FCI klasifikacija:
Grupa 2 – Pinčeri i šnauceri, molosi, švicarski planinski i govedarski psi, Sekciju 2 – Molosi
Visina:
mužjaci minimalno 65 cm (poželjno 72-75 cm); ženke minimalno 62 cm (poželjno 67-70 cm)
Težina:
mužjaci 50-65 kg; ženke 40-50 kg
Životni vijek:
10-12 godina
Dlaka:
ravna, debela, dok je poddlaka svjetlija i bujna
Boja:
od boje pijeska do crvenkaste, često prošarane crnom bojom, jednobojne ili dvobojne s bijelim mrljama
Idealan prostor za život:
kuća s dvorištem/vrtom
Uobičajena veličina legla:
3-10 štenaca
Povijest kavkaskog ovčara
Kavkaski ovčar (Caucasian Shepherd Dog, Kaukasischer Ovtcharka, Berger du Caucase, Pastore del Caucaso) je velik, snažan, izdržljiv pas koji je prema FCI klasifikaciji pozicioniran u Grupu 2 – Pinčeri i šnauceri, molosi, švicarski planinski i govedarski psi, Sekciju 2 – Molosi.
Ova pasmina udomaćila se na području današnjeg Azerbejdžana, Armenije i Gruzije te ostalog prostora Kavkaza. Ovisno o geografskom smještaju, postoje dva tipa: jedan tip ove pasmine (u transkavkaskim područjima) koji je masivnije građe, te drugi tip (na području stepa) gdje su nešto lakši, viši i nerijetko imaju kraću dlaku.
Kao što mu i ime kaže, njegovo podrijetlo veže se uz područje Kavkaza, regije poznate po surovom terenu i teškim klimatskim uvjetima, što je oblikovalo kavkaskog ovčara u snažnog, izdržljivog i neustrašivog psa.
Ova pasmina postoji od davnih vremena, a još u 1. st. prije naše ere postoje zapisi od molosoidnim psima koje su koristili armenski car Tigran II. i njegovi vojnici.
Povijesno gledano, kavkaski ovčari služili su prvenstveno kao čuvari stoke, ali i imanja, sela i obitelji. Njihova je glavna zadaća bila obrana od raznih grabežljivaca te ljudskih prijetnji. 20-ih godina 20. stoljeća u SSSR-u počinje se sa selekcijom po radnim kvalitetama, a počinje i standardizacija pasmine.
Danas je kavkaski ovčar cijenjen kao izuzetan čuvar, ali zbog svoje dominantne naravi, snažnog zaštitničkog instinkta i fizičke snage, nije pas za svakoga. Potreban mu je iskusan vlasnik, dobra socijalizacija i dosljedan odgoj.
Div s Kavkaza: izgled kavkaskog ovčara
Kavkaski ovčar pas je masivne glave sa širokim čelom, dosta kratkom njuškom, jakim usnama i moćnim zubima.
Uši su visoko postavljene i prirodno spuštene. Oči su oblika badema i tamne boje. Sa svojim jakim i kratkim vratom, širokim grudnim košem, jakim i mišićavim sapima te čvrstim šapama, ovaj ovčar ostavlja impozantan dojam.
Njegov rep, visoko postavljen, u obliku srpa, povija se do skočnog zgloba. Dlaka je ravna, debela, dok je poddlaka svjetlija i bujna.
Postoje tri tipa kavkaskog ovčara: s dugom dlakom koja stvara grivu i zastavice i lijepim bujnim repom poput perjanice; drugi tip je s kratkom i debelom dlakom, dok kod trećeg tipa, pas ima dugu dlaku, ali bez zastavica i grive.
Boja kavkaskog ovčara može biti od boje pijeska do crvenkaste, često prošarane crnom bojom, jednobojne ili dvobojne s bijelim mrljama.
Kod ove pasmine bitno se razlikuju ženka i mužjak. Mužjak je masivniji i moćniji dok su ženke manje i gracioznije građe. Tako su mužjaci visine od minimalno 65 cm (poželjno od 72 do 75 cm) i težine od 50 do 65 kg, dok su ženke visoke minimalno 62 cm (poželjno od 67 do 70 cm) i težine od 40 do 50 kg.
Unatoč impozantnom izgledu, pokreti kavkaskog ovčara su uravnoteženi, gipki, snažni i puni samopouzdanja. Njegova pojava jasno odražava njegovu povijesnu ulogu čuvara – nepokolebljivog, samouvjerenog psa spremnog na obranu.
Temperament kavkaskog ovčara
Temperament kavkaskog ovčara snažno je oblikovan povijesnim ulogama čuvara stoke i imanja, što ga čini izrazito neovisnim, zaštitnički nastrojenim i odanim psom. On je prirodno sumnjičav prema strancima i spreman braniti ono što smatra svojim teritorijem ili obitelji, odnosno čoporom – i to odlučno, bez oklijevanja. Upravo ta snažna zaštitnička crta čini ga izvanrednim čuvarom, ali i potencijalnim izazovom za neiskusne vlasnike.
Kavkaski ovčar je izrazito samopouzdan i stabilan pas, ali istovremeno može biti tvrdoglav i sklon donošenju vlastitih odluka. Nije tip psa koji će bespogovorno slijediti naredbe – zato traži vlasnika koji zna uspostaviti autoritet, postaviti jasna pravila i zadržati dosljednost. Iako agresivnost nije njegova osnovna osobina, ako osjeti prijetnju, reagirat će brzo i snažno. Zato ih je potrebno pravilno odogojiti i socijalizirati.
Prema članovima svoje obitelji – uključujući djecu – može biti iznimno nježan, zaštitnički nastrojen i odan. Međutim, socijalizacija od najranije dobi je ključna kako bi se razvila uravnotežena i stabilna narav. Ako se pravilno socijalizira i odgaja, može se dobro slagati s drugim psima i životinjama, iako može doći do svađa s dominantnim i nepoznatim psima, što je još jedan razlog zašto ih je potrebno pravilno socijalizirati.
Djecu, kako malu, tako i onu stariju, ne smije se samu ostavljati kako ih pas zbog svoje veličine ne bi ozljedio.
Ova pasmina traži puno prostora, jasno vodstvo i vlasnika koji razumije prirodne instinkte psa čuvara. Ukratko, kavkaski ovčar je snažna, lojalna i ozbiljna pasmina – stvorena za odgovorne ruke.
Držanje kavkaskog ovčara
Njega
O dugoj bi se dlaci kavkaskog ovčara trebalo brinuti na dnevnoj bazi, a treba ju češljati barem dva puta tjedno da se spriječi stvaranje čvororva. Kupati ih ne treba često, već samo onda kada je to neophodno.
Uši kavkaskog ovčara treba redovito provjeravati zbog mogućih infekcija, osobito ako pas boravi vani u prirodi. Čišćenje ušiju treba biti nježno i obavljati se samo kad je to potrebno. Također, treba pratiti očnu higijenu te se pravilno brinuti o noktima – redovito skraćivanje je potrebno kako bi se spriječilo njihovo pucanje ili oštećenje.
Kavkaski ovčar sklon je određenim zdravstvenim problemima kao što su displazija kukova i laktova. Redoviti veterinarski pregledi i rane pretrage mogu pomoći u ranoj dijagnozi tih stanja.
Zdravstveni problemi kavkaskog ovčara
Kavkaski ovčar općenito gledano zdrav je pas sa životnim vijekom od oko 10 do 12 godina, no kao i svi psi imaju sklonost određenim genetski uvjetovanim bolestima. Tako su osobito skloni displaziji kukova i laktova.
Više o displaziji kukova, kao i o bolestima koštano-zglobnog sustava kod jako velikih pasmina pročitajte ovdje. Pročitajte i što ako kavkaski ovčar teško ustaje.
Gdje može živjeti kavkaski ovčar?
Kavkaski ovčar je pasmina kojoj je potreban prostran, ograđen i siguran životni prostor – najbolje mu odgovara kuća s velikim dvorištem ili imanjem u kojem će imati osjećaj da ga može patrolirati.
Iako može boraviti vani godine zahvaljujući svojoj gustoj dlaci, nije preporučljivo da živi potpuno izoliran. Treba imati pristup natkrivenom, suhom prostoru, a idealno je da u tom slučaju povremeno boravi i u kući sa svojom obitelji. On gradi snažnu povezanost sa svojom "čoporom" i izolacija može negativno utjecati na njegovo ponašanje.
Ovo nije pas koji će se snaći u stanu, čak ni velikom: njegova veličina, prirodni instinkti čuvara i potreba za kretanjem čine život u stanu nepraktičnim i neprikladnim.
Odgoj i dresura kavkaskog ovčara
Odgoj i dresura kavkaskog ovčara zahtijevaju ozbiljnost, znanje i dosljednost, jer se radi o izrazito snažnoj i neovisnoj pasmini koja nije pogodna za početnike. Njegov prirodni temperament čuvara – s izraženim teritorijalnim i zaštitničkim instinktima – znači da već od šteneće dobi treba usmjerenu socijalizaciju i jasno postavljene granice.
Ova pasmina ne reagira dobro na grubu silu ili kažnjavanje – to može izazvati otpor ili pogoršati neželjena ponašanja. Umjesto toga, preporučuju se metode pozitivnog poticanja (nagrade, pohvale), uz odlučan, ali smiren pristup. Vlasnik mora zadržati autoritet i nikada ne dopustiti da pas preuzme kontrolu jer kavkaski ovčar brzo primijeti slabost ili neodlučnost.
Također se preporuča rana socijalizacija kako bi se psa upoznalo i upozorilo na razne ljude, životinje, ljubimce, mjesta i situacije te kako bi razvio sigurnost i dobro se ponašao u stresnim ili novim situacijama. Uz izostanak rane i pravilne socijalizacije, kavkaski ovčar može postati pretjerano sumnjičav ili čak agresivan prema svemu što smatra prijetnjom.
Odgoj kavkaskog ovčara je nije jednostavan zadatak. Međutim, uz smiren, čvrst, autoritativan i dosljedan pristup, pas postaje odan, pouzdan čuvar i član obitelji. No bez toga, njegovi prirodni instinkti mogu izmaknuti kontroli.
Koliko aktivnosti treba kavkaski ovčar?
Kavkaski ovčar ne zahtijeva ekstremne količine fizičke aktivnosti, ali potrebna mu je redovita stimulacija, kako tjelesna, tako i mentalna, da ostane zdrav, stabilan i zadovoljan pas.
Iako djeluje masivno i pomalo tromo, ovaj pas ima dosta dobru izdržljivost. Ipak, za razliku od pasmina stvorenih za trčanje (npr. border collie), kavkaski ovčar ne treba toliko intenzivne i brze treninge. Umjesto toga, najviše mu odgovaraju duge šetnje malo bržim tempom, patroliranje po ograđenom dvorištu ili slobodno kretanje na većem prostoru. Budući da je ovo neovisna pasmina, potrebno ih je držati na povodcu ili u ograničenom i sigurnom prostoru.
Ako živi u kući s velikim dvorištem koje može nadzirati i u kojem se slobodno kreće, to mu već pruža jedan dio potrebne aktivnosti. No, čak ni tada se ne smije zanemariti potreba za kretanjem, interakcijom i kontaktom s vlasnikom.
Dok su još štenci i mladi, nerazvijeni psi, treba paziti da ih se ne preoptereti aktivnošću jer bi to moglo dovesti do oštećenja zglobova i kostiju.
Važno je naglasiti da mentalna aktivnost igra jednako veliku ulogu. Tako zadaci poput rješavanja problema, osnovnih naredbi i kontrolirani kontakt s novim ljudima ili okolinom pomažu da ostane uravnotežen.
