Odgovara:
Ivana Mlinar-Gruja, dr.vet.med.,
Pet centar Drvinje 1, Zagreb

P: Kupio sam mopsa u jednom dućanu u Rijeci i nakon par dana sam primjetio da kašljuca i da ima neke crvene flekice po sebi. Otisao sam kod veterinara i rekao mi je da je kašljucanje radi glista a te crvene flekice su gljivice. Ne razumijem kako uopće mogu prodavati tako oboljele pse po tolikoj cijeni, jer sam čuo da jako puno pasa koji su kupljeni u tom dućanu imaju problema sa zdravljem. Za gliste mi je dala neki sirup i one su izgleda prošle. Za gljivice sam dobio kremu daktarin, s kojom ga mažem već dva tjedna ali one baš ne prolaze i ima ih sve više i više. Možete li mi reći postoji li još kakav način da se suzbiju gljivice i jesu li one opasne za psa????? Hvala, Kristijan

O: Gljivice i to najčešće dermatofiti su uzročnici kožnih oboljenja - dermatofitoza. Dermatofiti naseljavaju keratinizirane dijelove kože, dlaku i nokte. Od mikoza ne oboljevaju samo psi, već i druge vrste domaćih i divljih žiotinja, pa i ljudi (zoonoza). U pasa dermatofitoze najčešće uzrokuju gljivice iz roda Microsporum, pa tada govorimo o mikrosporozi. Osim microsporuma, tu su još i Trichophyton-trihofitoza i Epidermophyton-epidermofitoza.

Neke vrste gljivica žive u tlu - geofilne, a prelaskom na ljude ili životinje uzrokuju kožne infekcije, neke se prvenstveno pojavljuju u životinja, pa tada govorimo o zoofilnima, a neke vrste samo u čovjeka - antropofilne (vrlo rijetko prelaze na životinje).

U pasa i mačaka najčešće dolazi Microsporum canis, dok Microsporum gypseum samo u pasa. Bolest se može pojaviti u životinja svih dobnih kategorija, a ipak najčešće u mladih životinja, koje su u slaboj kondiciji, imunosupresivnih životinja i životinja koje žive u lošim zoohigijenskim uvjetima.

Gljivice napadaju dlaku koja raste, koja se inficira sporama. Spore mogu preživjeti mjesecima na životinjama.

Naraslu dlaku ne invadira zato što se u dlakama koje rastu nalaze proteini, karbohidrati i derivati nukleoproteina, koji su bitni za rast i razvoj gljivica.

Klinički znaci bolesti su zapravo odgovor napadnutog organizma psa ili mačke. Kod životinja koje dobro podnose invaziju ovih uzročnika upalni je proces minimalan ili nije vidljiv (takve životinje su prenosioci). Kod životinja koje burno reaguju, može se javiti i generalizirana dermatofitoza po cijelom tijelu životinje.

Dermatofiti produciraju toksine i enzime koji ozljeđuju kožu i koža reagira obrambenim mehanizmima tako što se javlja crvenilo i upala te ispadanje dlake. Upalni proces također uzrokuje nakupljanje leukocita što pokreće gljivice na daljnje širenje i aktivnosti prema novim dlakama.

Inkubacija bolesti je približno 2-3 tjedna.

Pojavljuju se bezdlačna mjesta (tzv. alopecije) s manje ili više izraženim ljuštenjem kože na različitim dijelovima tijela, ponegdje je uz pomoć lupe vidljivo samo nježno ljuštenje površinskih slojeva kože uz umjereno difuzno ispadanje dlaka.

Mikrosporoza zahvaća i čovjeka, a osobito je opasna za djecu.

U pasa je uzročnik u 70% slučajeva M. canis , u 20% slučajeva M. gypseum , te u 10% slučajeva Trichophyton.

Od drugih sličnih bolesti pri dijagnostici treba isključiti sve oblike upala kože (kod pasa bakterijske), neke parazite (šuga, demodikoza - vrlo česta u štenadi), tumore i kontaktni dermatitis.

Bolest se dijagnosticira tzv.Woodovom lampom. Pregled s obzirom na fluorescenciju treba obaviti prije liječenja jer pojedini lijekovi (npr.mineralna ulja) mogu pokazati lažnu fluorescenciju ili je blokirati (kod primjene jodnih preparata).

Sigurna dijagnostika postavlja se jedino laboratorijski, na osnovu nalaza gljivičnih elemanata u promijenjenom dijelu kože, u ili na dlakama u strugotinama već prema lokalizaciji procesa. Materijal se nasađuje i tek pozitivan nalaz siguran je dokaz bolesti. Potrebno je također naglasiti da fluorescenciju vidljivu Woodovom lampom ne možemo vidjeti kod svih vrsta gljivica, jer neke nemaju metabolit koji uzrokuje karakteristično žutozelenu boju.

Liječenje odnosno suzbijanje se svodi na eliminaciju infekcije kod domaćina, prevenciju širenja infektivnog materijala te uklanjanje infektivnog materijala već raširenog po okolini.

Liječenje dermatofitoza ovisi o kliničkoj slici i smještaju promjena. Liječenje je dugotrajno i nastavlja se još dva tjedna nakon nestanka kožnih promjena.

Liječenje se provodi lokalno kremama, otopinama, tinkturama. Prema težini stanja, ponekad se pribjegava i sistemskoj terapiji, tablete per os ili injekcioni preparati. Budući da su to lijekovi koji potencijalno mogu imati hepatotoksično djelovanje, ne smiju se primjenjivati bez preporuke i kontrole veterinara. Mikoze često prate i sekundarne bakterijske infekcije, pa je u tim slučajevima nužno primjeniti i antibiotsku terapiju.

Savjetujem Vam da ponovo posjetite veterinara, koji će prema postojećem stanju izvršiti dijagnostičke preglede, te determinirati vrstu uzročnika ukoliko već nije determiniran i po potrebi promjeniti ili nadopuniti terapiju , ako se o gljivicama uopće radi.

Na kraju mogu svima preporučiti da se za nabavku psa obrate Hrvatskom kinološkom savezu ili direktno registriranim uzgajivačima, odnosno da udome neku od nesretnih napuštenih životinja, a nikako da ne podupiru trgovinu psima u dućanima. Takva je praksa napuštena u večini zemalja, budući da se psićima tijekom boravka u dućanu ne mogu pružiti adekvatni uvjeti socijalizacije, smještaj i njega.

OZNAKE:

psi

Idealni uvjeti za ribice

Sljedeća objava