Pitajte veterinara

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Imam jedno pitanje u vezi zamorca i uređaja "Pest reject". Sestra je poželila zamorca i roditelji su odlučili da će ga kupiti u slučaju da mu ne smeta Pest reject jer je tata rekao da neželi isključivati Pest reject jer je jedva čekao da se riješimo miševa u knaufu. Jedan tatin kolega je rekao da mu smeta a ja bi ipak htio čuti stručno mišljenje.  Unaprijed hvala. Norbert O: Pest Reject je uređaj koji koristeći ultrazvučnu i elektromagnetsku tehnologiju odbija nametnike. Naime, koristeći prije navedenu tehnologiju on stvara nelagodu kod nametnika kao što su žohari, pauci, mravi, glodavci te drugi insekti što ih ujedno i odbija od prostora u kojem se on i nalazi aktiviran. Iz tog razloga, isti preparat se ne smije koristiti u prostorima u kojima se nalaze glodavci - kućni ljubimci, odnosno isti nije siguran za korištenje ako posjedujete glodavce ili zečeve kao kućne ljubimce.

 Odgovara: Silvija Havrle Lovrić, dr. vet. med., Pet centar, Ulica kralja Petra Svačića 61, Osijek  P: Imam kuniće, međutim alergična sam na grinje, trave. Da li postoji neki vitamini kao nadomjestak za sijeno? Hvala. Jelena O: Sijeno, ali i trava općenito se smatra najvažnijim dijelom prehrane kunića. Sijeno se ne može zamijeniti vitaminima jer je sijeno sirova vlaknina, koja je biljojedima neophodna za normalno odvijanje probave. Ono što možete dati kuniću u zamjenu su dehidrirani briketi, sastavljeni od vlakana biljaka, povrća i žitarica. Takve brikete ili krokete možete pronaći u kompletnim hranama za kuniće u svim trgovinama Pet centra, samostalno ili u kombinaciji sa žitaricama. Najbitnije je da se kunićima ne poremeti probava, jer vrlo lako mogu uginuti u slučaju disbalansa u crijevima, koji rezultira proljevom ili začepom. O pravilnoj prehrani kunića možete više pročitati u prijašnjim odgovorima na: Izbirljivost i pravilna prehrana kunića, Pravilna prehrana i davanje djeteline kunićima.  

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Danas sam vidjela da moja činćila leži i ne miče se. Vidjela sam da ne diše i da je umrla. Zanima me od čega je mogla umrijeti. Nije imala nikakve ozljede. Hvala unaprijed. Sara O: Postoje mnogi razlozi koji mogu dovesti do uginuća ljubimca. Tako, ako je ljubimac starije dobi, velika je vjerojatnost da je do uginuća došlo kao posljedica srčana udara, moždana udara,... Ako je ljubimac mlađi, problematika postaje još kompleksnija. Kod mladih ljubimaca mogli bi izdvojiti različite bolesti kongenitalne naravi, genetski poremećaji,... Naravno, ne smiju se zaboraviti i različiti mehanički inzulti, npr. udarac ili pad ljubimca. Infekcije uzrokovane izrazito patogenim mikroorganizmima ili jače invazije organizma kojemu je iz različitih razloga narušen obrambeni sustav mogu za posljedicu, također, dovesti do uginuća jedinke. Ovdje bih mogao izdvojiti infekcije klostridijama (npr. C. perfringens), koje nerijetko prate simptomi oboljenja kao što su učestala rijetka stolica kao i bolovi na području abdomena. Također, do uginuća mogu dovesti i različiti metabolički disbalansi u organizmu, diabetes, virusna oboljenja, pregrijavanje ljubimca, trovanje, gušenje, tumorozne tvorbe, otkazivanje bubrega ili jetre,... Iz sveg prije navedenog, da se zaključiti da je nemoguće egzaktno odgovoriti na Vaše pitanje. U tu svrhu, najbolje bi bilo odvesti ljubimca kod veterinara da obavi razudbu. Na takav način je moguće utvrditi uzrok uginuća, kao i odgovoriti Vam na sva pitanja vezana uz ovu problematiku.

Odgovara: Sonja Vojnović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Zamorac već se neko vrijeme čudno ponaša. Prije kad ga uzmemo u naručje, on počinje ''pištati'' i onda kad ga spustimo ili na krevet ili na pod, bilo gdje on bi počeo skakati, trzati nogama. Ako ga ostavimo u kavez također bi počeo skakati i razbacivati piljevinu. Imao je kćcicu u kavezu, ali smo mu izvadili iz kaveza jer smo mislili da će se tako priviknuti na nas (jer je stalno bio u toj kućici nije izlazio nikako), ali kad smo sad vratili kućicu, počeo je skakati po njoj i udarati nogama. Strah me uzeti ga u naručje. Hvala na savjetu. Almina O: Uzroci vladanja Vašeg zamorčića mogu biti različiti. Zamorčići su društvene životinje koje poput ljudi mogu ispoljavati različite oblike vladanja i različito reagiraju u određenim situacijama. Unutar grupe stvara se hijerarhija, pa tako među odraslim mužjacima uvijek postoji onaj koji je dominantan. Neki od oblika vladanja koje možete primjetiti kod svog zamorčića su agresivno ponašanje, zaigranost, znatiželja, strah, itd.. Iako su zamorčići obično plahi i prijateljski raspoloženi, može se pojaviti i agresivnost. Ona se najčešće uočava kod mužjaka koji na taj način pokazuju dominaciju ili se bore oko ženke. Agresivnost se iskazuje i prijetećim glasanjem. Zaigranost zamorčići pokazuju trčanjem, poskakivanjem, ritanjem, otresanjem glave, itd... Ovakvo ponašanje često je kod mladih zamorčića, ali i kod spolno zrelih mužjaka koji se na taj način udvaraju ženki.  Znatiželju i zainteresiranost za okolinu iskazuju njuškanjem zraka i ponekad podižu prednje noge.  Prestrašeni zamorčić koji se nalazi u opasnosti može reagirati na dva načina. Jedan način je da pobjegne, a drugi da se ukoči i u tom položaju ostane i do dvadesetak minuta. Na taj način u prirodi zamorčići reagiraju zbog toga, jer se smanjuje šansa da će ih predator uočiti i uloviti. Prestrašeni zamorčić nije agresivan i rijetko napada. Ipak dopustite mu da se smiri prije nego ga uzmete u ruke, jer se može dogoditi da Vas u strahu ugrize kada ga pokušate podići. Glavni način komunikacije među zamorčićima je glasanje pa tako postoje brojni oblici glasanja.  Skvičanje ili zvuk sličan glasnom zvižduku izražava uzbuđenost zbog prisutnosti vlasnika ili hrane. Bučno skvičanje čuje se i kada nauče na zvukove izvora hrane ( npr. otvaranje hladnjaka ili vrećice sa hranom).  Zvuk sličan predenju stvaraju kada im je ugodno, npr. kada ih držite u krilu, kada dobiju hranu ili istražuju nove prostore. Glasno predenje može se čuti kod mužjaka koji iskazuju agresivnost. Glasanje slično kruljenju vezano je uz pokazivanje dominacije u grupi, a može biti znak straha ili ljutnje.  Zvuk sličan cviljenju je obrambeno glasanje kada se čuje kada pokušavaju izbjeći neku neugodnu situaciju.  Vrisak sličan glasnom skvičanju je znak neugode ili odgovor na bol ili strah. Postoje i različita patološka stanja koja mogu izazvati slično ponašanje. Neugoda i bol mogu se javiti kod različitih organskih oboljenja ili prazitarnih invazija.  Infestacija grinjama Triacarus caviae često izaziva gubitak krzna, ali i druge simptome koji uključuju pojačano češanje, neuobičajeno agresivno ponašanje kada se dira životinju ( zbog boli),a u nekim slučajevima i napade.Skorbut je bolest izazvana nedostatkom vitamina C. Poznato je da zamorčići ne mogu sintetizirati C vitamin pa ga je potrebno dodavati u hrani ili u vodi u dozi od 15 25 mg/dan.Simptomi nedostatka C vitamina su grubo krzno, mršavljenje, proljev, škrgutanje zubima, šepanje, usporeno zaraštavanje rana, povećana osjetljivost na infekcije. Različita oboljenja probavnog ili lokomotornog sustava također izazivaju bol i nelagodu zbog čega se zamorčić može početi neuobičajeno ponašati.Zbog toga vam savjetujem da odvedete ljubimca veterinaru na pregled kako bi otkrili pravi uzrok problema.

Odgovara: Sonja Vojnović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Nedavno sam čula da se zamorci trebaju cijepiti. Je li to točno? I ako je, kada ga trebam cijepiti? Unaprijed se zahvaljujem na vašem odgovoru. Hvala. Angela O: Zamorčići koji se nalaze u prodaji u našim dućanima su iz kontroliranih uzgoja, ovlaštenih uzgajivača. Prije stavljanja u prodaju obavezno borave u karanteni. Za vrijeme boravka u dućanu su pod stalnom veterinarskom kontrolom. Kod zamorčića je jako važno voditi računa o pravilnoj prehrani i o uvjetima u kojima se drži životinja. Nepravilna prehrana i neadekvatni uvjeti u kojima životinja boravi u kombinaciji sa stresom mogu dovesti do pojave bolesti. Što se tiče cijepljenja zakonodavac nije za ovu vrstu propisao određena cijepljenja. Zbog toga Vam preporučam da obratite pažnju na ono što sam već spomenula, a to je pravilna prehrana i smještaj kako bi Vaš ljubimac ostao zdrav. Isto tako poželjno je voditi ga na kontrolne preglede kod veterinara, npr. pregled stanja zuba, skraćivanje noktiju, itd. Ukoliko primjetite da je opće stanje Vašeg zamorčića promijenjeno, ako ne jede, previše je miran, nezainteresiran za okolinu, ima proljev, otežano diše ili ima iscjedak iz nosa i očiju odmah ga odvedite veterinaru kako bi se što prije postavila pravilna dijagnoza i započela odgovarajuća terapija.

 Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Imam patuljastog kunića starog otprilike 3 god. Nije boležljiv, ali mislim da nema bolesti koju nije imao.  danas sam primjetila da nije živahan kao inače, ne jede, ne pije, ali me najviše zabrinjava to što leži na trbuhu i obavezno stražnje noge izbaci ili van ili ustranu. To je jedini način na koji leži. Pokušava se pridignuti ali brzo odustane i vrati se ležati. Već smo bili kod veterinara zbog upale srednjeg uha, kada je gubio ravnotežu i padao pa je uz antibiotike ozdravio. U zadnje vrijeme otprilike svakih 20-ak dana neka nova bolest ga pogodi. Zadnje je imao upalu one žilice u ustima iznad gornjih zubiju, i to smo riješili, ali ovo me stvarno već brine. Hvala, Petra O: Uzroci nepokretnosti kunića kao i njihovom ležanju mogu biti raznoliki. Tako najčešće se dovode u vezu s neurološkim poremećajima. Neurološke smetnje prate različiti simptomi, kao što su držanje glavice ukoso ("head tilt"), poremećaji ravnoteže i koordinacije pokreta, oduzetost (najčešće zadnjih nogica), paraliza, napadaji i grčevi, gubljenje svijesti. Uzrok može biti direktno povezan s primarnim oboljenjem živčanog sustava ili s nekom od drugih bolesti koja sekundarno dovodi do oštećenja centralnog živčanog sustava, oboljenja na mozgu, leđne moždine,... Jedno od najčešćih oboljenja, koje kod kunića izaziva neurološke smetnje, je encefalitozoonoza (uzročnik je parazit iz skupine protozoa: encephalitozoon cuniculi), gdje se mogu pojaviti svi simptomi neuroloških smetnji, pojedinačno ili u kombinaciji. Dva najčešća parazita koji uzrokuju neurološke bolesti kod kunića su: Encephalitozoon cuniculi (poznat i kao Nosema cuniculi) i Baylisascaris procyonis. O parazitima koji uzrokuju neurološke bolesti u kunića i liječenju pisao sam na sljedećoj stranici Paraziti koji uzrokuju neurološke bolesti u kunićaUpala srednjeg uha (otitis media) ili upala unutarnjeg uha (otitis interna) je kod držanja glavice ukoso najvažnija diferencijalna dijagnoza prema encefalitozoonozi. Druge bolesti koje su vidljive kao neurološke smetnje javljaju se kao toksoplazmoza (infekcija uzrokovana parazitom Toxoplasma gondii), tumor mozga i ozljeda lubanje. Moguće je da bolesti srca pokazuju simptome neuroloških smetnji. Također, otežano kretanje kao i nemogućnost kretanja može za uzroke imati i bol vezanu uz bilo koji organ ili organski sustav u organizmu. Naime, kada kunići osjećaju bol, kao i većina drugih životinja, oni u pravilu izbjegavaju se kretati, odnosno zauzimaju onaj položaj koji im uzrokuje najmanju bol. Kako su zdravstveni problemi kunića poprilično često povezani uz probleme s probavom i peristaltikom, trebalo bi obratiti pažnju i na ovaj sustav.Više o pravilnoj prehrani kunića možete saznati u odgovoru kolegice Dragica Nemeš, dr.vet.med., na sljedećoj stranici Izbirljivost i pravilna prehrana kunića U svakom slučaju, prema opisanom mi nije moguće utvrditi točno što je posrijedi s ljubimcem te na koji način mu je potrebno prikladno pomoći. Iz tog razloga savjetujem Vam da se obratite svojem veterinaru. Za to vrijeme osigurajte ljubimcu svježu vodu (po potrebi i špricom) te sitno nasjeckano povrće i bilje. Zbog opasnosti od disbakterioze u probavi preporučljivo je kuniću davati preparate kao što su Pro-digest, Rodikolan, Florentero pastu i sl., a možete ih pronaći u trgovinama Pet centra.

 Odgovara: Silvija Havrle Lovrić, dr. vet. med., Pet centar, Ulica kralja Petra Svačića 61, Osijek  P: Nedavno sam pustio ježa iz kaveza i našao je nekakvu dekicu koju je počeo lizati. Nakon nekoh vremena na ustima mu se pojavila bijela gusta pjena koju je obrisao u bodlje. Zanima me da li je to normalno i koliko je štetno za ježa? Hvala Boris O: O afričkim ježevima možete više pročitati u prijašnjem odgovoru kolegice Afrički patuljasti jež.  Puštanje iz kaveza je preporučljivo radi kretanja, ali mora biti pod vašim nadzorom. Ježevi su radoznali i sve što im miriše kao hrana, oni će probati. Nije preporučljivo ježu dozvoliti da liže krpice na kojima ima ostataka detergenta ili drugih kućnih kemikalija.  Kemijski spojevi mogu teže oštetiti jetru, jer sve što uđe kroz probavni sustav, metabolizira se u jetri. Gusta bijela pjena ukazuje na prisutnost nadražajnog sredstva što može biti štetno za sluznicu probavnog sustava . Preporučam vam da nadalje pratite njegovo ponašanje i u slučaju da dođe do probavnih smetnji- povraćanje i / ili proljev,  pomoć potražite u specijaliziranoj ambulanti za male kućne životinje. Nadam se da će vam ove informacije koristiti.

 Odgovara: Franjo Hrgota, dr. vet. med., Pet centar, B. Gumpca 32, Pula  P: Imam 3 mala kunića stara 15 dana. Nakon 2 dana od okota uporno su kopkali i došli do plastičnog djela (dno gnijezda). Ja sam stalno stavljao stelju ispod, a oni su opet dospjeli na plastično dno. 11. dana sam zamijetio da su im stražnje noge abducirane. Shvatio sam da je to zbog skliskog plastičnog dna gnijezda. Odmah sam stavio tepih ispod i na njega stelju, tako da je problem klizanja riješen.  Nakon 4 dana od stavljanja tepiha jedan kunić je dobro, drugom se stupanj abdukcije smanjio, dok su kod trećeg neznatne promjene tj desna stražnja noga mu je još poprilično abducirana, lijeva dosta manje. Normalno skaču i igraju se, samo trećem desna noga i dalje "proklizava" i na tepihu. S prednjim nogama je sve uredu. Vježbama rastezanja i masažom pokušavam riješiti tj. "ubrzati" proces ozdravljenja. Zanima me kakva je prognoza ovog stanja sa stručnog gledišta? Ja mislim pošto su mladi i muskulatura im nije još skroz razvijena da bi to trebalo proći. Marin O: Pojava koju opisujete kod Vaših kunića razvojna je anomalija koja najviše pogađa mlade kuniće, poput vaših ali i starije kuniće koji se slabo kreću. Smatra se da u nastanku bolesti genetika ima značajnu ulogu ali, kako se bolest smatra razvojnom anomalijom, također i uvjeti držanja prvenstveno sklizak i gladak pod. Vi ste sjajno uočili povezanost skliskog poda i nastupa simptoma i Vaša reakcija je zaista pravovremena i valjana. Kunići mogu imati različit stupanj abdukcije (odmicanja) nogu.Najviše su zahvaćene stražnje noge, jedna ili obje, pri čemu se može raditi o blagim, jedva primjetnim problemima, ali i o poteškoćama koje mogu čak onemogućavati kretanje.Smatra se da su stražnje noge više zahvaćene kod mladih kunića a prednje kod starijih.Ukoliko se problem ne uoči na vrijeme, nastupe promjene na pripadajućim zglobovima, koje je kasnije teško ili nemoguće ispraviti.Specifične terapije nema i preporuča se ono što ste Vi odmah napravili: postavljanje izdašne prostirke odnosno poda koji neće biti sklizak.Nakon toga, kod mladih kunića preporučaju se vježbe kojima se stimulira normalan anatomski položaj. Prognoza je veoma nezahvalna zbog određene genetske predispozicije.Ukoliko abdukcija ekstremiteta potraje i ne mijenja se na bolje, ovisno o stupnju smetnje, preporuča se amputacija ili kao krajnja mjera eutanazija.  Vaši kunići su u sjajnim rukama i koliko mogu zaključiti iz Vašeg dopisa, oporavljaju se odlično.

 Odgovara: Franjo Hrgota, dr. vet. med., Pet centar, B. Gumpca 32, Pula  P: Imam ruskog hrčka. Kupila sam ga prije nekih mjesec-dva dana. Najprije su mu se na glavi pojavile bijele fleke, a inače je sive boje. Onda su se te fleke proširile iza ušiju,potom mu se na leđima pojavila jedna manja fleka i to mu se iz dana u dan proširivalo na cijelo tijelo.Sada je potpuno bijel. Nije baš nešto puno aktivan u zadnje vrijeme, jede i pije redovito. Molim vas da mi što prije odgovorite. Hvala. Marina. O: Promjena boje koju navodite uobičajena je kod određenog broja ruskih hrčaka u vrijeme zime i skraćenja dana i svjetlosnog perioda. Promjena boje odigra se za nekoliko dana ali može potrajati i nekoliko tjedana, pri čemu je kod nekih hrčaka promjena potpuna a kod nekih djelomična.U svakom slučaju radi se o "izbjeljivanju" Postoje mišljenja da se radi o prilagodbi na zimske uvjete, prije svega snijeg, s obzirom na izvorni habitat ovih hrčaka. Također, postoje mišljenja da su hrčci koji mijenjaju boju podvrsta, ali to nije definitivan znanstveni stav. Činjenica je da danas pojedini hrčci mijenjaju boju neovisno o području na kojem se nalaze;oni mogu mijenjati boju u toplim područjima kao i ostati nepromijenjeni u hladnijim područjima.  U svakom slučaju, radi se o normalnoj pojavi pa je zabrinutost nepotrebna.

 Odgovara: mr. Ljiljana Vrhovac Uzur, dr. vet. med., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb  P: Prije mjesec dana na guzi se pojavila oteklina (kao da mu je nateklo područje oko analnog otvora). Nakon jedno tjedan dana rupica u sredini otekline počela se širiti. Bila sam kod dva veterinara, oba su mi rekla da je to neka upala i da ne sumnjaju na tumor. Nije napravljen nikakav stručan pregled.  Situacija se pogoršala na način da se rupa još više proširila i iz iste je pocela curiti krv. Veterinarka iz Pet centra Osijek mi je preporučila da navedenu oteklinu mažem s flogoderm masti, s tim da su mi isto sugerirali da mu u vodu stavljam multivitaminske kapi. Unazad 10 dana ga mažem i stavljam mu multivitamine u vodu, ali mi nekako izgleda kao da se situacija jos vise pogorsala. Što mislite što bi to moglo biti? DarijaO: Ovakve otekline koje ne izazivaju poremetnje općeg stanja su apscesi koji nakon otvaranja i iscjeđivanja gnojnog sadržaja fistuliraju, tj. nastaje trajni kanalić čiji otvor ne pokazuje tendenciju zaraštavanja. Uzrok stvaranja apscesa može bi upalno promjenjena lojna žlijezda, mala ubodna rana ili bakterijska infekcija na pozicijama koje su izložene trenju i vlažnom miljeu. Na dnu fistule može biti i strano tijelo koje organizam nastoji izbaciti. Unutar apscesa se u pravilu stvara vezivnotkivna ovojnica, a slične su strukture stijenke kanalića koji čini fistulu. Stoga je potrebno temeljito očistiti i isprati cijeli unutarnji prostor apscesa te ga tretirati tako da se potaknu procesi reparacije. U suprotnom je za očekivati da će ovakav proces početi pretstavljati ozbiljniji problem te će dovesti u pitanje i opće stanje životinjice. Liječenje izvana nije dovoljno kao ni primjena sustavnih antibiotika jer neće prodrijeti do uzročnika neobrađenog procesa. Svakako je potrebno svakodnevna toaleta cijele pozicije kao i što češće čišćenje i dezinfekcija nastambe i opreme u nastambi.U izboru veterinarske ambulante vjerujem da će Vam pomoći Popis veterinarskih ambulanti u RH sa službene stranice Ministarstva poljoprivrede

 Odgovara: Franjo Hrgota, dr. med. vet., Pet centar, B. Gumpca 32, Pula  P: Zanima me da li je istina da kod kunića dolazi do sraštanja kosti zdjelice, te se nakon godinu dana nije pametno pariti po prvi put? Ja sam bila kod dosta veterinara i svi su mi rekli da to nema veze. Moja zečica je stara 1 godinu i 4 mjeseca i sad je u stanju gravidnosti po prvi puta, napravila je gnijezdo i sve se čini dobro. Parila se sa svojom vrstom. Molim vas pomozite mi jer se treba okotiti za par dana pa ne znam da li joj je potrebna stručna pomoć. Hvala. Marija O: Poteškoća koju spominjete postoji kod zamoraca, ali ne i kod kunića. Kod zamoraca nakon 6-7 mjeseci starosti dolazi do smanjene elastičnosti zdjelične simfize što predstavlja veliki problem pri formiranju porođajnog kanala. Za normalni porod nužno je određeno širenje zdjeličnih kostiju zahvaljujući zdjeličnoj simfizi (to je spoj koji stoji po sredini zdjelice), koja je ustvari klasificirana kao zglob. Zbog toga je kod ženki zamoraca važno da ostanu gravidne ranije, odnosno da prvi porod bude do 7-8. mjeseca starosti. Ukoliko prvi porod nastupi nakon tog vremena, dolazi do velikih poteškoća jer porođajni kanal nije dovoljno širok za prolazak mladunaca. Uobičajeno rješenje kod životinja u takvim situacijama je carski rez, međutim ženke zamoraca ga teško podnose i visoka je smrtnost pri izvođenju zahvata.Kod kunića ne postoji takva opasnost. Problem predstavlja činjenica da ženke kunića teže ostaju gravidne nakon godine i više starosti, naročito u okolnostima kućnog držanja gdje je pretilost česta. Uobičajeno vrijeme za gravidnost kod ženki patuljastih kunića je u starosti od 4-6 mjeseci, ali to ne znači da kasnije nužno nastaju poteškoće.Za svaki slučaj, neovisno o mogućim problemima, korisno je da pri ruci imate broj Vašeg veterinara.

Odgovara: Sonja Vojnović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Zamolila bih vas za pomoć. Imam dvije činčile i jedna je počela gubiti dlaku na nosu te sam odmah nos počela mazati Canestenom, no u roku od 2 dana nisam primjetila da se nosić poboljšao. Malo sam čitala po internetu i vidjela da nekima pomaže Fugistop za činčile pa me zanima da li ga ima kod vas ili samo da nastavim mazati Canestenom i koliko puta na dan? Hvala. Valerija O: Gubitak dlake, odnosno pojava bezdlačnih mjesta na koži kod činčila može imati različite uzroke. Krzno činčila je specifično po tome što iz jednog korijena raste više dlaka. Da bi se krzno održalo zdravim potrebno im je svakodnevno osigurati pješčane kupke u trajanju od 10 do 15 minuta. Kupkama u pijesku krzno se čisti i uklanja višak masnoće. Previsoka vlaga i temperatura zraka mogu također izazvati pojačano ispadanje krzna. Hrana koja sadrži previše proteina može izazvati promjenu kvalitete krzna. Ono postaje slabo i valovito. Gubitak krzna mogu uzrokovati i nedostatak E vitamina, cinka ili nezasićenih masnih kiselina. Vrlo često se pojačani gubitak krzna dovodi u vezu s nedostatkom vitamina B kompleksa. Kao ostali uzroci mogu se navesti stres, žvakanje krzna kao posljedica samoozljeđivanja ili tzv. " brijanja"  od strane drugih činčila. Dosada i  prenatrpanost kaveza uz loše uvjete držanja  djeluju stresno na činčile pa kao posljedica dolazi do spomenutog žvakanja krzna. Uzrok naravno mogu biti i različite bolesti, a tu spadaju i gljivične infekcije. Prah Fungi stop nemamo u aktualnoj ponudi Pet centra, a što se tiče terapije, savjetujem Vam da činčilu prvo odvedete veterinaru da se utvrdi da li zaista ima gljivičnu infekciju. Na temelju pregleda i rezultata petraga može se utvrditi pravi uzrok gubitka krzna, a zatim odrediti daljnje postupke i terapiju.

Odgovara: Petra Franko, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka  P: Kupila sam dvije kanadske vjeverice, ženkicu koja je bila stara oko 9 mj. kada sam je kupila početkom ove godine, a sada sam kupila mužjaka starog 2 mj. Ženkicu sam, bez obzira na starost, trudom uspjela super pripitomiti i sve je bilo dobro dok je preventive radi nisam odnijela veterinaru. Nakon toga je valjda od šoka izgubila povjerenje i više  nikom ne želi doći na ruku niti hodati po meni kao prije. Ne da se više ni maziti, a od kad sam nabavila tog muškog još više se promijenila i postala agresivnija iako svaki ima svoj kavez i njega još ne puštam van, ali se preko kaveza dosta tuku. Ona označava cijelu sobu kao svoj teritorij, doduše i do sada je bilo tako. Zanima me hoće li se ona ikada više opustiti i vratiti na staro stanje i trebam li ih uopće puštati u  isto vrijeme van, s obzirom na to da se preko kaveza tuku?! Također me zanima kako oni reagiraju na ubod pčela jer se neki dan potukla s jednom koja se našla na prozoru. Mislim da je nije upiknula jer ne primjećujem da je neki do tijela natečen, koliko mi dozvoljava blizu, a i normalno jede,  tako da se nadam da je sve ok. Unaprijed zahvaljujem na korisnim informacijama. Lijepi pozdrav, Anamarija O: Kanadske vjeveice su članovi obitelji vjeverica i spadaju u red glodavaca. Prirodno stanište ima je Sjeverna Amerika i Euroazija, a najčešće vrste u zatočeništvu kao kućni ljubimaci su sibirska vjeverica Tamias sibericus te Tamias striatus. Dnevne su životinje, žive u jazbinama, dupljama drveća, te su aktivni penjači i vrlo umiljate životinje. Narastu oko 25 centimetara, a životni vijek im je između 5 i 8 godina. Osnovna boja dlačnog pokrivača je smeđa do svjetlije žuta, bijela na prsima i trbuhu. Specifično od glave pa duž leđa "teku" 5 tamnih pruga i 4 svijetlije sve do repa. Ulaze u pubertet s 8-12 mjeseci starosti, a spolno sazrijevaju od otprilike godine dana. Ženke su te koje su uglavnom dominantnije od mužjaka i znaju biti agresivne naročito u periodu estrusa. Kanadske vjeverice su vrlo živahne, umiljate, ali su i izrazito teritorijalni ljubimci. Neke vjeverice vole društvo, a neke ne. Naime, poznato je da neke vjeverice u određeno doba godine postaju poprilično agresivne prema drugim vjevericama bez obzira na spol pa čak i prema ljudima. Najčešći razlog tome jest spolna zrelost, no to može biti i zbog izloženosti stresu, zbog straha od gubitka teritorija ili zbog straha od gubitka hrane čak i onda kada je imaju u izobilju. Ponekad se zna dogoditi da odmalena mužjak i ženka žive u super odnosima, međutim nakon postizanja spolne zrelosti ženka postane agresivna i ne preostaje ništa drugo nego premjestiti mužjaka u novi kavez. Konkretno u Vašem slučaju možete ih probati pustiti zajedno van kaveza i budno ih motriti kako će se ponašati, možda na otvorenom ženka neće iskazivati borbenost, iako ste već primjetili da urinira po stanu i tako pokušava označiti da je stan njen teritorij. Šanse su vrlo male da neće biti agresivna, no probajte, zaokupite ih nekakvim igračkama odnosno sve što radite s njima radite na principu podmićivanja hranom, na to su vjeverice vrlo slabe i neće moći odoljeti. Promjena ponašanja koje Vaša ljubimica iskazuje itekako je moguća zbog šoka odnosno straha kojeg je proživjela. Iako vrlo živahne i znatiželjne životinjice vjeverice ponekad znaju biti nepovjerljive i plahe. Povjerenje koje ste izgubili kod nje možete pokušati ponovno zadobiti nekakvim trikovima kao što ste i prije radili, princip nagrada sušenim voćnim bobicama, breskvama, šljivama ili od povrtnica ako voli mrkvu pa čak i kelj i naravno cijelo vrijeme pričati s njom umirujućim tonom. Morate biti svjesni da je ona sada na oprezu, ne zna što od Vas može očekivati tako da će biti potrebno dvostruko dulji period da se vjeverica ponovno okuraži i opusti. Na vama je samo da budete konstantni, strpljivi i uporni. Što se tiče uboda pčela, djelovanje pčelinjeg otrova na organizam može biti lokalno ili sistemsko, a sama reakcija može biti toksična i alergijska. Toksična se lokalna reakcija može očitovati crvenilom, oticanjem i boli, dok jake lokalne alergijske reakcije mogu uzrokovati oticanje cijele glave ili drugih dijelova tijela. U principu, ne bi smjelo biti problema jer alergijske reakcije nisu, na svu sreću, toliko česte i javljaju se u pravilu samo kod osjetljivijih životinja. Ono što Vi možete učiniti u slučaju da primjetite ubod, čim prije odstraniti žalac jer je on i otrgnut sa zadka pčele, zajedno s otrovnim aparatom, izvor koji i dalje ubrizgava otrov. Na mjesto uboda ako je moguće vjevericu zadržati mirnom stavite hladni oblog (navlaženu krpu i kockice leda) nekoliko puta u danu jer će to pomoći u smanjenju otoka, odnosno upale. Otrov pčele je termolabilan pa će ujedno led pomoći i u razlaganju preostalog otova. U slučaju da primjetite da je ubod na nekom mjestu gdje oteknuće lako može onemogućiti disanje ili druge vitalne funkcije, ipak bih savjetovala brzi posjet veterinaru.

Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Molim vas za savjet. Imam hrčka i prije par dana sam uočila da ima problem s desnim okom, nisam previše brinula jer se zna dogoditi da mu piljevina uđe u oko i on si to sam očisti, ali ovo traje već oko tjedan dana i izgleda dosta loše. Ne znam koji je uzrok jer nije izložen propuhu i redovito mu čistim kavez. Slikala sam ga da mi možete lakše reći o čemu je riječ i procjeniti stanje . Unaprijed hvala, Ana O: Infekcije oka su relativno česte u hrčaka. Naime, njihove osjetljive oči često dolaze u kontakt s mikronskom prašinom prilikom kretanja po svojoj nastambi i podlozi (sijeno, stelja,...). Ta mikronska prašina može dodatno iritirati osjetljive strukture vidnog aparata te stvoriti sve preduvjete za razvoj upale. Naravno, ovdje je bitno spomenuti da su oni poprilično osjetljivi i na male količine propuha, direktnog strujanja zraka (klima, ventilator,),... te su nerijetko skloni različitim mehaničkim ozljedama (udarac, pad,...). Najčešći znak upale oka je nakupljanje sadržaja u unutarnjem kutu oka. Taj sadržaj može biti različite konzistencije (vodenast, sluzav, gnojan), a posljedično tome je moguće pronaći mokru dlaku ispod donje vjeđe jednog ili oba oka, ispadanje ili obojenost dlake te otečenost kapaka koji i zatvaraju oko. U infekciji oka najčešće sudjeluju bakterije - Pasteurella sp., Bordetella sp., ili Staphylococcus sp.,... te ih je potrebno odmah liječiti. U protivnom, moguće je da se infekcija proširi na vilicu i respiratorni sustav. Upale očiju često se javljaju i kao nastavak infekcije sinusa te ih je potrebno liječiti i lokalno i sistemski antibioticima. Oči su povezane živcem s mozgom pa se nakon neliječenih očnih infekcija može kao komplikacija javiti upala mozga s mnogo težim posljedicama, čak i oduzetost i nemogućnost kretanja i uzimanja hrane i vode. Ovdje je bitno naglasiti da mnogi vlasnici i uzgajivači ove vrste životinja veliku pozornost obraćaju i na održavanje higijene prostora oko očiju. U tu svrhu, nerijetko se savjetuje ujutro očistiti oči hrčka. Tako, koristi se mlaka voda, otopina acidi borici ili vlažne maramicama za čišćenje očiju. Za postizanje optimalne kvalitete života hrčaka trebalo bi posebnu pozornost obratiti na uvjete držanja ljubimca. Njihova nastamba treba biti u dijelu stana koji nije je izložen propuhu ili klima uređaju te bi bilo uputno i davati im vitamine za glodavce u vodu za piće. Savjetuje se da se koriste multivitaminske kapi za glodavce koje u svom sastavu sadrže visoki udjel vitamina C. U svakom slučaju, savjetujem Vam da s ljubimcem posjetite svojeg veterinara. Isti će pregledati ljubimca i po postavljenoj dijagnozi odrediti najprikladniji način tretiranja postojećeg stanja. Također, biti će u mogućnosti odgovoriti Vam na sva pitanja oko osiguravanja i postizanja optimalna zdravlja kao i kvalitete života ljubimca.

Odgovara: Petra Franko, dr. vet. med., Pet centar, Škurinjska cesta 1, Rijeka  P: Mome hrčku je lijevi obraz jako natekao, a čini mi se i da ne vidi na lijevo oko. Ako znate što mu je, molim vas da mi što prije odgovorite. Može li se hrčak sam oporaviti od toga? U našem gradu nema veterinara za male životinje, a bojim ga se voziti u autu zato što mi je jedan hrčak tako i umro. Darko O: U hrčaka s oteklinom na mjestu Vašeg opisa u većini slučajeva treba posumnjati na upalu obraznih vrećica. One imaju i funkciju čuvanja i transporta hrane te su vrlo rastezljive. Hrana u ovim vrećicama ne dolazi u kontankt sa slinom, tako da može duže vremena ostati svježa i suha. Hrčak redovno prazni vrećice tako što masirajući obraz prednjim šapama potiskuje sadržaj vrećica ka usnoj šupljini i prema naprijed. Ukoliko opipamo obrazne vrećice kada su pune, možemo osjetiti i razlikovati zrnevlje i druge komade hrane, što može poslužiti kao pokazatelj da li je sadržaj svjež i porijekla hrane ili je u pitanju neki drugi sadržaj (macerirani sadržaj, gnoj, strano tijelo) koji može ozbiljno ugroziti stanje Vašeg ljubimca. Ponekad, zbog nepravilne ishrane (oštre sjemenke, ljepljiva komercijalna hrana, strana tijela,... ), te ako hrčak uzme preveliki komad hrane ili mu zubi prerastu zbog nepravilnog trošenja, ne može isprazniti vrećice i dolazi do začepljenja, što nazivamo impakcijom. Stanje ćete primjetiti tako što će "oteklina na obrazu" biti prisutna par dana i neće se smanjivati ma koliko se hrčak trudio je isprazniti. Ponekad upala može biti tolika da prekrije dijelom oko pa Vam se čini da se ono zatvorilo ili se od truljenja sadržaja unutar vrećice prema vani razvije absces (oblik gnojne upale) pa se  puknućem kože obraza evakuira gnoj. Takvo stanje je dosta teško za životinju i ako se u kratkom roku ne krene sa antibiotskom terapijom šanse za preživljavanjem su vrlo niske. Moj savjet je vrlo skroman, ali kako ne možete otići veterinaru probajte sami sa špricom koju ćete napuniti zagrijanom fiziološkom otpinom na tjelesnu temperaturu, ući postranice u usnu šupljinu hrčka i natopiti sadržaj vrećica. Ispraznite nekoliko mililitara fiziološke otopine, koju možete naći u većini humanih ljekarni i polako i nježno prstima pokušajte masirati obraz oponašajući pokrete hrčka dakle prema dolje i naprijed kako bi evakuirali sadržaj vrećice. Sadržaj koji je već par dana u vrećicama može biti vrlo suh i trebati će postupak ponavljati i nekoliko puta kroz dan da se saržaj razmekša i krene izlaziti van. Eventualno se osim fiziološke otopine može koristiti Betadine otopina 1% na bazi joda koji je dobar antiseptik i ako je po srijedi promjenjeni sadržaj ili gnojna upala može umanjiti proces. Kod korištenja tog preparata morate znati da bi bilo poželjno da hrčak ne popije sadržaj nego da se evakuira višak van. U slučaju korištenja antibiotika trebate biti oprezni jer su neki antibiotici posebno opasni za hrčke i to većinom oni koji u svojem sastavu imaju peniciline. Neki od sigurnih preparata koje smijete koristiti su:  Metronidazole, Neomycin, Baytril, Bacitracin. Tijekom liječenja preporučila bi da hrčka ne hranite mekanom lijepljivom hranom poput banane, ili svježih bobica nego više njegovom prirodnijom hranom kojom bi se hrčci hranili u svom prirodnom staništu, npr. fino travnato sijeno pomješano sa cvijećem maslačka te mekinje.

Odgovara: Sonja Vojnović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Prije nešto više od pola godine sam Vam poslala mail u vezi moje činčile koja je gubila dlaku oko očiju. Odvela sam je veterinaru prije 4 mjeseca, no laboratorijska analiza dlake nije pokazala da se radi o gljivicama te ona nije dobila nikakvu terapiju. Već je neko vrijeme imala skroz mokru dlaku po trbuhu, ali je veterinar rekao da je to moguće jedino od pojilice. Naime, kupila sam novu i njoj je i dalje bilo isto. Sad sam primjetila da ona uopće nema stolicu i da je u izgubila dosta dlake u području trbuha (nazire joj se koža). Pokušavala sam zatvor riješiti jabukom, no ništa ne pomaže. Znam da je gubitak odnosno grizenje dlake znak depresije pa me zanima je li ona stvarno pala u depresiju ili je izgubila dlaku zbog zatvora? Također, bih li joj smjela dati sirup za stolicu Portalak ili bi bilo bolje da je opet vodim veterinaru? Nešto je mirnija bila u zadnje vrijeme, ali sam pretpostavila da je to radi vrućina pa se nisam nešto previše brinula.Hvala na odgovoru, Monika O: Činčile su vrlo društvene životinje i lako se povezuju s vlasnikom ili drugim činčilama. Vrlo dobro skrivaju svoje zdravstvene probleme, a jedan od prvih znakova da nešto nije u redu je depresija. Kada su depresivne činčile vrlo malo jedu, mirne su, nezainteresirane za okolinu, odbijaju se igrati. Jedan od simptoma je i čupkanje i žvakanje krzna. Žvakanje krzna ne smatra se normalnim ponašanjem i može biti posljedica dosade, stresa, siromašne ishrane, pretoplog okoliša ili pojačane hormonalne aktivnosti. Majke mogu prenijeti ovaj poremećaj na mladunčad, a kod takvih životinja onda postoji sklonost pojavi ovog poremećaja. Gubitak krzna se najčešće opaža na ramenima, zglobovima nogu, šapama i bedrima. Ostali uzroci depresije mogu biti poremećaji zdravlja u obliku bolesti i poremećaja rasta zuba, probavni poremećaji poput začepa , paraziti pa čak i nedostatak aktivnosti i kretanja. Nedostatak kretanja može od činčile dovesti do gastrointestinalne hrane koja između ostalog može dovesti do teške depresije kod činčile. Prema simptomima koje ste naveli svakako bih Vam preporučila da odvedete ljubimca kod veterinara. Na temelju pregleda može se utvrditi točan uzrok ovakvog stanja, a ako se radi o začepu potrebno je što prije započeti s terapijom. Da bi Vaša činčila ostala zdrava potrebno ju je pravilno hraniti, osigurati joj odgovarajući smještaj i rutinu. Rutina im je važna da bi se izbjegao stres. Držite se određenog rasporeda hranjenja, omogućite joj dovoljno vremena da se kreće i izvan kaveza, igra se i istražuje okoliš. Osigurajte joj različite interaktivne, stimulativne igračke te mjesta na kojim se može sakriti npr. kutije. Igrajte se s njom, držite u na rukama i mazite. Jednostavno, provodite dovoljno vremena sa svojom činčilom i omogućite joj da se osjeća sigurno. Na taj način, uz pravilnu prehranu i redovite kontrole zubala, možete umanjiti mogućnost pojave bolesti.

Odgovara: Dragan Vešović, dr. vet. med., Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb  P: Imam dva kunića, muškog i ženskog, oboje kastrirani/sterilizirani. Ženka je stara oko 7 mj., a muški kunić oko 2 god. i 3 mj. Muški kunić je više miran, tu i tamo malo odskakuće, dok je ženka čista suprotnost. Češće se ženka priljubi uz njega i čisti mu dlaku, nego muški kunić nju. Zanima me, pošto je ženka još mlada, kolika je mogućnost da će ostati toliko živahna ili će se smiriti vremenom?Je li to jako velika razlika u godinama između njih?Hvala, Jelena O: Ponašanje kunića je najčešće u vezi s njihovom osobnosti, odnosno do njihova karaktera. Naime, svaka jedinka je specifična za sebe pa je i njeno ponašanje specifično. U tu svrhu, vlasnici su ti koji u promatranju kao i interakciji s ljubimcem trebaju usvojiti kako čitati "znakove" svog ljubimca, odnosno bolje interpretirati načine komunikacije. Tako, postoje ljubimci koji su uvijek spremni za interakciju kako s drugim ljubimcima tako i sa samim vlasnicima. Oni vole da ih se dira, nosi, gladi,... Drugi pak su više povučeni te im veće zadovoljstvo činiti spavanje i izležavanje. Ovdje se svi vlasnici i uzgajivači slažu da je potrebno biti strpljiv, oprezan i uporan u interakciji s njima te bi bilo najbolje da oni diktiraju tempo u interakciji. Na takav način se dodatno međusobno povezuju te utvrđuje povjerenje. Sve prije sam naveo jer to čini osnovni preduvjet, uz zdravlje, za osiguravanje optimalnih uvjeta i kvalitete života. Ako se to postigne, ne postoje određeni razlozi zašto se Vaš ljubimac i dalje ne bi ponašao živahno, razigrano, povjerljivo.   Vlasnici i uzgajivači ove vrste životinja navode da se ljubimci međusobno najbolje slažu kada su otprilike iste dobi. Međutim, ako se i starijem ljubimcu dovede mlađa "partnerica" te ako vrijeme međusobne prilagodbe i utvrđivanja međusobna povjerenja prođe bez većih problema, postoji velika vjerojatnost da će se slaganje u budućnosti nastaviti. Naravno, ovdje bi trebalo češće obratiti pažnju kako mlađi ljubimac ne bi svojom živahnošću i razigranošću dodatno "gnjavio" starijeg ljubimca.

Odgovara:  Ljiljana Vrhovac Uzur, univ. mag. med. vet., Pet centar, Drvinje 1, Zagreb  P: Zbog malokluzije zubi koju moja chincilla ima, 3 tjedna je dobivala vodu na špricu i odviknula se piti sama iz pojlice. Sada nikako ne pije vodu ako je ne uhvatim i na silu dajem bilo na špricu ili pojlicu. Postoji li neko drugo rješenje kako im dati vodu i ponovo naučiti da pije iz pojlice? Ona metalni dio s kuglicom grize umjesto da vrti jezikom. Postoji li neki drugi tip pojlice za njih, osim klasične s kuglicom? Također, posude s vodom pomiriši i zna da je voda unutra, no ignorira ih. Molim vas ako imate rješenje kako da ponovo počne piti sama ili neki dugi proizvod na koji bih je mogla naučiti da sama pije. Unaprijed hvala, Lana O: Ako je Vaša činčila već pila vodu iz pojilice s metalnom kuglicom vrlo vjerojatno će ponovo početi piti na taj način. Ponekad se dogodi da se kuglica zbog nakupljenog vodenog kamenca unutar cjevčice teže pomiče ili ukoliko pojilica nije postavljena okomito kuglica ne propušta vodu pa životinjice griženjem nastoje doći do vode. Postavite pojilicu u nastambu onako kako ste je prije postavljali pa kad činčila priđe i počne grickati vrh, pritisnite izvana bočicu tako da istisnete mali mlaz koji će onda činčila početi lizati. To će je potaknuti da nastavi lizati i "prisjeti se" kako je prije pila vodu. Čim čujete specifičan zvuk grickanja pojilice priđite nastambi i pomozite joj s nekoliko mlazova. Budite strpljivi, ostavite Vašoj ljubimici vremena da sama potraži vodu. U nastambu joj stavite i zdjelicu s vodom kako bi imala i taj izbor. S vremenom će se ponovo sve stabilizirati. Pojilice za činčile u pravilu su samo varijacije istog modela, a to je spremnik s vodom koji završava cjevčicom u kojoj je metalna kuglica. Rjeđe se koristi zdjelica jer ih krećući se nastambom životinje brzo zatrpaju steljom i ostacima hrane.