Redosljed hranjenja i šetnje
26. February 2006
Odgovara
Dr. Ljiljana je veterinar s dugogodišnjim iskustvom u radu s kućnim ljubimcima, s posebnim interesom za preventivu, dermatologiju i edukaciju vlasnika o pravilnoj njezi i zdravlju pasa i mačaka.

Odgovara:
Davorka Balantin, dr.vet.med.,
Pet centar Heinzelova 60, Zagreb
|
P: Zanima me pravilniji pristup kod obroka i šetnje: dali prvo psu dati obrok pa nakon cca. 20 - 30-ak min izaći u šetnju da obavi nuždu, ili prvo šetnja pa "klopa" pa nakon par sati izvesti psa da obavi nuždu? (riječ je o psu starom trenutno 6 mjeseci kojem se po tabelema Royal Canina povećava količina prehrane). Uz pozdrave, Buljan Vid O: Probavni sustav kod psa sastoji se od usne šupljine u kojoj se nalaze jezik i zubi, jednjaka, želuca, tankog crijeva, debelog crijeva i od velikih žlijezda koje sudjeluju u procesima probave: jetre sa žučnim mjehurom i gušterače. |
Hrana se u probavnom sustavu psa zadržava prosječno oko 22,6 sati, točnije vrijeme ovisi o tome čime hranite psa, jer je neka hrana lakše probavljiva i kraće se zadržava u probavnom sustavu, za razliku od teže probavljive hrane (ovisno o kvaliteti proizvoda, općenito mogu reći da su superpremium hrane lako probavljive i visokoiskoristivog sastava).
Probavni sustav psa je prilagođen na hranu biljnog i životinjskog podrijetla, buduči da psi nisu isključivi mesojedi, za razliku od mačaka.
U prvoj godini života štene raste i ima intenzivnu metaboličku aktivnost. Do šestog mjeseca života štene treba hraniti 3 puta dnevno, a zatim polako treba preći na 2 obroka dnevno.
Psa je potrebno izvoditi u šetnju 4 puta dnevno (što više šetnji, to bolje za psa). Svaka šetnja trebala bi trajati barem tridesetak minuta, kako bi stigao obaviti veliku i malu nuždu.
Nije dobro da pas ide u šetnju punoga želuca. Najidealnije bi bilo: prvo šetnja, a onda hrana i spavanje, da se poboljša probava i resorpcija hranjivih tvari. Niste mi napisali o kojoj se pasmini radi, ali su primjerice velike pasmine pasa sklone torziji i dilataciji (okretanje i proširenje) želuca koja može biti uvjetovana genetski ili može nastati zbog prenatrpavanja želuca hranom i onda nakon toga pojačanom fizičkom aktivnošću. Toj skupini pasa pripadaju: njemačke doge, njemački ovčari, bokseri, dobermani, veliki šnauceri, škotski ovčari, dalmatineri, mastifi, rotvajleri i mnogi drugi. Torzija i dilatacija želuca se mogu javiti i kod pasa malih pasmina, ali puno rjeđe. Stoga ako imate i malog psa ritam šetnje i hranidbe je isti: prvo šetnja, pa ručak, pa spavanje.
Još bih Vam samo preporučila da redovito (jednom tjedno) važete svoga psa, kako bi mogli prilagoditi obroke njegovim stvarnim potrebam.
Odgovara
Dr. Ljiljana je veterinar s dugogodišnjim iskustvom u radu s kućnim ljubimcima, s posebnim interesom za preventivu, dermatologiju i edukaciju vlasnika o pravilnoj njezi i zdravlju pasa i mačaka.