FCI klasifikacija:
Grupa 2 – Pinčeri i šnauceri, molosi, švicarski planinski i govedarski psi, Sekcija 2 – Molosi
Visina:
Mužjaci minimalno 65 cm; ženke minimalno 60 cm
Težina:
mužjaci 55-65 kg; ženke 40-55 kg
Životni vijek:
10-15 godina
Dlaka:
kratka do srednje duga, ravna i obilna; poddlaka je gusta i meka
Boja:
bijela, crna, riđe prošarane crnim, fawn (žutosmeđa); jednobojna je ili dvobojna
Idealan prostor za život:
kuća s vrtom; seosko imanje
Uobičajena veličina legla:
5-7 štenaca
Kako izgleda srednjeazijski ovčar?
Srednjeazijski ovčari (alabai) su psi robusne građe, snažni i odvažni, minimalnih zahtjeva, a pogodni su za različite klimatske prilike. Ovog psa karakterizira moćna građa i zaštitnički instinkt, što ga čini jednim od najboljih pastirskih pasda.
Zbog svoje prilično robusne građe tijela i velike mišićne i tjelesne mase (mužjaci postižu od 55 do 65 kg tjelesne težine, a ženke oko 40 do 55 kg) spadaju u gigantske (kasnozrele) pasmine pasa kojima se rast i razvoj proteže na 18 do 24 mjeseca starosti, a potpunu spolnu zrelost dostižu u 3. godini života. Mužjaci su visine od minimalno 65 cm, dok su ženke se nešto manjih dimenzija: visine minimalno 60 cm.
Tijelo srednjeazijskog ovčara je krupno i mišićavo, masivne su i snažne građe, no i dalje su proporcionalnog i skladnog izgleda. Leđa su im ravna i široka, dok je vrat snažan s dobro razvijenim mišićima.
Glava im je masivna i pravokutna, njuška im je umjerene dužine, nos im je crn, no može biti svijetliji kod bijelih pasa i pasa jelenje boje. Uši su im trokutaste i srednje su veličine, a kupiraju se tamo gdje to nije zabranjeno zakonom. Oči su im ovalnog oblika i male su u odnosu na glavu. Boja očiju je tamnosmeđa do svijetlosmeđe i daju samouvjeren i nešto ozbiljniji izraz. Zubi su veliki i snažni. Rep je visoko postavljen i debeo je.
Dlaka srednjeazijskog ovčara je kratka do srednje duga te je ravna i obilna, dok je poddlaka gusta i meka. Krzno na glavi i kod nogu je kraća i gusta, dok zaštitna dlaka i dlaka na grebenu može biti duža. Boja dlake je bijela, crna, riđe prošarane crnim, fawn (žutosmeđa), a može biti jednobojna ili dvobojna.
Srednjeazijski ovčar ima siguran i elastičan korak, a ovo je pas čiji bi se izgled mogao opisati kao opušten, no s prisutnom dozom dostojanstva i autoriteta. On ostavlja dojam neustrašivog i izdržljivog, jakog psa.
Povijest, njega i dresura srednjeazijskog ovčara
Povijest pasmine
Srednjeazijski ovčar ili Alabai (turkmenistanski alabai, Central Asia Shepherd Dog, Zentralasiatischer Ovtscharka, Pastore dell'Asia Centrale) je velik, snažan i po prirodi nepovjerljiv prema strancima pas koji je prema FCI (Fédération Cynologique Internationale) klasifikaciji pozicioniran u Grupu 2 – Pinčeri i šnauceri, molosi, švicarski planinski i govedarski psi, Sekcija 2 – Molosi.
Srednjeazijski ovčar jedna je od najstarijih pasmina pasa, a za razliku od većine današnjih pasmina u čijem je nastanku ulogu imao čovjek, ovaj je pas nastao je prirodnom selekcijom na širokom prostoru između regija današnjih zemalja kao što su Turkmenistan, Kazahstan, Uzbekistan, Tadžikistan, Kirgistan i Afganistan.
Pasmina u sebi sadrži mnoge pasmine iz ovih regija, podrijetlo joj je od tibetskog psa još od prije 4000 godina, a sadrže genetsku sličnost sa psima iz ove regije poput akbaša, kangala i gruzijskog ovčara.
Njihova uloga bila je čuvanje ovaca od vukova i ostalih grabežljivaca, ali za obranu ljudi. U ekstremnim klimatskim uvjetima prilagodili su se okolišu i tako razvili otpornost i samostalnost, a često su pratili karavane te su postali simbol snage i izdržljivosti.
Pasmina je standardizirana u Sovjetskom Savezu 1920-ih godina, a tijekom stoljeća, pasmina se poboljšala strogom selekcijom te danas čini standarde priznate od strane FCI-a.
Danas je srednjeazijski ovčar simbol tradicionalnih vrijednosti i života u regijama iz kojih izvorno potječe te je u Turkmenistanu smatran simbolom ponosa i nacionalne baštine te je zlatni kip od 15 metara koji predstavlja ovog psa postavljen 2020. godine u Ashgabatu, glavnom gradu Turkmenistana.
Njega
Iako je srednjeazijski ovčar prirodno izdržljiva pasmina, pravilna je briga ključna za održavanje zdravlja i snage. Njega dlake nije pretjerano zahtjevna, no tijekom sezone linjanja (jednom godišnje se linjaju) treba ih četkati češće jer tada dlaka jako opada.
Ne treba ih često kupati te se pritom trebaju koristiti šamponi za pse. Također im trebate redovito prati zube te provjeravati uši kako biste uočili vosak, prljavštinu ili nastanak infekcije. Trebate redovito pratiti i njihove oči te im provjeriti i odrezati nokte ako postanu predugi.
Također ih je potrebno redovito voditi kod veterinara i tretirati protiv buha, krpelja i crijevnih parazita.
Odgoj srednjeazijskog ovčara
Srednjeazijski ovčar zahtijeva čvrstog i odlučnog vlasnika, on se mora nametnuti kao "vođa čopora". Rana socijalizacija je od ključne važnosti – to znači da se pas mora izložiti raznim životinjama, ljudima, situacijama i okolinama kako bi postao uravnotežen pas naviknut na druge.
Budite dosljedni i postavite pravila kojih se psić mora pridržavati. Odgoj može potrajati i najbolje je da učitelj bude jedan od ukućana koji će biti dosljedan, uporan i strpljiv. Kad psa naučite da ste mu Vi vlasnik ("vođa čopora"), međusoban odnos će biti na obostrano zadovoljstvo. Ovaj je pas neovisan i vrlo inteligentan pa bi trening poslušnosti mogao biti otežan, no ne i nemoguć.
Temperament alabaia (srednjeazijskog ovčara)
Srednjeazijski ovčari su vrlo hrabri, samostalani i uravnoteženi psi koji posjeduju veliku sposobnost rada, izdržljivosti kao i prirodni instinkt za teritorij.
Srednjeazijski ovčar po prirodi je vrlo inteligentan pas kojemu ne treba stalnog nadzora od strane vlasnika. Smiren je pas, neovisan i neustrašivi čuvar. Općenito, pas čuvar je pas namijenjen čuvanju ili nadgledanju teritorija od neželjenih ili neočekivanih životinja ili ljudi i ovo je njihova instinktivna osobina.
Oni laju kako bi upozorili vlasnika na prisutnost uljeza. Također, lajanjem pokušavaju i otjerati uljeza. S obzirom na smireni temperament srednjeazijskog ovčara, krasi ih vrlina kako ne laju ukoliko za to nemaju razloga. Češće se kod njih uočava lajanje noću kao jedna od nepoželjnih osobina, no pravilnim učenjem od štenećeg doba, nepotrebno lajanje se u potpunosti rješava.
Dakle, to nije pas koji reagira često, nije "lajav", ne kreće na svaki podražaj i jako dobro procijenjuje stvarnu opasnost, ali onoga trenutka kada krene u obranu njegov napad izuzetno je snažan i silovit.
Srednjeazijski ovčari su vrlo odani obitelji, ali zauzvrat traže odanost i od vlasnika. Dobro podnose svaku promjenu u svojoj rutini i okolini, ali njihova priroda kao čuvara stvara ih vrlo sumnjičavim prema strancima i drugim životinjama pa, stoga, van vlastitog teritorija pas ove pasmine može iskazivati dominantno ponašanje prema drugim psima, a strance drže pod budnim okom.
Prvenstveno su psi čuvari i ponašaju se kao takvi u svakoj situaciji. Iz tog razloga je za srednjeazijskog ovčara izuzetno bitna socijalizacija od prvog dana kada stigne u Vaš dom.
Srednjeazijski ovčari, dakle, imaju izuzetan prirodni instinkt za čuvanje, nisu zahtjevnih potreba i nisu agresivni prema djeci te će se s dobro slagati s njima, posebice s onom djecom koju smatra obitelji, no vrlo je važan pravilan odgoj i socijalizacija. Također je bitno da djecu imate pod nadzorom dok su sa psom budući da je ovo velika pasmina koja bi ih mogla slučajno ozlijediti. Uz to, djecu morate naučiti kako se pravilno ponašati prema psu.
Ovo nisu psi za vlasnike bez iskustva. Ovo je ponosan pas, staložen, dominantan, svjestan svoje snage, ali velikog srca.
Aktivnost, zdravlje i držanje srednjeazijskog ovčara
Koliko kretanja treba srednjeazijski ovčar?
Specifično je za ovu pasminu da joj se mora osigurati mnogo kretanja i aktivnosti. Prostorno manji uvjeti življenja i manjak kretanja dovodi do pojave dosade u ovih pasa pa iz toga i destruktivnog ponašanja, u vidu kopanja zemljišta, grizenja stvari oko sebe i slično. Dok je još štene i mlad pas, preporuča se umjerenija količina kretanja nego kada odrastu zato što im se u tom periodu razvijaju kosti i zglobovi.
Za srednjeazijske ovčare bilo bi odlično kada bi imali veliko dvorište. Kada ste s njima u šetnji ili pri bilo kojem načinu kretanja ili vježbe, ove neovisne i pametne pse trebale biste držati biti na povodcu ili u ograđenom prostoru.
Zdravlje srednjeazijskog ovčara
Ovaj prirodno izdržljivi pas koji je nastao prirodnom selekcijom živi u prosjeku od 10 do 15 godina (mogu i dulje), no naravno da kao i kod svih drugih pasmina postoje neki zdravstveni problemi kojima mogu biti skloni, a to su:
• displazija kukova
• displazija lakta
• problemi s očima (progresivna retinalna atrofija)
• torzija želuca
• infekcije uha
Gdje može živjeti srednjeazijski ovčar?
Srednjeazijski ovčar je prilagodljiv pas koji može živjeti u različitim uvjetima, no njegov prostor mora odgovarati njegovoj snazi, veličini i radnoj prirodi. Može podnijeti vrućine, ali i veliku hladnoću. Najbolje se osjeća u okruženju s mnogo prostora za kretanje i s obitelji pa bi im najbolje bilo živjeti u na seoskom imanju ili, ako živi u kući, onda bi trebao imati sigurno i ograđeno dvorište.
Nije prikladan za stan zbog svoje veličine i potrebe za aktivnošću i prostorom. Ovaj pas ne može živjeti izolirano – ako se osjeća zapostavljenim ili ako ne dobiva dovoljno aktivnosti, može iskazati destruktivno ponašanje.