Odgovara:
mr.sc. Ljiljana Vrhovac Uzur, dr. vet. med.,
Pet centar, Drvinje 1, Zagreb

P: Imam pekinezera starog godinu dana, uredno cijepljenog. Prije tjedan dana sam primjetio da se ponaša čudno, samo leži, ne odaziva se kad ga zovem, neće jest. U subotu je počeo povraćat i nije ništa jeo samo je pio vodu. Povraća nekakvu crno smeđu sluz, isto takav proljev ima. Bili smo jutros kod vetrinara i rekao je da ima parovirus (to je zaključio po karakterističnom mirisu, nikakve pretrage krvi). Dao mu je Tardomyocel i vitamine B+C i rekao da dolazim na terapiju cijeli tjedan. Zanima me da li je to dobra terapija i da li se može uopće izliječiti, čitao sam na netu o tome i nisu baš optimistični što se tiče preživljavanja. Unaprijed zahvaljujem. Antonio

O: Parvoviroza pasa je kontagiozna, virusna bolest pasa koju uzrokuju parvovirusi. Najčešće se javlja kod štenaca u starosti od nekoliko tjedana do nekoliko mjeseci. Bolest se može javiti u tri oblika: kao srčani oblik u štenadi do 3 mjeseca starosti, kao crijevni oblik uz koji se također može razviti srčani oblik i treći oblik je kod pasa starijih od godinu dana i to je oblik bez simptoma. To je kontaktna infekcija i najčešće se prenosi kontaktom bolesnog i zdravog psa, ali može i kontaminiranim predmetima, obućom i odjećom.

Glavni simptomi bolesti su gubitak apetita, povišena temperatura, povraćanje, proljev neugodna mirisa.

Specifičnog lijeka nema, nego se životinja liječi simptomatski tako da se nadoknadi izgubljena tekućina u organizmu bolesnog psa, antibioticima spriječi sekundarna bakterijska infekcija. Treba zaustaviti povraćanje i proljev, potrebna je vitaminska terapija, medicinski ugljen da pokupi toksine iz probavnog sustava, a za stabilizaciju crijevne flore treba dati bakterije mliječno - kiselog vrenja.

Smrtnost kod oboljele štenadi je jako visoka. Svakako se zato preporučuje vakcinacija zdravog šteneta u svrhu stvaranja imuniteta.

Kao zaštitu od virusa parvoviroze štenad dobiva protutijela protiv ovog virusa jednim dijelom u majčinoj utrobi preko placente, a drugim dijelom kolostrumom i majčinim mlijekom. Kolostrum je najvažnije posisati prvih nekoliko sati nakon poroda dok je sluznica crijeva najpropusnija za protutijela. Taj titar protutijela koji je štenad pasivno dobila, smanjuje se sa starošću štenadi. Štenad se ne preporuča vakcinirati prije dobi od 6 - 8 tjedana kako im ne bi poništili imunitet koji su već dobili, a kako se taj imunitet gubi u dobi od 6 - 8 tjedana, smatra se da je to najbolje vrijeme za prvu vakcinaciju. Druga vakcina daje se 3 - 5 tjedna nakon prvog cijepljenja.

OZNAKE:

psi

Idealni uvjeti za ribice

Sljedeća objava