FCI klasifikacija:
Grupa 4 – Jazavčari
Visina:
25-47 cm (ovisno o veličini)
Težina:
2-14 kg (ovisno o veličini)
Životni vijek:
12-14 godina
Dlaka:
kratkodlaki, dugodlaki i oštrodlaki
Boja:
jednobojni ((tamno)-crvena, žućkasta, crveno-žuta), dvobojni (crno-smeđi), pjegavi, tigrasto-prugasti (brindle)
Idealan prostor za život:
stan ili kuća s ograđenim vrtom
Uobičajena veličina legla:
1-3 štenca
Povijesni razvoj jazavčara
Jazavčar, poznat i pod njemačkim imenom „Dachshund“ (njem. Dachs (jazavac) + hund (pas)), pasmina je s dugom i zanimljivom poviješću koja seže stoljećima unatrag. Razvijen je u Njemačkoj još u srednjem vijeku prvenstveno s ciljem lova na jazavce i ostalu divljač koja se skriva u podzemnim jazbinama.
Svojim izduženim tijelom, upornom naravi i snažnim kandžama mogao se provući duboko u jazbine i suočiti s protivnikom koji je često bio veći i opasniji. Nije to bio zadatak za plašljivce – jazavčar je morao biti odlučan, hrabar i, iznad svega, glasan. Upravo je njegov lavež bio glavni način komunikacije s lovcem iznad zemlje, signal da je pronašao plijen i da je akcija u tijeku. Taj dubok lavež, pun odlučnosti i iznenađujuće jačine, ostao je jedna od njegovih najprepoznatljivijih osobina i danas.
Tijekom stoljeća selekcijskim uzgojem razvijene su različite veličine jazavčara kako bi se mogli koristiti i za lov na druge vrste divljači – od standardnih, preko patuljastih, pa sve do kunićara koji su služili za lov na manje životinje poput kunića. Osim po veličini, jazavčari su se s vremenom počeli razlikovati i po vrsti dlake pa danas imamo tri varijante: kratkodlaki, dugodlaki i oštrodlaki jazavčari. Svaka od njih imala je svoje prednosti, ovisno o terenu i klimatskim uvjetima u kojima su korišteni.
Klub za njihov uzgoj osnovan je još 1888. godine, a prema FCI klasifikaciji jazavčari imaju vlastitu grupu – Grupu 4 – Jazavčari.
Danas je jazavčar jedna od najprepoznatljivijih pasmina na svijetu, a njegova je prvobitna lovačka zadaća uvelike zamijenjena ulogom kućnog ljubimca. Ipak, mnogi jazavčari i dalje pokazuju izražene tragove svojih lovačkih korijena, posebice kroz izraženu znatiželju, energiju i odlučnost.
Izgled jazavčara i opis različitih vrsta
Izgled jazavčara izuzetno je prepoznatljiv i karakterističan. Njegovo kompaktno, nisko, dugačko, mišićavo i izduženo tijelo počiva na kratkim, snažnim nogama, što mu daje jedinstvenu siluetu zbog koje ga često zovu i „kobasicom“ ili „hrenovkom“.
Ovaj simpatičan pas ima izduženu glavu s izraženom, dugačkom njuškom, tamne, bademaste oči srednje veličine iz kojih izvire inteligencija i prijateljska nastrojenost te duge, viseće uši. Cijela građa jazavčara odaje snagu, izdržljivost i spremnost na pokret.
Jazavčari dolaze u tri veličine i s tri vrste dlake u sveukupno 9 varijeteta.
Veličine jazavčara (od najviše točke grebana do najniže točke prsnog koša)
• Standard: preko 35 cm do 47 cm
• Patuljasti (minijaturni) jazavčar: Mužjaci preko 30 do 37 cm
• Kunićar: Mužjaci preko 25 do 32 cm
Što se tiče kilaže, ovisno o veličini teže od 2 do 14 kg.
Jazavčari prema vrsti dlake
• Kratkodlaki jazavčar – karakterizira ga kratka, sjajna, čvrsta i gusta dlaka
• Dugodlaki jazavčar – ravna dlaka s podldlakom, dulja pod grlom i kod donjeg unutarnjeg dijela tijela
• Oštrodlaki jazavčar – oštra i gusta dlaka s poddlakom, osim po njuški, ušima i obrvama. Njuška ima jasnu bradu, a obrve su im čupave.
Boje jazavčara:
• Jednobojni – (tamna) crvena, žućkasta ili crveno-žuta
• Dvobojni – kombinacija crne i smeđe
• Pjegavi – tamnne boje i točkice
• Tigrasto-prugasti (brindlge) – crvena s tamnim prugama
Sve verzije jazavčara slične su po karakteru i osnovnoj tjelesnoj građi.
Temperament jazavčara
Jazavčara od milja često zovu „kobasica“ ili „hrenovka“– i nije teško pogoditi zašto. Njegovo dugačko tijelo na kratkim nožicama čini ga jednim od najupečatljivijih pasmina, ali iza tog simpatičnog izgleda krije se i velika osobnost.
Karakter ovog malog, ali hrabrog psa često iznenadi i iskusne vlasnike. Jazavčar je dosta tvrdoglav, samouvjeren i ne boji se ničega, pa ni mnogo većih pasa. U njegovim genima još uvijek živi lovac koji je bez straha ulazio u jazbine kako bi istjerao jazavce i lisice. Zbog tog naslijeđa izrazito je radoznao, energičan, uporan i vrlo često – svojeglav. Ako si nešto zacrta, teško ga je razuvjeriti. Tako u lovu pokazuje iznimnu hrabrost, okretnost i oštar njuh, a upravo ga ustrajnost i odlučnost čine izvrsnim lovcem, osobito za rad ispod zemlje i u zahtjevnim uvjetima.
Unatoč svojoj neovisnosti, jazavčar je jako druželjubiv, razigran i zabavan te vezan za obitelj. On je stabilnog temperamenta te nije niti agresivan niti plašljiv. Štoviše, privržen je, voli društvo i često traži pažnju. Rado će se sklupčati u krilu, ali isto tako će prvi zalajati ako nešto nepoznato prođe ispred kuće. Iako je malen, ima veliko srce čuvara.
Njegova inteligencija dolazi u kombinaciji s dozom tvrdoglavosti, pa dresura može biti izazovna ako se ne pristupi s puno strpljenja, dosljednosti i nagrade. Socijalizacija od malih nogu vrlo je važna, osobito ako će živjeti s djecom ili drugim životinjama. Kad je pravilno odgojen, jazavčar je topao, razigran i odan suputnik.
Međutim, djeci treba objasniti kako se pravilno odnositi prema psu budući da je ovo mala i osjetljiva pasmina. Također je potrebno pripaziti na odnos s drugim životinjama, posebice na manje i divlje životinje za kojima bi mogao početi trčati zbog snažnog lovačkog instinkta.
Držanje jazavčara
Njega
Njega jazavčara u velikoj mjeri ovisi o vrsti njegove dlake. Budući da postoje tri osnovne varijante, pristup njezi se razlikuje.
Kratkodlaki jazavčari zahtijevaju najmanje njege. Dovoljno je povremeno ih prebrisati vlažnom krpom ili nježno očetkati mekanom rukavicom prikladnom za njihovu dlaku.
Oštrodlaki jazavčari imaju specifičnu, grubu dlaku. Osim redovitog četkanja, ova varijanta zahtijeva povremeno profesionalno njegovanje ili trimanje.
Dugodlaki jazavčari zahtijevaju više pažnje. Njihova meka, valovita dlaka sklona je petljanju. Redovito četkanje – idealno nekoliko puta tjedno, a kod pasa s gustijom dlakom i svakodnevno – sprječava stvaranje čvorića i održava dlaku sjajnom.
Bez obzira na varijantu dlake, redovita higijena ušiju i zuba važan je dio njege. Jazavčari imaju viseće uši, pa su skloniji nakupljanju voska i upalama. Isto tako im redovito provjeravajte šape, a nokte treba redovito redovito kontrolirati i rezati ako se ne troše prirodno, jer predugi nokti mogu uzrokovati neugodu pri hodanju.
Najčešće bolesti jazavčara
Zbog svoje specifične građe tijela s dugim trupom i kralježnicom te kratkim nogama, jazavčari su skloni određenim zdravstvenim problemima.
Zbog kralježnice koja je opterećena za vrijeme kretanja, mogu patiti od hernije diska koja može rezultirati i djelomičnom ili potpunom paralizom.
Iako jazavčari vole biti aktivni, važno je izbjegavati prekomjerno naprezanje, posebno skakanje s visine ili intenzivne aktivnosti koje previše opterećuju kralježnicu. Također treba pripaziti kod hodanja uz stepenice – potrebno ih je nositi, a potrebno ih je naučiti i pravilno podizati.
Dakle, treba izbjegavati situacije u kojima bi mogli skočiti s visine (poput stepenica ili visokih prepreka) jer to može ozbiljno ozlijediti njihovu kralježnicu.
Pretilost može dodatno pogoršati stanje jer povećava pritisak na leđa, stoga održavajte jazavčara na zdravoj tjelesnoj težini uz pravilnu prehranu i redovite fizičke aktivnosti.
Osim ovih problema, još su skloni dijabetesu, srčanim bolestima, infekcijama ušiju, pretilosti te problemima s mokraćnim sustavom. Prosječna životna dob jazavčara je od 12 do 14 godina.
Može li jazavčar živjeti u stanu?
Jazavčar je svestran pas koji može živjeti u različitim uvjetima, ali idealno bi bilo da ima dovoljno prostora za kretanje, bilo da se radi o stanu ili kući. Iako je malen, jazavčar je aktivan i treba svakodnevne šetnje i igre, pa je važno da prostor bude dovoljno prostran za njegovu fizičku aktivnost. Ako živi u stanu, potrebno mu je redovito pružati prilike za vježbanje i istraživanje vani.
Jazavčar je također pogodna pasmina za život u kući s dvorištem jer voli istraživati okoliš i imati priliku za igru. Međutim, čak i u takvom okruženju, važno je osigurati da se pas redovito šeta, jer jazavčar voli biti u društvu svojih vlasnika i ne voli preduge periode osamljenosti. Ako imate vrt, pripazite da je dobro ogradite i osigurate zbog njihovog snažnog lovačkog instinkta, a treba napomenuti kako iz istog razloga vole kopati rupe!
Odgoj jazavčara
Budući da je istovremeno tvrdoglav i inteligentan, odgoj jazavčara treba biti odlučan, dosljedan, strpljiv i pun razumijevanja za njegovu narav. On brzo uči, ali ako mu nešto nije zanimljivo ili se osjeća prisiljeno, lako će odlučiti da jednostavno – neće.
Za ove osjetljive pse, ključ je u pozitivnoj motivaciji: nagrade, pohvale i igra učinkovitiji su od strogog kažnjavanja. Trening jazavčara treba biti i zabavan jer su skloni dosadi i lako gube interes ako je trening previše monotonan ili strog.
Uz to, potrebno je rano početi sa socijalizacijom kako bi naučio pravilno i bez straha ili agresije komunicirati s drugim psima, ljudima, životinjama i novonastalim ili neočekivanim situacijama.
Aktivnost jazavčara
Jazavčar je živahan pas koji zahtijeva umjerenu, ali redovitu aktivnost. Iako je malen, njegova lovačka priroda i visoka razina energije znače da mu je potrebno svakodnevno kretanje i mentalna stimulacija. Redovite šetnje, igre u dvorištu i kraći periodi trčanja idealni su za njega. Također, obožava aktivnosti koje uključuju istraživanje poput njuškanja, traženja predmeta ili igara koje mu omogućuju da iskoristi svoj oštar njuh.
Međutim, ne treba ga previše forsirati u intenzivnim, dugotrajnim aktivnostima poput trčanja, skakanja ili vježbi koje zahtijevaju prekomjeran napor jer zbog svog tjelesnog oblika može imati problema s oštećenjem kralježnice.
Uz navedeno, valja napomenuti kako su jazavčari skloni pretilosti ako im se ne osigura odgovarajuća aktivnost i uravnotežena prehrana. Zbog svoje ljubavi prema hrani i malih razmjera tijela, lako se može dogoditi da postanu preteški, što može dovesti do zdravstvenih problema. Kako bi se spriječila pretilost, važno je pratiti količinu hrane koju pas unosi i osigurati redovite aktivnosti.
