Pitajte veterinara

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. med. vet., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Molim Vas za savjet ili mišljenje. Imamo mačka 3 godine starog koji nije kastriran i puštamo ga van (boravi van par sati), noću je u kući. Prije cca 3 tjedna mu je ispala kandžica i dobio je antibiotik. Kako antibiotik nije djelovao (a i u tom periodu smo ga puštali van) veterinar je prije cca 10 dana dao jači antibiotik Enroxil Flavour od 50 mg da pije po polovicu tablete dnevno. Mi smo ga također od tada prestali puštati van. Nakon 7 dana pijenja antibiotika i ostanka u kući mačku je trbuh postao napuhan, kretnje su mu usporene, ne može skočiti na sjedalicu, nije se dao dirati... ostavili smo ga na preporuku veterinara još dva dana u kući na promatranju i jučer ga odveli. Dijagnoza na laički: nakon snimke abdomene je utvrđeno da mačak ima začepljenje mokraćnih kanala. Dobio je tri injekcije (mislim da su analgetici i protiv bolova) te smo dobili uputu da pazimo da li mačak mokri. Mačak se nakon injekcija malo pomokrio u večernjih satima. Vodimo da ponovno jutros i zbog nesuradnje mačke na pregledu veterinar mu je dao malu narkozu kako bi kateterom mogao izvući mokraću, ali je tada ustvrdio da mu je dosta natečena slezena i da ne zna od čega je, spomenuo je mogućnost autoimune bolesti, da će vidjeti za par dana da li se to smirilo. Ono što mene muči i na što trenutno nemam odgovor su sljedeća pitanja: 1. Od čega mu je mogla nateknuti slezena. Da li je to možda povezano s mjehurom ili velikom količinom antibiotika koje je popio? 2. Da li se slezena može sama od sebe smiriti? 3. Vezano za problem sa začepljenjem mokraćnog kanala, da li postoji mogućnost da mu je to od nekretanja s obzirom da smo ga zatvorili? Koliko često se to vraća? 4. Da li postoji prehrana za slezenu? 5. Koju preprehranu preporučate za začepljenje mokraćnog kanala? Unaprijed zahvaljujem na odgovoru. Andrijana O: Slezena je organ smješten u trbušnoj šupljini izduženog oblika. Smještena je u blizini želuca na lijevoj strani abdomena. Točna lokacija slezene ovisi o njezinoj veličini i obliku a uvjetovana je i veličinom okolnih organa kao što je punjenost želuca. Slezena je relativno velik organ, tamno crvene boje koju krvlju obskrbljuju mnoge krve žile. Iako ovaj organ nije esencijalan za život, slezena ima važne funkcije povezane sa krvlju i limfnim sustavom. Slezena filtrira krv i sudjeluje u brojnim funkcijama imuniteta. Slezena obavlja pet glavnih funkcija: hematopoeza - proizvodi određene krvne stanice a glavno je mjesto, osim koštane moždine, koji proizvodi i crvena krvna tjelešca. Spremište krvi - slezena posjeduje velik dio u kojem se mogu deponirati crvene krvne stanice i pločice (elementi koji sudjeluju u zgrušavanju krvi). Filtracija krvi - slezena uklanja stare ili abnormalne krvne stanice i tjelešca iz krvi. Fagocitoza - slezena "hvata" i uklanja druge stare stanice, bakterije i strane proteine iz cirkulacije. Mjesto imunitetne aktivnosti - slezena je dio tjelesnog imunosnog sustava. Slezena može biti mjesto primarne bolesti koja zahvaća samo taj organ ili je zahvaćena uslijed bolesti koje zahvaćaju druge organe. Neke od najčešćih bolesti slezene su: generalizirano povećanje - povezano sa poremećajima imunosnog sustava, pojedine anemije, prekomjerna produkcija crvenih krvnih tjelešaca, određene infektivne bolesti te davanje nekih lijekova. Razvitak hematoma (nakupljanje krvi) - ili ugrušaka krvu uslijed traume, poremećaja zgrušavanja krvi ili tumora koji krvare. Povećanje slezene ili splenomegalija ponekad predstavlja manji problem no ponekad ozbiljno poremećeno zdravstveno stanje. Splenomegalija je jedan od onih simptoma koji mogu biti povezani sa toliko medicinskih stanja da nije moguće mnogo reći o stanju bez daljnih pretraga. Mnogi uzroci dovode do povećanja slezene: javlja se kod anestezije određenim anesteticima, u stresnim situacijama, u stanju šoka, u prisutnosti krvnih parazita, hematomi koji zahvaćaju i slezenu, prisutnost hemangiosarkoma, sistemske bakterijske, gljivične i parazitarne infekcije. Također i bolesti koje uzrokuju raspadanje crvenih ili bijelih krvnih stanica što rezultira anemijom, leukopenijom i trombocitopenijom, zatim, procesi koji uzrokuju portalnu hipertenziju te kongestivno zatajenje srca. Kod primarnih bolesti slezene vidljivi su slijedeći simptomi: anoreksija, gubitak tjelesne težine, slabost, trbušna bol, povraćanje, proljev i poliurija/polidipsija. U slučajevima pak sekundarnog oboljenja slezene uočljivi su simptomi primarno oboljelog organa ili organskog sustava. U dijagnostici se koriste nekoliko pretraga koje pomažu u procjeni njenog stanja: kompletna krvna slika, biokemija krvi, mikroskopska pretraga razmaza krvi, aspiracija koštane srži, RTG-pretraga abdomena, testovi na zarazne bolesti i određene tumore. Također, UZV-trbušne šupljine može poslužiti identifikaciji abnormalnog tkiva slezene a može se izvesti i biopsija slezene (analiza stanica slezene a ponekad i kultura). U nekim je slučajevima za postavljanje i identifikaciju osnovnog problema potrebno izvesti i eksplorativni kirurški zahvat u trbušnoj šupljini čime se često mora ukloniti i bolesna slezena. Vodite računa o redovitom davanju antibiotika (Enroxil). Enroxil odnosno enrofloksacin je derivat kinolon-karbonske kiseline, kemoterapeutik iz skupine fluorokinolona. U iznimno malim koncentracijama djeluje baktericidno protiv mnogih vrsta gram - pozitivnih i gram - negativnih bakterija, a djeluje i mikoplazmocidno. U jezgrama osjetljivih mikroorganizama enrofloksacin koči sintezu DNK. Izvrsno djeluje protiv mikroorganizama otpornih na tetracikline, aminoglikozide, sulfonamid. Nakon peroralne primjene brzo se resorbira i opsežno raspodjeljuje u tkiva. Enrofloksacin je indicirano koristiti kod primarnih i sekundarnih infekcija probavnih, dišnih i mokraćno-spolnih organa. Doza Enroxila 50mg od pola tablete dnevno nije previsoka za Vašeg ljubimca jer je, naime, preporučena doza 50mg na 10 kg tjelesne mase, a mačke uobičajeno prosječno teže oko 4,5 do 5 kg, a sam proizvođač navodi kako se u rijetkim slučajevima mogu pojaviti probavni poremećaji (povraćanje i anoreksija) čak i kod predoziranja (ponekad su mogući poremećaji u središnjem živčanom sustavu). Treba napomenuti kako je splenomegalija češće posljedicom drugih oboljenja u organizmu nego samostalne bolesti, pa tako liječenje prvenstveno ovisi o primarnog uzroku. Iz tog razloga za sada na tržištu ne dolazi medicinska linija hrana za mačke kao potpora terapiji kod oboljenja slezene. Svakako preporučam da porazgovarate sa Vašim veterinarom koji je pregledao ljubimca o mogućim uzrocima dobivenih nalaza te mogućim dodatnim pretragama. Ukoliko ne raspolaže potrebnom opremom za dodatne pretrage, možete se obratiti Klinici za unutrašnje bolesti Veterinarskog fakulteta. Više o problematici s donjim mokraćnim putevima u mačaka već je ranije opširno pisala kolegica Dragica Nemeš, dr.med.vet. pod naslovom Mokraćni kristali i kamenci - FLUTD (bolest donjih mokraćnih puteva).

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. med. vet., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Poštovani, već sam vam pisala za perzijsku macu, a sad imam dijagnozu. Obzirom da je prošlo ljeto imala buhe pa sam je morala našpricati na suncu sa Frontline sprejem i osušiti. Mislim da je pala kap u oko jer ima veliku dlaku. Maca ima crnu točku ispod zjenice, bila sam kod naših lokalnih veternara pa su mi rekli da joj je rožnica spaljena. Dobila je inekciju i stavljam joj mast narednih sedam dana. Lijepo vas molim da mi vi odgovorite da li je moguće to proći ili će trebati operirati. Oko joj se malo stisne naveče. Molim vas da mi odgovorite i gdje bi mogla potražiti stručnu pomoć.Pozdrav, Ksenija O: Općenito, rane rožnice predstavljaju prekid kontinuiteta epitela rožnice ili njenih dubljih dijelova sve do perforacije rožnice. Uzroci mogu biti mehanički faktori (traume rezličitog tipa i stupnja) i kemijski (kiseline i lužine). Kiseline djeluju samo na površinske slojeve, izazivajući koagulacijsku nekrozu s denaturiranjem bjelančevina, sprječavajući djelovanje u dubljim slojevima. Oštećenja uzrokovana lužinama teže su naravi jer izazivaju duboke kolikvacijske nekroze: toksini, bakterije. Komplikacije su vrlo česte, a nastaju zbog infekcije bakterijama, ozlijeđivanjem ili pak saprofitnim bakterijama koje se nalaze u konjuktivalnoj vrećici koje u uvjetima oštećenja tkiva rožnice postaju patogene. Defekt rožnice može biti površinski, duboki i perforativni. Manji defekt dokazuje se lokalnom aplikacijom 2%-tne otopine fluorescina kojeg naknadno isperemo fiziološkom otopinom. Na mjestu oštećenja ostaje zelena boja. Moguća je i perforacija rožnice kada se iz prednje očne sobice cijedi očna vodica koja šarenicu povlači u novonastali otvor. U okolini se rane redovito stvara edem, zamućenje rožnice, leukocitni infiltrat, a s početkom sanacije pojavljuju se i krvne žile. Proizvođač Frontline spreja navodi kako se sprej ne smije nanositi na područja s oštećenom kožom niti u oči ljubimca. Za nanošenje spreja po glavi savjetuje se nanošenje sredstva na ruke zaštićene gumenim rukavicama i utrljavanjem u kožu glave. Dobro je, u slučaju sumnje na dospijeće sredstva u oko, obilato isprati vodom kako bi se spriječila daljnja oštećenja. Različite površinske ozljede rožnice mogu zacijeliti spotano, ali zahtijevaju lokalnu aplikaciju antibiotika zbog spriječavanja infekcije unutarnjeg epitela i dodatnih komplikacija. Svakako nastavite sa terapijom propisanom od strane Vašeg veterinara, a ukoliko se stanje ne popravi kroz 7-10 dana, morati ćete ljubimicu ponovno odvesti u ambulantu na dodatne pretrage. Nije na odmet načiniti kontrolni pregled za 7 dana kako bi se procijenio stupanj oporavka te dala realnija prognoza stanja. Kako ste prethodno naveli da niste iz Zagreba gdje je smještena specijalizirana Klinika za oftalmologiju, preporučam Vam da u dogovoru s Vašim veterinarom pronađete rješenje za optimalan oporavak Vaše ljubimice.

Odgovara: Gabrijela Gaurina, dr. med. vet. Pet centar, Put Mostina 8, Split P: Pročitala sam sve o tjeranju steriliziranih maca, koje žive u stanu, no ima li ikakve pomoći da se mačka primiri, osim da joj dovodim mačore na parenje i ima li to smisla? Alma O: Niste mi nažalost naveli u kojoj dobi je Vaša mačka sterilizirana. Naime, ako je operacija izvedena nešto kasnije od preporučene dobi, moguće ja da se mačka ponaša onako kako je naučila, bez obzira na njen trenutni hormonalni status. Kako ste naveli da ste o tjeranju steriliziranih mačaka dosta literature proučili, usmjerit ću se prvenstveno na savjet kako umiriti ljubimicu. Prvo što možete učiniti je zaokupiti njezinu pažnju, primjerice tako da joj nabavite poneku novu igračku, mazite je, posvećujete joj puno pažnje, dajete joj hranu koju najviše voli... To će joj pomoći da prebrodi ovu situaciju koja je za nju vrlo stresna. Ako to ne pomogne, preporučujem da pokušate s proizvodom Feliway, koji je dotupan u našim prodavaonicama. Radi se o aparatiću s posebnom tekućinom koji se uključi u struju, a potom proizvodi emisiju mačjih feromona. Oni vrlo povoljno utječu na smirivanje mačke i daju joj osjećaj zadovoljstva i ugode. Osim u ovom slučaju, Feliway je preporučljivo koristiti i u drugim slučajevima nepodobnog mačjeg ponašanja poput grebanja, uriniranja, nervoze i tome sličnog.  

Odgovara: Dunja Vrdoljak, dr. med. vet. Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam Maine coona starog 2,6 godine, iz uzgajivačnice smo ga posvojili kada je imao 1 god. i 3 mj. Nakon određenog vremena pojavio se problem krvi u stolici, i to u obliku malih krvavih kapljica. On normalno pije i jede svoju mokru i suhu hranu (dajemo mu istu hranu koju je dobivao u uzgajivačnici). Primjetila sam da prije odlaska na wc dosta mijauče. Odmah nakon svih tih simptoma smo posjetili lokalnog veterinara, dao mu je u nekoliko navrata terapiju Broadline i nekakve tablete te nam je objasnio kako mačak ima gliste odnosno nekakve parazite. Situacija se malo smirila nekon odrađenih nekoliko mj terapija Broadlineom. Naime nakon nekog vremena zamječujem opet krv u stolici i opet sve isto. Mene sad zanima da li je moguće da mačak ima opet problema s parazitima ili glistama? Ili je nešto sasvim drugo u pitanju? Da li se mačka stalno mora tretirati tim kemijama kako ne bi imao parazite ili gliste (kako nam je naš vet rekao)? Mačak je redovno cijepljen i ne izlazi van. Hvala na odgovoru. Lijep pozdrav, Blanka O: S obzirom na to da navodite da se možebitni problem sa unutarnjim parazitima koje je Vaš veterinar dijagnosticirao, ponovo javlja, moj savjet je da napravite nekoliko pretraga. Naime u razdoblju kad Vaš ljubimac nije pod terapijom, bilo bi najbolje stolicu odnjeti na koprološku pretragu, kako bi se načinila pretraga na parazite. Na taj način može se ciljano terapirati, ovisno o izoliranim nametnicima. Isto tako problem može biti i u mikroflori, odnosno mogućnosti pretjeranog razmnožavanja ''loših'' bakterija koje izazivaju problem, kao i virusnim infekcijama. Stoga možda ne bi bilo loše napraviti i bakteriološku pretragu fecesa, te antibiogram.Moguće je da se radi o nesnošljivosti na određeni sastojak hrane, što bi isto tako trebalo ispitati. U tom slučaju išlo bi se sa specijaliziranom prehranom.Mehaničko oštećenje crijeva bilo bi dobro ispitati RTG pretragom, nativnom i s kontrastom. Isto tako u obzir dolazi i endoskopija. Naravno, prije svih ovih pretraga bilo bi dobro načiniti opću kliničku pretragu, započevši s mjerenjem temperature, pretragom svih vidljivih sluznica, kompletne i biokemijske krvne slike, kao i pretrage analnih vrećica. Jer uvjek postoji mogućnost da problem leži u nekom drugom organskom sustavu.Do trenutka ovih pretraga, možete pokušati ljubimca hraniti specijaliziranom prehranom za probavni sustav, primjerice Hill's i/d, Royal Canin Gastrointestinal, Purina Veterinary Diets Gastrointestinal, te Eukanuba Intestinal. Isto tako možete probati stabilizirati probavu nekim probiotikom poput Florentero ili Floryboost paste. Čišćenje ljubimca od unutarnjih parazita preporuča se svaka 3-4 mjeseca. Osim Broadline ampule možete u dogovoru s Vašim veterinarom koristiti i tablete za tu svrhu: Drontal Cat, Bioveta Caniverm, te Genera Prazinon tablete. Svi navedeni pripravci dostupni su u Pet centar dućanima.  

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Koji je ispravan način davanja Pratel tableta i u kojem periodu se mora ponoviti? Čula sam nekoliko verzija pa me zanima Vaše mišljenje. Hvala, BrankaO: Pratel tablete su antihelmintik namjenjen za uporabu u veterini. Upotrebljava se u mačaka i pasa za liječenje invazija sa želučano-crijevnim oblićima i trakavicama. Jedna tableta sadrži 50 mg prazikvantela i 144 mg pirantel embonata.Tablete se daju mački, odnosno psu, zdrobljene zajedno s hranom ili cijele u komadiću mesa ili sira. Lijek se daje u jednokratnoj dozi. Jedna tableta je dovoljna za ljubimca težine 10 kg, odnosno, ako je ljubimac teži ili lakši potrebno je prilagoditi dozu njegovoj/njenoj težini (npr. 5 kg t.m.= 1/2 tablete; 15 kg t.m.= 1 1/2 tableta).Preporučeno je davanje lijeka 3-4 puta godišnje, preventive radi.O Pratelu su pisali i kolege Ivana Mlinar-Gruja, dr.vet.med. ovdje i Dino Karakaš, dr.vet.med. ovdje.

Odgovara: Martina Kuzmanić, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka    P: Imamo mačka starog godinu i pola. Do prije dva tjedna je bio u redu. Prije mjesec dana dok smo ga šišali, slučajno smo mu zarezali kožu, čak nije ni zacvilio, odveli ga odmah na šivanje, to mu se lijepo zaraslo, da bi nakon što su mu skinuti konci on počeo odbijati hranu, a sad već i vodu. Inače je jeo super, i mokru i suhu hranu za mačke, bio je lijep,velik, da bi sad na očigled počeo mršaviti. U stanu imamo jednu biljku koju je on krišom znao obrstiti pa si mislimo da mu možda to nije zasmetalo? Radi se o biljci dracena. Sad je prije dva dana povratio samo tekućinu, a jučer se do kutije s pijeskom ili popiškio ili povratio nismo znali procjeniti, jer bilo je rijetko i narančaste boje, veterinar nam govori da je to vjerojatno reakcija na anesteziju pa da je zato takav. Kakve pretrage da napravimo da vidimo u čemu je stvar da ga liječimo? Hvala na savjetu. SebastijanO: Dali ste nam premalo podataka da bi mogli naslutiti o čemu se radi. Nakon terapije antiparaziticima, da li ste proveli kontrolu odnosno koprološki pregled (izmet), tek nakon potvrđene negativne koprološke analize i to barem više puta u toku tri mjeseca od početka invazije trakavicama,možemo potvrditi da je terapija bila djelotvorna. Terapija se mora provoditi kroz duže vrijeme, jer je probava za to vrijeme mogla biti u upalnom ili bolesnom stanu, te se djelatna tvar uopće nije resorbirala u dovoljnoj dozi kako bi uništila parazite. Jedan od uzroka problema probave mogu biti i kuglice dlaka  (posebno kod perzijske mačke radi duljine i gustoće dlaka). Kuglice dlaka mogu biti većih dimenzija i najčešće "zapnu" odmah iza završetka želuca, te konzumirana hrana stoji u njemu, izaziva uplau sluznice želuca, osjeti se neugodan zadah odnosno ustajala hrana, mačka je u stvari gladna, ali ne može probaviti hranu, posebno dehidriranu hranu. Žuta boja sadržaja kojeg je maca povratila može biti i posljedica nekih bolesti (da li obavlajte redovita cijepljenja protiv zaraznih mačjih bolesti godišnje?), koje prate slijedeći simptomi: povišena temperatura, proljev, loše stanje kože i dlake, blijedilo sluznica, gubitak apetita, odbijanje konzumiranja vode, letargija i drugo. PovraTakođer,promjena ishrane i raspored hranjenja mogu izazvati "uzrujani želudac" i povračanje žutog sadržaja. Poželjno bi bilo da posjetite veterinarsku ambulantu radi detaljnog pregleda pacijenta, trebalo bi obaviti mali sistematski pregled od pregleda krvi, mokraće, stolice, Rtg i UZ pregleda trbušne šupljine.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam macu staru deset mjeseci koju sam pripitomio i sada živi s nama u stanu. U vrijeme tjeranja pobjegla nam je van i ostala skotna. Pripremamo se za prinovu koja bi trebala svaki čas. Maca već ima dosta izražene bradavice oko kojih su se pojavile nekakve crne točkice, kao i oko anusa. Sad mene zanima da li to nametnici ili što već i što trebam poduzeti da bih se zaštitio od mogućih negativnih posljedica? Hvala. Ivan O: Promjene koje opisujete u Vaše ljubimice mogu biti uzrokovane s više faktora: alergije, bakterijske infekcije, gljivične infekcije, infekcije kvasnicama, parazitima kože, autoimunih bolesti, greškama u prehrani (nedostatak biotina ili nezasićenih masnih kiselina), hormonalnom neravnotežom ili su ponekad nepoznatih uzroka. No, na koži mačaka ponekad se javljaju promjene koje zovemo eozinofilni granulom kompleks. Radi se o sindromu koji nastaje kao posljedica preosjetljivosti, tj. alergijske reakcije a značajnu ulogu imaju uobičajeni uzročnici alergijskih reakcija, kao što su buhe, pojedine komponente hrane i druge supstance. Jedna od formi ovog kompleksa je još i eozinofilni plak (koji se javlja između stražnjih nogu, na trbuhu, oko repa i ponekad leđima) te eozinofilni granulom (koji se javlja na različitim dijelovima tijela, poput usne šupljine, šapa, glave). Ali samo kliničkim pregledom navedene promjene moći će se razlučiti od gljivičnog oboljenja, kontaktnih alergija, alergija na hranu, infekcija kvasnicama ili kožnim parazitima (demodex), stoga Vam preporučujem zbog Vaše sigurnosti i sigurnosti Vaše ljubimice posjet veterinaru, te pregled kože i dlake kako bi se isključila sumnja na gljivicu Microsporum canis (koja je zoonoza - dakle može se prenijeti na čovjeka).Također, kako se bliži vrijeme okota Vaše ljubimice (skotnost u mačaka traje oko 2 mjeseca) prilažem Vam i informaciju o samoj skotnosti i brizi za mačiće pa se nadam da će biti od pomoći Skotna maca i briga o mačićima

 Odgovara: Franjo Hrgota, dr. med. vet., Pet centar, B. Gumpca 32, Pula  P: Budući da u kolovozu idem na godišnji odmor, a imam macu koja je zdrava (stara je 2,5 godine) planiram organizirati u svoj stan dolazak jedne gospođe dva puta dnevno kako bi mojoj maci promijenila pijesak, vodu u zdjelici i stavila hranu u zdjelicu, a također i oprala zdjelicu i počešljala macu. Kako ta gospođa također ima dvije mace, bojim se da bi možda svojim rukama mogla prenijeti neku bolest od svojih maca (ako je imaju) na moju macu kada bi došla u moj stan i kada bi prala zdjelicu i stavljala hranu i češljala moju macu. Je li to moguće? Moja maca dobila je tableticu protiv unutrašnjih parazita. Hvala unaprijed. S poštovanjem, Marta O: Naravno da je moguć prijenos nekih infektivnih bolesti neizravnim kontaktom, ali je mala vjerojatnost za tako nešto. Što se tiče najpoznatijih mačjih zaraznih bolesti poput leukemije, panleukopenije, bolesti imunodeficijencije, zaraznog peritonitisa i kompleksa respiratornih bolesti, zaista je mala ili nikakva mogućnost da se prenesu na način od kojeg Vi strahujete. U većini slučajeva, neophodan je izravan kontakt sa bolesnom životinjom ili predmetima i opremom koju ona koristi. Virusi koji uzrokuju ove bolesti uglavnom nisu kontagiozni i brzo propadaju u vanjskoj sredini. Hoće li do neke infekcije doći, ovisi o nekoliko faktora. Prvi je infekcijska doza, odnosno količina patogenih mikroorganizama. Uvijek je ta količina velika u okruženju bolesne životinje i smanjuje se s razdaljinom. Sljedeći važan faktor je virulencija mikroorganizma, odnosno njihova veća ili manja sposobnost da izazovu bolest. Važan faktor je zdravstveni status životinje, odnosno imunitet i sposobnost za obranu od mikroorganizama. Većinu infektivnih bolesti dobivaju mačke koje izlaze van i dolaze u kontakt s drugim mačkama. Mačke lutalice su u većini slučajeva izvor i rezervoar infekcije. Stoga smatram da ne trebate biti zabrinuti, ali je oprez uvijek dobrodošao. Uobičajene i redovite higijenske mjere već umnogome smanjuju mogućnost za prijenos bolesti, npr. pranje ruku ili usisavanje u stanu. U vezi toga možete razgovarati s gospođom koja će brinuti o mačkama.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. med. vet., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Moja mačka koja je stara 3 mjeseca ima neobično zadebljanje na anusnom otvoru i istražila sam što bi to moglo biti i tako sam našla da ima prolaps rektuma. Nije onoliko strašno kao što taj slučaj može biti, još je to dosta plitko i ovo bi bio 3,4 dan kako joj se to počelo događati. Prvi i drugi dan je bilo ozbiljno jer nije mogla kontrolirati izlučevine no sad se to već smirilo i očistilo. Mačka je dosta izgubila na težini no sad joj se sve više povećava apetit iako je još to u dosta malim količinama. Željela bih vas pitati je li moguće da se to samo od sebe povuče i izliječi ili mora hitno ići veterinaru? Ako treba ići veterinaru možete li mi reći kakve su metode liječenja i koliko je to zapravo opasno? Također želim Vas pitati postoji li kakav lijek za to koji bi mogla dobivati i kod kuće? Hvala. Lucija O: U jedinki svih vrsta domaćih sisavaca može doći do pojave patološkog stanja koje nazivamo izvala ili prolapsus rektuma. Najčešće se javlja u mladih pasa i mačaka. Izvala rektuma lakše nastaje u jedinki slabije kondicije. Završni dio debelog crijeva (rektum) uvrne se u vlastiti lumen i većim ili manjim dijelom izvali kroz analni otvor. Primjećuje se da kroz anus viri kobasičasta tvorba, različite veličine i duljine. U početku je ta oteklina svjetlocrvena, otečena i vlažna, a što takvo stanje duže traje, tvorba postaje tamnocrvena do plavkasta te zbog vanjskih utjecaja, osobito isušivanja i mehaničkih oštećenja, nastaju površinske ozljede koje mogu zahvatiti i dublje dijelove pa čak i cijelu stijenku crijeva. Uzroci prolapsusa rektuma su veoma brojni i raznovrsni. Najčešće se takvo stanje javlja kod nekih bolesti probavnog trakta koje prate jaki i profuzni proljevi, kao što su upale crijeva različitog stupnja i uzroka. Rektum se može izvaliti i prilikom svakog jačeg djelovanja tzv. trbušne preše, odnosno tiskanja životinje, što je najčešće kod jakih napora, bolova u trbuhu zbog različitih uzroka, smetnjama u otjecanju mokraće, prilikom začepa životinje itd. Osim navedenoga, zadebljanje u području analnog otvora može biti posljedicom i perinealne hernije. Ono je stanje u kojem dolazi do izlaska trbušnih organa u potkožje perinealnog područja a nastaje kao rezultat slabljenja mišića. Bilo koje od navedenih stanja predstavlja ozbiljnu poremetnju zdravlja, te kao takovo zahtijeva hitan odlazak u veterinarsku ambulantu. Naime, pri liječenju najprije treba ustanoviti i ako je moguće otkloniti primarni uzrok (pristupiti liječenju upale crijeva, otkloniti bol u trbuhu i sl.). Svježe prolabirano crijevo treba isprati hladnom vodenom otopinom nekog blagog dezinficijensa, a laganom masažom treba spriječiti nastanak preopsežne otekline. Veterinar će u odgovarajućoj anesteziji pokušati izvaljeni dio crijeva vratiti na svoje mjesto (reponirati), a nakon izvršene repozicije, oko čmara se stavlja tzv. šav "duhan kese". U težim slučajevima izvaljeni dio crijeva se mora operativno ukloniti, a rana sašiti posebnom tehnikom. Poslije operacije provodi se dijetna ishrana u dogovoru s veterinarom uz redovitu kontrolu zdravstvenog stanja. Ukoliko je saniran primarni uzrok izvale rektuma, životinja se veoma brzo oporavlja. Hernija ili kila liječi se pak samo operativno, a naročito dođe li do uklještenja hernije, potrebno je žurno intervenirati jer životinja može uginuti.

Odgovara: Sonja Vojnović, dr. med. vet., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Javljam se jer mače staro 2 mjeseca ima problem sa očima, stalno  su krmeljave, a kapci su mu otečeni. Oči mu čistim vatom i ohlađenom proključalom vodom, ali se nakon sat vremena otprilike oči opet zatvore. Također, kada "progleda" primjetila sam da mu se ne vide očna šarenica i zjenica jer ne može do kraja otvoriti oči. Što se tiče ponašanja i hrane, s tim je sve uredu, mače jede redovno i prilično je razigrano. Vaše mišljenje  u vezi ovoga bi mi veoma značilo. Slike koje ću priložiti su uslikane nakon čišćenja sa  ohlađenom proključalom vodom i vatom. Unaprijed hvala, Lejla O: Konjunktivitis je upala očne spojnice unutar kapka (konjunktive). Očna spojnica (konjunktiva) je prozirna, glatka i sjajna sluznica koja povezuje stražnju površinu vjeđa i očnu jabučicu. Uzroci konjunktivitisa mogu biti mehanički (prašina, vjetar, hladnoća), kemijski (kiseline, lužine),  različiti mikroorganizmi (virusi, bakterije, gljivice i dr.), nedostatak vitamina A i C, alergijske reakcije. Konjunktivitis je često jedan od simptoma neke od zaraznih ili nezaraznih bolesti. Kod mačića je uzrok infekcije najčešće herpes virus. Simptomi koji se mogu vidjeti su  zatvorene oči, otečeni kapci, a javlja se i iscjedak iz oka. Često dolazi do komplikacija zbog sekundarne bakterijske infekcije zbog čega je iscjedak iz oka gnojan. Ukoliko se ovakve infekcije ne liječe, može doći do oštećenja svih struktura oka, što za posljedicu može imati trajni gubitak vida. Kod mačića se uz konjunktivitis često javlja i kihanje, kašalj i iscjedak iz nosa. Upalu očiju je od početka trebalo liječiti lokalno antibioticima, podizanjem opće otpornosti organizma vitaminima, čišćenjem ljubimca od unutarnjih i vanjskih parazita, a ako bi veterinar nakon pregleda odredio i liječenjem sistemski anitibioticima (injekcija ili tableta). Svakodnevna njega očiju je jako važna, a to podrazumijeva ispiranje oka i uklanjanje gnoja. Budući da za upotrebu u veterini za liječenje očiju nije registriran niti jedan preparat, koriste se humani lijekovi (Chloramphenicol mast, Tobrex mast i kapi).   Savjetujem  Vam da mačića  što prije odvedete veterinaru, kako bi se na vrijeme postavila dijagnoza i započelo sa terapijom, te izbjegle komplikacije.

Odgovara: Sonja Vojnović, dr. med. vet., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Pisala sam vam prije mjesec i po u vezi s problemom mačetovog oka i još jednom se zahvaljujem na odgovoru. Preporučili ste mi Tobrex mast i kapi i ja sam stavljala mačetu kapi nekoliko puta dnevno, a navečer mast. Oči mu više nisu krmeljave i otečene, ali vidim da mu još uvijek nisu oporavljene, kao da su "zamućene".  Mače je idalje razigrano, uredno jede i pojačala sam mu ishranu vitaminima. Ako biste mi opet mogli odgovoriti, bila bih Vam jako zahvalna. Slike koje ću priložiti su napravljene danas. Unaprijed hvala, Lejla O: Zamućenje rožnice može nastati kao posljedica različitih patoloških procesa. Rožnica je prozirni dio vanjske očne ovojnice. Njezina debljina kod domaćih životinja je 1 mm, a sastoji se od 5 slojeva. Rožnica ne sadrži krvne žile i pigment. Kod pojave različitih patoloških procesa postoji tendencija razvoju kroničnog toka nastalih promjena, a razlog tome je upravo nedostatak krvnih žila i njezina čvrsta struktura. Reakcija na patološke procese na rožnici očituje se pojavom edema, vaskularizacijom (pojavom krvnih žila na površini ili u dubini rožnice), stvaranjem ožiljka (pojavljuje se zamućenje, pa čak i izbočenje rožnice), pigmentacijom, staničnom infiltracijom i nakupljanjem nefizioloških tvari unutar rožnice). Bolesti rožnice mogu nastati kao posljedica različitih oštećenja ili iritacija. Ostali uzroci keratitisa (upale rožnice) mogu biti infekcije (npr. klamidija, mačiji herpes virus,itd.), alergije ili različite sistemske bolesti. Postoje i keratitisi kod kojih je uzrok nepoznat. U prethodnom odgovoru sam pisala o tome da je kod mačića najčešći uzrok bolesti oka kod mačića herpes virus koji u težim slučajevima može dovesti do oštećenja svih struktura oka. To za posljedicu može imati i trajan gubitak vida. Zamućene rožnice kod Vašeg mačića najvjerojatnije je posljedica upale. Oporavak rožnice ovisi o tome koji su dijelovi zahvaćeni i do kakvih je oštećenja došlo. Sam epitel rožnice ima dobar regeneracijski potencijal, no kod oštećenja ostalih dubljih dijelova rožnice, može doći do trajnih zamućenja. Savjetujem Vam da ponovo odvedete mačića kod veterinara na pregled da bi se utvrdilo trenutno zdravstveno stanje i eventualno propisala dodatna terapija.

 Odgovara: Jerko Špralja, dr. med. vet., Pet centar, Ulica kralja Petra Svačića 61, Osijek  P: Moja mačka ima već  11 godina i kućna je mačka, naime i spava unutra preko noći, no sad je nakupila toliko buha (ne vidim ih, ali stalno se češe, tj. liže), dobijala je ampule protiv svih nametnika, ali ne vjerujem da su šta pomogle, probala sam par vrsta (koje sam bila u mogućnosti kupiti jer ne idem često u Osijek) i stanje joj je sve gore. No pitanje je i zbog toga što sam joj našla da je jedno uhu iznutra prljavo – nešto bordo, smeđe pa me zanima znate li je li bi to moglo nešto biti više u pitanju, onako mrvice toga ima u šuljini od gore prema srednjem uhu? Naručit ću sad iz web shopa Pet centra one kapi Petvital i Protection spot on, da li mi još nešto preporučate, tj. koje ampule su najjače za ovako stanje?Jelena O: Uzroci učestalog češanja kod mačaka su višestruki. Ukoliko se radi o ektoparazitu – šugarcu (grinji Notoedres cati, koja bi se eventualno mogla sa sigurnošću dijagnosticirati uzimanjem strugotine ozlijeđene kože i pregledati mikroskopom), a iz Vašega opisa nalaza sitnih crnih mrvica u ušnom kanalu uz obilatu pojavu ušne smole – cerumena, tada je riječ o vrlo kontagioznoj zaraznoj parazitarnoj bolesti. Šugarac parazitira na koži mačke (cijeli svoj razvojni stadij, od jajašca, preko stadija ličinke i nimfe, do odraslog oblika) u periodu od 2 -3 tjedna. Bolest se najčešće prenosi kontaktom s drugim mačkama, zaraženim predmetima, češljevima, prostirkama, stoga je mogući prijenos uzročnika bolesti ukoliko je Vaša mačka  bila u kontaktu sa drugom mačkom (koja je pri tome bila infestirana šugarcem). Najbitniji simptom je češanje životinje jer različiti razvojni stadiji migriraju kroz površinski sloj kože (najčešće u ušnom kanalu, ako se radi o ušnom šugarcu), kasnije se širi na vanjsku stranu uške, područje oko vrata, po šapama, kasnije po čitavom tijelu. Životinje se pokušavaju riješiti svraba, češući se i grizeći infestirana mjesta, često si nanoseći ozlijede u vidu ogrebotine, bezdlačnih područja, koja se mogu inficirati bakterijama. Iritirana koža može biti prekrivena ljuskicama, sasušenim eksudatom, zadebljana i naborana. Mačku bi svakako trebalo tretirati protiv šugaraca lijekovima armitraz, ivermektin ili ampulama Stronghold (za mačke i kuniće) koje se izdaju na veterinarski recept i ampule Advocate (za mačke i kuniće), kao dijagnostičku terapiju, kako bi se isključila ili potvrdila sumnja u zarazu šugarcima. Istovremeno možete zaštititi svog ljubimca navedenim ampulama kako biste prevenirali eventualnu zarazu. Advocate i Stronghold možete kupiti u trgovinama Pet centra, uz propisani veterinarski recept. Svakako bi bilo dobro da Vašu mačku držite odvojeno od ostalih životinja, kako bi spriječili eventualnu zarazu, kao i pridržavati se načela opće higijene (pranje ruku poslije svakog kontakta, tretmana predmeta i okružja insekticidnim sredstvima tipa Biokill, Biotol...), kako se i sami ne biste zarazili ili netko drugi od ukućana. Kako bi se održavala adekvatna higijena uha i ušnog kanala, potrebno je povremeno čistiti ušni kanal sa za to namjenjenim otopinama kao što su Otifree, Otodine, Adolac... preparatima koji otapaju prisutni cerumen, blagog su dezinfekcijskog i protuupalnog djelovanja, te se osim iz higijenskih razloga koriste kao predradnja pripreme uha za nadolazeću terapiju antibioticima. Od ostalih uzroka, osim gore navedenog uzročnika, a također spomenutih buha (koje su iz Vašega opisa redovito tretirane, a tretmani se moraju provoditi redovito svaka 3-4 tjedna), neki od njih su: hrana siromašna mineralima, vitaminima i esencijalnim tvarima (aminokiselinama, nezasićenim masnim kiselinama), hormonski disbalans, zatim bakterijske, gljivične, parazitarne bolesti te razne alergije koje se manifestiraju suhoćom, perutavošću, lokaliziranim ili generaliziranim svrbežom. Stoga Vam savjetujem da posjetite Vašega veterinara kako bi se sa sigurnošću mogao utvrditi uzrok svrbeža i na taj način pokušalo pomoći Vašem ljubimcu. Također Vam predlažem dapročitate i prethodno objavljene odgovore mojih kolegica vezane uz istu temu, pod naslovima: Mačje buhe Konstantni svrbež i češanje mačka

Odgovara: Zoran Lovrić, univ. mag. med. vet., Pet centar, Put Mostina 8, Split P: U nekoliko navrata čula sam od uzgajivača da se mačići steriliziraju već u dobi od 4 mj. Zanima me da li je to u redu i koje bi dodatne posljedice mogle biti ako se mačić sterilizira tako rano (u odnosu na starost od 6 mj.). Hvala i lijepi pozdrav,Žaklina O: Sterilizacija (kod ženki), odnosno kastracija (kod mužjaka), načelno je moguća u različitoj životnoj dobi. Recentna znanstvena istraživanja prednost daju mlađoj životnoj dobi. Očekivane dobrobiti su sljedeće: sterilizirana/kastrirana mačka postaje mirnija, privrženija, smanjuje se sklonost "lutanju", obilježavanju teritorija, učestalost dodira s drugim mačkama te time i mogući prijenos različitih zaraznih bolesti, nastanak rana u sukobima. Posebno je važna smanjena mogućnost oboljenja organa mokraćno-spolnog sustava (tumor mliječne žlijezde, upala maternice). Zahvat se izvodi u općoj anesteziji te je nužno dogovoriti pred i postoperacijski protokol s izabranim veterinarom. Dakle, načelna preporuka za sterilizaciju bila bi dob od oko 5 mjeseci, a za kastraciju oko 8 mjeseci. Poslije operacije korisno bi bilo prilagoditi prehranu u smislu prevencije moguće pretilosti. U Pet centru raspolažemo hranom različitih proizvođača te ukoliko se odlučite, rado ćemo Vas savjetovati. Nadam se da će Vam navedeno pomoći pri odluci.

Odgovara:  Ljiljana Vrhovac Uzur, univ. mag. med. vet., Pet centar, Našička 144, Zagreb  P: Imam mačka starog 11 godina. Živi u stanu bez izlazaka van, cijepljen je, kastriran i nije imao značajnijih zdravstvenih problema. U zadnje vrijeme povraća na način da izduži vrat i podigne glavu, a sadržaj želuca izađe u jakom mlazu prema gore, tj. u zrak. Sve to praćeno je neobičnim glasnim zvukovima. Zbilja je teško opisati. I prije je povraćao povremeno, nije to bilo ništa neobično, povraćao bi kao i sve mace. Ovo sada je drugačije. Osim toga, ponaša se normalno. Traži hranu i jede, ne mršavi, pije normalno vode kao i prije. Nema proljev ni bilo kojih drugih vidljivih simptoma. Inače ga smatramo mačkom koji ima osjetljiviji želudac. Prije bi znao povratiti cca 3-4 puta mjesečno. Jede uglavnom mokru hranu. Prije par godina bio je na čišćenju kamenca na zubima, nakon toga mu se stanje s povraćanjem ublažilo bilo. S njim živi još jedna maca od 11 godina i jedna od 3 godine. One su dobro. U kući često imam i druge mace na privremenoj skrbi. No one budu u izolaciji uglavnom. Zadnje je bio mačić s calicivirusom. Također, nedavno je umro mačak s kojim je bio u neposrednom kontaktu prije nekoliko godina, i u posrednom preko ljudi dosta često. Između ostalog, taj mačak je imao i simptom ovakvog povraćanja. Uzrok smrti bio je zatajenje jetre, ali veterinari nisu mogli odrediti zbog čega je došlo do problema s jetrom. Osim kod tog mačka i mog mačka nikada nisam vidjela da mačka povraća na taj način. A imam dosta iskustva s mačkama. Nadam se da sam spomenula sve relavantne informacije i dati mi potencijalne uzroke ovakvog načina povraćanja kod mačaka da znamo na što ga sve testirati. Unaprijed vam zahvaljujem! Tanja O: Način povraćanja koji opisujete poznat je kao eksplozivno povraćanje (projectile vomiting). Simptomatičan je za više različitih stanja ili oboljenja, a dijagnostiku, odnosno način eliminacije pojedinih mogućih uzroka, preporučuje veterinar po anamnezi i temeljitom pregledu životinje. Osnovni pregled treba uključivati kompletnu krvnu sliku, biokemijski profil funkcije unutarnjih organa, analizu urina, analizu izmeta te ultrazvučni i rentgenski pregled grudne i trbušne šupljine. Eksplozivno povraćanje se najčešće javlja u slučaju promjena u probavnom sustavu, a kako ste Vašeg ljubimca opisali kao osjetljivog uzrok bi mogao biti vezan uz preosjetljivost na hranu, uz nedovoljno žvakanje hrane ili uz formiranje kuglica izlizane dlake koje ne uspijeva izbaciti. Za početak Vam preporučam da mačku ponudite neki od hipoalergenskih programa prehrane (Royal canin "Hypoallergenic", Hill's "Feline Z/D" ili Purina "Feline HA") te svakako ukinete sve poslastice ili druge načine prehrane. Bilo bi dobro ponuditi mu neku od lubrikantnih pasti (malt ili malz paste) koje će olakšati izbacivanje eventualno nastalih kuglica dlake koje se zadržavaju u probavnom traktu. Ostale upute i preporuke dat će Vam veterinar nakon prikupljanja nalaza.

Odgovara: Iris Pažanin, dr. med. vet. Pet centar, Put Mostina 8 (Dujmovača), Split P: Imam dvije ženske mačke od 8 mjeseci. Nisam ih još sterilizirao. Je li za to već kasno ili to još mogu učiniti? A jedna mi mačka već plače i mislim da se već tjera. Očekujem odgovor. Puno hvala. Francisco O: Sterilizaciju je najbolje napraviti prije prvog tjeranja mace, tj. u dobi od 5 ili 6 mjeseci starosti,  kada se javlja spolna zrelost. Tada je operacija najmanje invazivna. Kod ženskih mladih maca u toj dobi se odstranjuju samo jajnici jer se životinja nije tjerala, tj. nije se sparila. Također, u toj dobi još nema patoloških promjena na genitalnim organima. Kod ženskih maca se takvom ranom sterilizacijom uklanja nastanak raznih reproduktivnih bolesti koje su hormonski uvjetovane. U našoj zamlji postoji mišljenje da je bolje pustiti macu da se spari i ima jedno leglo, ali to je netočno. Ženke se tjeraju u vrlo ranoj dobi i tako mladi organizam je nezreo da iznese i uspješno othrani leglo. Kod rane kastracije se izuzetno smanjuje rizik od tumora mlječne žljezde koji je jedan od glavnih uzroka uginuća starijih mačaka. Sterilizacijom se sprječava i razvoj gnojne upale maternice, koji također predstavlja rizik od sepse i uginuća maca.   Mačke se mogu sterilizirati u bilo kojoj dobi  ako su zdrave. U Americi se to radi već i u dobi od 2 mjeseca.   Sterilizirane mace, mužjaci ili ženke, koje žive kao vanjske mačke zadržavaju se u blizini svog doma i poznatog terena, ne skitaju pa su i samim time manje ugrožene od zaraznih bolesti mačaka kao što je Fiv i Felv. Na kraju ako se dvoumite oko sterilizacije Vaše mace, moram napomenuti i aktualne podatke da nesterilizirane životinje bez vlasnika u prosjeku prežive oko 4 godine u vanjskim uvjetima , a za to vrijeme one i njihovo potomstvo na svijet donesu i nekoliko tisuća potomaka.   Sterilizacijom se omogućava duži i kvalitetniji životni vijek, a veterinarska saznanja to potvrđuju.  

Odgovara: Melanija Čelica, dr. med. vet. Pet centar, Našička 144, Zagreb P: Mačka ima 7 mj. Normalno jede i razigrana je Primjetila sam da joj je natečena donja usna i malo crvenkasta. Šta bi bilo uzrok tome? Kristina O: Otekline na usnama mogu u mačaka nastati kao posljedica  različitih stanja. U pitanju može biti apsces, ubod, bolesti zubi, piodermija, tumora, alergija ili kao posljedica nekih drugih bolesti u organizmu.   Još jedna bolest koja zahvaća usne i okolno tkivo je i eozinofilni granulom kompleks. Riječ je o bolesti odnosno stanjima do kojih dolazi zbog pretjerane reakcije eozinofila (bijelih krvnih stanica). Razina eozinofila u organizmu normalno poraste prilikom parazitarnih invazija, ali se ponekad, kao što je možda ovdje slučaj, dogodi da njihov broj poraste i kao reakcija na hranu, pelud, buhe ili prašinu. Alergije i genetska predispozicija mogu tako kod nekih mačaka dovesti do pretjerane reakcije eozinofila i posljedično do oštećenja kolagena (sastavni dio kože).   Eozinofilni granulom kompleks javlja se u tri oblika i to kao granulom, plak ili ulcer. Eozinofilni ili linearni granulom se najčešće javlja kao oteklina na usnama i bradi ili kao dugačka, uska lezija na stražnjoj strani bedra. Eozinofilni plak nalazimo kao dobro ograničene promjene na trbuhu, unutarnjoj strani bedra i vrata. Kod mačaka koje boluju od ovog oblika javlja se i intenzivan svrbež. Eozinofilni ili indolentni ulcer se obični nalazi na rubu gornje usne, ali se ponekad može naći i na stražnjoj strani jezika. Ovo je najčešći oblik eozinofilnog granulom kompleksa.   Dijagnoza se postavlja na temelju kliničkog pregleda i histopatološke pretrage gore navedenih promjena. Liječenje se temelji na uklanjanju primarnog uzroka (alergena) te aplikaciji protuupalnih lijekova (kortikosteroida) i antibiotika.   Savjetujem Vam da svakako posjetite Vašeg veterinara za utvrđivanje točne dijagnoze i pravilne terapije.  

Odgovara: Nataša Lončar, dr. med. vet. Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Imam mladoga mačka koji provodi vrijeme i u kući i vani. Živahan je,  ponaša se normalno, dobro jede, no jedan dan sam primjetila da ima grozan zadah.... Onda sam mu na vratu napipala dvije kvržice, po jednu sa svake strane, jedna manja,  jedna veća, ali nisu bolne na dodir. Počela sam mu davati antibiotik za mace klavuxil prije 4 dana, zadah je nestao,  ali kvržice nisu. Smatram da se radi o natečenoj limfnoj žlijezdi pa me zanima jeli to neki ozbiljniji problem ili bi antibiotik zaista mogao pomoći? Te kvržice su samo ispod brade, na vratu, nigdje drugo na tijelu. Unaprijed hvala i lijep pozdrav. Mihaela O: Samo na osnovi simptoma – otečena/povećana limfna žlijezda ne mogu znati da je problem ozbiljnijeg karaktera ili samo izričito upalne naravi. Limfne žlijezde su svojevrstan filter štetnih tvari, tj. djeluju kao produžena ruka krvotoka. Ukoliko dođe do bakterijske upale ili upalne reakcije struktura uokolo limfnog čvora jasno je da će limfni čvor reagirati povećanjem sve u svrhu eliminacije bakterija iz organizma. U tom slučaju bi antibiotik širokog spektra trebao riješiti "problem". Ponekad čak i nakon uzimanja antibiotika čvorić ostane palpabilan jer umjesto normalnog tkiva limfnog čvora zbog dugotrajne izloženosti infekciji nastane ožiljkasto tkivo koje je po svojoj strukturi žilavo i tvrdo na opip, obično ne smeta niti ne boli prilikom palpacije. Inače, kod kliničke pretrage veterinar prvo limfni čvor opipava da se vidi je li riječ o dobroćudnoj pojavi ili to možda upućuje na povećanje zloćudne prirode. Nakon toga bi bilo dobro obaviti uobičajene krvne pretrage kojima se isključuje ili potvrđuje postojanje infekcije. Kod površinskih limfnih čvorova, ali i kod onih u trbuhu, najjednostavnije je napraviti ultrazvučnu pretragu kojom se sa velikom sigurnošću može pokazati jesu li ti limfni čvorovi dobroćudni ili zloćudni.   Općenito se smatra da kad je povećani limfni čvor jako mali, kad je riječ o pojedinačnom limfnom čvoru te kad je on pokretan u odnosu na okolno tkivo, tada se obično radi o dobroćudnom povećanju. Ako su pak limfni čvorovi povećani tako da su grozdasto spojeni, da su neravni, tvrdi, da strše iznad površine kože, to može upućivati na zloćudnu bolest.   Ako postoji i najmanja sumnja na zloćudnu prirodu povećanja, radi se citološka punkcija, odnosno uzima se uzorak tog limfnog čvora pod kontrolom ultrazvuka, a zatim se punktirani sadržaj šalje na patohistološku pretragu gdje se na kraju daje sud je li riječ o dobroćudnom ili zloćudnom povećanju. Ponekad se, ako se iz citološke pretrage ne dobije dovoljno materijala za pouzdanu dijagnozu, treba uzeti veći uzorak ili izvaditi cijeli limfni čvor.  

Odgovara: Martina Petrović, dr. med. vet. Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam mačku staru 10 god. koja je dosta smršavila pa smo u 6 mj. prošle godine išli raditi krvnu sliku. Bila joj je GGT 53 sve ostalo ok. Ali sve. Ona se ponašala normalno, nikakvih promjena na njoj. Tada je imala 3,6 kg. Veterinar je mislio da se radi o "trovanju" kupovnom hranom  i rekao da je hranim mesom jer je konzervirana hrana puna štetnih tvari. Danas ima 3,2, kg, znači mršavi, GGT joj je 57 ali joj je ALP 70. Sve ostale vrijednisti su ok, malo povišeno željezo. Ona se i dalje potpuno nornalno ponaša, jede, igra se, ne pokazuje da ju nešto boli, osim što je smršavila. Jedino ponekad natašte povraća slinu ili bijelu pjenicu. Ali nakon toga jede. Da li je po krvnoj slici riječ o karcinomu? Znam da ALP ukazuje na to, ali ne znam da li može biti još nešto i koje bi eventualno pretrage trebalo napraviti da se utvrdi točno? Sanda O: S obzirom na opis simptoma i nalaza koje ste naveli u Vašem upitu, teško mi je posumnjati na karcinom. Navedene promijenjene vrijednosti nalaza krvi mogu upućivati na patološke procese na jetri ili nekom drugom organskom sustavu.  Također, mršavljenje nije specifičan simptom, već može pratiti različite bolesti zarazne ili nezarazne prirode.Jetra kao organ ima vrlo visoke regenerativne kapacitete te je u tom smislu najvažnije točno utvrditi i ukloniti uzroke oboljenja.  Navest ću najčešće bolesti jetre koje se javljaju u mačaka.Hepatička lipidoza (poznata i kao idiopatska hepatička lipidoza ili bolest masne jetre) – česta je bolest u mačaka koja nastaje kada mačka postane anoreksična (odbija hranu ili znatno smanji količinu dnevno unesene hrane). Tada tijelo počinje koristiti uskladištene masti kao energiju. Iz depoa, masti dolaze do jetre kako bi se preradile i iskoristile kao hranjive tvari u organizmu. No, jetra postaje u jednom trenutku prezasićena i nesposobna preraditi masnoće brzo koliko je potrebno. Ovo dovodi do nakupljanja masti u jetri što ometa normalnu funkciju jetre.Holangitis/holangiohepatitis kompleks – ovo je niz povezanih upalnih ili infektivnih poremećaja jetre i/ili žučnog sustava. Uzroci mogu biti infekcije (vrlo često FIP), pankreatitis, bakterijske infekcije, parazitarne infekcije (uključujući toksoplazmozu).Oštećenja toksinima (toksična hepatopatija) uzrokovana izlaganju lijekovima, toksinima ili nedostatkom krvi u jetri.Tumor - postoje dva tipa tumora koji zahvaćaju jetreno tkivo: primarni su rijetki u mačaka, dok su daleko češće metastaze iz nekog drugog mjesta u tijelu.Portosistemski ili jetreni šant (odvod) - predstavlja abnormalnu komunikaciju između portalnog i sistemskog venoznog sustava a dozvoljava da se krv iz crijeva dostavi sistemskoj cirkulaciji prije jetrene detoksikacije. Ovo znači da krv zaobilazi jetru rezultirajući u izostanku detoksikacije u jetri i podizanjem nivoa toksina u krvi. Može biti urođen ili stečeni (u većine mačaka je urođeni). Simptomi bolesti jetre mogu biti različiti, a ovise o uzroku bolesti. Najčešći simptomi su: žutica ili icterus (žutenje bjeloočnice, kože i mukoznih membrana), gubitak apetita, gubitak tjelesne težine, učestalo mokrenje (poliurija), pojačano žeđanje (polidipsija), povećanje jetre, apatija, proljev, naglo povraćanje, neugodan zadah.Dijagnostika svakako obuhvaća pretragu krvi, kako kompletnu krvnu sliku tako i biokemijski nalaz. U biokemijskoj dijagnostici poremećaja funkcije jetre prate se vrijednosti dvaju enzima, ALT i AST.ALT (alanin aminotransferaza) je enzim kojeg proizvode jetrene stanice. Smatra se enzimom specifičnim za jetru u pasa i mačaka te se koristi kao okvirni test za dijagnostiku jetrenih bolesti, ali samostalno ne može poslužiti za postavljanje dijagnoze. Do povišenja vrijednosti prvenstveno dolazi kod oštećenja jetrenih stanica, no uočava se i kod oštećenja bubrežnih stanica, skeletnog mišićja, gušterače i srčanog mišića. Hemoliza i lipemija također mogu biti uzrokom lažno povišenog očitanja.AST (aspartat aminotransferaza) enzim je kojeg stvaraju jetrene stanice no može se pronaći i u skeletnom i srčanom mišićju, mozgu i crvenim krvnim stanicama. Indikator je jetrenih bolesti, a s obzirom da se nalazi i u drugim organima, nije toliko specifičan za bolesti jetre kao što je to ALT. Bilirubin je glavni nusprodukt raspadanja crvenih krvnih stanica. Razina bilirubina je povišena u mačaka s bolestima jetre, žučnog mjehura ili kod hemolize. No osim navedenih, pokazatelj stanja je i albumin - glavni protein krvne plazme koji se proizvodi u jetri. Niska razina albumina može biti znak bolesti jetre. Razine željeza i glukoze u krvi nisu znatno povišene te bez kontrolnog nalaza nemaju osobito dijagnostičko značenje.ALP (alkalna fosfataza) se smatra nespecifičnim enzimom, čija povišena vrijednost nema punu dijagnostičku vrijednost, s obzirom na to da može nastati u različitim stanjima. Ustvari se radi o više enzima, a vrijednost pri rutinskoj analizi krvi, predstavlja ukupnu ALP. U najvećem dijelu ALP se proizvodi u jetri i kostima, ali i u bubrezima, crijevima i placenti gravidnih životinja. Osim toga, primjena nekih lijekova, poput glukokortikoida i barbiturata također podiže razinu ALP u serumu. Najčešće, kada je ALP povišena, sumnja ide prema određenim procesima na jetri i kostima, ali za otkrivanje o čemu se precizno radi, potrebne su dodatne pretrage. Kao najčešća bolest kod koje dolazi do povišenja ALP navodi se Cushingova bolest (hiperadrenokorticizam) kod koje nadbubrežna žlijezda luči previše glukokortikoida. Ostale bolesti su one koje su primarno vezane za jetru (hepatitis, holangitis, nodularna hiperplazija) ili one koje su sistemske, ali imaju za posljedicu i oboljenje jetre (pankreatitis, tumori, diabetes melitus, hipotiroidizam). Kod bolesti koštanog sustava također raste razina ALP, npr. tumori na kostima, hiperparatiroidizam, osteomalacija.Osim ovih biokemijskih pokazatelja, kod dijagnostike je neophodno napraviti i kompletnu krvnu sliku, analizu urina, funkciju štitnjače, UZV jetre i žučnog mjehura, RTG abdomena, po potrebi i biopsiju jetre, serološka testiranja (za bolesti poput FeLV, FIV, FIP i toksoplazmozu jer mogu biti povezane s nekim bolestima jetre).Uz bilo koju sumnju, uvijek možete potražiti drugo mišljenje, a obratiti se možete i na Klinike Veterinarskog Fakulteta u Zagrebu.