Odgovara:
Tanja Krulc, dr. vet. med.,
Pet centar, Drvinje 1, Zagreb

P: Živim u dvorišnom stanu i imam macu staru petnaest godina. Ona je zasad zdrava, ali u dvorištu imamo desetak mačaka koje su gotovo redoviti "gosti", zadržavaju se u šupama koje se ovdje nalaze, a hranimo ih mi, stanari.  One se naravno, ovdje i razmnožavaju. Većina ih kasnije ode, ali u prošlom leglu uginulo je pet - šest mačića. Svi su imali sluzav iscjedak iz nosa, kihali i odbijali hranu. Jedna jedina mačkica je preživjela, ali ona sada, nakon godinu dana, ponovno kiše, teško diše i ostala je bez dlake na cijelom području iznad i oko repa. Ujedno, isto se dogodilo i sa njenom majkom, koja gubi dlaku na istom mjestu. Moram napomenuti  da su izuzetno  živahne, redovito  dolaze  jesti i osim   ovih  nabrojanih

simptoma, ne djeluju bolesno. Ne znam što da radim, bojim se da će se zaraziti i sve ostale, a i moja maca. Postoji li nešto što mogu sama dati macama ili je nužno odvesti ih veterinaru. Nažalost, radi se o tome da financijski teško da ću moći podnijeti liječenje dviju, a možda i tri mace. Što da radim?
Vesna

O: Kod Vaših mačaka najvjerojatnije je riječ o virusnom mačjem rinotraheitisu.

Uzročnik je virus iz porodice herpesvirusa. Riječ je o febrilnoj, vrlo kontagioznoj bolesti koja se pojavi iznenada. Očituje se konjuktivitisom, suzenjem, iscjetkom iz nosa, hunjavicom, kihanjem i vidljivim promjenama na prednjim zračnim prohodima. Izvor infekcije je bolesna mačka. Postoje i klinički inaparentne infekcije koje omogućuju neprimjetno širenje uzročnika. Virus se izlučuje iscjetkom iz očiju i nosa te slinom. Moguće ga je izolirati iz tonzila i pluća bolesne životinje. U životinja koje su u rekovalescenciji (oporavku) virus perzistira vrlo dugo. Obolijevaju samo mačke i virus se ne prenosi na druge životinje. Inkubacija traje 2 do 5 dana (vrijeme od ulaska virusa u organizam do pojave prvih simptoma bolesti).

Tok i težina bolesti mogu biti vrlo različiti: od inaparentnih oblika pa do uginuća. Naročiti su osjetljive mlade životinje, u kojih pobol može biti 100%. Zbog dugotrajnog preživljavanja virusa u životinja u oporavku moguće su iznenadne recidive (ponove pojave). Bolest počinje povišenom temperaturom i kihanjem, a zatim se javi slinjenje, potištenost, iscjedak iz nosa i suzenje. Kasnije nastupi otežano disanja, ne jedu, mršave, a dlaka je nakostriješena. U teškim slučajevima pojavi se ulcerozni glositis (rana na jeziku poput čira). Gnojna upala očiju može izazvati deformaciju rožnice i panoftalmiju (gnojna upala cijele očne jabučice). Komplikacija je nekrotični do gnojni pleuritis u slučaju sekundarne bakterijske infekcije. Upale pluća se ne javljaju. Bolest može potrajati 3 tjedna ili dulje, a tada životinja ugine. Većina životinja ipak ozdravi u toku 2 tjedna od početka bolesti.

U tipičnim slučajevima s kihanjem, iscjetkom iz nosa i očiju, a bez znakova upale pluća, može se dijagnoza postaviti i klinički (uključivši hematološku pretragu). Liječenje se provodi tretiranjem dehidracije primjenom 5% otopine dekstroze u 0,85 % -tnoj fiziološkoj otopini do 60 ml/kg. Sekundarna bakterijska infekcija suzbija se u mačića ampicilinom ili amoksicilinom te u odraslih mačaka oksitetraciklinom.

Vitamin A, B i C i dijetna hrana pomaže procesu ozdravljenja.

Oči i nos slijepljene gnojnim sasušenim sekretom treba nježno oprati vaticom natopljenom, npr. Optiseptyl kapima koje se sastoje od  borne kiseline koja djeluje kao blagi antiseptik, cinkov sulfat djeluje lokalno adstrigentno i tako čini blagu izotoničnu vodenu otopinu koja je preporučljiva za čišćenje očiju i područja oko očiju (za  uklanjanje staničnih ostataka gnoja, prašine, krasta, stranih tijela iz vjeđne vrećice i s rožnice). Nakon što smo očistili oči nanesemo lokalni antibiotik u obliku masti u svako oko.

Za jačanje imuniteta predlažem Imunoboost pastu za peroralnu upotrebu koja sadrži brzo apsorbirajuće trigliceride, esencijalne masne kiseline, glukozu, kolostrum, bakterije mliječne kiseline, vitamine A, D, B1, B2, B6, B12; C te željezo.

Vama bih preporučila cijepljenje Vaše starije mace protiv mačjih zaraznih bolesti (cjepiva protiv panleukopenije, virusnog rinotraheitisa i kalivirusne infekcije).

Mace koje Vam dolaze pokušajte, u dogovoru s udrugama za zaštitu životinja , kastrirati da ne imaju neželjene potomke, a njima samima možete pomoći podižući opću otpornost organizma.

Gubitak dlake može biti povezan s padom otpornosti organizma i opće stanje dlake je lošije, a može biti povezano i s hormonima ili gljivicama koje se javljaju kod pada imuniteta. O gubitku dlake u mačaka pisao je kolega Dragan Vešović, dr. vet. med. ovdje.

OZNAKE: