Odgovara:
Davorka Balantin, dr.vet.med.,
Pet centar Heinzelova 60, Zagreb

P: Možda će vam ovo zvučati nemoguće: Vodila sam svog psa kod jednog veterinara koji je mom štenetu dao do sada 2 puta cjepivo protiv štenećaka, no prije par dana, odvela sam ga drugom veterinaru i taj mi je rekao da je pas trebao primiti 3 cijepiva protiv štenećaka. Tko je u pravu? Što da radim? Hvala na odogvoru!

O: Jedno od najvažnijih mjera zaštite pasa od zaraznih bolesti je svakako cijepljenje. Iako se čini jednostavnim, cijepljenje zahtjeva posebnu pažnju, pa bi svaki vlasnik trebao režim cijepljenja provesti u dogovoru sa svojim veterinarom.

Svrha cijepljenja je stimulacija humoralnog i/ili staničnog odgovora imunološkog sustava u stvaranju imunološke memorije, koja će kod izlaganja bolesti zaštiti životinju.

Kod pasa nema prijenosa majčinih antitijela kroz placentu u fetus, pa se štenci rađaju s vrlo malo antitijela, osim nekih antitijela grupe IgM, pa zaštita nije dovoljna za večinu infekcioznih agenasa. Zaštita se postiže ingestijom kolostralnih antitijela (sisanjem majčinog mlijeka) tijekom prvih dana života. Kako titar antitijela raste, razvija se i neonatalni imunološki sustav. Odnosno, životinje kojima je uskraćen kolostrum (koje nisu sisale) trebale bi teoretski biti cijepljenje u dobi od 2-3 tjedna, a oni koji su dobili kolostrum u dobi od 6-9 tjedana.

U mladih životinja prisustvo majčinih antitijela mogu blokirati imunološki odgovor na cijepivo, pa se serije vakcina daju u pravilnim vremenskim razmacima i na taj se način stvara aktivni imunitet protiv cijepnih antigena i drugim antigenima.

Interval između prve i druge vakcinacije treba biti između 3-4 tjedna, jer vakcine mogu interferirati jedna sa drugom, što znači da na taj način može doći do uništavanja atenuiranog virusa koji se nalazi u cijepivu, pa ne dolazi do imunološkog odgovora odnosno do stvaranja imuniteta.

Cijepe se samo zdravi psi, što znači da psi s povišenom tjelesnom temperaturom, imunodeficijencijom, kroničnim bolestima i dr., ako se i cijepe, neće pravilno reagirati na cijepivo. Preporučljivo je cijepiti pse prije graviditeta, no ako nismo u mogućnosti cijepiti prije graviditeta preporuča se cijepljenje s inaktiviranim vakcinama (mrtvim virusom) i to dva tjedna prije poroda.

Prvih pola sata nakon cijepljenja vlasnik bi trebao promatrati životinju koja je vakcinirana, zbog znakova akutnih alergijskih reakcija. U slučaju reakcija odmah treba kontaktirati veterinara.

Štenci se prema klasičnoj shemi cijepe s 8, 12 i 16 tjedana starosti polivalentnom vakcinom protiv štenećaka, parvoviroze, leptospiroze i hepatitisa. Nikako nije preporučljivo cijepiti pse mlađe od osam tjedana protiv parvoviroze atnuiranom vakcinom, zbog potencijalnog oštećenja stanica (u tom slučaju koriste se "mrtve" vakcine). Revakcinacija se obavlja svake godine, bez obzira na životnu dob psa, jer virusne zarazne bolesti mogu biti jednako fatalne u bilo kojoj životnoj dobi pasa.

Međutim, neki veterinari preporučuju prva dva cijepljenja obaviti u razmaku od 3-4 tjedna, što znači da prvo cjepivo ide u dobi od otprilike 8 tjedana starosti, drugo cjepivo u dobi 11-12 tjedana starosti, a treće cjepivo daju kada pas navrši godinu dana.

Niti jedan, niti drugi način vakcinacije psa nije pogrešan. Bitno je samo držati se uputa koje Vam je preporučio Vaš veterinar. Ako Vas to pitanje i dalje muči, otiđite do Vašeg veterinara i porazgovarajte s njime o tome kako bi i treći puta cijepio Vašeg psa.

OZNAKE:

psi

Idealni uvjeti za ribice

Sljedeća objava