FCI klasifikacija:
Grupa 2 – Pinčeri i šnauceri, molosi, švicarski planinski i govedarski psi, Sekcija 2.2 Mološke pasmine, planinski tip
Visina:
mužjaci 72-78 cm; ženke 65-73 cm (+/- 2 cm)
Težina:
mužjaci 48-60 kg; ženke 40-50 kg
Životni vijek:
12-15 godina
Dlaka:
srednje duga, gusta i oštra; poddlaka je gusta
Boja:
jednobojna; boje variraju od jelenje do vučje sive boje
Idealan prostor za život:
kuća s vrtom
Uobičajena veličina legla:
6-10 štenaca
Kako izgleda kangal?
Čistokrvni kangali imaju jako tijelo, veliki su psi, masivne građe i na glavi obavezno imaju crnu masku (drugo ime za ovu pasminu je Karabash, u prijevodu "crna glava"). Njihove su fizičke karakteristike prilagođene njegovoj ulozi kao pastirskog čuvara uz osobine koje ga čine idealnim za rad u teškim uvjetima.
Odrastao mužjak je visok od 72 do 78 cm, a ženke od 65 do 73 cm; mužjaci postižu težine između 48 i 60 kg, dok je ženka manja i slabije građe te postiže tjelesnu težinu od 40 do 50 kg. Kangalski pas ima lvrste mišiće, a tijelo je dobro uravnoteženo.
Njihova je glava velika i snažna, a crna maska jedna je od najprepoznatljivijih karakteristika. Oči su bademaste i srednje veličine te daju inteligentan i samouvjeren dojam. Uši su srednje veličine, toblika trokuta i padaju uz glavu. Vrat im je snažan i srednje dug, prsa široka i duboka, a leđa su ravna i snažna te mišićava. Rep im je dugačak te u mirovanju nisko nošen, dok je pri uzbuđenju on nošen visoko i formira zavoj preko leđa.
Krzno je sačinjeno od dva sloja dlaka, tako da i po najvišim i najnižim temperaturama omogućuje dobru zaštitu. Dlaka srednje duga, a uz to je gusta, pokrovna je dlaka oštra, dok je poddlaka također gusta i štiti ga od nepovoljnih vremenskih uvjeta. Što se tiče boje kangala, njihova dlaka mora biti jednobojna, a boje variraju od jelenje do vučje sive boje. Može se pojaviti bijela boja na šapama, a maska na licu je crna, dok su uši tamne.
Kangal je pas snažnog i ravnomjernog te energičnog hoda koji je prilagođen čuvanju stada. Sve u svemu, ovaj je izuzetno lijepi pas skladne građe te dostojanstvenog i snažnog stava, a prepoznatljiv je po svojoj crnoj maski.
Imaju izraženu boju na prsima, a neki standardi dopuštaju svjetliju boju šapa. Krzno je gusto i glatko.
Povijest, njega i odgoj kangala
Povijest i razvoj kangala
Kangal (ili kangalski pas) tradicionalna je turska pasmina psa koja se smatra jednom od najstarijih pastirskih pasmina na svijetu, a njihova povijest seže daleko u prošlost. Kangal je ime dobio prema gradu Kangal u regiji Sivas u Turskoj gdje je postojala potreba za čuvarima stada te gdje se pasmina pojavljivala u ujednačenim primjercima.
Smatra se da je kangalski pas razvijen od pasa koje su nomadska plemena dovela u Anatoliju iz Srednje Azije za vrijeme migracija prije nekoliko tisuća godina. Ove su pse koristili kako bi zaštitili svoja stada od raznih predatora poput vukova i medvjeda. Dakle, prvobitna namjena pasa ove pasmine je bila da bude dobar čuvar stada i okuplja ovce u grupu.
Izvan Turske, kangali su često grupirani s anatolskim ovčarima, širom kategorijom pasa, a ovaj se naziv u SAD-u od 60-ih godina 20. stoljeća, kada su psi iz Turske dovedeni u Ameriku, koristi kako bi se opisali razni pastirski psi iz Turske i to pasmine poput kangala i akbaša. U tom su ih periodu u Americi križali ne uzimajući pritom u obzir regionalne varijacije turskih pasmina pa su tako ovi psi u Americi mogli imati razne boje i duljine dlake, dok se u Turskoj pri križanju strogo poštivala svaka njihova zasebna regionalna vrsta pasa.
Osim konfuzije, došlo je i do žestokih neslaganja američkih i turskih uzgajivača. Dok su s jedne strane Amerikanci vjerovali da su upravo njihovi primjerci pravi turski ovčarski psi te da su Turci predstavljali svoju pasminu sumnjivog porijekla kao neovisnu pasminu, Turci su tvrdili kako je američka verzija pasmine zapravo mješavina raznih turskih pasmina. Turci i dalje ne priznaju anatolske pse kao čistokrvnu tursku pasminu, a u Americi se sve više uvoze prave kangale te se njihov anatolski ovčar sve više prilagođava tom tipu pasmine.
FCI je kangala priznao kao zasebnu pasminu tek 2018. godine, a prije toga je kangal bio svrstan s raznim pastirskim psima ili su bili zamjenjivani s anatolskim ovčarima. Prema FCI klasifikaciji, kangal spada u Grupu 2 – Pinčeri i šnauceri, molosi, švicarski planinski i govedarski psi, Sekciju 2.2 Mološke pasmine, planinski.
Danas je kangal cijenjana turska nacionalna pasmina koja je simbol ponosa i zaštite nacionalnog naslijeđa.
Njega
Zbog njegove dlake od dva sloja, kangala treba redovito češljati, a još i više tijekom perioda izmjene dlake. Tada im treba odstraniti mrtvu dlaku i detaljno ih očetkati svakih nekoliko dana. Uz to je potrebno paziti i na redovito rezanje noktiju te njegu zubi. Treba pripaziti i na higijenu ušiju i očiju.
Dresura i odgoj kangala
Kangalu je potreban iskusan vlasnik koji će se znati nositi s njegovim samostalnim karakterom, a odgoju treba pristupiti s odlučnošću, poštenjem i strpljenjem. Na vlasnika kangal treba gledati kao na vođu čopora. Budući da ima zaštitnički instinkt i da je čuvao stada, nije mu potrebna dresura u tom smjeru, no potreban im je trening poslušnosti.
Mora vjerovati vlasniku koji mora razumijeti njegov instinkt i potrebe, a uz sami odgoj, potrebna mu je i rana socijalizacija. To je zato što će ranim izlaganjem različitim ljudima, životinjama, zvukovima, situacijama i okolinama lakše odrasti u smirenog i samouvjerenog psa i spriječit će se pretjerana rezerviranost. Potrebno ih je i naučiti kako razlikovati stvarne prijetnje od bezopasnih situacija.
Dakle, da bi ovaj pas bio dobar čuvar, pored njegovog genetskog nasljeđa, mora proći neku opću dresuru koja se svodi na prepoznavanje općih naredbi koje bi trebao poslušati, kao i osnove kulture ponašanja u kući u kojoj se nalazi. Dresura čini da pas usvaja određene navike, usmenim naredbama, gestom ili nekim drugim signalom.
To mogu biti mehanički podražaji, podražaji prehrane, zvučne naredbe i geste. Kada se dresura psa radi ispravno, profesionalno, potrebno je vježbati psa, tj. poticati naučeno da ne bi zaboravio, a u slučaju kangalskog psa, namijenjenog čuvanju doma, ova vježba bi činila i pohvale svakog uspješno obavljenog zadatka.
Sve u svemu, posjedovati kangala znači i veliku odgovornost te je potrebno posvetiti dosta vremena njihovom odgoju i dresuri te socijalizaciji kako bi bili dobri psi.
Temperament kangala
Veliki i snažan, kangalski pas je izuzetan pas čuvar, neovisan i zaštitnički nastrojen. On je poznat po svojoj mirnoj i dobronamjernoj prirodi, zbog čega je vrlo dobar čuvar obitelji koju će braniti. Vrlo su nježni prema djeci, a kao dobar i pouzdan čuvar doma u današnje vrijeme uzima se za kućnog ljubimca.
Ovo je odan pas visoke inteligencije koji brzo može naučiti nove stvari. Oni su po prirodi neovisni i samouvjereni su te samostalni jer su u prošlosti morali paziti na stada. Prema strancima mogu biti nepovjerljivi, a kod njih je izražen i snažan teritorijalni instinkt zbog čega će nastojati zaštititi svoj teritroij i čopor.
Zbog toga moraju imati odlučnog vlasnika koji će biti njegov vođa čopora i tada će biti pun ljubavi prema obitelji. Ovaj pas nije pogodan za vlasnike koji nemaju iskustva u odgoju pasa jer je zbog svoje izražene individualnosti "težak" učenik.
Što se tiče odnosa s drugim životinjama, kangali imaju instinkt za lovom na manje životinje, ali ako su s njima od malena te ako su pravilno socijalizirani, ovo ne mora biti tako. Prema drugim psima mogu biti dominantni (posebice mužjaci). Mačke na svome teritoriju mogu napasti, no uz ranu socijalizaciju i upoznavanje s mačkom dok je još mlad, ovo se može izbjeći.
S djecom se, kao što je navedeno, dobro slažu i zaštitnički su nastrojeni prema njima, a budući da su veliki, više odgovaraju za stariju djecu. Budući da su ovo veliki psi, djecu treba imati pod nadzorom za vrijeme igre.
Kangal je, dakle, pas kojeg karakterizira kombinacija zaštitničkog instinkta, neustrašivog čuvara i nježnosti prema onima koje štiti, a pravilnom socijalizacijom i dobrim odgojem on može biti dobar obiteljski pas.
Aktivnost, zdravlje i držanje kangala
Koliko je aktivnosti potrebno kangalu?
Kangalima je potrebna visoka razina aktivnosti, odnosno trebaju dovoljno prostora za trčanje i istraživanje. Moraju imati dovoljno kretanja te nekoliko dnevnih i redovitih šetnji jer ako nemaju dovoljno aktivnosti mogu postati „teški“. U mladosti, dok su još štenci, preporuča se ogračenija tjelesna aktivnost jer im zglobovi i kosti još uvijek rastu i razvijaju se, a prekomjerna vježba može dovesti do problema s kukovima, zglobovima, kostima ili drugih.
Ako se igra i trči u ograđenom dvorištu, važno je da prostor bude dobro ograđen (visoka i zaključana ograda). Kangal uvijek mora biti na povodcu. Treba i napomenuti kako može postići velike brzine pri kretanju.
Najčešći bolesti kangala
Kangalski pas je, općenito gledajući, zdrava pasmina koja u prosjeku živi između 12-15 godina, no, kao i sve pasmine, sklon je nekim zdravstvenim problemima. Poznati su po otpornosti, no potrebno je razumjeti njihove specifične probleme i zdravstvene potrebe kako bi se osigurala njihova dugovječnost.
Neki od najčešćih problema koje mogu imati su:
• displazija kukova i laktova
• tumori
• očne bolesti (entropij)
• infekcije ušiju
• torzija želuca
Gdje može živjeti kangalski pas?
Kangal nije prikladan za život u stanu i potreban mu je vanjski prostor gdje će moći trčati. Kao što je spomenuto, prema nepoznatim ljudima može biti nepovjerljiv pa se potrebno i pobrinuti da imate čvrstu i sigurnu, zaključanu ogradu.