franjo hrgota v2

 
Odgovara:
Franjo Hrgota, dr. med. vet.,
Pet centar, B. Gumpca 32, Pula 

P: Imam kujicu staru 4 godine, riječ je o mješancu terijera i bigla. Do sada nismo imali većih zdravstvenih problema s njom do prije desetak dana. Naime, išao sam joj davati jesti te sam zatekao psa u jako teškoj situaciji, grčila se strašno te sam mislio da će uginuti. Polijevao sam je vodom da dođe k sebi, jako se tresla i gegala i nekako je ustala na noge ali jedva, te ispovraćala dva puta žutobijelu pjenu. Nakon toga moja Nana je počela skakati po meni od veselja kao da se ništa nije dogodilo. Pojela je uredno sve kao i inače te se normalno ponašala. Čitao sam na internetu dosta o tome i zaključio da se radi o epilepsiji. Inače, to je prvi puta da sam primjetio kod nje, ali njen tata ima također epilepsiju i napade svaka tri mjeseca. Veterinaru je nismo vodili. Zanima me ima li smisla voditi je veterinaru jer jedan kolega kaže da je on svoga psa vodio te su mu veterinari rekli da je bolest neizlječiva, a  drugi kolega mi kaže da je svom psu, koji je također patio od iste bolesti, davao Phenobarbiton tablete te da su napadi prestali. Što biste mi savjetovali? Zahvaljujem Vam, Petar

O: Epilepsija je neurološki poremećaj kojeg karakteriziraju prolazni, periodični napadi koji kratko traju i brzo prolaze.

Vlasnik koji je vidio barem jednom takve napade kod svog ljubimca, ima jasno memoriranu sliku o čemu se radi. U osnovi bolesti nalazi se abnormalna električna aktivnost mozga, koja za posljedicu ima neusklađen prijenos živčanih impulsa i kliničku sliku epilepsije. Zašto do toga dolazi, ne zna se točno.

U većini slučajeva kada se kaže epilepsija misli se na poremećaj kod kojeg se ne zna uzrok, iako ustvari epilepsija predstavlja samo simptom u čijoj osnovi se nalazi neurološki poremećaj, koji može nastupiti zbog situacija kojima poznajemo prirodu.To su tumori, prolazne hipoglikemije, tetanus, krvarenja, parazitarne invazije, nervna forma štenećaka i dr. Epilepsiju kojoj ne znamo uzrok zovemo idiopatska ili genuina.

Smatra se da pojedine pasmine pasa češće oboljevaju od epilepsije: belgijski ovačar, bigl, njemački ovčar, jazavčari i dr.

Prva pojava epi napada događa se u dobi pasa od 6 mjeseci do pet godina. Cijeli epi napad ima nekoliko faza, od kojih prva može proći neprimjetno jer se radi o promjeni raspoloženja. Druga faza uključuje vidljivije znake poput nervoze, skrivanja, paničnog bježanja, slinjenja..., a treća faza je najmarkantnija jer dolazi do gubitka svijesti, padanja, grčenja mišića i karakterističnog "veslanja" koje traje 1-3 minute. Obično dolazi do nekontroliranog mokrenja i defekacije. U posljednjoj fazi, koja može potrajati i cijeli dan, psi su dezorijentirani, zbunjeni, nemirni ili letargični, ponekad se javi i prolazno sljepilo.

Pojedini vlasnici pasa u stanju su uočiti uvodne znakove, što je važno s obzirom na elastičnost u primjeni lijekova. Dijagnostika se temelji na neurološkom pregledu i povijesti bolesti, pri čemu treba isključiti druge potencijalne uzroke.

Liječenje se preporučuje za pse koji imaju jedan ili više napada mjesečno, a cilj je smanjiti učestalost i težinu napada.Phenobarbiton se daje najčešće, a jako je važno pridržavati se propisanih doza jer se razvija tolerancija, kao i nuspojave poput depresije i smanjenja funkcije jetre, a može se razviti i ovisnost.

U svakom slučaju, psa trebate odvesti veterinaru na pregled kako bi se utvrdilo je li riječ o idiopatskoj epilepsiji ili u pozadini stoji nešto drugo. Procjenu o eventualnoj potrebi za liječenjem, također će učiniti Vaš veterinar.

OZNAKE: