*Odgovori naših veterinara su isključivo informativne prirode te nismo u mogućnosti davati dijagnoze niti određivati terapije. U slučaju sumnje na oboljenje ljubimca, savjetujemo vam da ga odvedete vašem veterinaru koji će biti u mogućnosti pregledati ljubimca. Ako se radi o hitnom slučaju, bez odlaganja svog ljubimca odvedite u najbližu veterinarsku ambulantu ili kliniku.
Pitajte veterinara
Saznajte kako brinuti o zdravlju, prehrani i dobrobiti vašeg ljubimca. Pretražite već postavljena pitanja ili postavite novo.*
Postavite pitanje
Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. med. vet., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam štene koton de tuleara staro 5 mjeseci koje se odnedavno jako linja. Hranim ga Royal Caninom Junior, nedavno je bio na cijepljenju protiv bjesnoće, ponašanje mu je uobičajeno, ali dlaka mu dosta opada. S obzirom na to da se radi o pasmini koja se ne bi trebala linjati imate li preporuku što učiniti? Hvala! Aleksandar O: Uzrok ispadanja dlake kod pasa može nastati zbog upalnih stanja kože ili dermatitisa, invazije parazitima, buhama, gljivičnim infekcijama, zbog stresa, pada imuniteta, deficitarne prehrane (manjak biotina, vitamina B kompleksa i cinka), hormonalne ili metaboličke bolesti ili alergijske reakcije. Pošto cotonima ne otpada dlaka u klasičnom smislu kao kod drugih pasmina pasa, već je nešto sličnije ispadanju kose u ljudi, bilo bi uputno u veterinarskoj ambulanti napraviti dijagnostičku pretragu, kako bi se utvrdilo da li se radi o organskoj bolesti ili o deficitu nekih elemenata u organizmu. Ovdje je uglavnom riječ o manjku bjelančevina i aminokiselina, zbog čega nastaje lomljiva, krkha, depigmentirana dlaka koja lako ispada. Manjak minerala, posebice cinka, uzrokuje gubitak dlake i gubitak pigmentacije dlake (achromotrichia). Poznato je da neki psi imaju predispoziciju za dermatitis uzrokovan manjkom cinka. Također, manjak joda zbog poremećenog metabolizma štitnjače može uzrokovati mjestimični gubitak dlake. Nadalje, manjak vitamina (vitamina A i biotina) karakteriziran je suhom, prhutavom kožom, gubitkom dlake i dlakom bez sjaja s mjestimičnim alopecijama. Dodavanje pripravaka u prehranu poboljšava stanje kože i smanjuje ispadanje dlake već za period od 2-3 tjedna. Radi se o pripravcima koji su bogati omega masnim kiselinama a u Pet centar trgovinama možete pronaći slijedeće pripravke: Dr. Clauders Ulje lososa, Brit Care Ulje lososa te Supplexan Dermafit Dog. Pripravke se preporuča dodavati svakodnevno u prehranu kroz 6 do 8 tjedana. Masne kiseline imaju veliku ulogu u metabolizmu kože i dlake te se na ovaj način pomaže bržem oporavku ali i jačanju imuniteta kože, a iako se povoljan učinak ovih dodataka uočava se već nakon navedenog perioda, potrebno je provesti davanje preporučenih 6-8 tjedana kako bi učinak bio dugotrajniji. Svakako bi se prije korištenja dodataka prehrani trebali posavjetovati sa Vašim veterinarom nakon pregleda ljubimca.
Zdravka Rumiha, dr. med. vet. | 12.04.2016.
Odgovara: Jerko Špralja, dr. med. vet., Pet centar, Ulica kralja Petra Svačića 61, Osijek P: Imam boxera starog 8 godina. Jako je teško hodao na stražnje noge i ustanovljeno je da ima artritis. Pošto je stalno ležao i štedio stražnje noge, došlo je do atrofije mišića. Bili smo kod veta, dobio je Arthri flex i terapiju Previcoxa. Poslije prve terapije Previcoxom bio je kao novi pas, sad više ne može ustati. Ustaje jedino da bi jeo i obavio nuždu. Dok jede, noge bježe na sve strane. Ponekad se i ukrižaju, pri okretanju zna pasti na stražnjicu i onda ostane ležati. Kao da nema snage i trese se. Dok leži, masiramo ga da mu potaknemo cirkulaciju. I često ga zovemo da ustane, nekad hoće doći, a nekad ne. Vet kaže da je to većinom posljedica atrofije i da mu jačamo mišiće. Zanima me kako bi mu mogli pomoći u tome? Čekamo ljeto da ga možemo odvesti na plivanje, šetnja baš i nije moguća jer dođe do kraja ulice i već se jedva vrati nazad.Unaprijed hvala. Bruna O: Pojava atrofije mišića kod starijih pasa je fiziološke naravi, vezana je uz starosnu dob (kao normalni proces starenja organizma), a pogotovo ukoliko ljubimac boluje ili je bolovao od akutnih ili kroničnih bolesti lokomotornog sustava kao što je artritis. Vaš veterinar je dijagnosticirao artritis (u opisu niste naveli koji su zglobovi zahvaćeni niti je li učinjen rendgenski snimak spornog područja, stupanj oštećenja zglobnih hrskavica, nalaz osteoartritičnih promjena itd.) te je propisao terapiju nesteroidnim protuupalnim lijekom Previcox i Arrti-flexom (lijekoviti pripravak sa dodatkom glukozamina i hondroitina te vit. D3, kao supstance za obnovu zglobnih hrskavica). Niz patoloških promjena uvjetovao je bolnost pri hodanju i daljnjim aktivnostima koje su postale sve rijeđe i ograničene, a posljedično tome razvijala se atrofija mišića. Mišićna atrofija može se razviti i uslijed drugih razloga kao što su poremećaji u provodljivosti živčanih impulsa, razna hormonalna oboljenja, trovanja, neoplazije, starosti itd. Svakako da uz pravilnu prehranu s dodatcima glukozamin glikana i hondroitina i lijekovima koji smanjuju bolnost i upalu pokušate učiniti i dodatni napor fizikalnim terapijama i akumpukturnim seansama te na taj način pripomognete Vašem ljubimcu. Također, pokušajte stupiti u kontakt sa stručnjacima iz odjela Kirurgije, Oftalmologije i Propedautike Veterinarskog fakulteta u Zagrebu, kako bi Vas informirali o dodatnim mogućnostima vezano uz zdravstvenu njegu Vašega ljubimca.
Jerko Špralja, dr. med. vet. | 12.04.2016.
Odgovara: Dunja Vrdoljak, dr. med. vet., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Imam jedno pitanje vezano za krivo upisano ime mog psa. Dakle, moje štene trenutno je staro malo više od 3 mjeseca, rođjeno u kući mojih roditelja, uredno je očišćeno od glista, cjepljeno dva od tri puta, cjepljeno protiv bjesnoće i čipirano. Problem je jedino taj što ja studirajući van hrvatske nisam bila u mogućnosti biti s njim kada su ga čipirali i upisali ime u putovnicu i sad mi mama kaže da je to trajno i da se ime ne može popraviti. Da li je to točno? Postoji li neki način da ispravim tu grešku ili se jednostavno moram pomiriti s time i bit sretna da mi je pas zdrav i razigran? Hvala Vam unaprijed, Monika O: Vezano za upisivanje podataka u Putovnicu za kućne ljubimce, kao i Središnji upisnik pasa, najbolje je da kontaktirate veterinara koji je cijepio i čipirao psa. Naime, on jedini može mijenjati podatke u Središnjem upisniku pasa kao i u putovnici ili Vam eventualno izdati novu. Bitno je da kod traženja promjene podataka bude prisutna osoba pod čijim je podacima, posebice OIB-om, ljubimac upisan.
Dunja Vrdoljak, dr. med. vet. | 12.04.2016.
Odgovara: Lea Grepo, dr. med. vet., Pet centar, Put Mostina 8, Split P: Imam psa, zlatni retriver, star 14 god. U zadnjih par dana je oslijepio. Jednostavno ne vidi ništa. Molim vas, moje pitanje glasi, da li promjena prehrane može vratiti vid, da li postoji ikakva pomoć ili stručni savjet da mi kažete jer ne znam kako da mu pomognem, a mislim da ima rješenje samo ja ga nažalost ne znam.Hvala lijepo. Dejan O: U životnom dobu u kojem se nalazi Vaš ljubimac, dolazi do mnogih tzv."staračkih" promjena, a jedna od njih jest i promjene s vidom u smislu smanjenja ili potpunog gubitka istog. Postoji nekoliko vrsta mrena koje uzrokuju probleme s vidom. Katarakta ili siva mrena predstavlja svako zamućenje koje nastaje zbog promjene strukture leće .Prema mjestu nastanka dijeli se na: cataracta congenita (urođena), catarcta juvenilis (razvojna, najčešće se razvije u dobi od 1 do 2 godine), cataracta senilis (u starijem životnom dobu). Također, mogu biti i traumatske i simptomatske, a prema obimu zamućenja leće, parcijalne i totalne. Traumatske su izazvane nekom traumom kao npr. udarcem u oko, dok su simptomatske posljedica različitih promjena u metabolizmu organizma poput dijabetesa – šećerne bolesti, bolesti štitnjače, nuzštitne žlijezde itd. Staračka katarakta se odlikuje degenerativnim i progresivnim promjenama koje su izazvane cirkulacijskim promjenama, a koje mogu dovesti do potpune neprozirnosti leće. Amaurozis ili crna mrena označava paralitička stanja mrežnice i vidnog živca. Glaukom ili zelena mrena je stanje u kojem dolazi do povremenog ili trajnog povišenja očnog tlaka. Općenito o mrenama možete više pročitati u tekstu moje kolegice Zdravke Rumihe, dr.med.vet., objavljenom pod naslovom Mrena. Nažalost, promjenom prehrane nije moguće izliječiti novonastalu mrenu, već sa psom obavezno morate posjetiti veterinara kako bi oftalmološkim pregledom oka ustanovio što uzrokuje gubitak vida Vašeg psa i preporučio Vam eventualne mogućnosti liječenja. Svakako, kvalitetna prehrana Vašeg ljubimca kao i eventualni vitaminski dodatak prehrani svakako su poželjni. U našim centrima nudimo Vam širok izbor kvalitetnih hrana za pse treće životne dobi kao i vitaminsko-mineranih preparata. Također, moram naglasiti da se psi izuzetno dobro snalaze nakon gubitka vida oslanjajući se na druga osjetila poput njuha, sluha, opipa i to pogotovo u svom poznatom okruženju.
Lea Grepo, dr. med. vet. | 08.04.2016.
Odgovara: Petra Franko, dr. med. vet., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Prije par mjeseci mojem psu je izrasla nekakva izraslina na lijevom kapku, koja je bila mala skoro neprimjetna, ali sada je uočljiva. Isto tako počelo mu je curiti iz tog oka nešto kao gnoj. Radi se o zlatnom retriveru. Zanima me što je to točno i kako liječiti? Hvala Vam na odgovoru, LP, Anja O: Iz Vašeg opisa simptoma i s obzirom na ono što se može naslutiti iz slika, moglo bi se govoriti o tumoru vjeđa. Pritom, svakako moram napomenuti da su slike, nažalost, nedovoljno jasne kao i to da su naši odgovori uvijek isključivo samo informativne prirode, a točnu dijagnozu uvijek treba postaviti na temelju kliničkog pregleda praktičara, odnosno ambulantnog veterinara. U starijih pasa (8+ godina) česta je zapravo pojavnost tumora vjeđa koji mogu, kao i kod nas ljudi, biti benigne ili maligne prirode rasta. Nasreću, ipak je nekako primijećeno da su mahom benigne prirode i ne šire se u druga tkiva. Rastu sporo, no njihova pozicija izaziva iritaciju, pa pas češće trepće, suzi ili svojom veličinom zaklanjaju vid i narušavaju izgled vjeđe. Zbog takve specifične pozicije, tumore je najbolje ukloniti kirurški i to dok su još relativno mali. Svaka operacija je svojevrsni rizik, naročito u starijih pasa, no ovu se najčešće izvodi uz sedaciju životinje kako bi životinja lakše podnijela zahvat i primjenu samo lokanog anestetika apliciranog u vjeđu. Oporavak je dosta brz i depigmentacija vjeđe kao posljedica operacije nestane kroz period od 4 mjeseca. Iscjedak, kojeg ste spomenuli da se pojavio u Vašeg ljubimca, upućuje da se s okom još nešto dodatno događa. Zbog pada lokalnog imuniteta na spojnicama oka vjerojatno je došlo do razvoja upale spojnica oka odnosno konjunktivitisa. U blagim slučajevima oko je svakako preporučljivo čistiti, tj. ispirati blago slanom otopinom kao što je fiziološka otopina ili pak posebnim pripravcima koji se mogu kupiti i u veterinarskim ljekarnama u sklopu Pet centar dućana. Ukoliko kroz dan, dva na oku ne uočite promjenu na bolje, potrebno je što prije posjetiti veterinara.
Petra Franko, dr. med. vet. | 08.04.2016.
Odgovara: Jerko Špralja, dr. med. vet., Pet centar, Ulica kralja Petra Svačića 61, Osijek P: Imam tornjakicu staru 16 mjeseci, tešku cca 45-50 kg. Do sada smo je hranili sa suhom hranom Alleva life puppy-giant, Eukanuba puppy large, Brit care te obrocima u konzervi (Oasy, Dr. Claders i Brit) uz rižu, tjesteninu. Unatrag par dana većinu vremena provodi ležeći i teško se diže stražnjim nogama, prvih par koraka šepa. Da li je za svoju starost možda preteška i da li je potrebno mijenjati prehranu?Unaprijed zahvaljujem. Srdačan pozdrav, Blaženka O: Tornjak je planinski ovčarski pas, visine od 60 do 75 centimetara. Dlaka mu je raznobojna, pretežno bijela i srednje dugačka, osim na repu koji je obrastao dugom, gustom dlakom. Brzo rastu i dosegnu težinu od 40 do 60 kg (ženke oko 50 kg). Naveli ste da ste ljubimicu hranili vrhunskom hranom premium i superpremium kvalitete te je pas već do svoga 16-og mjeseca dostigao težinu oko 45-50 kg što je za ženku tornjaka standardna težina. Očigledno da brzi razvoj koštanomišićnog tkiva, koji je karakterističan za velike pasmine, nije bio adekvatno popraćen razvojem ligamenata, tetiva i zglobnih hrskavica koje čine vezivnotkivni sustav. Jedan od uzroka otežanog hoda i šepavosti može nastupiti kao posljedica degenerativnih promjena na zglobovima i ligamentima. Nazivamo ih osteoartroze, a promjene zahvaćaju zgobne hrskavice koje se mijenjaju, stanjuju te nastaju pukotine na zglobnim plohama. Na mjestima oštećenja stvaraju se osteofiti (koštane izrasline) koje uvjetuju bolan hod i šepavost. Bol i šepavost se znaju pojaviti i samo u početku kretanja kako bi daljnjom aktivnosti takvo stanje postepeno nestalo. Također, za zdrav razvoj koštanomišićnog tkiva i zglobova naročito kod pasa velikih i teških pasmina te kod svih ljubimaca kojima je došlo do oštećenja hrskavičnog tkiva na zglobovima, vrlo je značajna uloga hondroitina i glukozamin glikana (GAG) koji su u osnovi organske molekule šećera i aminokiseline odgovorne za razvoj hrskavičnog tkiva i bitan sastojak zglobne strukture, a uključeni su i u formiranje noktiju, tetiva kože, očiju, sinovijalne tekućine, ligamenata... Hondroitin i glukozamin glikan utječu na zdravlje zglobne hrskavice te se smatraju vrlo sigurnima za konzumiranje. Postoji čitava paleta proizvoda koji sadrže te aktivne supstance i kondicioniraju zravstvenog stanja zglobova, kao što su Pet Vital GAG tablete, Caniviton Forte (prah), Diafarm (FlexonPowder, Flexon Liquid), Stride plus, Cosequin tablete. Također, postoji i hrana medicinskog karaktera obogaćena hondroihtinom i glukozamin glikanom (Royal Canin Mobility, Hill's j/d-mobility, Purina j/m-joint mobility...). Svi spomenuti proizvodi dostupni su i u Pet centar dućanima. Svaku sumnju vezanu za zdravstveni problem Vašega ljubimca možete odagnati ili potvrditi specijalističkim pregledom kod Vašeg veterinara, koji će u tom slučaju napraviti rendgensku snimku bolnog područja i predložiti daljnji tijek terapije. Želim Vam puno sreće u daljnjem liječenju.
Jerko Špralja, dr. med. vet. | 06.04.2016.
Odgovara: Silvija Havrle Lovrić, dr. med. vet., Pet centar, Ulica kralja Petra Svačića 61, Osijek P: Riječ je o mom psu koji je star 3 god. i mješanac je pudlice. Prije 3 dana počela sam primjećivati gubitak dlake na jednom dijelu. Da li je to opasno? Šta mogu poduzeti? Vidno je na slici... Unaprijed vam hvala na odgovoru. Jako sam zabrinuta. Lijep pozdrav! Jelena O: Svrbež po leđima, osobito prema zadnjem dijelu, oko repa i slabina, vrlo često nam može biti znak da pas ima problema sa analnim žlijezdama. Jedan do dva centimetra od analnog otvora nalaze se mirisne vrAećice u kojima se sakuplja sekret analnih žlijezda, koji se odvodnim kanalićima izlijeva u trenutku defekacije u rektum (završni dio debelog crijeva). Sekret analnih žlijezda služi psima za obilježavanje teritorija na kojem se nalaze te kao vrsta međusobne komunikacije. Uslijed mekane stolice ili proljeva izostaje pritisak izmeta na analne vrećice pa sekret zaostaje u vrećicama, gruša se te začepljuje izvodne kanale. U tom slučaju sekret predstavlja idealan medij za razvoj bakterija, što rezultira upalom, koja se često komplicira gnojenjem i resorpcijom takvog sadržaja iz vrećica. Nerijetko se to stanje ponavlja i nakon terapije. Zbog zaostajanja sadržaja vrećice se povećavaju, oko analnog otvora vidimo izbočenje kože, nastaje jak svrbež i bolna osjetljivost područja oko čmara. Pas postaje nervozan, maše repom ili drži rep spušten, često se dešava da struže čmarom po zemlji (zbog svrbeža), a područje oko njega grize zubima ili liže. Svrbež se može javiti i na drugim djelovima tijela, kao svrbež uški te upala vanjskog ili srednjeg uha. Problem upale nastaje prvenstveno kod predisponiranih pasa, ali neke pasmine su sklonije tom problemu, kao npr. pekinezeri, shih-tzu, njemački ovčari, rottweileri, bernski planinski psi itd. Problematični su psi koji imaju anatomsku sklonost u obliku duplikature na izlaznom otvoru vrećice, duge kanale ili velike vrećice pa je na taj način i otežan izlazak sadržaja iz samih vrećica. Sadržaj se nakuplja, fermentira i posljedica je upala, koja može biti lokalna ili može prerasti u opću alergijsku reakciju. Najblaža reakcija na prepune vrećice je obično "vožnja na guzi", kada pas na taj način pokušava riješiti problem. Budući da ljeti toplo i vlažno vrijeme pogoduje stvaranju upalnog procesa , zbog brze fermentacije sadržaja, preporučljivo je posjetiti veterinara koji će poduzeti ispiranje vrećica i liječenje. Ponekad kad znamo da pas ima sklonost nakupljanju sadržaja u anlanim vrećicama, već u proljeće se preporuča preventivno istisnuti žlijezde i isprati sadržaj. Osim analnih žlijezdi velik problem u ovo doba godine predstavljaju i vanjski nametnici, a najčešće buhe koje svojim ugrizima često izazivaju alergijske dermatitise. Opširnije o tome možete pročitati u prijašnjim odgovorima mojih kolega, pod sljedećim naslovima: Osjetljiva koža psa, svrbež i krastice - upala, alergija na ugriz buhe ili drugi alergen / Dermatološka dijagnostika i tretiranje Učinkovito tretiranje protiv buha
Silvija Havrle Lovrić, dr. vet. med. | 09.08.2016.
Odgovara: Franjo Hrgota, dr. med. vet., Pet centar, B. Gumpca 32, Pula P: Vlasnica sam maltezerice stare 5 mjeseci koja je kod nas 2 mjeseca. Redovno je cijepljena te očišćena od unutarnjih parazita, dok za vanjske koristimo ampulu, a prvi mjesec kada je došla kod nas, dobila je NexGard tbl. Prije 7 dana imala je mekšu stolicu, kašastu, na kraju sa sukrvicom i sluzi. (To je trajalo 3 dana) Smanjili smo joj količinu hrane koju dobije u obroku, ali povećali broj obroka. (Jede Kira suhu hranu za štence, od prvog dana od kada je kod nas) Stolica je sada normalne boje i teksture, ali na kraju uvijek bude par kapi sluzi sa sukrvicom. Normalno jede, spava, aktivna je, pije vodu te ne odaje dojam da ima bilo kakvih problema. Kad obavlja nuždu, obavi ju potpuno normalno kao i kad je bilo sve u redu (ne napreže se niti slično). Možete mi molim Vas reći o čemu bi se moglo raditi te što poduzeti da to prestane? Hvala, Mia O: Određena količina sluzi je normalna u fecesu s obzirom na to da u crijevima služi kao lubrikant. Ona se može prolazno povećati ako pas pojede nešto teško probavljivo ili neprobavljivo. U slučaju parazitarnih invazija (gliste, trakavice) također može biti povećana količina sluzi. U većini slučajeva kada postoje probavni problemi povećava se količina sluzi, što je odgovarajuća zaštitna reakcija sluznice crijeva. To znači da će se količina sluzi povećati kod upale, stresa, nagle promjene hrane, intolerancije na hranu i sl. Krv u stolici uvijek predstavlja razlog za pozornost. Pri tome, važno je uočiti da li se radi o svježoj krvi ili probavljenoj (crna boja) i da li se krv javlja na kraju defekacije ili na početku. Važno je uočiti da li se radi o većoj količini krvi ili samo primjesama. Vi navodite da se sada radi o "par kapi sluzi sa sukrvicom" na kraju defekacije. Iz ove perspektive to ne djeluje zabrinjavajuće, s obzirom na to da ta sukrvica vjerojatno predstavlja posljedicu pucanja kapilara uslijed tiskanja. Međutim, za potpunu ocjenu stanja nužan je ipak pregled, pa Vas upućujem da kontaktirate svojeg veterinara.
Franjo Hrgota, dr. med. vet. | 08.08.2016.
Odgovara: Martina Kuzmanić, dr. med. vet., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Imam šarplaninca starog 9 godina i upravo je preživio piroplazmozu po drugi put u životu. Nakon terapije, prvih nekoliko dana odbijao je hranu i bio jako slab pa smo mu kuhali pileći file i jetricu i miješali s Brit Care hranom koju inače rado jede. To je bio jedini način da bilo što pojede. Sad se lijepo oporavlja, ali ne želi više jesti dehidrate ukoliko ne pomiješamo s piletinom. Kako ga vratiti na normalnu prehranu dehidratima? Anamarija O: Piroplazmoza je vrlo neugodna i naporna bolest uz vrlo dug oporavak, ovisno o starosti pacijenta i njegovom dotadašnjem zdravstvenom stanju. Tokom ljeta svi psi nešto manje konzumiraju hranu, a posebno suhu hranu. Nakon bolesti i lijekova, probavni sustav je 'uznemiren' i opterećen (sluznica želuca i crijeva od antibiotika, jetra i bubreg kao filteri tijela su opterećeni i usporenog rada) pa je probava suhe hrane naporan i čak pomalo bolan proces te psi izbjegavaju konzumiranje iste. Suhu hranu treba poškropiti toplom vodom ili pomiješati s, primjerice, malo tune iz konzerve (u ulju) ili preko hrane naribati takozvani parmezan. Ovim načinom djelujemo na receptore mirisa (Jacobsonov organ) i potičemo apetit. Sama jetra oporavlja se u periodu od šest mjeseci te će navedeni problem biti prisutan i dalje. Pokušajte biti strpljivi te nakon ljeta i ovih vrućina pokušajte psa "nagovoriti" da jede dehidriranu hranu.
Martina Kuzmanić, dr. med. vet. | 08.08.2016.
Odgovara: Iris Pažanin, dr. med. vet., Pet centar, Put Mostina 8, Split P: Zanima me da li ampula (Frontline Combo) ostaje na dlaci ili se upija skroz u kožu? Pitanje je zato što planiram ošišati psa, a friško je stavljena ampula... Hvala na odgovoru. Ivan O: Frontline Combo nije sistemski lijek, tj. ne ulazi u krvotok životinje da bi djelovao, već se zadržava na površini tijela, u koži i na dlaci ljubimca. Frontline Combo ubija parazite na način da djelatna tvar ulazi u buhu ili krpelja preko površine njihovog tijela, dakle radi se o kontaktnom sredstvu. Od mjesta na koje se aplicira Frontline Combo djelatne tvari se postepeno šire po koži te na kraju prekriju kompletnu površinu tijela. Djelatne tvari se na neki način skladište u lojnim žljezdama kože i postupno se otpuštaju na površinu kože i dlake, čime se osigurava dugoročnost zaštite. Ovo svojstvo je naročito bitno kad govorimo o šamponiranju, kupanju i izlaganju vodi u bilo kojem smislu s obzirom na to da nova količina djelatnih tvari nakon kupanja dolazi na površinu dlake i kože iz lojnih žljezda. Stoga, šišanje neće djelovati na učinkovitost ampule koju ste primjenili.
Iris Pažanin, dr. med. vet | 08.08.2016.
Odgovara: Dragica Nemeš, dr. med. vet., Pet centar, Našička 144, Zagreb P: Imam Švicarskog bijelog ovčara starog 17 mjeseci. U 2. mjesecu sam mu dao dvije Prazinon plus tablete preventive radi, međutim ništa nije izbacio... Da li sada smijem dati još jednom i ako ni sad ne vidim ništa u stolici i kada bi bilo najbolje tretirati... Unaprijed hvala. Goran O: Štence je preporučljivo čistiti od crijevnih parazita prvi put već u dobi od 2 tjedna, a onda ponavljati svakih 14 dana do starosti od 3 mjesecaNakon toga čišćenje je potrebno ponavljati u 4. i 5. mjesecu života jednom mjesečno. U dobi od 6 mjeseci pa nadalje – svaka 3 mjeseca. Također je dobro i ponoviti za 14 dana u 2 navrata tokom godine. Drontal Plus Flavour primjenjuje se za suzbijanje oblića, trakavica i crijevnih bičaša:-crijevnih oblića ( Toxocara canis, Toxascaris leonina, Uncinaria stenocephala, Ancylostoma caninum, Trichuris vulpis), -trakavica (Echinococcus granulosus, E. multilocularis, Dipylidium caninum, Taenia spp., Multiceps multiceps i Mesocestoides spp.),-crijevni bičaši (Giardia duodenalis). Drontal Plus flavour daje se jednokratno u dozi 1 tableta na 10 kg tjelesne mase. Za pse manje tjelesne mase preporučuje se razlomiti tabletu u polovine odosno četvrtine. Tablete treba dati izravno u usta ili sakrivene u komadu mesa, kobasice, sira ili sličnom zalogaju. U slučaju potrebe, može ih se usitniti. Sredstva izbora su i npr. Prazinon, Pratel tablete, Caniverm... o kojima smo detaljnije pisali i pod sljedećim naslovima: Proces dehelmintizacije Caniverm tabletama Dehelmintizacija pasa / Vrsta lijekova za čišćenje od parazita - njihov sastav, djelovanje i uporaba Vašeg ljubimca potrebno je tretirati s 2 tablete odjednom (ili većom dozom po potrebi, ovisno o njegovoj trenutnoj tjelesnoj masi) pa ponoviti za 3 mjeseca, odnosno ponavljati kontinuirano 3-4 puta godišnje. Neovisno o tome vidjeli Vi u izmetu parazite ili ne, čišćenje se mora provoditi iz razloga što je moguće da paraziti u probavi budu probavljeni i stoga ne budu izbačeni izmetom. Ako pak u izmetu vidite parazite, svakako je potrebno ponoviti davanje odabranog preparata za 14 dana.
Dragica Nemeš, dr. med. vet. | 03.08.2016.
Odgovara: Martina Kuzmanić, dr. med. vet., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Imam jack russel terriera, jako je razigran pas i pun energije. Međutim, imam velike probleme s vođenjem psa na povodcu. Čim je na povodcu jako mi rokće, kao da ima velike probleme s disanjem. Vjerojatno čim je na oprsnici, stišće ga po prsima i zato ima probleme. Imate li sličnih situacija i možemo li što napraviti kako bismo to spriječili jer imam osjećaj da će se ugušiti. Unaprijed zahvaljujem na odgovoru. Lijepi pozdrav, Matea O: I sami ste naveli da je Vaš ljubimac energičan i razigran, što je tipično za ovu pasminu. Niste naveli starost Vašeg ljubimca te pretpostavljam da je u pitanju mlađi pas te je "roktanje i hroptanje" samo posljedica velike aktivnosti i trenutnih visokih temperatura okoline. Budući da psi nemaju sustav hlađenja kao ljudi (znojenje), višak tjelesne topline (stvara se kod trčanja i igranja) oslobađaju putem dahtanja, a topli zrak prilikom izlaska iz dišnog sistema (šupljine ili sinusi unutar njuške) se hladi i dolazi do kondeziiranja istog i stvaranja zvuka poput roktanja ili hroptanja. Ako je pas stariji, moramo posumnjati na krvotok i opće stanje srčanog mišića, a da bi se ovaj problem točno definirao potrebne su pretrage krvi i Rrg slike grudnog koša, odnosno odlazak veterinaru.
Martina Kuzmanić, dr. med. vet. | 03.08.2016.
Odgovara: Zdravka Rumiha, dr. med. vet., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb P: Jučer sam udomila mješanca starog cca 2,5 mjeseca. Upozorili su me na to da je primao terapiju (u obliku tableta) zbog stolice u krvi. Za nekoliko dana imamo zakazanu kontrolu, ali zanima me i vaše mišljenje. Štene nije previše aktivno, većinom samo spava, malo je uplašen ali to je sasvim normalno. Ne pije previše, jede umjereno, a i dalje ima krvi u stolici (manje količine do srednje), s time da je prije par sati iskakao samo krv. Vidjela sam njegovu sliku kada su ga tek primili u azil, bio je deblji i imao je više dlake nego sada; na nekim mjestima ima jako, jako malo dlake. Zanima me ima li parvovirus, ako da, što mogu učiniti da ga u potpunosti izliječimo i zašto mu fali dlaka?Unaprijed hvala. Paola O: Općenito prisutnost veće količine krvi u stolici šteneta upućuje na ozbiljnije poremetnje zdravlja. Klinički se ovo stanje naziva hematohezijom, a općenito upućuje na simptom značajnijih gastrointestinalnih poremetnji, no simptom je i u slučajevima poremetnji u zgrušavanju krvi. Uzroci pojave krvave stolice u štenadi su brojni: bakterijske infekcije s vrstama Clostridium i Salmonella, alergije na određene aditive iz hrane, emulgatore i masti, kontrakcije kolona uslijed traume ili upale, invazije crijevnim parazitima, prejedanje ili ingestija oštrih predmeta (kosti, plastika, igla i sl.), infekcija mikroorganizmom protozoom vrste Coccidia i Giardia, nagle promjene načina prehrane ili jedenje neadekvatne hrane, virusne infekcije poput parvoviroze i corona-virusnog proljeva,... Više o parvovirozi u pasa možete pročitati u već ranije objavljenom odgovoru kolegice, pod naslovom Parvoviroza i gubitak šteneta. Što se tiče dlake Vašeg ljubimca, moram napomenuti kako alopeciju ili gubitak dlake karakterizira djelomični gubitak dlake, za razliku od linjanja kada dlaka ravnomjerno ispada po cijelom tijelu. Općenito, alopecija nastaje zbog nemogućnosti rasta dlake, uklanjanja dlake lizanjem i češanjem ili dlaka spontano ispada. Alopecija može imati više uzroka. Predisponirajući faktori za kožne bolesti su oni koji narušavaju epidermalni integritet kao što je češanje, udarac, visoka vlaga, prljavština, zapetljana dlaka, kemijska iritirajuća sredstva, vrlo niske ili vrlo visoke temperature te parazitarne infekcije. Nabrojenom mogu doprinijeti i faktori kao što je manjak pojedinih nutrijenata u prehrani (npr. vitamini - B kompleks, vitamin A; minerali - cink; esencijalne masne kiseline - omega 3 i omega 6) koji dovode do poremetnje zaštitne funkcije kože, ali i padu imuniteta organizma. Tako, već nedostatak masti u hrani uzrokuje suho perutanje kože, otpadanje dlake, tzv. parakeratozu. Opadanje dlake javlja se kao ograničeno ili kao prorjeđenje dlake cijelog tijela. Iz navedenoga može se zaključiti kako su brojni uzroci promjenama koje opisujete na koži Vašeg ljubimca, a općenito može biti posljedica i lokalne, ali i neke sistemske bolesti. Najčešći uzroci problema sa kožom su paraziti (buhe ili drugi vanjski paraziti), gljivične i bakterijske infekcije, alergije, stres, ozljede ili kombinacije navedenih uzroka. U svakom slučaju, za točnu je dijagnozu a tako i pravilnu terapiju potrebno napraviti kliničku pretragu što će značiti da je ipak najbolje da Vašeg ljubimca odvedete na pregled kod veterinara. Za pretrage se možete obratiti i na Klinike Veterinarskg fakulteta. Prilažem Vam i broj centrale Veterinarskog fakulteta kako biste mogli na spomenutim Klinikama dogovoriti pregled: 01/ 2390 - 111. Do odlaska u veterinarsku ambulantu, savjetujem Vam da držite ljubimca na toplom i prozračnom mjestu u kući i minimalizirajte stres. Možete mu ponuditi i neku od visokoenergetskih medicinskih hrana kako biste mu podržavali opću otpornost organizma: Purina Convalescence konzerva, Royal Canin Recovery pašteta, Eukanuba High Calorie konzerva, te Calo-pet pasta (Vetoquinol). Neku od navedenih hrana možete i razrijediti toplom vodom pa brizgalicom davati štenetu svakih dva do tri sata direktno na usta, a ako nabavite Calo-pet pastu primijenite je direktno u usta u obliku u kojem dolazi jer pastu nije potrebno razrijeđivati. Štenetu se može dati i ImmunoBoost (Newborn Animal Care) energetsku pastu koja se koristi za životinje u oporavku i to najčešće za mlade životinje da bi stekle potreban imunitet i dobile dodatnu pojačanu energiju. Osobito je preporučljiva kod avitalnih, oslabljenih mladih životinja, pothranjenih i bolesnih.
Zdravka Rumiha, dr. med. vet. | 14.04.2016.
Odgovara: Franjo Hrgota, dr. med. vet., Pet centar, B. Gumpca 32, Pula P: Imamo kujicu J.R.Terijera i predivno je stvorenje. Živa, zaigrana i prilagodljiva. S naša tri sina juri po dvorištu dok svi ne padnu od umora. Putuje s nama baš svugdje i ne stvara probleme. S obzirom da je jako malena, izrazito je budan čuvar i neustrašiva je. Malo pretjeruje s lajanjem, ali na jedno "ne" odmah se smiri i to poštiva danima. Dakle, očito je, obožavamo ju. No, primjetila sam... Već je napunila 1.5 g i uopće se ne pari. Suprotno, ona ne dozvoljava psima blizu uopće, odmah je agresivna. Imali smo labradoricu prije nje i sterilizirali ju, nikada se nije oporavila od toga pa ovu nismo htjeli tome podvrgnuti. Dvorište nam je ogromno i nema izlaza za nju. Ipak, kad su joj vrata otvorena, ona sama ne želi izaći. Uglavnom se drži mojih sinova koji su jako mali (6 god., 4 god., 2 god.). Stoga mi nije jasno je li njoj još nije vrijeme ili ona to svjesno ignorira zbog odanosti nama? Napominjem da je sate i dane provela uz nogu najmlađjem sinu dok se još učio hodati i sada se uznemiri i doziva me kada se djeca popnu na zid u dvorištu koji ona ne može dosegnuti. Hvala na odgovoru i strpljenju čitajući. Marta O: Prvo tjeranje, odnosno spolni ciklus, kod kuja nastupa u periodu od 6 do 24 mjeseca starosti. Pri tome, male pasmine se počinju ranije tjerati od velikih. Najčešće, male pasmine ulaze u prvo tjeranje u starosti 6-10 mjeseci. Nije nemoguće da se kuje malih pasmina počnu tjerati i kasnije, ali je rjeđe. Moguće je, dakle, da će se Vaša kujica tjerati tijekom ovog proljeća. Osim toga, kako navodite da Vaša kujica ne želi izaći iz dvorišta, podsjećam Vas da u vrijeme tjeranja, kuje uglavnom ne lutaju, to rade mužjaci. Također, postoji mogućnost da je Vaša kujica imala tiho tjeranje, odnosno izostanak vanjskih znakova spolnog ciklusa. U takvim slučajevima hormonalni status je normalan, ali vlasnici ne mogu vidjeti one uobičajene znake tjeranja. Takva pojava naziva se anestrija. Izostanak spolnog ciklusa kao takvog naziva se aciklija. Obje pojave vezane su uz poremećaje u funkciji jajnika, s obzirom na to da su hormoni jajnika odgovorni za odvijanje spolnog ciklusa. Ukoliko se Vaša kujica ne bude tjerala do starosti od 24 mjeseca, predlažem da posjetite veterinara koji pregledom može utvrditi postoji li kakav poremećaj. Korisne informacije o tjeranju kuja možete pročitati i na pod naslovom Spolni ciklus kod kuje.
Franjo Hrgota, dr. med. vet. | 14.04.2016.
Odgovara: Franjo Hrgota, dr. med. vet., Pet centar, B. Gumpca 32, Pula P: Imam ženku američkog staforda, staru 8 godina, veselu i razigranu bez obzira na to što joj je ustanovljen IBD. Dobiva sulfasalazin i dekortin od terapija. Zanima me kako da je zdebljam jer ima 15 kg? Pojačali smo joj obroke, Allevu Hipoalergenic i Rustican konzerve hipoalergenic, čak i b 12 ili b kompleks joj dajemo da joj se otvori apetit. Kod veterinara idemo često, stalno govori o pojačavanju prehrane. Možete li mi još kako pomoći, što još mogu učiniti da je zdebljam i da joj i snage da?Hvala vam puno. Dario O: Tretman upalne bolesti crijeva kod pasa uključuje kombinaciju određenih lijekova i odgovarajuće hipoalergene dijete. Prehrana je obično bazirana na primjeni proteina i ugljikohidrata kojima pas nije prije bio izložen, npr. meso divljači i krumpir, ili na dijetama koje sadrže hidrolizirane proteine. Osim tako definirane dijete pas ne bi smio jesti ništa više. Ponekad je potrebno promjeniti različite kombinacije hrane dok se ne pronađe ona prava. Nekim psima više odgovara hrana bogata vlaknima, dok drugi dobro reagiraju na nisku razinu masti, neki dobro reagiraju na prehranu BARF-om. U tom smislu, važno je strpljenje vlasnika, domišljatost i dobra suradnja s veterinarom. Mnogo toga je nepoznatog kod upalne bolesti crijeva, zbog čega je provođenje potrebnih mjera zahtjevno. U određenim slučajevima pozitivan efekt ima primjena omega masnih kiselina, probiotika i prebiotika, kao i lijekova koji utječu na motilitet crijeva, međutim nije realno preporučivati ove dodatke kao univerzalno korisne kod svakog psa. Cilj tretmana je stabilizacija tjelesne težine i nestanak simptoma od strane probavnog sustava. Može se reći kako upalnu bolest crijeva nije moguće liječiti, ali je moguće kontrolirati ju. To znači iznalaženje odgovarajuće dijete i medikamenata, redovnu kontrolu veterinara i svakako izbjegavanje drugih bolesti koliko je to moguće. I pored toga, moguće su povremene epizode povratka bolesti.
Franjo Hrgota, dr. med. vet. | 17.08.2016.
Odgovara: Dragica Nemeš, dr. med. vet., Pet centar, Našička 144, Zagreb P: Imam maltezericu, sada staru 2 i pol mjeseca, i najviše me muči što svaki put u vožnji automobilom povraća... ne uspijemo prijeći ni 2 kilometra i povrati. Nakon desetak minuta sve je u redu... i kao da se ništa nije dogodilo. Da li je to uobičajeno za tako mlade pse malih pasmina i hoće li proći te postoji li neko rješenje da se to spriječi (tipa tablete ili slično)? Do sada sam imala više pasa različitih veličina i niti jedan tijekom vožnje nije povraćao. Lijepi pozdrav, Ivana O: Kinetozom se nazivaju poremećaji ili bolesti sustava za održavanje ravnoteže. Kad mozak tijekom vožnje prima proturječne podatke iz osjetnih organa (oči ne uočavaju istu razinu pokreta kao mehanizmi za ravnotežu u unutarnjem uhu koji registriraju pokrete vozila), tada se javlja bolest kretanja. Ona se u pasa manifestira pojačanim slinjenjem i povraćanjem. Navedeni neugodni simptomi predstavljaju reakciju središnjeg živčanog sustava, tako da on aktivira centar za mučninu i povraćanje u mozgu. Mnogi psi prebrode ovu nelagodu upravo polaganim učenjem na vožnju. Isprva je učite na auto bez upaljenog motora, zatim s upaljenim motorom, a zatim ići na kraće vožnje vožnjom. Svakako vodite računa o vremenu proteklom od zadnjeg obroka.No možete koristiti i tablete protiv mučnine koje će umiriti želudac, ali koje ne preporučujem kod kratkih relacija (20 - 60 minuta).
Dragica Nemeš, dr. med. vet. | 16.08.2016.
Odgovara: Silvija Havrle Lovrić, dr. med. vet., Pet centar, Ulica kralja Petra Svačića 61, Osijek P: Imam tibetskog španijela (8 god.), zadnjih mjesec dana povremeno povraća (žuta tekućina, poput kiseline) i krvavi proljev. Bili smo kod veterinara u par navrata, dobio bi neke dvije injekcije i 2 tablete. Neko vrijeme se smirilo, a danas opet. Inače, nema temperaturu, veseo je i ima apetit. Više ne znam kako mu pomoći, zato se obraćam Vama! Hvala, Sanja O: Prema definiciji, proljev je pojava učestale defekacije, praćena povećanim volumenom i vlažnosti fecesa. Redovito se klinički javlja u bolesti probavnog sustava, osobito tankog i debelog crijeva, ali i kod bolesti drugih organa poput gušterače, jetre, bubrega, kao i kod nekih metaboličkih poremećaja kao što je poremećena funkcija štitnjače. Proljev se dijeli prema trajanju na akutni i kronični. Akutni se naglo javlja i traje kratko (do tri tjedna ili kraće), a stolica je vodenasta s primjesama sluzi. Prate ga opći simptomi - gubitak apetita, potištenost i povraćanje, a nekad i povišena temperatura, dehidracija i bolnost. Većinom je blagog tijeka i prolazi relativno brzo. Kronični proljev je karakteriziran duljim trajanjem (tri tjedna i duže) ili periodičnom pojavnošću. Obavezno moramo ustanoviti uzrok te ga liječiti prema specifičnoj dijagnozi, nikako samo simptomatski. Uzroci su različite upale, crijevni paraziti, bakterijske i gljivične infekcije, bolesti gušterače, jetre i drugo. Prema mjestu nastanka može biti u tankom crijevu i onda je voluminozan, sluz je rijetko prisutna, feces može biti različite boje (krem-smeđa, ciglasto-crvena, zelenkasta…) uz prisustvo neprobavljene hrane. Hitnost i učestalost nisu prisutni, osim kod vrlo teške ili akutne bolesti, a moguće je i povraćanje kod težih upalnih promjena. Kod poremećene apsorpcije ili digestije moguća je nadutost i gubitak težine. Ako je vezan za debelo crijevo, volumen je normalan ili nešto povećan, sluz je često prisutna, nema neprobavljene hrane. Varijacije boje su rijetke, osim mogućeg prisustva svježe krvi. Prisutni su hitnost, grčevi, znatno povećana učestalost defeciranja. Gubitak težine se rijetko javlja kao i povraćanje. Nadutost se ne javlja. Kod postavljanja dijagnoze služimo se anamnestičkim podacima, koji uključuju pitanja o trajanju, prehrani, apetitu, povraćanju, izgledu stolice, učestalosti defeciranja, količini i izgledu fecesa i slično, dok klinički pregled uključuje općeniti izgled životinje, tjelesnu težinu, izgled dlake, opće ponašanje i druge vanjske značajke. Hematološka i biokemijska pretraga krvi jedna je od osnovnih metoda dijagnostike, a njome se služimo da bismo odredili metabolički status životinje i stanje pojedinih unutarnjih organa. Pretraga stolice jedna je od važnijih pretraga, a uključuje makroskopsku, parazitološku, mikroskopsku, bakteriološku i mikološku pretragu. Terapija je simptomatska, što uključuje dijetalnu prehranu sa prethodnim postom u trajanju od 24 sata. Za akutni proljev treba davati hranu bogatu bjelančevinama (na primjer, piletina bez kosti i kožice) s lako probavljivim ugljikohidratima (kuhana riža), bez masti, dok je za kronični proljev potrebna detaljnija obrada pacijenta da bi se utvrdio točan razlog proljeva i tako odredila točna dijeta. Nadoknada tekućine je neophodna, osobito kod akutnog proljeva i kod mladih životinja. Tekućinu kod blažih oblika proljeva nadoknađujemo preko usta, dok je kod težih oblika potrebna infuzija. Lijekovi uključuju preparate za zaustavljanje proljeva, preparate sa zaštitnim učinkom na crijeva, protuupalne lijekove, lijekove protiv grčeva i slično. Osim toga, mogu se davati antibiotici i to kod dokazane infekcije crijeva sa bakterijama i rikecijama kao uzročnicima proljeva, odnosno kod težih oštećenja sluznice gdje postoji mogućnost otrovanja ili sepse. Etiološka ili uzročna terapija je točna terapija određenog uzroka bolesti, kao što je operacija vađenja stranog tijela, davanje preparata gušterače koji manjkaju ili primjena ciljanog antibiotika nakon postavljanja antibiograma. U slučaju kada je proljev dugotrajan ili se često vraća nakon razdoblja sa normalnom oblikovanom stolicom , možemo reći da životinja ima kronični proljev. Kao i kod akutnog proljeva, ovisno o dijelu crijeva koji je zahvaćen, kronični proljev ćemo kvalificirati kao enteritis ili kolitis, a u slučaju kada promjene zahvate sve dijelove crijeva govorimo o enterokolitisu. Svaki od ovih oblika klinički će se očitovati nekim od gore navedenih simptoma tipičnih za bolesti tog dijela probavnog sustava. Kao i kod akutnog proljeva u određivanju uzroka proljeva prvo je potrebno isključiti pogreške u prehrani te crijevne parazite (posebno Giardia i Trichuris), o čemu možete više pročitati u prijašnjem odgovoru, naslovljenom Mekana stolica psa / Giardoza (Giardia). Kada smo isključili sve poznate uzroke proljeva i u situaciji kada životinja ne reagira na uobičajeno liječenje, postoji opravdana sumnju da životinja ima neki oblika UBC-a (upalna bolest crijeva) - (eng. IBD). UBC je jedan od najčešćih uzroka kroničnog proljeva kod pasa i mačaka. Bolest se očituju trajnim ili povratnim simptomima poremećaja probave. Za UBC je pravilnije reći da se radi o skupini bolesti nego o jednoj bolesti, a u osnovi se radi o kroničnoj upali crijeva nepoznatog uzroka pri kojoj dolazi do pojačane infiltracije upalnih stanica u lamini propriji i submukozi tankog i debelog crijeva. Podjela UBC-a napravljena je prema tipu upalnih stanica koje prevladavaju u promijenjenom dijelu crijeva. Literatura navodi različite oblike bolesti: limfocitno-plazmocitni enteritis, limfocitno-plazmocitni kolitis, eozinofilni gastroenterokolitis, histiocitni ulcerozni kolitis itd. Najčešći oblik koji nalazimo kod pasa i mačaka kućnih ljubimaca je limfocitno-plazmocitni enteritis. Najpoznatiji oblik UBC-a kod ljudi je ulcerozni kolitis i Kronova bolest. Uzrok nastalih promjena je nepoznat, a vjerojatno se radi o poremećenoj imunoregulaciji u probavnom sustavu pri čemu utjecaj mogu imati genetski čimbenici, hrana i lijekovi, mikroorganizmi u crijevima i psihosomatski poremećaji. Poremećena imunoregulacija dovodi do pojačane infiltracije upalnih stanica što za posljedicu ima oštećenja sluznice crijeva i poremećaj adsorpcije. Klinički se bolest može ovisno o tipu staničnog infiltrata i dijelu crijeva zahvaćenog promjenama očitovati povraćanjem, proljevom, gubitkom tjelesne težine, boli u abdomenu, otežanom evakuacijom izmeta, povećanom količinom sluzi u stolici, krvi u stolici. Simptomi bolesti su dugotrajni i u pravilu progradiraju s vremenom. Klinički nalaz i krvne pretrage nisu dovoljni za postavljanje dijagnoze. Kada je klinička obrada pacijenta isključila druge uzroke kroničnog proljeva i kada imamo postavljenu sumnju na UBC, za potvrdu bolesti i utvrđivanja oblika UBC-a nužno je obaviti endoskopsku pretragu probavnog sustava i uzeti uzorke sluznice (biopsija) za patohistološku pretragu. Nakon što smo histološkom pretragom uzorka potvrdili sumnju na UBC i utvrdili tip bolesti, potrebno je procijeniti i intenzitet upalnog procesa kako bi se odredila prikladna terapija i postavila objektivna prognoza. Terapija se sastoji od dijetalne prehrane i terapije lijekovima kojima nastojimo držati pod kontrolom upalni proces u crijevima. Bolest je kroničnog karaktera i najčešće neizlječiva te je terapija usmjerena više na kontroliranje simptoma nego na izlječenje. Bolest zahtjeva dugotrajno, a često i doživotno uzimanje lijekova. U terapiji bolesti kontrolirana prehrana jednako je bitna kao i terapija lijekovima pa je nužno da vlasnik životinje ozbiljno shvati preporuke veterinara i striktno se drži dogovora oko tipa prehrane. Osnovna načela kontrolirane prehrane su visokoprobavljivi proteini, prikladan izvor ugljikohidrata, bez glutena i laktoze, mali udio masti, vitamini. Povoljan učinak ima i primjena probiotika i prebiotika u prehrani kao i dodatak omega-3 masnih kiselina iz ribljeg ulja. Za postizanje poboljšanja nužno je poseban režim prehrane provoditi minimalno 6-12 tjedana, a nekada je kontrolirana prehrana potrebna doživotno. Na tržištu postoje gotove veterinarske dijete koje znatno olakšavaju provođenje režima kontrolirane prehrane. U terapiji UBC-a koristi se više lijekova, a terapija je nužna u svim stanjima u kojima nije došlo do remisije bolesti nakon provođenja kontrolirane prehrane. Terapija je usmjerena na kontroliranje upalnog procesa u sluznici crijeva i može biti dugotrajna pa i doživotna. Dugotrajna primjena protuupalnih lijekova zahtjeva i kontinuirano praćenje pacijenta jer dugotrajna upotreba protuupalni lijekovi mogu izazvati imunosupresiju. O toj temi možete pročitati i u prijašnjem odgovoru, pod naslovom Dugotrajan proljev. Stoga, s obzirom na sve gore navedeno , potrebno je da veterinar poduzme dodatne pretrage kako bi se utvrdio uzrok, a i promjena prehrane bi svakako bila preporučljiva.
Silvija Havrle Lovrić, dr. vet. med. | 16.08.2016.
Odgovara: Martina Kuzmanić, dr. med. vet., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka P: Imam bordošku dogu, mužjak star 2,5 god. Ima problema s kožom, gljivice i gnojne prištiće, skroz hodam s njim po veterinarima, dobije antibiotike i povuče se to, ali nikada do kraja. Čitala sam na internetu da je ulje čajevca dobro za probleme s kožom, a isto tako sam na forumu pročitala kako nije dobro za životinje u nekim slučajevima došlo je čak i do uginuća. Pa me zanima stručan savjet i mišljenje o ulju čajevca za primjenu na životinjama. Unaprijed zahvaljujem! Ana O: Naravno, bilo bi poželjno eterična ulja koristiti pod kontrolom veterinara ili aromaterapeuta. Ulje čajevca se koristi i kod ljudi i kod pasa za tretiranje kožnih bolesti ,"hot spota", kožnih alergija. Čajevac se inače koristi kao dodatak u preparatima za kožu i dlaku (šamponi, mokre maramice i slično) te iste možete naći i u našoj ponudi. Toksičnost čajevca, o kojoj ste čitali, vezana je uz način korištenja i njegovu koncentraciju. Naime, oralno (na usta) korištenje istog izaziva loše posljedice (glavobolja, povraćanje, letargija) te se ne preporuča niti ljudima niti životinjama. Čajavac se može koristiti lokalno, odnosno mazati dio oboljele kože. Koncentarcija ulja čajavca ,kada se koristi za pse ne smije biti viša od 1% (preporuka je 0,1% do 1 %). Za mačke se uopće ne preporuča jer kod njih izaziva jako slinjenje. U slučaju da se pojave simptomi uzrokovani lizanjem tretiranog mjesta, javljaju se od 2 do 12 sati nakon kontakta, ovisno o tome koliku količinu je životinja polizala, i prisutni su do tri dana. Prema podacima jednog od provedenih istraživanja, simptomi su se ispoljili u 77% slučajeva (u istraživanju je sudjelovalo 337 pasa i 106 mačaka, i koristilo se ulje čajavca u 100% koncentraciji). Preporuka je koristiti niske koncentracije čajevca, razrijeđeno u nekom od biljnih ulja kao baza ili u 200 mililitara šampona dodati do 20 kapi čajevca. Ponovno naglašavam, treba se savjetovati s veterinarom ili iskusnim aromaterapeutom.
Martina Kuzmanić, dr. med. vet. | 12.08.2016.