od onih prikladnih za njegovu ili njenu dob. Tako, prilikom palpacije (opipavanja) samog ljubimca s laganim pritiskom moguće je utvrditi rebra, koja se pritom gledanjem ne bi smjela vidjeti. Ako rebra nije moguće palpirati, vjerojatno je riječ o pretilosti. Također, potrebno bi bilo s lakoćom utvrditi razliku između stražnjeg para rebara i stražnjih nogu.U svakom slučaju, za vrijeme rasta i razvoja štenca potrebno im je osigurati visoko kvalitetnu hranu i na takav način osigurati velike potrebe organizma za rastom i razvojem organa i organskih sustava. Nerijetko, u količinama davanja hrane vlasnici znaju pretjerati što može rezultirati nakupljanjem tjelesne težine ljubimaca i za posljedicu razvoj različitih zdravstvenih poremećaja, kao što su problemi s kostima, zglobovima, hrskavicama, zglobnim čahurama, tetivama, ligamentima,...Stoga, savjetujem Vam da posjetite svog veterinara, koji će biti u mogućnosti procijeniti njegov izgled te Vas dalje opskrbiti s korisnim informacijama vezanim uz njegovo zdravlje i prevenciju eventualnih bolesti.U svakom slučaju, Vaš ljubimac nije premlad za rad s njim u školama za odgoj i socijalizaciju pasa. Naime, stručno osoblje će samo procijeniti kojim tempom i brzinom je najprikladnije krenuti kod Vašeg ljubimca. Također, potrebno je znati da specijalisti za socijalizaciju pasa ne rade samo s ljubimcima nego i s vlasnicima, kako bi ih pripremili na više-manje mnoge situacije i kako se s njima nositi. Sam vremenski period potpune socijalizacije traje različito dugo te je uvjetovan i radom i upornosti i ljubimca i stručnog osoblja i samog vlasnika.

 Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam staforda starog 6 mjeseci. Zadnjih par dana kada treba mokriti to dosta dugo traje, inače mu se to nije dešavalo. Kako mu mogu pomoći i o čemu se radi? Da li je to normalno ili se prehladio? Puno vam hvala,MarijaO: Otežano mokrenje, kao simptom, može pratiti različite poremećaje mokraćnog trakta, npr. sediment i kamenci, opstrukcija mokraćnog trakta, a također i bakterije...Pri opstrukcijama (začepima)  mokranja podrazumijevamo takva stanja kod kojih je otežano mokrenje nastalo zbog smanjenja lumena izvodnih kanala mokraćnog trakta. Začepi su najčešće uzrokovani kamencima, ali mogu ih uzrokovati i različite bolesti prostate, tumori te ozljede leđne moždine.Od uzročnika najčešće su bakterije i to gram negativne Pseudomonas i  Escherichia colli , a od gram pozitivnih Streptoccocus i Staphiloccocus  aureus.Upala mjehura može biti akutna i kronična. Javlja se otežano i učestalo mokrenje u malim količinama, tenezam tj. napetost trbušne stijenke, pogrbljenost, bolnost na palpaciju, hematurija tj. krv u mokraći. Upala mjehura (cistitis) se liječi antibioticima (kloramfenikol, tetraciklinska grupa ant, sulfonamidi). Najbolje je izvaditi mokraću i napraviti antibiogram. Akutni cystitis liječimo najmanje 15 dana, a kronični  i do 30-45 dana.Bilo kakav poremećaj u mokrenju zahtijeva da odvedete ljubimca veterinaru, kako bi se spriječile komplikacije. Tamo će ljubimac biti pregledan, uzet će se krv za krvne pretrage i po mogućnosti napraviti uzv mjehura. Na zahtjev veterinara ćete uhvatiti mokraću koja će se podvrgnuti analizi, kako bi se upala mogla potvrditi, te razlikovati od ostalih patoloških stanja, poput mokraćnih kamenaca, polipa ili tumora. Prema dobivenim nalazima provest će se terapija.

 Odgovara: Tanja Krulc, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Prilikom češljanja maltezera od 3 mjeseca primjetila sam dvije bež mrlje na leđima, veličine oraha, pošto pouzdano znam da se nije nigdje uprljala. Da li imam razloga za zabrinutost? Puno hvala, PetraO: Pigmenti (pigmentum lat. boja) su obojene supstance u organizmu različitog kemijskog sastava, a nalaze se u tkivima, kako u normalnim tako i u patološkim okolnostima. Prema porijeklu dijelimo ih na one koje je stvorio organizam (endogeni) i na one koji su u organizam došli izvana (egzogeni).Endogeni pigmenti, a koji se ispoljavaju na koži je melanin (crnosmeđi do crni pigment koji se nalazi u koži, dlaci, mrežnici, šarenici te sluznici usta nekih životinja). Djelovanjem sunca, sinteza melanina se pojačava, što predstavlja određenu zaštitu protiv sunčevog UV zračenja. Sunčeve pjege i madeži (naevi, naevus lat. madež) predstavljaju lokalno preobilno stvaranje melanina. Patološka hiperpigmentacija javlja se kod hipofunkcije kore nadbubrežne žlijezde.Lipofuscin je endogeni pigment, žuti ili svjetlosmeđi, javlja se kod starijih jedinki te iscrpljenih organizama. Porfirin se stvara kod sisavaca iz hemoglobina, a vjerojatno i iz nekih drugih tvari. Porfirini iz kože izazivaju fotodinamični efekt (fotosenzibilitet). Porfirin iz suza i sline izaziva poznato crvenilo kod bijelih pasmina pasa oko očiju, njuške i šapica (ukoliko ih ližu).Ponekad se i boja dlake kućnih ljubimaca može promijeniti. Promjena se najviše uočava kod pasmina s crnom bojom dlake, koja poprimi crvenkastu boju. Može zahvatiti cijelo tijelo ili pojedine dijelove: bokove, rep ili glavu. Može se pojaviti na vrhu, na jednom dijelu ili po cijeloj dužini dlake.Melanin u dlaci dolazi u dva oblika: eumelanin koji se nalazi u tamnoj i smeđoj dlaci i feomelanin koji je svjetliji i nalazi se u riđoj i žutoj dlaci. Do promjene u boji dlake može doći na dva načina: promjene boje dlake dok je ona još u dlačnom folikulu i nanošenjem određenih tvari sa vanjske strane dlake.Ukoliko se promjena koju ste primjetili ne povećava, ne crveni niti prhuta, savjetujem Vam da jednostavno, kada ćete s ljubimcem biti u blizini veterinara, svratite do njega neka osobno pogleda o kakvoj je promjeni riječ te Vas, po potrebi, dalje uputi.

Odgovara: mr.sc. Ljiljana Vrhovac Uzur , dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb P: Kupili smo žensko štene labradora prije nekoliko dana. Kad smo ga doveli kući primjetili smo svježu krv u stolici i to pri kraju nužde. Zvali smo veterinara, ali on kaže da se ne zabrinjavamo, a ako bude duže trajalo da se javimo. Pas nema nikakvih drugih simptoma. Dobro jede, vesela je. Recite mi da li je potrebno nešto konkretnije napraviti?Hvala, AnđelaO: Svježa krv u stolici porijeklom je iz stražnjih dijelova crijeva, dok tamna stolica ukazuje da je krvarenje porijeklom iz želuca ili prednjih dijelova crijeva.Veće količine krvi ili obilnije krvarenje svakako su znak ozbiljnog stanja i životinju u što kraćem roku treba odvesti na veterinarski pregled.Manje količine krvi mogu biti znak probavnih poremećaja benigne naravi. To su u mladih pasa najčešće oštećenja stijenki crijeva uslijed invazije crijevnih nametnika ili neprilagođenost relativno nezrelog probavnog trakta na određene vrste hrane. Stoga je veterinar kojeg ste kontaktirali zaključio da će se u novoj sredini, ujednačenom i pravilnom prehranom ova pojava povući.Međutim, vrlo je važno štencu ponuditi što kvalitetniju i lakoprobavljivu hranu, kako biste mu omogućili što brži oporavak. U ponudi Pet centra je linija hrane namjenjena štencima s probavnim smetnjama (Puppy intestinal "Eukanuba") koja se preporuča upravo u ovakvim slučajevima.Bilo bi dobro da saznate od uzgajivača je li štene tretirao lijekovima protiv crijevnih nametnika, koliko puta i u kojim vremenskim razmacima. Ovi podaci bit će dragocjen pokazatelj Vašem veterinaru koji će preporučiti kako dalje postupati.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Molimo za savjet. Naš pas je dobio nalaz hemangiopericitoma. Kažu da je to teška vrsta tumora. Operiran je prvi puta u 06.2009. A drugi puta u 02.2010. Na nozi je kod zgloba. Zanima nas težina stanja i kako bi to trebali tretirati. Hvala, MladenO: Hemangiopericitom je relativno čest tumor u pasa, a javlja se najčešće na ekstremitetima. Klinički je vidljiv poput okruglaste kvrge. Hemangiopericitomi se mogu javiti kao kvrge neobrasle dlakom, pigmentirani ili ulceriraju. Ovaj tumor razvija se iz pericita, stanica koje su sastavni dio krvnih žila, a u vrlo rijetkim slučajevima  dovodi  i  do abnormalnosti kromosoma  u  prvotnom kancerogenom  pericitu. Nastaje uslijed nenormalne podjele stanica pa umjesto da tvori tkivo korisno organizmu, periciti stvaraju stanice sa oštećenjem kromosoma.Karakteristično je za ovaj tumor da se ne širi po organizmu (ne metastazira) kao i ostali tumori, no ima tendenciju ponovnog javljanja na mjestu nastanka i nakon kirurškog uklanjanja. Kada se ponovno javi, ima tendenciju rasta još dublje u tkivo s jačim neograničenim "korijenom", što otežava njegovo odstranjivanje u usporedbi sa prvotnim oblikom. No, ako se kirurški ne uklanja, nastavlja sa rastom pa tijekom godina invadira ostale dijelove tijela sve do onog trenutka dok ne dosegne tkivo u kojem nema previše prostora za rast (poput prsne šupljine). Tada, s vremenom, postaje neoperabilan jer nije ograničen. Ovo je zadnji stadij tumora koji i dovodi do uginuća, no proces ipak traje godinama.U liječenju postoji nekoliko opcija.Radioterapija - hemangiopericitom reagira na radioterapiju pa je čak postotak od 80 do 90% uspješnog izliječenja. Kod ovakve terapije jedino mjesto tumora dobiva zračenje pa je općenito zdravstveno stanje psa normalno, iako se na mjestu zračenja uništava korijen dlake. No, za učinkovitost zračenja potrebno je provesti 15-18 tretmana, što uvelike poskupljuje samo liječenje, a isto tako, neophodno je tumor prije zračenja kirurški u potpunosti odstraniti jer je, u suprotnom, tumor prevelik za adekvatan odgovor za radioterapiju.Slijedeća opcija je kriruški odstraniti tumor i pričekati da li će se ponovno javiti (što je obično i slučaj). Kada ponovno izraste, može se i kirurški ukloniti, no redovito je kompliciraniji od inicijalnog tumora jer izrasta invazivnije. Ako se drugi put kirurški uspije odstraniti bez vidljivih dijelova, u obzir se može uzeti i zračenje kao dio liječenja, a daje jednako uspješne rezultate kao da se poduzelo i prvi put.Zatim, kod pasa starije dobi često se kao realistička opcija pribjegava kirurškom odstranjenju tumora bez daljnjeg liječenja jer je za ponovno izrastanje i invazivni karakter potrebno vrijeme od minimalno 6 do 12 mjeseci pa i dulje. Za odraslog psa ili štene ova opcija nije preporučljiva jer će s vremenom tumor postati neoperabilan.I posljednja opcija je pustiti da se tumor ponovno javi pa zatim amputirati ekstremitet. Ovo je zasigurno ekstreman način liječenja, no jedini koji sprječava letalan ishod oboljenja. Naime, hemangiopericitom se ne širi distalno.Na žalost, jedino Vam kirurg po zahvatu i specijalist onkolog mogu dati relavantnu progonzu i način liječenja specifično za slučaj Vašeg ljubimca, ali nadam se da će Vam navedene informacije biti korisne.

 Odgovara: Franjo Hrgota, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Kod psa mešanca starog 12 godina pronađena je upala pluća, prima antibiotike 3 dana, ali stanje se ne popravlja, malo mu je bilo bolje, zatim je veterinar rekao da 2 dana pauziramo sa injekcijama i pas je jako natekao, kao lopta je. Veterinar je konstatovao da je to neki vazduh ispod njegove kože i rekao mi da mu to istiskam na jednu rupicu na vratu, ali mislim da je pas pun vode. Ne znam šta može biti dobro za izbacivanje tog viška tečnosti ili šta vi mislite kako se taj vazduh stvara, ako je naš veterinar u pravu? Pas po ceo dan stoji, a noću sedi. Pije samo vodu i ne jede ništa 5 dana. Da li je ta voda ili vazduh posledica upale pluća? Šta mi savetujete? Unapred hvala, DraganaO: Upala pluća (pneumonia) u pasa nije rijetka bolest. U nastanku značajnu ulogu ima imunitetno stanje odnosno izloženost stresnim faktorima. Smatra se da mlađi psi češće obolijevaju, naročito oni mlađi od godinu dana starosti. Najčešće su bakterijski uzrokovane pneumonije, i to primarno ili sekundarno, na virusnu infekciju ili čak sekundarno na parazitarnu infestaciju. Pneumoniju mogu uzrokovati i gljivice, a rijetko se javlja i aspiraciona pneumonija zbog inhalacije hrane ili sadržaja želuca ili bilo kojeg stranog tijela.Najkonzistentniji znak upale pluća je kašalj, drugi simptomi su otežano disanje, povišena temperatura, potištenost i izostanak apetita. Moguća je pojava cijanoze (ljubičasta obojenost) perifernih dijelova poput usana, jezika i desni zbog loše opskrbljenosti kisikom.Ukoliko se ne liječi,upala pluća može imati teške komplikacije, čak sa smrtnim ishodom.Liječenje uključuje antibiotike, obično kroz duži period, uz potpornu terapiju, ovisno o stanju životinje. Visokokvalitetna hrana i njega imperativ su za potpuni i brzi oporavak životinje.Što se tiče zraka ispod kože (supkutani emfizem), to je dosta rijetka pojava i obično je vezana uz pneumotoraks, odnosno pojavu zraka u prsnoj, točnije pleuralnoj, šupljini, ali izvan pluća. U takvim slučajevima zrak se može širiti duž fascija, na područja iznad pluća. Zvuk ispod prstiju koji se dobiva pritiskom na takva područja zovemo krepitacijom. Najčešće do pneumotoraksa dolazi zbog djelovanja traume, ali je moguće i zbog apscesa na plućima, kao i pucanjem bula i cista sa pluća, što su veoma ozbiljna stanja koja zahtijevaju punu pažnju. Obično pas ubrzano diše,izbjegava kretanje i prisutna je cijanoza usana i jezika. Dijagnoza se uobičajeno može postaviti rendgenološki.

 Odgovara: Dragica Nemeš, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Moja maltezerica Nala, stara 5 godina, već sedam dana ima problem s hodanjem zadnjih nogu, ne može skočiti na krevet, pri dodiru cvili. Vodili smo je veterinaru, dobila je injekciju za bolove i jednu injekciju antibiotika. Jučer je dobila samo injekciju za bolove i nije joj bolje, još joj je gore. Danas leži i sva se trese. Do jučer je jela i pila, a danas ništa. Veterinarka je rekla da će joj, ako joj ne bude bolje, vaditi krv i slikati kičmu. Molim vas ako znate šta bi to moglo biti da mi javite. Jako se pati i molim vas pomozite. Hvala, AndrejaO: Svaka smetnja u upotrebi ekstremiteta koja se očituje kod kretanja ili stajanja životinje, posljedica je patoloških promjena na zglobovima, kostima, tetivama, ligamentima i mišićima stražnjih ili/i prednjih nogu. Popratna pojava je bol na regiji koja je zahvaćena patološkim procesom.Bol u stražnjem dijelu tijela može imati niz uzroka, koji se mogu podijeliti u dvije kategorije: bolesti mišićno-koštanog sustava i bolesti kralježnice.Mišićno-koštana bol se postupno pojačava nakon odmaranja ili mirovanja, praćena je ukočenošću i grčevima leđa te ograničenjem pokreta. Mišići i zglobovi donjeg dijela leđa mogu biti bolni, osobito na bazi kralježnice.Bol u stražnjim nogama često je simptom mišićnih grčeva, oštećenja ligamenata, upale ovojnica zglobova ili uklještenja kralješničkog diska (discus hernia) i spondilolisteze.Bol može biti izazvana i tumorima na području kičme, koji svojom prisutnošću pritišću živce.Spondilolisteza (spondylolisthesis) nastaje kada jedan od kralježaka isklizne sa svog mjesta prema naprijed u odnosu na susjedne kralješke. Obično je posljedica ponavljanih ozljeda zglobova donjeg dijela leđa.Medukralježni diskovi se nalaze između kralježaka, a građeni su od tvrdog vanjskog sloja i mekog unutarnjeg tkiva, štite kosti i amortiziraju mehaničke pritiske. Može doći do pucanja vanjskog omotača diska i ispadanja mekog tkiva u okolni prostor pa tkivo pritisne živac, što onda uzrokuje  upalu i bol.O spondilozi kralježnice pisala je kloegica Vlatka Erman, dr.vet.med. ovdje.Pošto su brojni mogući uzroci koje mogu izazvati nastalo teško stanje, potrebno je napraviti kompletnu krvnu sliku te rengenski nalaz kralježnice i stražnji nogu. Davanjem analgetika smanjila bi se mogućnost nastanka stanja šoka koje bi izazvala jaka bol koja se javila kod Vašeg ljubimca. Svakako se ponovno obratite Vašem veterinaru, a ako je moguće obratite se i na klinike Veterinarskog fakulteta, gdje možete dobiti sve potrebne usluge.

Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imamo štenca veće pasmine, starog oko 6 mjeseci i tri kuje koje se tjeraju. Unatoč pažnji, uspio se pariti s njih dvije i to stare 11 godina. Je li moguće da je parenje bilo uspješno s obzirom na njegovu i dob kuja?IvanaO: Psi, u prosjeku, ulaze u pubertet s 9 mjeseci (5-12 mjeseci). Tada se razvija spolni nagon ili libido. Naime, on ovisi o hormonima koji utječu na specifično ponašanje muških životinja (npr. agresivno ponašanje), na sam akt parenja i normalnu funkciju svih dijelova reproduktivna trakta.Jednom kada muški štenac dosegne period puberteta, sekundarne seksualne karakteristike se razviju tako da omogućuju ljubimcu da se pari s kujama. Iako se u periodu prve godine života muške spolne žlijezde i stanice još razvijaju, kako bi postigle svoju punu funkcionalnu sposobnost, parenje može rezultirati graviditetom.Kako vrijeme odmiče, spolni ciklusi kuja postaju nepravilni, a sama plodnost se više ne može pretpostaviti. Naime, kuje nakon 7-8. godine života, se više ne smatraju spremne za parenje, iako i dalje mogu biti plodne. Problem leži u činjenici da se kod starijih kuja mogu razviti različiti poremećaji u samom tijeku graviditeta ili biti poprilično kompliciran sam porod. Također, sve to dodatno može iscrpiti stariji organizam, što se nepovoljno može odraziti na različite aspekte zdravlja ljubimca.U svakom slučaju, savjetujem Vam da odvedete ljubimce kod veterinara koji će biti u mogućnosti utvrditi u kojem se stanju nalaze ljubimci, te Vas u skladu s nalazom dalje savjetovati.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Molim Vas za informaciju glede terapije koju je dobio moj pas njemački ovčar star 6 godina, dijagnoza cauda equine. Prvi dan dobio je solu-medrol od 40 ml, a nakon toga još 4 dana od 125 ml. Pas se lagano diže na stražnje noge, iako ne može izdržati dugo. Međutim, pas povraća pjenu, prozirnu ili bijelu, općenito jako slini, hropti unutar zadnja 24 sata. Danas odbija hranu i teško pije vodu. Inače je zbog epilepsije na phenobarbitonu. Veterinar nas je uputio da mu smanjimo na pola injekcije medrola, odnosno polovicu injekcije danas, pola sutra, a od drugog tjedna lagano smanjivanje doze i to oralno. Dodatak neurobion forte koji mu nisam uspjela  dati  jer  ne  želi  ništa  progutati.  Molim  Vas  da  mi  kažete je li to trenutna mučnina kao nuspojava solumedrola ili je nešto ozbiljnije. Sada mi izgleda jako loše i bojim se da neće dočekati sljedeći tjedan. Unaprijed zahvaljujem.EditaO: Sindrom cauda equina (degenerativna lumbosakralna stenoza) je uzrokovana kompresijom živčanih korijena (cauda equina) koji prolaze kroz kralješnički kanal u lumbosakralnom dijelu (donjem dijelu leđa). Kompresija živčanih korijena i pritisak na iste rezultira od artritičnih procesa, infekcije, degenerativnih ruptura diska ili tumora. Većina pasa koji obole od lumbosakralne degeneracije srednje ili starije su dobi većih pasmina pasa.Najčešći simptom ovog oboljenja je progresivna oštra bol. No, postoje i brojni drugi simptomi: intermitentna hromost na jedna ili oba stražnja ekstremiteta ili ukočen hod, progresivno otežano dizanje na stražnje noge, iznenadna šepavost nakon ustajanja ili skakanja. Također, često se uočava grizenje repa ili šapa stražnjih nogu, kao i inkontinencija urina ili fecesa u uznapredovalim slučajevima. U najtežim slučajevima dolazi do kompletne paralize ekstremiteta.Dijagnoza sindroma cauda equinae postavlja se najprije neurološkim pregledom promatranjem načina hoda, a zatim i dijagnostičkim injekcijama kako bi se lokalizirala lezija. Također, za potvrdu dijagnoze neophodno je načiniti i RTG-snimku i mijelografiju a po potrebi se dodatno provode i MRI, CT i elektromijelografija.Liječenje se provodi protuupalnim lijekovima ili analgeticima i ograničenjem kretanja u početnim i blagim slučajevima. Liječenje se provodi i kirurški kod onih jedinki s neurološkim deficitom, lošim odgovorom na analgetsku terapiju i učestala ponavljanja boli, a u svrhu smanjivanja pritiska na komprimirani živac. Kada se smanji pritisak na živac, postepeno se vraćaju i neurološke funkcije.Prognoza ovog oboljenja ovisi o težini slučaja i kroničnosti klinički vidljivih znakova prije načinjenog kirurškog zahvata. Neki pacijenti imaju samo povremene bolne epizode u stražnjim nogama, dok kod onih pasa s kroničnom neurološkom disfunkcijom oporavak može i dulje potrajati, makar se uočava nemogućnost povratka funkcija u potpunosti. No, ipak, i kod njih je moguć sasvim normalan život bez boli.Često se u liječenju ovog oboljenja koristi Solu-medrol (metilprednizolon) koji modificira odgovor imunosnog sustava na različite upalne procese u organizmu. U preporučenim dozama solu-medrol vrlo rijetko izaziva nuspojave, no kod intenzivnog liječenja ili dugotrajnog davanja moguće su nuspojave u biokemijskom sastavu krvi, točkasta krvarenja po tkivima, a od najčešćih se nuspojava uočava povraćanje, promjene ponašanja, letargija, pojačano pijenje vode, učestalo mokrenje, pojačani apetit i dahtanje. Dugotrajno davanje metilprednizolona dovodi do gubitka dlake, slabosti mišića, stanjivanje kože i depigmentacije, proljeva i dijabetesa.Svakako se pri uočavanju nepoželjnih reakcija treba obratiti veterinaru kako bi dozu individualno prilagodio. Kako metilprednizolon suprimira endogene adrenokortikalne aktivnosti, od presudne je važnosti redovita kontrola i nadzor doze lijeka tijekom liječenja, ali i nakon kako bi se prevenirale sekundarne infekcije uslijed oslabljenog imuniteta organizma.Ovako teški simptomi koje opisujete u Vašeg ljubimca mogli bi biti posljedicom davanja terapije koju mora primiti s obzirom na dijagnozu, pa ako oni potraju svakako o tome obavijestite Vašeg veterinara kako bi mu infuzijom i injekcionom vitaminskom potporom ubrzao oporavak. Do odlaska veterinaru, ljubimcu možete ponuditi neku od medicinskih visokoenergetskih hrana koje možete razrijediti vodom do te mjere da sadržaj možete staviti u brizgalicu i hraniti ga direkno na usta. To su: Hills a/d konzerva, Royal Canin Recovery pašteta te Eukanuba High Calorie konzerva, a u stalnoj su ponudi ljekarni Pet centra.

Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Molim Vas ako me možete malo savjetovati oko torzije želuca kod velikih pasa. Naime, moj pas koji ima 1.4 god, imao je torziju želuca prije 2 dana. Operativni zahvat je bio neizbježiv. Veterinarska služba je rekla da smo došli na vrijeme. Vrijeme od prvih simptoma do operacijskog zahvata je bilo 3,5 sati. Zanima me da li se to može ponovo dogoditi i da li će se više smjeti igrati i trčati kao prije? Na što sve treba paziti nakon što mu se ukolone konci? Unaprijed hvala, RobertO: Torzija želuca predstavlja takav zdravstveni poremećaj kod kojeg dolazi do abnormalnog proširenja (dilatacije) i rotacije želuca (90-360 stupnjeva) po uzdužnoj osi s posljedičnim zatvaranjem jednjaka i nemogućnošću evakuacije sadržaja povraćanjem ili podrigivanje. Do pojave bolesti dolazi zbog poremećaja u motilitetu želuca i prevelikog nakupljanja zraka, tekućine ili pjene u želucu.  Također, dolazi i do pada krvnog tlaka i šoka kao posljedica smanjene količine krvi koja se vraća srcu, a zahvaćeni promjenama su i drugi organi u trbušnoj šupljini, odnosno, pritiskom preko ošita i organi u prsnoj šupljini.Kliničku sliku prati nagli gubitak raspoloženja ljubimca, otežano disanje, slabost, želja za povraćanjem s jakim kontrakcijama trbušne muskulature,... Intenzitet kliničke slike se izrazito brzo razvija te uskoro ljubimac ne može stajati na nogama, a želudac se rapidno povećava. Ako vlasnik brzo ne reagira i odvede ljubimca kod veterinara, u kratkom vremenskom periodu (nekoliko sati) moguće je da ljubimac podlegne promjenama.Dijagnoza se postavlja na osnovu anamneze, kliničke slike, a ako to vrijeme dozvoli, i rentgenske pretrage. Međutim, u mnogim slučajevima i sama sumnja, nakon iscrpne anamneze vlasnika, je dostatna za početak liječenja.Liječenje obuhvaća tretiranje stanja šoka te smanjivanje tlaka u želucu i na okolne organe. U određenim slučajevima, induciran je i operativni zahvat u svrhu repozicije želuca, odnosno, vraćanja i fiksiranja želuca u svoj fiziološki položaj - gastropeksija. Tim postupkom se želudac pričvrsti na noseći zid u unutrašnjosti trbušne šupljine što sprječava pojavu recidiva. Prema određenim istraživanjima, samo u 6% operiranih ljubimaca se ponovno javila torzija.Dilatacija i torzija želuca se najčešće pojavljuju kod velikih pasmina pasa (doge, hrtovi, krvosljednici, ovčari, bokseri,...), pasa koji posjeduju duboka prsa. Međutim, zabilježeni su slučajevi torzija i kod manjih pasa (npr. pekinezeri).Prevencija je bitna u očuvanju zdravlja ljubimca. Ona obuhvaća prikladnu prehranu, odnosno, izbjegavati hranu koja nadima, hraniti ljubimce češće i u manjim obrocima, reducirati vježbe skakanja i preskakivanja na najmanju moguću mjeru, izbjegavati šetnje ili trening odmah nakon ili prije obroka (pričekati minimalno par sati), obroke davati s povišenog mjesta i na takav način smanjiti mogućnost povećanog gutanja zraka prilikom hranjenja,...

 Odgovara: Martina Kuzmanić, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Molim Vas da mi objasnite točno što se daje psu kada ga se sedira. Imam mopsića starog 17 mjeseci i nisu mu ispala 4 mliječna zubića pa mi je veterinar rekao da ga mora sedirati ili omamiti, a mene zanima da li je to opasno, pošto je moj psić do sada potpuno zdrav i bojim se da ne ostane na stolu. Da li postoji na ta sredstva, koja se daju psima za sedaciju, alergija i kako se daju i da li ga je moguće probuditi iz toga i na koji način? Imam info da su neki mopsići ostali na stolu i nisu se probudili, potpuno zdrav mopsić zbog čišćenja zubića ostao na s tolu i nisu ga uspjeli probuditi. Zato me i zanima koji su to preparati i kako se zovu? Unaprijed zahvaljujem, SamanthaO: Prilikom specijalističkog pregleda, manjeg zahvata poput čišćenja ili vađenja zubića, Rtg snimanja, MT, pregleda usne šupljine, ginekološkog pregleda i slično, ljubimci se moraju sedirati (u određenim državama obavezan postupak) da bi se dijagnostički pregled ili manji kirurški zahvat mogao obaviti sa što manje stresa za životinju. Naime, prilikom držanja i pridržavanja, dok se primjerice želi obaviti Rtg snimak, veterinari, tehničari i vlasnici moraju nešto čvršće (ponekad pregrubo) držati psa ili mačku u određenoj pozi te tada može doćido sekundarnih ozljeda samog pacijenta (nategnuće tetive, napuknuće kosti i slično), a nerijetko "stradaju" vlasnici i osoblje.Sedativi su preparati koji blago smiruju centralni živčani sistem, povisuju prag podražljivosti živčanog sistema i ne remete njihovu funkciju. Davanjem sedativa ne uspavljujemo pacijenta niti isključujemo bolnost, za razliku od praparata koji u manjoj dozi izazivaju sedaciju, a u povećanoj dozi uzrokuju narkozu (hipnotici kao barbiturati, kloralhidrati). U veterini se koristi više preparata raznih proizvođača te svaka veterinarska ambulanta koristi, prema svom izboru i iskustvu, određeni preparat. Također, učinak preparata ovisi i o trenutačnoj uzbuđenosti pacijenta, kada se moraju dati nešto veće doze da bi se postigao učinak. Jedan od uznemirujućih faktora,  koji utječe na dozu, brzinu i duljinu djelovanja sedativa je i bliska prisutnost vlasnika te većina veterinara nastoji udaljiti vlasnike od njihovog ljubimca na kraće vrijeme dok se ne postigne željeni učinak sedacije. Najčešće kontraindikacije za ne sediranje su graviditet, laktacija, preosjetljivost na djelatnu tvar, poteškoće u disanju, bolesti srca, ozljede lubanje, epilepsija, bolesti jetre i bubrega i drugo, te kod izbora sedativa veterinar uzima u obzir točne podatke, povijest prethodnih bolesti od vlasnika ljubimca i dobivene parametre osnovnog pregleda pri dolasku u ambulantu.

Odgovara: Silvija Havrle Lovrić, dr. vet. med., Pet centar, Svačićeva 61, Osijek P: Imam maltezera starog 2 godine, ima 7 kg. Prije 3 dana je požutio, dobio proljev i povraća, ništa ne jede, ne pije i stalno spava, mokraća mu je tamne boje. Dijagnosticirana mu je autoimuna hemolitička anemija. Na infuziji je već 3 dana, dobiva mnogo vitamina i lijekova, ali stanje mu se ne popravlja.  nalazi su mu: WBC 49.83, LYM 2.63, MID 3.9, GRA 43,3, RBC 3.5, HGB 104, MCHC 422, PLT 105, Urea 50. Veterinarka kaže da će se uz dugotrajnu terapiju izvući pa me interesira vaše mišljenje, odnosno iskustvo u preživljavanju pasa kod te bolesti.Hvala,MarinaO: Autoimune bolesti su bolesti u kojima imunološki sustav jedinke napada svoj vlastiti organizam, umjesto da ga štiti.Anemija je stanje koje označava smanjen broj eritrocita i/ili koncentracije hemogobina u volumnoj jedinici krvi, što ima za posljedicu smanjenu sposobnost krvi za prijenos kisika.Hemolitička anemija nastaje zbog ubrzanog procesa propadanja eritrocita i neadekvatnog odgovora koštane srži.Hemolitička žutica je izazvana prebrzom razgradnjom eritrocita i oslobađanjem njihovih pigmenata.Osnovni simptomi koji se pritom javljaju su blijede do ikterične sluznice, letargija, brzo umaranje životinje i smanjena aktivnost. Izražena je tahikardija, polipneja(ubrzano disanje) i povremeno dispneja, a kod pojedinih pasa javlja se i povišena temperatura. Prisutne su bilirubinurija i hemoglobinurija, što se manifestira tamnom mokraćom.Autoimuna hemolitička anemija (AIHA) najčešća je autoimuna bolest pasa, kojoj je jedna od glavnih značajki autoaglutinacija eritrocita i nalaz sferocit (nezreli oblici eritrocita) u krvnom razmazu.Bolest se pojavljuje najčešće u pasa srednje dobi (od dvije do osam godina), a mogu oboljeti psi svih pasmina, mada su najosjetljiviji staroengleski ovčarski psi, pudli, koker španijeli, irski seteri i njemački ovčari. Također je primijećeno da se bolest javlja češće u ženki nego u mužjaka.Kao uzroci hemolitičkih anemija spominju se: bakterijske, parazitarne i virusne infecije, izoimune reakcije, lijekovi i drugi kemijski čimbenici.  Učestalo se javlja  kao posljedica babezioze (piroplazmoze).Što se tiče nalaza krvne slike, navest ću Vam normalne vrijednosti kod pasa:WBC(leukociti ili bijela krvna zrnca): 6-17 x 10 na 9/LLYM (limfociti): 0,12-0,30 %MID (monociti): 0,03-0,10 %GRA (granulociti): 0,02-0,10 %RBC(eritrociti ili crvena krvna zrnca): 5,5-8,5 x 10 na 12/LHGB (hemoglobin): 120-180 g/LMCHC (prosječna koncentracija hemoglobina): 32-36 u %PLT (trombociti): 2-9 x10 na 5/ LUREA (ureja): 3,3-8,3 mmol/lO nalazu krvne slike, AIHA te anaplazmozi pisao je opširno kolega Dragan Vešović, dr.vet.med. ovdje te kolegica Martina Kuzmanić, dr.vet.med. o AIHA ovdje.Pošto je pod kontrolom veterinara i pod terapijom, pretpostavljam da će Vaš pas biti bolje, iako niste spomenuli da li je dobio transfuziju krvi. Transfuzija je neophodna pri sigurnoj dijagnozi AIHA jer se jedino tako mogu brzo nadoknaditi propali eritrociti.Nadam se da će Vam ove informacije koristiti i da će vašem psu biti bolje.