Odgovara:
Zdravka Rumiha, dr.vet.med.,
Pet centar Drvinje 1, Zagreb

P: Prije nekoliko dana pred vratima moga stana pojavio se pas lutalica, pitom i umiljat mješanac. Par puta sam ga nahranio ispred zgrade. Problem je u tome što je bio u vrlo teškom stanju, isprepadan i vidno ozlijeđen. Na predjelu gdje su rebra pa sve do skoro usta vidno nema dlake, samo koža ispucana do krvi i na mjestima krastice (na području rebra rana je veča i onda se to proteže kao crta do usta). Meni izgleda kao da ga je netko polio nekom kiselinom ili nešto drugo što nagriza kožu. Na momente se trese, rane ga svrbe jer se non-top liže. Ima apetit, halapljivo jede. Jutros sam primjetio da ima krvi u stolici. Preselio sam ga na svoje polje gdje je i sad. Ranu sam očistio rivanolom.

Znam da je teško dati dijagnozu, ali mjesto gdje živim nema vet. ambulantu i veterinara, tako da ako mi možete pomoći tj. njemu, bio bih vam zahvalan.
Tomislav

O: Postoje brojni osnovni znaci koji upućuju na postojanje kožne bolesti. U njih ubrajamo češanje, gubitak dlake, promjene pigmentacije, vidljive otekline, upale, prhut, kraste i vlažne erozije i ulceracije. Kod većine kožnih bolesti vidljivo je više ovih kliničkih znakova. Zbog učestalog češanja može se oštetiti koža i nastati bakterijska kožna infekcija. Svrbež se očituje češanjem, lizanjem ili nagrizanjem kože, općim nemirom i drugim simptomima. Osim toga, treba napomenuti da svrbež redovito uzrokuje sekundarne promjene na koži kojima se često pridruži i infekcija, pa prvobitna slika dermatitisa bude prikrivena sporednim simptomima. Svrbež je ponekad posljedica hormonalnih poremećaja, izlučivanja autotoksičnih tvari, npr. kod bolesti bubrega ili jetre, promjena u sastavu krvi, želučano-crijevnih oboljenja, primjene različitih lijekova, draženje kože sekretima tijela. Liječenje je dosta složeno, a nakon otkrivanja uzročnika i njegove osjetljivosti na pojedine antibiotike, primjenjuje se opća i lokalna terapija. Za lokalno liječenje se koriste blage antiseptične otopine, emulzije, ljekovite masti i kreme koje propisuje veterinar, a vlasnik po uputi sam provodi terapiju. Opću terapiju provodi veterinar, a ona se sastoji u davanju ciljanog antibiotika odabranog na osnovi bakteriološke pretrage i antibiograma, a veoma je važna i tzv. popratna terapija. Ponekad u obzir dolazi i poseban oblik liječenja, tzv. nespecifična podražajna terapija. Za uspjeh liječenja vrlo je važna i pravilna prehrana životinje.

Također, u pasa je česta i šuga koja je kožna parazitarna bolest uzrokovana skupinom mikroskopski sitnih grinja poznatih pod nazivom šugarci, a svrstavaju se u nekoliko rodova. Svi oni žive na koži ili u koži životinja i čovjeka gdje se hrane i razmnožavaju. Svojim prisustvom i raznim aktivnostima na ili u koži uzrokuju upalne promjene, što se manifestira jakim svrbežom, odebljanjima i perutanjem kože, a sve to prati stvaranje krasta i gubitak dlake. Zatim, seboreja - naziv koji se upotrebljava za kliničke znakove koji se pojavljuju kod mnogih kožnih oboljenja, a dovode do poremećaja u keratinizaciji kože. Klinički se razlikuje nekoliko oblika seboreje. Suhom seborejom nazivamo stanja kod kojih je koža, kako sam naziv govori, vrlo suha, te je izraženo perutanje. Drugi oblik jest tzv. masna seboreja koju povezujemo s pretjeranom produkcijom loja na koži. Takva koža je masna, a nerijetko je pokrivena žućkastim naslagama. Kod seboreičnog dermatitisa su izražene upalne promjene na koži, obilno perutanje i ljuštenje, te sekundarna infekcija bakterijama koja zahtijeva liječenje antibioticima. Seboreični dermatitis popraćen je i jakim svrbežom. Seboreja sama po sebi nije bolest koju treba liječiti, već je simptom koji nam ukazuje da s organizmom nešto nije u redu.

Posebnu pažnju treba obratiti na ishranu psa (preporučila bih posebne medicinske hrane za dermatološke probleme), te zaštiti od vanjskih parazita.

Prisutnost krvi u stolici ukazuje na oštećenja sluznice crijeva koje može biti uzrokovano virusima, bakterijama ali i mehaničkim naprezanjem prilikom začepa. Terapija je simptomatska (infuzija, lijekovi koji umiruju peristaltiku crijeva ili pojačavaju u slučaju začepa). Također, stolica se može normalizirati prehranom, kuhanom piletinom i rižom ili gotovim hranama za pse s probavnim problemima.

Iz svega iznesenoga stoji kako je ipak problem kompleksan, te bih Vam savjetovala da posjetite najbližeg veterinara. Jedino se kliničkim pregledom može utvrditi točan uzrok problema, pa onda i terapija za Vašeg psa. Kako je veterinarska služba u Hrvatskoj organizirana na način da pokriva sva područja, zasigurno ćete u blizini lako pronaći pomoć.

OZNAKE:

psi

Idealni uvjeti za ribice

Sljedeća objava