Pitajte veterinara

 Odgovara: Danijela Biban, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Nedavno sam pronašla malog mačića mlađeg od mjesec dana i zbrinula ga. Kod kuće sam već imala mačka koji je star godinu dana. Novo mače je ženka (nazvala sam je Jo), a stari je mužjak (imenom Figo). Kad sam ih upoznavala, Figo se jako kesio i proizvodio čudne zvukove poput režanja i to je ponavljao kad god bi ugledao novo mače. Kako da ih mirno upoznam i da smirim svog mačka? Malena je sva prestrašena i ne miče se od mene, a po noći je zatvaram da se nešto ne bi dogodilo. Molim Vas da mi date dobar savjet,PaulaO: Mačke su vrlo samostalne životinje i, za razliku od pasa, nemaju potrebu obitelj u kojoj žive smatrati svojim ''čoporom''. Izrazito su teritorijalne, iako će borbu za teritorij nastojati izbjeći pod svaku cijenu i pokušati će otjerati pridošlicu specifičnim prijetećim stavom, nakostriješenom dlakom i glasnim puhanjem ili čak zavijanjem.Svoj teritorij svaka mačka obilježava sekretom mirisnih žlijezda smještenih na obje strane čela, na usnicama, bradi, donjoj strani šapa i pod repom. Osim predmeta i okoliša u kojem žive, ovim sekretom obilježavaju i ostale životinje, pa čak i vlasnika (npr. dok se u prolazu ''očeše'' o Vas).Kada se vlasnik odluči za još jednu mačku u svom domu u kojem već ima odraslu mačku, bilo bi idealno da je ''pridošlica'' suprotnog spola (no zajednički život će u kasnijoj fazi zahtjevati da se jedan ljubimac podvrgne sterilizaciji/kastraciji, kako ne biste imali problema sa neželjenim potomstvom) i da je postepeno upoznajete sa svojim ''starim'' ljubimcem.U suprotnom, Vaš bi se mačak mogao osjećati ugroženo, te iz tog razloga promijeniti svoje ponašanje (agresivnost prema novoj mački).Upravo zbog njihove teritorijalnosti, novonabavljenu bi macu trebalo držati najprije u odvojenoj prostoriji, da se Vaš odrasli mačak navikne na njen (novi) miris na prostoru koji je do sada bio isključivo njegov teritorij. Kod ''upoznavanja'' ih treba pustiti da se onjuše i na taj način registriraju miris druge životinje.Ukoliko ste u mogućnosti, trebalo bi im u potpunosti odvojiti ležajeve, posude za hranu i vodu, a naročito posudu za obavljanje nužde (svatko bi trebao imati svoje), jer je to prostor u kojem mačka ne voli osjetiti strane mirise.Jednom kada se sprijatelje, možete ih puštati da nuždu obavljaju u zajedničku posudu.Kako bi period adaptacije bio što kraći i bezbolniji, nakon prvih nekoliko dana odvojenog držanja možete pokušati zamijeniti ležajeve (naravno, ako ste novonabavljenu macu tretirali protiv buha i crijevnih parazita), kako bi im se ispremiješali mirisi, što će olakšati situaciju starijoj mački i pomoći joj da shvati da svoj teritorij od sada mora dijeliti.Osim toga, izuzetno je važno da ''staroj'' mački poklanjate malo više pažnje, bez obzira na to koliko slatka i umiljata bila mala mačka. To je neophodno iz razloga da Vaš mačak shvati da ga pridošlica ni sa čime ne ugrožava, da mu ne želi preoteti ni teritorij, ni Vašu pažnju i da ga niste zaboravili i odbacili.Ukoliko se pažnja ipak više usmjeri k novonabavljenoj životinji, osjećaj ugroženosti može biti toliko intenzivan da u nekim situacijama mačka jednostavno odluči otići od kuće.U svakom slučaju, treba imati strpljenja dok taj period adaptacije ne prođe, a tada ćete bez straha moći uživati u oba svoja ljubimca. Želim Vam puno sreće!

 Odgovara: mr. Ljiljana Vrhovac-Uzur, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Prije dva mjeseca posvojila sam muškog mačića koji je sada otprilike star pet mjeseci. Prije tjedan dana, na cesti kraj kuće našla sam dva napuštena mala mačeta, od kojih je, na žalost jedno uginulo, no drugo dobro napreduje i hranim ga na bočicu. Veterinar je rekao da je to, također, muški mačić. Pošto je još jako malen (star mjesec dana), držimo ga u kući, dok je ovaj veći primoran spavati u garaži. Pošto se bliži jesen, i želim naviknuti ovog većeg da spava u kući, voljela bih sprijateljiti ta dva mačića, no to mi ne polazi za rukom. Kada malenog mačića stavim kraj ovog većeg, počne siktati i puhati i očito je da se jako boji. Ovaj veći, međutim, mu se želi približiti i pomirisati ga, uopće se ne čini da ga hoće napasti. Bojim se da će se to, kad mali mačić malo odraste, promijeniti, i da ću dobiti dva neprijateljski raspoložena mačora, te da ću se jednog od njih morati odreći. Mogu li dva muška mačka koji nisu u rodu živjeti u miru na jednom teritoriju? Kako da ih sprijateljim?MirnaO: Društveno ponašanje mačaka vrlo je raznoliko, od divljih samotnjaka do onih koji vole društvo drugih mačaka. Njihova osobnost i društvene interakcije s drugim mačkama ovise o učenju u ranoj dobi, gustoći populacije mačaka i dostupnosti hrane. Društveni kontakti su češći kada hrane ima u izobilju, jer je u tom slučaju manje razloga za borbu. Najvažniji čimbenik slaganja mačaka je krvno srodstvo. Drugi važan čimbenik je rana sterilizacija. Tako mužjaci dvorišnih mačaka imaju manje društvenih kontakata od nesterilizirane ženke, a kastrirani mužjaci imaju podjednako puno kontakata s drugim mačkama kao i sterilizirane ženke. Društvena dinamika grupe mačaka podložna je promjenama. Prilikom prvih susreta može se javiti agresivno ponašanje, ali u većini slučajeva mačke konflikt pokušavaju riješiti govorom tijela. Pri tome koriste savijanje leđa u luk, pokazuju zube, kostriješe dlaku i sikću. Iznimno se događa da ovakvi susreti završe ozbiljnim napadom. Prave borbe mužjaka događaju se kada dolazi do prepirke oko razgraničenja teritorija, u vrijeme tjeranja ženki, kada mladi mužjaci ulaze u područja drugih mužjaka. Na otvorenim prostorima suživot mužjaka nije rijetka pojava. Mladi mužjaci se pridružuju starijima i stvaraju labavo bratstvo mačaka u kojem, ako ima dovoljno hrane, u pravilu nema međusobne tuče. Oni se druže u koloniji i napadaju svakog odraslog mužjaka koji im se približi.Prepustite Vašim ljubimcima da sami riješe ovaj konflikt. Kada se jednom postigne stabilnost unutar zajednice, nesuglasice će se rješavati pogledom ili povremenim udarcem šapom. U većini slučajeva gdje u kućanstvima živi više mačaka, nesuglasice su iznimno rijetke kad se jednom uspostavi društveni položaj.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Imam mačića starog tri tjedna i čini mi se da ne može hodati. Zadnje šapu su okrenute prema van. Može se samo izdignuti na prednje. Čini mi se da su nedovoljno razvijene ili ga je mačka zgnječila pri pordu. Molim savjet, Sanja O: Nakon rođenja mačići su potpuno bespomoćni i ovise u potpunosti o svojoj majci. Mačići se rađaju slijepi (zatvoreni su im očni kapci). Oči počinju otvarati nakon 7 - 10 dana. U dobi od deset dana mačići pužu, vukući trbuh po podu, uzdignutog repa koji im služi za ravnotežu. S dva tjedna počinju se lagano oslanjati na sve šapice i trbuh manje vuku po podu. S tri tjedna mogu stajati, čuti, vidjeti, mirisati i reagirati. S četiri tjedna mačići se kreću poput odrasle mačke ali im je rep i dalje uzdignut radi ravnoteže. Sa sedam tjedana imaju potpuno razvijenu ravnotežu.Razvoj mačića u maternici ponekad završi nekom od tjelesnih deformacija koje mogu biti od sasvim blagih te ne opterećuju macu tijekom života ili pak toliko jako izraženih da ometaju normalne životne funkcije mačke. Deformacije se dijele na: nasljedne, razvojne i stečene a mogu biti morfološke i funkcionalne. Nasljedne deformacije genetski su uvjetovane a vrlo često je ta nepoželjna kombinacija gena posljedicom parenja u bliskom srodstvu. Zatim, razvojne, koje imaju utjecaja na mačića tijekom razvoja u maternici a vidljivi su pri porođaju. Mogući uzroci ove anomalije su bolest ili ozljeda majke mačke tijekom graviditeta, parenje u krvnom srodstvu, lijekovi ili slučajno trovanje. Infekcije a naročito virusne (panleukopenija), u majci mogu oštetiti nerođene mačiće. Koliko će oštećenje biti na mačićima ovisi o razvojnom stadiju mačića u trenutku oboljenja majke. Virusne infekcije u ranoj trudnoći mogu uzrokovati pobačaj ili pak resorpciju ploda dok u kasnijem stadiju, kada su mačići već razvijeni a gotovo pred porod, virusne infekcije imaju malo utjecaja na njihov razvoj. Zatim, tvari koje oštećuju fetus u razvoju (teratogene tvari); lijekovi, sredstva za čišćenje u kućanstvu, toksini iz okoliša i konzervansi u hrani mogu biti uzrokom razvojne deformacije. Stečene tjelesne deformacije označavaju one koje su nastale nakon rođenja a posljedicom mehaničkih čimbenika (udarac, pad, prignječenje ....). Općenito se može reći kako su uzroci abnormalnog hodanja u mačića: problemi sa živčanim sustavom, problemi s drugim sustavom organa u tijelu koje imaju utjecaja na to kako mozak ili živci funkcioniraju, slabost (mnogo mogućih uzroka, kao što je anemija, nedostatak hrane ili tekućine), ortopedski problemi (problemi sa kostima i zglobovima) te problemi mišićnog sustava. Kao što je vidljivo iz svega rečenog, gotovo su nebrojeni mogući uzroci opisanog stanja, te je nužno provesti cjeloviti dijagnostički postupak, a da bi se utvrdilo o čemu se točno radi kod Vašeg mačića. Stoga Vam savjetujem da ga odvedete na kompletan veterinarski pregled, kako bi se postavila točna dijagnoza, te na temelju dijagnoze eventualna terapija.

 Odgovara: mr. Ljiljana Vrhovac-Uzur, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Imam macu staru oko dvije godine koju sam nedavno udomila i nije sterilizirana. Sada u nazad dva dana primjetila sam da u mokraći ima krvi. Molim vas da mi kažete da li je to normalno jer ne znam kako maca ima menstrualne cikluse i ostalo (parenje). Inače i dalje je vesela, dobro jede. Hvala na odgovoru, Božica O: Mačke su sezonski poliestrične životinje, što znači da se njihov spolni ciklus javlja dva, a rjeđe tri puta godišnje. Mačke se tjeraju sezonski, obično počinju u siječnju, a dosežu vrhunac u ožujku, travnju, lipnju i rujnu. Mačke, uz izuzetke, nisu plodne od listopada do prosinca, na što utječe količina svjetla tijekom dana, no mačke u stanu ili kući će se mnogo vjerojatnije stalno tjerati jer im je osigurana količina od 10 sati svjetla dnevno, povoljna temperatura i hrana. No, posebno u kućnih mačaka, to nije uvijek pravilo, pogotovo ako se dogodi kakav poremećaj, pa se mačka može tjerati i neprekidno.Mačke imaju spolni nagon za vrijeme tjeranja (estrusa) i samo u tom razdoblju privlače mužjake i dozvoljavaju parenje. Tokom tjeranja, za razliku od kuja, u mačaka nema krvarenja. Od vanjskih znakova prisutne su jedino promjene u ponašanju: postaje vrlo nježna, mazi se i neprestano traži pažnju, kotrlja se po podu i kad je pogladimo po leđima podiže stražnji dio tijela i gazi stražnjim nogama u mjestu. Neke mačke izgube apetit. Tjeranje u mačke obično traje 2 - 3 tjedna i ako se nije sparila i ostala gravidna ciklus se ponavlja za 1 - 2 tjedna. Za razliku od spolnog sustava večine sisavaca, u mačaka se jajašca ne spuštaju u jajovod sve dok ne dođe do parenja (inducirana ovulacija).Kako mokraćni i spolni sustav imaju zajednički otvor, često je teško odrediti odakle potječe iscjedak ili krvarenje. Krvavi iscjedak može biti posljedica upale ili traume u oba sustava.Od strane mokraćnog sustava najčešći problem je bolest mačjih donjih mokraćnih puteva (FLUTD). On čini cijeli niz bolesti koje zahvaćaju mokraćni mjehur i mokraćnicu. U te poremećaje ubrajaju se različita stanja, od upale i stvaranja kristala ili mokraćnih kamenaca do različitih drugih problema koji se rjeđe javljaju.Mokraćni kristali uglavnom zahvaćaju donje mokraćne prohode, gdje izazivaju iritaciju, upalu ili čak začepljenje donjih mokraćnih prohoda. Simptomi mogu biti blagi (učestalo mokrenje, pretjerano lizanje urogenitalnog područja) ili jače izraženi (otežano ili bolno mokrenje, bol u trbuhu, tragovi krvi u urinu). U težim slučajevima može doći do potpunog začepljenja mokraćnih prohoda, što zahtijeva urgentnu veterinarsku pomoć.Obzirom da postoji nekoliko uzroka FLUTD-a, veterinar bi trebao izvršiti pregled životinje i pregled mokraće. Poželjno bi bilo kod kuće uzeti svježi uzorak mokraće i odnijeti ga veterinaru. Već i mjerenje kiselosti mokraće bit će smjernica za terapiju ili preventivu. Pregledom mokraće pod mikroskopom moguće je odrediti vrstu kamenca. Određene vrste mokraćnih kristala mogu se vrlo uspješno odstraniti (otopiti) pomoću prikladne hrane. Isto tako, pravilna prehrana može imati ključnu ulogu pri vraćanju mokraćnog sustava Vaše mačke u normalu.U ponudi Pet centra su medicinski programi za prehranu mačaka kojima je dijagnosticiran FLUTD. Rado ćemo Vam dati sve dodatne informacije vezane uz ovaj problem, ali bi bilo najbolje da se ambulantno postavi točna dijagnoza.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Imam kastriranog mačka, uredno tretiranog sredstvima protiv parazita i buha (svaka 4 mjeseca), cijepljenog, koji s još dvije isto kastrirane mačke živi u mom domaćinstvu. Imamo kuću, izlaze van, ali nikada po noći. Ovaj mačak je malo radoznaliji, pa prelazi granice mog teritorija, znači izlazi iz dvorišta. U subotu je odjednom počeo kunjati, nije htio jesti. Odveli smo ga kod veterinara koji je rekao da je u pitanju bronhitis, dao mu penicilin i još neku injekciju protiv oticanja sluznice. Danas je utorak i dobio je drugi penicilin i tu injekciju, ali on od subote malte uopće ne jede. Zbunjuje me što normalno diše, ne slini, nema krvi u mokraći ili stolici, samo je povraćao čistu prozirnu slinu (prvi dan). Čak se u nedjelju i ponedjeljak preko dana relativno normalno ponašao (penjao i trčao), no hrana kao da ga vrijeđa, dugo žvače, ispada mu iz usta. Nema zadah, normalna mu je boja sluznice, ne štuca. Da nije jučer "izveo" nevjerojatnu stvar pomislila bih da mu nešto smeta u ustima. Naime, jučer je uhvatio vrapca i pojeo ga, a parizer ga vrijeđa. Inaće je mršaviji za razliku od mojih drugih maca, pa je u ova 4 dana naočigled smršavio i danas vidim da gubi snagu, jer kunja cijeli dan. Normalno pije. Hranim ih kvalitetnom hranom Hill's, Eukanuba, Royal Canin, dobije ponekad i mokru hranu.  Moj veterinar je odsutan, pa Vas molim da me posavjetujete. Sutra ću ga odvesti u našu vet. ambulantu na infuziju, ali to nije rješenje, ako ne otkrijemo uzrok. Nadam se da ćete mi pomoći savjetom, s poštovanjem, Branka iz Osijeka O: Problem izbirljivosti u mačaka kućnih ljubimaca relativno je česta pojava. One su spremne danima gladovati i odbijati vrlo kvalitetnu hranu čekajući da im date ono što žele. Time se, naravno, iscrpljuju štodovodi organizam u stanje pothranjenosti. Potrebe za pojedinim hranjivim sastojcima mijenjaju se tijekom života, a na njih utječu: dob, zdravstveno stanje, seksualna aktivnost i dr. Po načinu prehrane mačke su pravi mesojedi. To znači da bi uginule bez mesa, jer nisu sposobne pretvoriti biljne masnoće i bjelančevine u aminokiseline i masne kiseline koje su im potrebne. Obrok mačke ipak treba obogatiti i drugim sastojcima. Tako su npr. vlakna važan dio prehrane. Topiva vlakna usporavaju probavu, dok netopiva potiču motoriku crijeva. Vrlo je važna dnevna opskrba vitamina i minerala "u tragovima", a posebno antioksidanata.Probava mačke prilagođena je češćem uzimanju manje količine hrane. Hrana u razmacima napušta želudac i ulazi u tanko crijevo gdje se odvija resorpcija hranjivih tvari. Izbirljivost može ukazivati na bolesti desni ili zuba i smanjen osjet okusa i mirisa, a može biti i znak većeg broja bolesti. Na odabir hrane u mačke utjecati će: miris, okus, tekstura i temperatura hrane.  Osjet mirisa u mačaka je mnogostruko jači nego u ljudi. On igra najvažniju ulogu pri početku hranjenja, jer ako je dovoljno privlačan potaknut će životinju da proba hranu. Osjeti mirisa i okusa doprinijet će prihvaćanju ili odbijanju ponuđene hrane. Tekstura također utječe na palatabilnost. Međutim, tu postoje individualne razlike. Neke mačke vole meku hranu, dok će druge uvijek prednost dati dehidratu. Što se temperature tiče,  mnoge mačke radije jedu lagano zagrijanu hranu (do 35°C). Objašnjenje je djelomično i u tome što zagrijana hrana ima intenzivniji miris. Odbijanje pojedine vrste hrane može biti uvjetovano i lošim iskustvom koje životinja povezuje s hranom. To mogu biti bol ili stresna stanja koja mačke nastoje izbjeći. Velika je vjerojatnost da  Vaš mačak ima upravo ovakav problem. No, osim navedenoga, kako Vaš mačak odlazi u šetnje, možda nalazi alternativne izvore hrane (npr. ptice i sl.) te ne želi jesti ponuđenu hranu jer nije gladan. Kako djelovanje lijeka ovisi o brojnim čimbenicima (opće stanje organizma, osjetljivost ili rezistencija mikroorganizama, resorpcija lijeka iz probavnog sustava i sl.)  tako će i vrijeme poboljšanja stanja organizma nastupiti kroz različito vrijeme. Osim toga, isti lijek će akutnu infekciju dovesti do ozdravljenja tek kroz 5 - 7 dana dok za kronične oblike je potrebno i dulje vremena (oko 2 tjedna pa i dulje).  Svakako Vam savjetujem da posjetite veterinara kako bi se terapija antibiotikom provela preporučeno vrijeme, te po potrebi dala injekciona vitaminska potpora organizma. Preporučila bih Vam da Vašem ljubimcu date ImmunoBoost energetsku pastu koja se koristi za životinje u oporavku i to najčešće za mlade životinje, da bi stekle potreban imunitet i dobile dodatnu pojačanu energiju.Osobito je preporučljiv za primjenu kod životinja koje nisu bile u mogućnosti primiti kolostrum, avitalnih mladih životinja, pothranjenih, rekovalscentnih i bolesnih životinja, te za preventivu prije i nakon vakcinacije.ImmunoBoost pasta sadrži brzo resorbirajuće trigliceride, esencijalne masne kiseline, glukozu, bakterije mliječno-kiselog vrenja, koje potiču ravnotežu želučano-crijevne flore i spriječava pojavu proljeva, te pomaže u eliminaciji E. coli, salmonele i ostalih potencijalnih patogenih bakterija u probavnom sustavu.Kompleks vitamina (A, D, B1, B2, B6, B12, C, PP) poboljšava opće tjelesno stanje životinje, a željezo u formi sulfata postaje biološki aktivno u roku nekoliko minuta.ImmunoBoost je gotov proizvod i nije ga potrebno mješati s drugim sastojcima.   S obzirom da Vaš mačak redovito uzima vodu te je počeo i jesti, to je dobar znak početka oporavka od infekcije (bez obzira radi li se u njegovom slučaju o bronhitisu ili nekoj drugoj bolest).   Za sada je najbitnije da nešto jede kako bi povratio izgubljenu snagu pa je dobro i da mu udovljite u njegovom izboru tipa prehrane.     Uz daljnje sljeđenje uputa Vašeg veterinara i malo strpljenja vjerujem da je mačak na dobrom putu skorog oporavka.  

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr.vet.med., Pet centar Heinzelova 60, Zagreb P: Vlasnica sam sijamske mačke, stare 13 godina, nesterilizirane. Prije dva mjeseca operiran joj je tumor dojke na Veterinarskom fakultetu. Radilo se o kvržicama manjim od 3 cm, mačka je istovremeno sterilizirana i uklonjena joj je maternica (početak piometre). Analiza je pokazala maligni tumor. Nakon operacije veterinar nije preporučio rtg snimku niti ikakvo daljnje liječenje. Molim Vas odgovor na slijedeća pitanja: 1. Koliko će mačka živjeti nakon operacije? 2. Mogu li mački davati propolis i matičnu mliječ? 3. Postoji li terapija za ovakve slučajeve ili se sve "prepušta sreći"? Molim Vas recite mi što dalje? Pozdrav, SvjetlanaO: Na žalost, u slučaju prisutnosti neke mase na mliječnoj žlijezdi u mačaka, većinom se radi o tumoru. Najmanje 80% njih je maligno. Tumori mliječne žlijezde smatraju se trećim po učestalosti tumora u mačaka, slijedeći neoplazme hematopoetskog sustava i kožne tumore. Iako se rjeđe javlja nego u ljudi i pasa, čine 17% neoplazmi u mačaka ženskog spola. Iako nije dokazana pasminska sklonost tumorima mliječne žlijezde, znanstvenici smatraju kako se češće javlja u domaćih kratkodlakih ili pak sijamskih mačaka. Sijamske mačke imaju čak dva puta veću vjerojatnost da razviju tumor mliječne žlijezde. Tumor mliječne žllijezde može se javiti u mačaka od 9 mjeseci pa do 23 godine starosti a najčešće u dobi od 10 do 12 godina.Zabilježena je veća pojavnost u nesteriliziranih mačaka, a tek rijetko u ženki u kojih je obavljena samo ovarioktomija. Vrlo rijetko se javlja u mužjaka. Prilikom dijagnoze treba biti procijenjen zdravstveni status mačke. Kompletna pretraga krvi s biokemijom krvi, analiza urina, RTG-snimke za detekciju eventualnih metastaza. Zbog visokog postotka malignih slučajeva pribjegava se agresivnijim metodama dijagnostike - biopsiji, kojom se utvrđuje o kakvom se procesu radi.Liječenje tumora mliječne žlijezde obuhvaća nekoliko pristupa, no najčešći je kirurški zahvat. Može se primijeniti kao samostalan način liječenja ili pak u kombinaciji s kemoterapijom. Prognoza ovisi o invazivnoj prirodi bolesti i tendenciji metastaziranja.Medicinska istraživanja provedena na Sveučilištu u Tokiu na 53 mačke s malignim tumorom mliječne žlijezde pokazala su da je stopa preživljavanja nakon 1 godine bila 31.8%, dok nakon 2 godine 17.7%. Vrijeme preživljavanja strogo je bilo vezano uz veličinu tumora i cjelokupno zdravstveno stanje organizma mačke, ali ne i uz pasminu, dob ili spol. 29 mačaka s plućnim metastazama uginulo je unutar 5 mjeseci od otkrivanja metastaza. Postoperativna prognoza znatnije je bila u korelaciji s veličinom tumora i operativnim zahvatom a ne s tipom zahvata i dodatnom kemoterapijom. Uspješnost operativnog zahvata ograničena je invazivnom prirodom samog tumora, kao i tendencijom za rano metastaziranje. Osim kirurškog liječenja tumora mliječne žlijezde u mačaka, upotrebljavaju se i druge metode ili u kombinaciji (zračenje, kemoterapija, biološki modifikatori).No terapija zračenjem rutinski se ne provodi u liječenju, jer trenutno ne postoje osnovane tvrdnje kako zračenje povećava vrijeme preživljavanja mačaka oboljelih od tumora mliječne žlijezde. Kemoterapija - pokazalo se da tek polovica mačaka pozitivno reagira na kemoterapiju i da tumor primjenom kemoterapije regresira. Prosječno vrijeme preživljavanja onih mačaka koje su pozitivno odgovorile na terapiju bilo je oko 5 mjeseci u odnosu na 2,5 mjeseci u onih koje nisu. No nuspojave se mogu javiti, poput anoreksije i blage mijelosupresije. Biološki modifikatori - pokazali su minimalan efekt u smanjivanju ponovnog javljanja tumora kao i produljenju vremena preživljavanja u kombinaciji s kirurškim zahvatom. Do danas, na žalost, ne postoje učinkoviti modifikatori za liječenje malignih tumora mliječne žlijezde u mačaka.U zadnjih 20 godina postignut je mali napredak u produljenju vremena preživljavanja mačaka oboljelih od malignog tumora mliječne žlijezde. S obzirom da je u gotovo svim slučajevima prisutna i invazija strome kao i metastaze već i tijekom operacije, prognoza je ograničeno loša. Konzervativnim kirurškim zahvatom u 66% mačaka javi se tumor na istoj lokaciji s koje je odstranjen. Općenito se može reći da su najznačajniji faktori za prognozu preživljavanja kao i ponovnog javljanja tumora: veličina tumora, opseg operativnog zahvata i histološka procjena.Veličina tumora jedan je od najvažnijih faktora - mačke s tumorima većim od 3 cm u promjeru prosječno prožive još 4-6 mjeseci. Veličinom od 2-3 cm u promjeru znatno dulje vrijeme (oko 2 godine), a one s tumorom manjim od 2 cm u prosjeku preko tri godine. Stoga, rana dijagnoza i liječenje je vrlo važan prognostički faktor kada se radi o malignim tumorima mliječne žlijezde u mačaka. U nekim studijama spominje se i važnost metastaza u limfne čvorove za prognozu, dok je za konačnu prognozu najbitniji faktor: stupanj diferencijacije jezgre stanica (histološki nalaz). Što se tiče davanja prirodnih pčelinjih proizvoda kućnim ljubimcima, propolis se spominje kao stimulator imuniteta, a koristan je kod infekcija, upala ili apscesa. U ljudi se pokazalo povoljno djelovanje kod tumora reproduktivnih organa, ali u kombinaciji sa citostaticima. Propolis je pomogao utoliko što je primijećeno ublažavanje nuspojava nakon kemoterapije (mučnina, slabost, povraćanje, sniženje razine eritrocita).  Matična mliječ je izuzetno bogata vitaminima B5 i B6 i čini dobro kod infestacije buhama te kod jetrenih i brubrežnih bolesti, pankreatitisa, problema s kožom. Kao i drugi pčelinji proizvodi, jača imunitet. Znanstvene podatke o takvim djelovanjima navedenih proizvoda na maligni tumor mliječne žlijezde u mačaka na žalost nisam uspjela pronaći. No trebam napomenuti kako su ti proizvodi nastali od biljaka u prirodi, a davanje bih preporučila jedino uz nadzor i preporuku veterinara, s obzirom na mogućnost pojave alergija. U svrhu praćenja zdravstvenog stanja Vaše mačke, radite redovite kontrole u dogovoru s veterinarom. Pregled se preporuča obavljati svaka dva mjeseca, a ukoliko stanje to dopušta i svakih 6 mjeseci.

Odgovara: Davorka Balantin, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Starija susjeda ima mačka, a kako nije u financijskoj mogućnosti voditi ga veterinaru, zamolila me da se raspitam koji bi bio mogući razlog što njen muški kastriran mačak jede pijesak za obavljanje nužde. Osim toga je primijetila da mu u zadnje vrijeme i otpada dlaka. Znate li o čemu bi se moglo raditi ili je ipak nužan posjet veterinaru? Zahvaljujem na odgovoru, Dijana O: Neprirodan apetit (parorexia) je pojava kada životinja manje ili više odbija uobičajenu hranu, a voli jesti hranu koja joj inače ne odgovara ili tvari koje uopće nisu za jelo (zemlja, žbuka, drvo, krpe i sl.). Paroreksija ukazuje na poremetnje u funkciji probavnog sustava, na poremetnje u mijeni tvari, naročito na nestašicu minerala, vitamina i drugih biokatalizatora, no može biti i odraz teških poremetnji u funkciji moždane kore.Mačak jede pijesak najvjerovatnije iz razloga što mu nedostaje vitamina i minerala u organizmu. Ta se pojava naziva alotriofagija, a to je neprirodan apetit koji nastaje obično kod poremećenog prometa mineralnih i vitaminskih tvari u organizmu i to većinom radi njihovog nedostatka.Razlikujemo hipovitaminozu - relativna nestašica vitamina i avitaminozu - stanje kada pojedinih vitamina u tijelu gotovo posve nedostaje. Vitamini u organizmu sudjeluju u mjeni tvari, u intermedijarnom prijetvoru ugljikohidrata, masti i bjelančevina. Neki vitamini važni su faktori u prometu mineralnih tvari, a naročito kalcija, fosfora, sumpora i željeza, drugi sudjeluju u prijetvoru kreatinina u mišićju, pigmentnih i drugih tvari. Neki vitamini djeluju kao kofermenti, a neki su u uskoj vezi s tvarima hormonalne djelatnosti, bitni su za imunološki odgovor organizma, sudjeluju kod prijenosa živčanih impulsa. Nestašica vitamina nastaje u prvom redu zbog nedostatka vitamina u hrani - primarna ili alimentarna nestašica vitamina. Uzrok nestašice vitamina mogu biti i različite poremetnje koje otežavaju primanje, resorpciju i iskorištavanje vitamina u tijelu ili povećavaju njihovu potrošnju. Poremetnje koje dovode do sekundarne nestašice vitamina svode se na poremetnje u probavi i endokarenciju zbog poremetnje u mijeni tvari.Za početak, pokušajte dodavati vitaminsko-mineralne dodatke u mačju hranu ili jednostavno mačku namažite vitaminsko-mineralnu pastu na šape koje će on polizati prilikom samočišćenja. Neki od navedenih proizvoda su: Vita pet pasta od Vetoquinola, VMP pasta za mačke od Pfizera, Multivitaminski spray od Beaphara i drugi proizvodi. Također je potrebno kvalitetno hraniti mačka mačjom hranom iz superpremium programa (Hill's, Eukanuba, Royal canin, Proplan).Mačku nemojte dozvoliti da jede pijesak i obavezno ga odvedite veterinaru kako bi sa sigurnošću, nakon obavljenih pretraga, mogao postaviti dijagnozu, a temeljem pravilno postavljene dijagnoze odrediti pravilnu terapiju.

Odgovara: Ivan Marić, dr. vet. med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Može li čovjek biti zaražen mačjom sidom? Hvala, Ana O: Mačja sida (FIV - mačja imunodeficijencija) je virusna bolest mačaka uzrokovana virusom mačje imunodeficijencije koji pripada istoj skupini retrovirusa kao i HIV virus koji uzrokuje AIDS ili sidu kod ljudi. Ipak, FIV virus je strogo specifičan za mačke i ne postoji mogućnost da mačka inficira čovjeka. Razvoj bolesti je dugotrajan i veoma sličan razvoju AIDS-a kod ljudi. Virus postupno uništava imunološki sustav životinje i otvara prostor raznim drugim infekcijama koje na kraju dovedu do smrti životinje. Iako mačka ne može prenijeti FIV virus na čovjeka, neke od sekundarnih infekcija koje su nastale kao posljedica infekcije FIV virusom mogu prijeći s mačke na ljude, zbog čega je potrebno dobro nadzirati zdravlje mačaka inficiranih FIV virusom.Infekcija FIV virusom javlja se kod mačaka u cijelom svijetu. Pojava FIV infekcija češća je kod starijih životinja, prosječna dob mačaka kojima je dijagnosticirana infekcija iznosi 5 godina. Bolest se primarno prenosi putem dubokih ugriznih rana zbog čega se infekcija češće javlja kod agresivnih mužjaka koji žive slobodno izvan stanova i sudjeluju u borbama oko teritorija s drugim jedinkama. Bolest se može prenijeti i transfuzijom zaražene krvi, kao i s majke na mladunčad - najčešće za vrijeme prolaza kroz porođajni kanal.Nakon infekcija javlja se prelazni stadij očitovan povišenom temperaturom, povećanim limfnim čvorovima i neutropenijom, nakon kojeg se većina mačaka oporavi i mogu živjeti naredne mjesece pa i godine bez ikakvih znakova infekcije. Razvojem imunodeficijencije (slabljenje obrambenog sustava) mačka postaje sve sklonija raznim infekcijama s mikroorganizmima koji kod životinje s snažnim imunolškim sustavom nisu u stanju uzrokovati razvoj bolesti. Zdravstveno stanje inficirane mačke progresivno se pogoršava kroz naredno vrijeme i može se očitovati raznim kroničnim infekcijama ili izmjenama stadija bolesti i stadija remisije, odnosno relativno zdravog stanja.Iako je bolest fatalna i za sada ne postoji način da se virus ukloni iz organizma, mačka može živjeti i više godina bez znakova bolesti. Dužinu života kod inficiranih mačaka nemoguće je predvidjeti jer ovisi o brzini propadanja imunološkog sustava. Ukoliko je kod mačke već bilo pojava kroničnih bolesti dišnog, probavnog ili mokraćnog sustava kao poslijedica FIV infekcije, gubitka na težini, dugih razdoblja s povišenom temperaturom - može se očekivati da je fatalni kraj jako blizu.Infekciju je moguće dijagnosticirati laboratorijski, dokazivanjem prisutnosti antitijela. S obzirom da je nemoguće izbaciti virus iz organizma, pozitivan rezultat pretrage na antitijela daje gotovo siguran nalaz prisutnosti virusa u organizmu. Kod malih mačića je moguće da su nasljedili antitijela od majke ukoliko je ona inficirana virusom pa je moguće da daju lažno pozitivnu reakciju, iako je velika vjerojatnost da će dio tih mačića s vremenom biti i sami inficirani. Negativan rezultat upućuje na to da mačka nije inficirana virusom, iako zbog dosta sporog tijeka bolesti nekada je potrebno dosta vremena da mačka razvije antitijela na virus. Također, kod nekih inficiranih životinja imunološki sustav je već toliko oslabljen da nije u stanju odgovoriti tvorbom antitijela i pozitivnom reakcijom na antitijela. Jedini siguran način spriječavanja infekcije je spriječavanje mačke da dođe u kontakt s virusom. Pokazalo se da se bolest prenosi primarno putem dubokih ugriznih rana, zbog čega se bolest ne javlja kod kućno držanih mačaka koje žive u stabilnoj socijalnoj strukturi s drugim mačkama, bez agresivnosti i kontakta s potencijalno inficiranim mačkama.

 Odgovara: Danijela Biban, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Imam mačka starog godinu dana, sitan je i stalno jede (pojede obavezno 2 konzerve na dan, a nekad i više i uz to još dobije kuhanu hranu i punu porciju suhe hrane) i već ima pet kilograma pa me zanima kolika je normalna kilaža i temparatura tijela kod mačaka? Rekli su mi da ako tako nastavi da će biti pretio, a to nikako ne želim. Pokušala sam mu smanjiti unos hrane, ali neuspješno. Unaprijed hvala! Doris O: Prema onome što ste mi naveli, vrlo mi je teško reći je li Vaš mačak premršav ili pretio. Naime, nedostaje informacija o onom najbitnijem - koje je pasmine.Pasminsko je svojstvo da je svaka pasmina specifičnog izgleda (visina, težina, dužina i boja dlake, oblik glave) pa stoga i prosječna kilaža varira. Općenito, postoje ''lakše pasmine'' čija se prosječna težina kreće oko 4,5-5 kg (Snowshoe, Bombay Cornish rex), a postoje i ''teže pasmine'' čija je prosječna težina oko 7,5-10 kg (Britanska kratkodlaka, Bengalska, Chausie). Obične domaće mačke uglavnom su teške oko 5,5-6 kg.Osim toga, najlakše ćete uočiti je li mačka pretila ili ne ukoliko joj, prelazeći rukom po kralježnici ili rebrima, napipate masne jastučiće, a da se koštane izbočine (rebra i kralješci) uopće ne osjete. Pretile se mačke uglavnom i teže kreću, više spavaju i otežano dišu. Znak da je mačka zdrava je i njen normalni apetit, koji se pojača u određenim prilikama - najčešće pred zimu, kad životinja unosi više hrane u organizam, kako bi stvorila zalihe masnog tkiva i na taj se način se zaštitila od nadolazeće hladnoće.Ukoliko ste zaista zabrinuti za kilažu svog mačka, na tržištu postoje različite hrane pomoću kojih se tjelesna težina može održavati na konstantnoj razini. Za tu bih Vam svrhu preporučila Hill's ''Adult Light'' (okus piletine ili tune) ili Royal Canin ''Light'' (okus piletine). Obje ove hrane karakterizira bogatstvo biljnim vlaknima, koja imaju ulogu stvaranja lažnog osjećaja sitosti, a služe i kao podrška ''dobroj'' mikroflori u crijevima. Prema istraživanjima proizvođača, ove hrane u prosjeku za 17% reduciraju unešene kalorije u organizam. Jedan od ''zaslužnih'' faktora svakako je i L-karnitin koji ubrzava razgradnju masti i sudjeluje u njihovom pretvaranju u energiju. Osim toga, obje ove vrste light hrane sadrže visoki udio proteina, što je bitno za održavanje mišićne mase jer nekad mršavljenjem može doći do gubirka mišićne mase, koji ponekad postanu i atrofični, no upravo Normalna tjelesna temperatura zdrave, odrasle mačke je 38-39 stupnjeva. Temperatura može biti povišena ukoliko je mačka uznemirena ili preplašena, ukoliko je neposredno prije mjerenja bila aktivnija ili ukoliko se zaista radi o bolesti. Temperatura se mjeri rektalno. Kod nemirnijih životinja potrebna je pomoć još jedne osobe koja će mačku držati. Ako koristite živin termometar prije upotrebe ga protresite i podmažite sapunom, a zatim polako stavite u rektum, otprilike 2,5 cm od analnog otvora. Nakon određenog vremena (postoje petminutni i minutni termometri) termometar izvadite, obrišite i očitajte. Ukoliko tjelesna temperatura na bilo koji način odstupa od normalnih vrijednosti, potražite pomoć veterinara.

 Odgovara: Danijela Biban, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Smetaju li mačkama ogrlice sa zvončićem koje zveckaju? Zahvaljujem unaprijed, Olja O: Mačke su bića sa izraženim osjećajem individualnosti. Ponekad mogu biti vrlo uporne u pokazivanju svega onoga što žele, a što ne. Za razliku od psa, kada mačka nešto napravi, ona to radi isključivo kako bi prvenstveno zadovoljila sebe, dok pas radi sve ono što mu naredi vlasnik, s ciljem da mu udovolji. Vaša je uloga usmjeriti mačku s namjerom da ona napravi nešto što Vi od nje želite. Ogrlica za mačku predstavlja strani predmet, koji nije navikla nositi. Uglavnom ga vlasnici stavljaju kao dekoraciju na svog ljubimca, što je u redu ukoliko se mačka drži u zatvorenom prostoru. Međutim, ukoliko mačku puštate van, njena istraživačka priroda će je tjerati da se provlači po svakakvim mjestima (grmlje, drveće, uski prolazi...) na kojima se kriju opasnosti da ogrlicom zapne o nešto i uguši se. Iz tog Vam razloga (ako mačku puštate izvan kuće ili stana) nikako ne bih preporučila da joj uopće i pokušate staviti ogrlicu.Na tržištu postoje dvije različite varijante ogrlica - ''obične'' i one koje imaju mali zvončić. Dok se mačka privikava na ogrlicu ''obična'' bi bila bolja varijanta, no i to treba teći postupno. Najbolje bi joj bilo ogrlicu najprije staviti na pod i ostaviti je tamo nekoliko dana da je maca može ponjušiti i istražiti. Kada upozna novi miris, možete joj ogrlicu staviti na vrat. U početku neće biti previše sretna s ''modnim detaljem'' koji ste joj odabrali (pokušat će šapama skinuti ogrlicu, izvlačiti će glavu...), ali kroz nekoliko dana bi se trebala naviknuti. Bitno je da Vi budete uporniji od nje i koliko god je puta ona pokuša skinuti, ne smijete odustajati i svaki put joj ponovo stavite ogrlicu.Ogrlice sa zvončićem u principu nisu toliko bučne da bi ih se mačka plašila, ali možda bi bilo najbolje postupno je navikavati na zvuk zvončića. Naime, njoj je taj zvuk stran pa će je zvonjenje u blizini glave zbunjivati - nešto se čuje, a ne može dokučiti iz kojeg smjera, niti to ''nešto'' može vidjeti. Nije loša varijanta pustiti macu da se neko vrijeme igra s takvom ogrlicom, kako bi se priviknula na zvuk zvončića, a da joj zatim postupno, svaki dan u što dužem vremenskom intervalu, stavljate i skidate ogrlicu. Na taj će se način naviknuti na činjenicu da joj se nešto nalazi oko vrata, a osim toga, s vremenom će prihvatiti i zvuk zvončića.Tek kada uočite da se maca s ogrlicom ponaša posve opušteno, možete biti sigurni da Vam je namjera uspjela.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr.vet.med., Pet centar Heinzelova 60, Zagreb P: Imamo malo mače (nešto starije od 2 mjeseca), koje je iznenada dobilo povišenu temperaturu (nije stalna - bude i normalna), spava, bezvoljno i skoro ne jede. Neki put hoće samo jesti, a dosta puta na silu (sve pojede). Slabije hoda (umori se, pa sjedne), vrši nuždu normalno. To traje već 3-4 dana. Primjetili smo da ima neku sitnu, vrlo bolnu kvržicu na repu (pri vučenju repa, ima jaku bol), također joj je trbuščić bolan. Možete li pretpostaviti o čemu se radi? Karlo O: Promjena koju opisujete na repu Vašeg mačića mogla bi biti kožna cista, apsces ili hematom. Promjena može biti izazvana mehanički (udarac, ogrebotina, porezotina...) ili mikrobiološkim uzročnicima. Ciste su vrećaste ili loptaste tvorbe koje su zatvorene sa svih strana, obložene slojem pokrovnih stanica i ispunjene tekućim ili kašastim sadržajem. Kožne ciste se razvijaju unutar kože.Apscesi su novonastale šupljine koje su ispunjene gnojem, a najčešće su bakterijske etiologije, zatim gljivične, no mogu biti i sterilni. Najčešće nastaju kao posljedica mehaničkog ozlijeđivanja. Procesi su okruženi čahurom, a nalaze se pod kožom. Često su praćeni bakterijskim infekcijama, a nerijetko se događa i širenje infekcije unutar organizma, što rezultira sepsom. Prilikom formiranja apscesa nastaje kvrga ispod kože, tvrda je, a može biti i bolna. Ova stanja zahtijevaju što hitniju antibiotsku terapiju. Hematom je izljev krvi u novostvorenoj šupljini u tkivu. Nastaje naglo na mjestu gdje krv iz ozlijeđene žile pod tlakom ulazi u tkivo. Hematom se povećava dok tlak izljevne krvi ne dovede do kompresije (pritiska) ozlijeđene krvne žile. On je netemperirana, bezbolna ili umjereno bolna, fluktuirajuća polukuglasta oteklina. Veličina hematoma ovisi o veličini i vrsti krvne žile i kvaliteti tkiva (da li se radi o labavom ili kompaktnom tkivu). Organizam sanira hematom, ovisi o njegovoj veličini, o promjenama tkiva koje je prožeto krvlju, općim uvjetima cirkulacije i kvaliteti krvi. Tijelo, malo po malo, resorbira sam hematom na način da ga rastavlja na molekule te putem krvnog i limfnog sustava evakuira. No, taj proces može biti vrlo dug, a ponekad zbog smještaja samog hematoma i njegovog oblika nije moguće potpuno ga resorbirati. Punkcijom hematoma se dobiva krv ili serum. Mali hematomi se mogu resorbirati u cijelosti, dok veće hematome treba otvoriti uz prethodnu punkciju na najnižoj točki hematoma. Sadržaj hematoma se mora spontano iscijediti i parenteralno se apliciraju antibiotici zbog moguće infekcije.Nedostatak apetita ili odbijanje hrane (anorexia) termin je kojim opisujemo slučajeve kad životinja izgubi apetit i ne želi ili ne može uzimati hranu. Mnogi su uzroci odbijanju hrane. Vrlo često je ono prva naznaka bolesti. Bolesti probavnog sustava (jednjak, želudac, crijeva, jetra, pankreas), bubrega, očiju, usta, nosa i grla, kože, mozga i mnogih drugih organa mogu biti uzrokom nedostatka apetita. Bol bilo koje vrste može izazvati u životinje nedostatak želje za uzimanjem hrane. Za razliku od navedenog, neke mačke odbijati će hranu iz sasvim bezazlenih razloga kao što je nuđenje nove hrane koja im se ne sviđa ili problemi ponašanja (preseljenje, novi ljubimac, nova osoba i sl.). No, treba imati na umu da gubitak apetita može imati snažan negativan utjecaj na zdravlje mačke ako traje dulje od 24 sata. Mačići (mlađi od 6 mjeseci) su osobito skloni problemima nastalima gubitkom apetita.Povećan trbuh u mačića obično se primjećuje uslijed invazije crijevnim parazitima, no proširenje trbušne šupljine može se razviti i uslijed povećanja obujma pojedinih organa ili uslijed nakupljanja tekućine u samoj šupljini. Ascites predstavlja nakupljanje serozne tekućine u trbušnoj šupljini, a njegovi uzroci mogu biti: bolesti jetre, neoplazme (bilo kojeg intraabdominalnog organa), hipoproteinemija (snižena koncentracija bjelančevina u krvi), portalna hipertenzija (bolest kod koje je prisutan povišeni tlak u jetrenom krvotoku), virusne bolesti, zatajenje desnog srca. Ukoliko opisani simptomi još nisu prestali, preporučujem Vam da se što prije obratite svojem veterinaru. Zbog brojnih uzroka nedostatku apetita problemu treba temeljito pristupiti: opći klinički pregled, uključujući i pregled usne šupljine (desni), auskultacija i palpacija trbuha, mjerenje tjelesne temperature i težine. Zatim, kompletna krvna slika i analiza urina kako bi se isključile neke bolesti unutarnjih organa, RTG snimka prsne i trbušne šupljine, koprološka pretraga, te dodatne pretrage u ovisnosti o inicijalnim nalazima. Prema nalazima kompletnog pregleda preporučiti će se odgovarajuća terapija.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr.vet.med., Pet centar Heinzelova 60, Zagreb P: Kod mog mačka (1 god) dijagnosticiran je planocelularni karcinom kože niskog stupnja malignosti. Tumor mu je odstranjen u roku 2 mj. od nastanka - sa donjeg dijela zadnje šape. Mačak je inače za sad potpuno zdrav. Da li postoji mogućnost da se novi tumori javljaju na koži (ili oni metastaziraju samo u jetru ili pluća) i da li ih opet treba operirati ako se pojave na koži ili "pustiti sudbini". Nisam čula da životinje idu na zračenje ako imaju karcinom? Kakve su prognoze? Što vi mislite? MajaO: Tumor kože obuhvaća veliku kategoriju tumora koji uključuju svaki nekontrolirani rast stanica kože ili pripadajućih struktura kao što su žlijezde, dlačni folikuli i potporna tkiva (masno tkivo i vezivna tkiva).Metastaze na koži tumora lociranih drugdje u tijelu se mogu javiti, no ne smatraju se tumorima kože jer nisu primarno započeli na koži. Koža je drugo mjesto na tijelu po učestalosti tumora u mačaka. Tumori kože u mačaka malignije su naravi nego isti u pasa. Obično se javlja u mačaka 6 do 14 godina starosti, iako postoji nekoliko tipova tumora kože koji se javljaju u mladih mačaka. Nema pasminske predispozicije za razvitak tumora. Tumori kože dijele se u 4 različite kategorije u ovisnosti koji tip stanica je zahvaćen: epitelijalni tumor - zahvaćaju samu kožu, žlijezde u koži ili folikule dlake, mezenhimalni tumori - ovi tumori razvijaju se od stanica koje okružuju ili podupiru kožu kao što je masno tkivo, vezivno tkivo, krvne žile i živci; tumori okruglih stanica - nazvani po obliku stanica pod mikroskopom a uključuju limfosarkome, tumore mastocita, histiocitome, tumor plazma stanica i zarazni venerični tumor, i melanomi - ovi tumori razvijaju se iz melanocita (stanica koje daju pigment koži). Uzrok većine tumora kože je nepoznat. Izlaganje suncu se spominje kao uzrok veće pojavnosti dva tipa karcinoma: tumor pločastih stanica (planocelularni) i hemangiom. Mačke svjetlije boje i koje ne žive u zatvorenom prostoru imaju veći rizik za razvoj planocelularnog karcinoma a naročito na onim dijelovima tijela koja su slabije obrasla dlakom: uši, nos i kapci. Virus mačje imunodeficijencije se također povezuje sa razvojem ovog tumora u mačaka iako nije razjašnjen mehanizam. Spominje se genetska osnova za razvoj određenih tumora.U mačaka je najčešći tumor bazalnih stanica, pločastih, mastocita i fibrosarkomi. Većina tumora kože izgleda kao kvržica u ili ispod kože ili kao rana koja ne zaraštava. Mačka može osjetiti svrbež ili neugodu na mjestu razvitka tumora. Vrlo često dolazi do češanja i grickanja zahvaćenog dijela tijela. Kod nekih tumora prisutna je zacrvenjenost ili perutanje.Problemi na prstima (melanom ili pak planocelularni karcinom) vrlo su slični infekciji (šepanje, otečenje prstiju i iscjedak). Tumor pločastih stanica (carcinoma planocelullare, squamous cell tumor) predstavlja malignu neoplazmu stanica pločastog epitela. Polako i rijetko metastazira, čak i kada postane invazivan. Vrlo je česti nalaz u pasa i mačaka (javlja se u 15% svih kožnih tumora u mačaka). Povezan je sa tumorima u usnoj šupljini, nosu, koži i ušima. Postoji uska povezanost s izloženosti suncu i povećanoj incidenciji ovog tumora. Mačke svjetlije boje krzna i koje žive vani izložene su direktnim sunčevim zrakama te je kod njih povećan rizik za razvoj planocelularnog tumora. Planocelularni karcinom može se manifestirati bilo kao proliferativne ili pak erozivne lezije. Proliferativne lezije mogu varirati od čvrstih crvenih naslaga do lezija oblika cvjetače koje često ulceriraju. Erozivne lezije, koje su i češće u mačaka, obično započinju kao plitka oštećenja kože koja se mogu razviti u dublje čireve. Relativno nova varijanta ovog tumora zahvaća dlakom prožeta područja, pigmentirana i nije povezana sa izloženošću suncem. Multiple lezije obično su prisutne u starijih mačaka a lezije su ograničene na epitel bez izdanaka u bazalnu membranu. Lezije su obično posute krasticama, lako se skidaju, bolne su i krvare prilikom diranja. Ako je ekscizija moguća, nema ponovnog javljanja no ponekad se na drugim mjestima na tijelu razviju slična oštećenja.Dijagnoza se obično potvrđuje biopsijom, patohistološki. Metoda izbora liječenja je kirurško odstranjivanje tumoroznog tkiva. Ovi tumori mogu biti lokalno agresivni ali obično vrlo rijetko metastaziraju i često se kirurškim zahvatom eliminiraju. Općenito je kirurški zahvat najčešća metoda liječenja tumora kože. Benigni slučajevi izlječivi su odstranjivanjem. Ovo je metoda liječenja i za maligne tumore, iako je vjerojatnost za ponovni razvitak na istom mjestu mnogo veća jer su sami po sebi invazivniji. Maligni tumori su osim toga i skloni metastaziranju na što kirurški zahvat nema efekta. Prilikom odstranjivanja potencijalno malignog tumora treba se zahvatiti i široki rub zdravog nezahvaćenog tkiva zajedno sa tumorom. Idealno, ovaj rub bi trebao biti 3 do 5 cm normalnog tkiva. No, na nekim lokacijama tijela kao što su to noga ili lice, nema ponekad dovoljno tkiva da bi se zadovoljio ovaj kriterij. Terapija zračenjem se koristi kao metoda liječenja za nekoliko različitih tipova tumora kože (tumori mastocita, maligni mezenhimalni tumori i planocelularni karcinomi). Najučinkovitija je kad se kirurškim zahvatom tumor reducira na mikroskopsku veličinu (okom nije vidljiv). Obično je potrebno nekoliko tretmana tijekom nekoliko tjedana. Najčešće nuspojave su promjene na koži kao što je crvenilo, gubitak dlake, oštećenja kože koja zacjeljuju nakon završetka terapije. Korištenje kemoterapije u liječenju kožnih tumora ograničeno je na određene situacije.Može se preporučiti ako je tumor već metastazirao, ako postoji veliki rizik za metastazu ili ako drugi oblici liječenja nisu izvedivi. Najčešće se koristi kod limfosarkoma i tumora mastocita.Liječenje i uspješnost liječenja ovisi o lokaciji tumora na tijelu i koliko se bolest već proširila prije dijagnosticiranja i liječenja. Osim toga, dob mačke ima veliku ulogu za prognozu bolesti ali i opće zdravstveno stanje organizma.Mačji planocelularni tumor neizlječiva je bolest ali postoji nekoliko metoda liječenja koja bitno poboljšavaju kvalitetu života mačke sve do vremena kad tumor postaje previše invazivan. U istraživanju tumora na prstima mačaka gotovo 90% mačaka imalo je metastaze na prste iz primarnog mjesta pluća i obično je bilo zahvaćeno više od jedne noge. Dakle, svi tumori na prstima bili su metastaze primarno plućnog tumora.Ne postoji poznati uzrok za većinu tumora kože tako da je prevencija otežana.Rizik za svaki tumor prisutan je 5 godina, stoga je vrlo bitno provoditi redovite kontrole svakih 2 do 6 mjeseci. Savjetujem Vam da se obratite na Veterinarski fakultet u Zagrebu gdje će na osnovi pregleda, biopsije i RTG-snimke procijeniti prognozu.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr.vet.med., Pet centar Heinzelova 60, Zagreb P: Molio bi vas ako mi možete reči nešto o gubitku vida u mačaka. Naime radi se o muškom kastriranom mačku starom 6 g. koji je zadnja dva tjedna imao zdrastvene urološke tegobe te je bio odvezen veterinaru koji je ustanovio da mačak ima pijeska u morkači te povišen bilirubin, što je bacilo sumnju na upalu mjehura. Na utrazvuku je bila vidljivo malo zadebljanje stijenke mjehura a mačak je teško mokrio pa ga je veterinar kateterizirao i podrvgao ljiečenju antibiotikom, B vitaminom i na kraju je dodana i infuzija pošto je slabo jeo. Mačak je to teško prihvatio i jučer je uz dodatak sredstva za smirenje (apaurina mislim) cijeli dan bio u gotovo komatoznom stanju. Činilo se kao da uopće nema kontrolu nad svojim udovima pa ni osjetilima, nije davao nikakav odziv na vanjske podražaje. Mislio sam da je na samrti, užasno za vidjeti, čak se nekontrolirano pomokrio. Odlučio sam ga dva dana poštedjeti veterinara i igala da vidim da li će se vratiti k sebi. Danas je pokazao poboljšanje i sad navečer je čak počeo jesti i hodati no ostao je potpuno slijep. Ne vidi kuda hoda, zabija se u prepreke i orjentira se samo prema zvuku. Što očekivati dalje? Dali će ostati trajno slijep? Da, zaboravio sam napomenuti kako su mu zjenice već nakon druge kure antibiotika trajno proširene i uopće ne reagira na svjetlo. Držim ga u zatamnjenoj prostoriji kako mu se ne bi oštetile oči pošto ne može i ne zatvara niti kapke niti mu se zjenice sužavaju. Molio bi vas za bilo kakvo mišljenje. Hvala vam puno, TomislavO: U kućnih ljubimaca javljaju se isti problemi s vidom kao i u ljudi: glaukom, katarakta, čirevi rožnice, infekcije. Problemi s očima obično započinju prekomjernim suzenjem i žmirkanjem.Iako ovo ne zvuči zabrinjavajuće, treba imati na umu da bolesti oka vrlo brzo napreduju i općenito ih se lakše i uspješnije liječi ako se dijagnosticiraju rano. Mnoge bolesti očiju vrlo se uspješno liječe medikamentima a u ovisnosti o težini slučaja potreban je i posjet specijalisti. Nesrećom, neki ljubimci s vremenom izgube vid, bilo zbog degenerativnih bolesti, traume ili nepoznatog uzroka. Sljepoća predstavlja gubitak vida u oba oka. Ono se može javiti uslijed poremećaja struktura koje primaju i obrađuju sliku unutar oka ili uslijed poremećaja vidnih puteva koji prenose informacije i dalje obrađuju sliku unutar mozga. Akutna (nagla) sljepoća javlja se kada se vid simultano izgubi u oba oka. Točan nastup sljepoće je u mačaka ponekad vrlo teško odrediti jer mačkin osjet sluha i mirisa vrlo često može kompenzirati smanjeni ili nedostatak vida. Kada je jedno oko slijepo, većina mačaka se ponaša sasvim normalno. Vlasnici često ne primjećuju da je vid izgubljen u jednom oku sve dok proces ne uznapreduje da maca gubi vid i na drugom oku. Ako nagli gubitak vida nastupi i na drugom oku uslijed bolesti ili ozljede, tada se čini da se radi o akutnoj sljepoći. Spoznaja da je mačka slijepa javlja se tek kada promjene u okolini zbune mačku (preraspodjela namještaja i sl.). Naime, mačke koje sporo gube vid pamte svoju okolinu i, ako se ta okolina promijeni, promjene u ponašanju mačke daju do znanja vlasniku da su naglo oslijepile. U stvarnosti, mačka se sudara sa stvarima samo iz razloga što je promijenjena okolina.Česti uzroci bilo akutne ili kronične sljepoće uključuju teške bolesti rožnice, teški prednji/stražnji uveitis, katarakte, upala i infekcija mrežnice, odljuštivanje mrežnice, glaukom, bolesti očnog živca i vidnih puteva i bolesti okcitipalne kore (centar vida u mozgu).Osim navedenih, postoji cijeli niz uzroka sljepoće u mačaka: bilateralni uveitis zbog sistemske bakterijske, virusne, protozoarne ili gljivične infekcije ili zbog tumora, hifema (krv u prednjoj očnoj komorici), sekundarne traume oka, katarakta, luksacije leće, glaukom koji je u mačaka većinom sekundaran kroničnom uveitisu, korioretinitis sekundaran bakterijskoj, virusnoj, protozoarnoj, gljivičnoj ili parazitarnoj infekciji ili tumoru, nutritivna degeneracija mrežnice uzrokovana nedostatkom taurina u prehrani, progresivna degeneracija retine (nasljedna bolest), encefalitis ili meningoencefalitis, tumori optičkog centra u mozgu, hipoksija (nedostatna opskrba mozga kisikom) što ima za posljedicu trajno oštećenje mozga, trauma glave s krvarenjem i otečenjem, hepatička encefalopatija, poremećajima zgrušavanja krvi ili sistemske hipertenzije (visoki krvni tlak). Od navedenog, posebno moram izdvojiti visoki krvni tlak. Naime, obično se javlja u starijih mačaka i povezan je s drugim bolestima poput zatajenja bubrega ili hipertireoidizma. Visoki krvni tlak sam po sebi nema upozoravajućih znakova već se uočuju simptomi prvotne bolesti. U slučajevima bolesti bubrega ili štitnjače, uočava se povećana žeđ, povraćanje, promjene u apetitu i gubitak tjelesne težine. No najčešće se javlja akutna sljepoća koja može biti kompletna ili djelomična. Mačka je dezorijentirana, nevoljko se kreće i ima karakteristično proširene zjenice. Sljepoća uzrokovana povišenih krvnim tlakom ili promjena ponašanja zahtijeva hitan posjet veterinaru. Pri sumnji na obostranu sljepoću prvo se primijećuje: povremena nespretnost, udaranje u predmete, nesposobnost pronalaska hrane i posuda za vodu, prekomjerno spavanje, nepažljivo ponašanje, uplašenost, gubitak normalnih nagona na igru i lovljenje.Dijagnoza je esencijalna za određivanje točnog uzroka sljepoće. Pregled uključuje: kompletni klinički pregled, kompletni pregled oka uključujući direktnu i indirektnu oftalmoskopiju, test pupilarnog refleksa na svjetlo, tonometrija, Schirmer test suza, flourescin test, savladavanje prepreka i sl. Zatim, kompletni neurološki pregled, krvna slika, krvni tlak, elektroretinografija, specifični serološki testovi .... Uspješno liječenje ovisi o točnosti dijagnoze.Ljubimci s naglim nastupom sljepoće trebali bi biti pregledani od strane veterinara što prije.Ako se odmah pristupi liječenju, postotak je veći od 50% za uspješan oporavak. Potrebno je minimalizirati stres i ozljede smještajući macu na siguran prostor dok se problem ne identificira. Ne treba dopustiti maci da grebe oko ako joj je bolno jer ovo može uzrokovati daljnja oštećenja oka (stavljanje zaštitnog okovratnika).Gubitak vida je, razumljivo, vrlo teško stanje kako za vlasnika kućnog ljubimca tako i za samu životinjicu, no ne znači nužno i lošu kvalitetu života za macu. Većina slijepih mačaka se vrlo dobro snalazi. Preporučuje se maci ponuditi više igračaka s mirisom i zvukovima, ne micati namještaj, stan učiniti sigurnim (npr. ograditi stepenice), smjestiti posude za hranu i vodu kao i posudu za pijesak na mjesta lako dostupna. Vlasnici trebaju imati strpljenja dok se ljubimac nauči na novostečeno stanje. Mačke su nevjerojatno pune života i obično se vrlo brzo prilagode na gubitak vida, a kako brzo i uspješno se maca prilagodi novom stanju ovisi o vrsti mace ali i vlasnikovom trudu u okolini mace. Savjetujem Vam da se što prije obratite na Kliniku za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju Veterinarskog fakulteta u Zagrebu gdje će specijalista oftalmolog napraviti kompletan pregled oka te prema nalazu procijeniti prognozu slučaja.

 Odgovara: mr. Ljiljana Vrhovac-Uzur, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Imam pitanje vezano uz mačka koji gubi ravnotežu. Naime, moj je mačak star malo više od 11 godina, perzijaner je i oduvijek voli spavati na povišenim mjestima kao što su daska na prozoru, niska vitrina i slično. Unazad nekih mjesec dana počeo je redovito barem jednom dnevno padati s tih mjesta, jednostavno kao da ne može održati ravnotežu, čak ni na tabureu visokom možda jedva pola metra. Zanima me zbog čega mu se to događa i postoji li način da se spriječi njegovo padanje, jer udaljiti ga od omiljenih mjesta uopće nije moguće. Andrea O: Iako niste naveli da li Vaš mačak ima i drugih zdravstvenih problema i pokazuje li znakove poremećaja ravnoteže i dok je budan, mišljenja sam da je problem vezan uz centar za ravnotežu.Za osjećaj tjelesne ravnoteže bitna su tri osjeta: osjet vida, statički osjet te vlastiti osjet, koji dolazi iz naših mišića, mišićnih tetiva i zglobova. Svi zajedno, s njihovim središtima u mozgu te autonomnim živčanim sustavom, refleksno usklađuju rad mišića i ravnotežu.Iako su sva ta tri osjeta bitna, ravnoteža se najčešće povezuje sa statičkim osjetom, čije je sjedište u unutarnjem uhu.Najčešći uzroci gubitka ravnoteže su: položajna vrtoglavica (koju uzrokuje neprimjeren pokret ili položaj glave), zatim upala živca predvorja unutarnjeg uha, tumor slušnog živca, poremećaji cirkulacije u unutarnjem uhu kao i poremećaji protoka krvi u mozgu, te promjene struktura vratne kralježnice (koje su najčešće vezane uz stariju životnu dob).Postavljanje točne dijagnoze iziskuje niz dijagnostičkih postupaka: od pregleda oba uha, nosa, ždrijela i grkljana, preko neurološkog i očnog pregleda, nalaza ortopeda, te pretraga srca i cirkulacije.Večina mačaka, baš kao i Vaš mačak, izabire za spavanje povišene pozicije u prostoru. To je njihov nagonski odabir, obzirom da tako mogu i dok drijemaju kontrolirati okolinu. Ako mačka ne možete udaljiti s njegovih omiljenih pozicija, a kako biste spriječili ozbiljnije povrede, u podnožje mjesta na kojima mačak najradije leži postavite deblje, meke prostirke. Ukoliko ipak odlučite životinju odučiti da spava na pozicijama koje su potencijalno opasne, postavite na njih teže predmete (dovoljno teške da ih životinja ne može srušiti i neravnih površina neudobnih za ležanje), te nanesite na njih pripravke odbojnog mirisa. U ponudi Pet centra su netoksični preparati na biljnoj bazi čiji je miris mačkama izrazito neugodan. U isto vrijeme ponudite mačku prostor za odmor i spavanje koji će biti mekan i ugodan pa će lakše prihvatiti "novi raspored spavanja".

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr.vet.med., Pet centar Heinzelova 60, Zagreb P: Imam godinu dana staru macu/mamu. Razlog zbog čega Vam opet pišem su njene oči: zjenice su uske (kao da je ljuta/ljutica), nekakav kapak joj se pojavljuje u kutu okica, suzne su joj oči. Čak sam se sa djecom našalila i rekla kao da joj je prisutan strabizam. Nisam nikada vidjela takve okice, čak nas taj pogled malo i plaši, ali zapravo nas brine. Inače je mirna, mazna. Boravi u prirodi. Reći ću da sam je sterilizirala prije mjesec i po dana, ima jedan okot (4 mace su stare 4 mjeseca), mace u cijepljene, ALI MAMA NIJE. Čim prije ću obaviti i to s mamom, ali sada bih htjela što prije otkloniti ovaj problem, jer mi se čini da će joj ti kapci sve više prekrivati zjenice. Puno hvala, uz pozdrav iz Splita, LovorkaO: Treća očna vjeđa (membrana nictitans) se u mačaka nalazi u unutarnjem kutu oka. Uz gornju i donju vjeđu, pomaže zaštiti oka mačke od niza opasnosti, kao što su prejako svjetlo ili pak strana tijela. Također čisti debris oka. U nekih mačaka mali dio ove vjeđe vidljiv je cijelo vrijeme. U drugih mačaka vidljiv je tek kada su bolesne a što služi kao dobar indikator stanja.No vidljiva treća očna vjeđa nije uvijek znak bolesti. Iz nepoznatih razloga ona će se pojaviti kroz nekoliko dana i u zdravih mačaka. No ako ostane vidljiva dulje od dva dana, macu bi trebalo odvesti veterinaru na pregled. Vidljiv treći očni kapak može upućivati na probleme s očima, ali može upućivati i na opći poremećaj u organizmu koji najčešće bude vezan uz probavni sustav, ali može biti i znak nekog zaraznog oboljenja (zarazni peritonitis) i metaboličkih bolesti.Osim navedenoga, u mačaka se pojavljuje i prolapsus treće očne vjeđe kada vjeđa prekriva veću površinu jabučice nego što je fiziološki, kada se vidi samo njezin pigmentirani rub. Uzroci prolapsusa treće očne vjeđe mogu biti neurogeni - encefalitis, potres mozga, tetanus, strana tijela pod vjeđom, različita kemijska sredstva te fizikalni čimbenici. Prolapsus se može javiti i kao sekundarna pojava kod tumora, atrofije, ftize jabučice (najčešće je uzrokovana gnojnom panoftalmijom i perforacijom bulbusa) i mikroftalmusa (manja očna jabučica, a često se može javiti i nedostatak gornje vjeđe, pa koža tog dijela često izravno prelazi u kožu lica ili čela). Može se raditi i o paralizi ili hiperplaziji treće očne vjeđe. Terapija se provodi tako što se liječi primarna bolest, a ekstirpacija se izvodi samo kod hipertrofije, tumora i paralize treće očne vjeđe.Od upalnih poremećaja je čest folikularni konjuktivitis. Limfoidni folikuli se fiziološki nalaze s unutarnje strane treće očne vjeđe, ispod konjuktive. Kod kronične antigene stimulacije mogu se pojaviti u mačaka limfoidni elementi i na prednjoj strani (kod kronične infekcije klamidijama. Folikuli se uklanjaju fizikalnim metodama uz provođenje antibiotske terapije.Dijagnozu nije moguće postaviti na ovaj način, bez općeg kliničkog i specijalističkog pregleda životinje, a bez dijagnoze nije moguće odrediti terapiju, tako da ćete za pitanja oko adekvatne terapije morati kontaktirati svog veterinara i s mačkom otići na pregled u ambulantu.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr.vet.med., Pet centar Heinzelova 60, Zagreb P: Imam bebu od 17 mjeseci i nabavila sam mu macu, koju redovno kupam i hranim kupovnom hranom. Ali dijete mi je dobilo crvene fleke; prvo je izgledalo kao prištić a zatim se širilo kao krug. Bila sam kod dermatologa i dobila kremu rojazol i fleke su posve prošle. Ali sada se pojavilo meni i mužu i svima koji su nam dolazili u goste, svrbi i tako. Moje pitanje je kako da od toga izliječim macu, jer smo je svi zavoljeli i ne želim je dati nekom. Molim vas za odgovor, zabrinuta mama JasminaO: U mačaka je dermatofitoza najčešće uzrokovana gljivicom Microsporum canis, za koju se nekad smatralo da je dio normalne mačje flore.Napada jednako i kratkodlake i dugodlake mačke. Mlađi mačići većinom imaju kraste i zadebljanja, najčešće po koži lica i uški, i nalazimo bezdlačna, okrugla, jasno lokalizirana mjesta koja pod Wood-ovom UV lampom svjetlucaju zelenkasto - žuto. No vrlo često inficirane životinje ne pokazuju nikakve vidljive simptome. Microsporum canis može priječi i na čovjeka, a izaziva crvenilo, svrab i ljuštenje kože, te je posebno opasna za djecu. Inficira kosu, kožu, a rijetko i nokte.Liječenje, odnosno suzbijanje se svodi na eliminaciju infekcije kod domaćina, prevenciju širenja infektivnog materijala, te uklanjanje infektivnog materijala već raširenog po okolini. Pretpostavlja se da se šišanjem krzna mačaka uklanjaju inficirane dlake. Ošišana dlaka se ponovno počinje razvijati, i kako razvoju gljivica pogoduje nova mlada dlaka, često se nakon šišanja upalna reakcija naglo pojavi i zna trajati 7 dana. Stoga šišanje nije preporučljivo u svim slučajevima, ali je svakako indicirano kod dugodlakih životinja i bolesti generalizirano raširene po cijelom tijelu. Liječenje se osniva na kupanju (šamponiranje ili natapanje) u šamponu na osnovi mikonazola s obzirom da je inficirano područje često mnogo veće nego se to može vidjeti. U pravilu je dovoljno tretiranje kupanjem dva puta tjedno. Krzno mačke se namoči, a zatim se šampon ili tinktura umasira u dlaku i kožu i ne ispire se. Elizabetskim ovratnikom onemogućujete mački da se odmah nakon tretmana počne uređivati jer ponekad polizana tvar može izazvati ulceracije na sluznici usta. Manje zahvaćena područja ponekad se mogu uspješno liječiti tako da se obriju i lokalno se primjenjuje krema ili losion protiv gljivica (mikonazol ili ketokonazol). Lokalna terapija ima vrlo važnu ulogu u smanjivanju kontaminacije okoline. Zatim, reducira ukupno vrijeme i cijenu liječenja i pomaže uklanjanju krasta, ljuskica kože i spora sa krzna. Češće, mačka treba i na usta uzimati antibiotike, obično grizeofulvin, i to najmanje jedan mjesec a dobna granica za uzimanje antibiotika nije određena, tako da ih mogu uzimati i mačići starosti od mjesec dana. Mačke se, u pravilu, oporave nakon 2 mjeseca, a važno je upozoriti da mačka može izgledati zdravo i prije nego li je laboratorijska analiza bila negativna. Potrebno je nastaviti terapiju barem još dva tjedna nakon nestanka znakova ili dva tjedna nakon negativne mikrobiološke pretrage na gljivice.Najbolje rezultate u liječenju daju zajedno lokalna terapija, sistemska i kontrola okoline. Preporučuje se da je mačka u izolaciji nakon bar 15 dana uzimanja antibiotika oralno, i minimalno 4 kupanja u antimikotičnim šamponima ili tinkturama.Savjetujem Vam da posjetite Vašeg veterinara, koji će uz klinički pregled te eventualne druge dijagnostičke pretrage preporučiti odgovarajuće preparate za terapiju.

Odgovara: Zdravka Rumiha, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Imam pitanje u vezi s razvojem mačića. Naime, moja mačka je prije 2 tjedna okotila mačića (samo jednog) koji do sada nije otvorio oči pa me zanima da li je to normalno i da li je s njim sve u redu. Inače se normalno razvija, počeo je već prije nekoliko dana puzati, i čini mi se dosta jak pa ne vidim razloga zašto ne otvara oči. Inače mojoj mački to nije prvi okot i prije su joj mačići otvarali oči za 5-6 dana. Međutim, ovaj okot joj je bio dosta težak, trajao je gotovo cijeli dan i mačić je izašao na noge, a ne ne glavu. Da li je to možda razlog što ne otvara oči, je li moguće da je pri okotu došlo do nekog oštećenja? MatejaO: Nakon rođenja mačići su potpuno bespomoćni i ovise u potpunosti o svojoj majci. Mačići se rađaju slijepi (zatvoreni su im očni kapci). Oči počinju otvarati nakon 7-10 dana (mačići kratkodlakih maca 5-8 dana, a dugodlakih 10-14 dana). U dobi od deset dana mačići pužu vukući trbuh po podu, uzdignutog repa koji im služi za ravnotežu. S dva tjedna počinju se lagano oslanjati na sve šapice i trbuh manje vuku po podu. S tri tjedna mogu stajati, čuti, vidjeti, mirisati i reagirati. S četiri tjedna mačići se kreću poput odrasle mačke ali im je rep i dalje uzdignut radi ravnoteže. Sa sedam tjedana imaju potpuno razvijenu ravnotežu.Porod u mačaka inače nije kompliciran, no u pojedinim slučajevima dolazi do komplikacija. Okot ili porod kod mačaka može trajati od 12 do 24 sata. Porod započinje prvim trudom, odnosno dolazi do otvaranja cervixa i to se naziva stadij otvaranja, koji traje 8 sati. Stadij otvaranja završava potpunim otvaranjem cervixa. U ovom stadiju dolazi i do pucanja i izlaženja plodnih mjehura. Nakon ovoga stadija slijedi stadij istiskivanja ploda. Kada započnu kontrakcije (trudovi), povećava se i frekvencija disanja. Kada se kontrakcije počinju javljati svakih 30 sekundi porod je vrlo blizu. U slučaju višeplodnosti, svakih 30 - 60 minuta se okoti po jedan mačić, a nakon okota 3 - 4 mačića može nastupiti veća pauza te se porod nastavlja. Svaki mačić se nalazi u svojoj placenti, koja puca pri samom izlazu iz porođajnog kanala. Ako ne pukne sama, mama maca uklanja placentu (pojede je), te čisti mačića lizanjem, čime ujedno stimulura mlado na disanje i sisanje mlijeka. Otprilike 70% mačića rađa se u prednjem položaju (prvo glava i prednje noge), tako da se rođenje stražnjim položajem ipak javlja u dosta slučajeva i smatra se normalnim.Na žalost, i u mačića su moguće komplikacije nastale razvojem u maternici ili pak po rođenju. Najveći rizik za nerođene mačiće je tijekom prva tri tjedna razvoja u maternici. Lijekovi i zarazne bolesti mogu opasno ugroziti zdrav razvoj mačića. Razvoj mačića u maternici ponekad završi nekom od tjelesnih deformacija koje mogu biti od sasvim blagih te ne opterećuju macu tijekom života ili pak toliko jako izraženih da ometaju normalne životne funkcije mačke. Deformacije se dijele na: nasljedne, razvojne i stečene a mogu biti morfološke i funkcionalne. Nasljedne deformacije genetski su uvjetovane a vrlo često je ta nepoželjna kombinacija gena posljedicom parenja u bliskom srodstvu. Zatim razvojne, koje imaju utjecaja na mačića tijekom razvoja u maternici a vidljivi su pri porođaju. Mogući uzroci ove anomalije su bolest ili ozljeda majke mačke tijekom graviditeta, parenje u krvnom srodstvu, lijekovi ili slučajno trovanje. Infekcije a naročito virusne (panleukopenija), u majci mogu oštetiti nerođene mačiće. Koliko će oštećenje biti na mačićima ovisi o razvojnom stadiju mačića u trenutku oboljenja majke. Virusne infekcije u ranoj trudnoći mogu uzrokovati pobačaj ili pak resorpciju ploda dok u kasnijem stadiju, kada su mačići već razvijeni a gotovo pred porod, virusne infekcije imaju malo utjecaja na njihov razvoj. Zatim, tvari koje oštećuju fetus u razvoju (teratogene tvari); lijekovi, sredstva za čišćenje u kućanstvu, toksini iz okoliša i konzervansi u hrani mogu biti uzrokom razvojne deformacije. Stečene tjelesne deformacije označavaju one koje su nastale nakon rođenja a posljedica su mehaničkih čimbenika (udarac, pad, prignječenje ....). Savjetujem Vam da mačića odvedete na kompletan veterinarski pregled, kako bi se razlučilo o kakvom problemu se radi.

 Odgovara: Danijela Biban, dr.vet.med., Pet centar Drvinje 1, Zagreb P: Imam odraslu mačku i svakih nekoliko mjeseci joj dajem tabletu protiv glista. U zadnje vrijeme primjetila sam male žute loptice oko mačkinog anusa. Interesira me dali su to jajašca glista i ako jesu zašto uobičajeni tretman tabletama ne djeluje? Unaprijed hvala, Anika O: U tankom crijevu mačke vrlo se često može naći glista Toxocara cati. Blijedo je žućkaste do bijele boje, veličine adulta 5 - 18 cm, a jajašca su veličine 85 x 75 mikrometara. Odrasle gliste izlučuju mnoštvo sitnih jajašaca, koja izmetom dospijevaju u okoliš. Kada takvo jajašce ponovo dospije u probavni sustav mačaka, u crijevu se oslobađa ličinka koja putuje do jetre, iz jetre dijelom u mišićje, a drugim dijelom u pluća. Ličinke koje dospiju u pluća, životinja iskašljava. Taj iskašljani sadržaj može ponovo progutati, pa ličinke ponovo dospijevaju u probavni trakt gdje se razviju u svoj konačni oblik.Mačići se invadiraju preko majčinog mlijeka, a odrasle gliste obično ispovraćaju. Odrasle se mačke invadiraju preko hrane ili vode kontaminirane jajašcima glista.Simptomi glistavosti: napeti i tvrdi trbuh, čiji je volumen višestruko povećan; životinja mršavi unatoč dobrom apetitu; bezvoljnost; proljev; blijede sluznice ... Glistavost se liječi davanjem adekvatnih antiparazitskih lijekova.Bitna je i profilaksa bolesti, pa je uputno pse i mačke tretirati antiparaziticima 3 - 4 puta godišnje.Prema onome što ste mi naveli, mislim da se kod vaše mačke ne radi o jajašcima glista, budući su ona mikroskopske veličine i nisu vidljiva golim okom. Da biste ih mogli vidjeti, u jednoj takvoj nakupini bi trebala biti iznimno velika količina jajašaca, što bi upućivalo i na jaku invaziju, a ona bi sama rezultirala i drugim simptomima glistavosti.Kako biste bili sigurni je li Vaša mačka stvarno očišćena nakon davanja antiprazitika, možete uzeti uzorak izmeta veličine oraha i odnijeti ga na Veterinarski fakultet, Zavod za parazitologiju i invazijske bolesti, kako bi se napravila koprološka pretraga, na osnovu koje se najbolje može utvrditi je li mačka invadirana parazitima ili ne.Osim toga, na isti Zavod možete odnijeti i uzorak tih ''žutih loptica'', u što većoj količini, pa će Vam kolege, na osnovu mikroskopskog pregleda pokušati pojasniti o čemu se konkretno radi.