FCI klasifikacija:
Grupa 3 – Terijeri, Sekcija 3 – Terijeri tipa bull
Visina:
mužjaci 46-48 cm; ženke 43-46 cm
Težina:
mužjaci 25-32 kg; ženke 18-25 kg
Životni vijek:
9-15 godina
Dlaka:
kratka i sjajna, tvrda
Boja:
nije strogo određena, ali više od 80% bijele boje, crna s paležom i boja jetre nisu poželjne
Idealan prostor za život:
kuća s vrtom
Uobičajena veličina legla:
oko 6 štenaca
Kako izgleda američki stafordski terijer?
Američki stafordski terijeri psi su srednje veličine proporcinalnog i atletski građenog tijela – oni su izrazito mišićavi, robusne građe i izgleda. Ovo je snažna i uvijek agilna pasmina, veoma jaka u odnosu na svoju veličinu. Mužjaci teže od 25 do 32 kilograma, dok ženke teže od 18 do 25 kg. Visina ženki je 43-46 cm, a mužjaka 46-48 cm. Njihov izgled odražava agilnost, snagu te uravnoteženost.
Rastu vrlo brzo u prvoj godini života, a dosižu svoju normalnu visinu u dobi od otprilike 12 do 14 mjeseci. I mužjaci i ženke, u pravilu, svoj genetski predodređen razvoj i veličinu dosižu kroz drugu godinu života, dok je u mužjaka zabilježeno kako svoj rast i razvoj u potpunosti završavaju u dobi od tri godine.
Glava ovog psa je snažna s izrazito jakom čeljusti. Oči su okrugle i crne. Njuška je srednje dugačka, nos je crni, a zubi su snažni. Uši su visoko postavljene, a rep je nisko nasađen i nije zavijen. Prsa su im duboka i široka, dok su leđa kratka i čvrsta te blago nagnuta prema repu.
Dlaka američkog stafordskog terijera je sjajna i kratka (ovisi o pravilnom četkanju ili timarenju) i tvrda na dodir. Dolazi u raznovrsnim kombinacijama boja – boja krzna ili dlake nije strogo određena, ali više od 80% bijele boje, crna s paležom i boja jetre nisu poželjne.
Što se tiče njihovog kretanja, njihovi su pokreti snažni, slobodni i elastični. Sve u svemu, američki stafordski terijer ostavljam dojam hrabrog, snažnog i agilnog, atletski građenog psa koji je istovremeno skladan. Idealan amstaff ne samo da izgleda impresivno, nego i iskazuju stabilan, samouvjeren i privržen temperament.
Povijest, reputacija i njega američkog stafordskog terijera
Povijest pasmine
Američki stafordski terijer, poznat i kao AmStaff, spada u 3. FCI Grupu – Terijeri u 3. sekciju – Terijeri tipa bull.
Ova pasmina ima bogatu povijest, a prati razvoj nekoliko pasmina, posebice buldoga i terijera. Sam nastanak američkog stafordskog terijera povezan je s Engleskom i s razvojem borbenih pasa, koji su kasnije postali obiteljski psi i psi čuvari.
Amstaff potječe od križanja bulldoga (ne onakvog kakovog poznajemo danas) i raznih terijera, s ciljem da se stvori pas za borbe s bikovima i psima, sportovima koji su bili popularni u Engleskoj sve do 1835. godine kada su zabranjeni. Nije točno poznato od kojih terijera amstaff potječe – neki kažu od izumrlog bijelog terijera, neki od tzv. Black and tan terijera – no nastala je pasmina Staffordshire Terrier, preteča Američkog stafordskog terijera.
Pasmina je uvezena u SAD sredinom 19. stoljeća, a dodatnim križanjem razvijena je veća pasmina od Staffordshire terijera. Ova je pasmina imala veću tjelesnu težinu i vrlo izraženu glavu, a AKC je priznao ovu pasminu 1936. godine pod imenom „Staffordshire Terrier“, a kasnije, 1969. godine preimenovana je u „američki stafordski terijer“ kako bi je razlikovali od Staffordshire terijera.
Amstaffi postaju sredinom 20. stoljeća popularni kao psi za pratnju i obiteljski psi, a često ih se prikazivalo u filmovima, medijima i reklamama kao simbol američkog duha. Danas se pasmina koristi i kao natjecatelj u psećim sportovima, pas čuvar i terapijski pas.
Zašto postoji loša reputacija?
Američki stafordski terijeri često su na lošem glasu i slove kao opasni psi, čemu je pridonijela njihova fizička snaga te činjenica da su u prošlosti bili korišteni kao borbeni psi. No, oni su u stvarnosti privrženi vlasniku i nježne naravi, a odgoj i rana socijalizacija važni su faktori kako pas ne bi iskazao agresivno ponašanje. Iako je ovoj pasmini potrebno puno pažnje, ona zauzvrat daje mnogo ljubavi i veselja.
Borbenost i agresivnost samo je isprovocirana od nekih vlasnika ove pasmine koji ih koriste u nelegalnim zbivanjima.
Treba i napomenuti kako je američki stafordski terijer u nekim zemljama zabranjen te podliježe raznim zakonima. Tako, primjerice, ako u Njemačkoj želite imati ovoga psa, postoje strogi zakoni kojima se zahtjeva registracija, sterilizacija ili kastracija, licenca ili neki drugi uvjet, a u nekim su saveznim pokrajinama i u potpunosti zabranjeni. U nekim zemljama postoje i razni drugi uvjeti posjedovanja ove pasmine.
Razlika između američkog stafordskog terijera i pit bull terijera
Američki pit bull terijer ima standard gotovo identičan kao i američki staforski terijer. Razlika je u tome da nisu određene granične visine i težine za pasminu, već je jedino bitno da je pas proporcionalan. Također pit bull terijer za razliku od stafordskog terijera ima nešto širi stav prednjih nogu i obično jaču muskulaturu u ramenom pojasu.
Većinom su razlike između ove dvije pasmine neznatne pa prema tome neki znanstvenici tvrde da je na temelju genetskih istraživanja dokazano da se radi o potpuno istom psu. Ti rezultati najvjerojatnije proizlaze iz gotovo jednakog porijekla ovih dviju pasmina.
Međutim, u pojedinim zemljama se razlikuju standardi za svaku od ovih pasmina, tako da je na nekim izložbama moguće da se ove dvije pasmine zajedno izlažu ukoliko se upišu pod istim imenom, dok se u drugim zemljama radi o dvije potpuno različite pasmine, koje se osim po izgledu znatno razlikuju i po veličini.
Njega
Američki stafordski terijeri nisu zahtjevni u smislu njege. Dovoljno ih je četkati 1-2 puta tjedno i tako ukloniti nečistoću, a kupati 2-3 puta godišnje. Ne smijete zanemariti redovnu provjeru kontrolu očiju i ušiju i morate zaštititi psa od buha i krpelja. Također trebate pratiti je li došlo do nekih promjena na koži, a ne zaboravite se niti pobrinuti za redovito kraćenje noktiju.
Temperament američkog stafordskog terijera
Američki stafordski terijeri izvanredno su hrabri, odani i inteligentni. Međutim, prema drugim psima i ostalim životinjama mogu biti nepovjerljivi te skloni ispoljiti agresivno ponašanje. Selektivni uzgoj je ovu osobinu uspješno umanjio, ali je nije u potpunosti eliminirao. Iz tog su razloga rana socijalizacija i ispravan te strog odgoj od ključne važnosti.
Ova pasmina vrlo je lojalna svojem vlasniku i njegovoj obitelji, a samom vlasniku nastoji udovoljiti i brani ga do smrti.
Oni su svjesni svoje snage, te su izraženog nagona za dominacijom. Prema ljudima su uglavnom dobroćudni, a prema vlasniku i njegovoj obitelji odnose se zaštitnički. Ova ih osobina često svrstava u pasmine koje kvalificiramo kao odlične čuvare.
Poznata je njihova karakteristika da lako uoče i razluče tko je opasan za njihovog vlasnika i njegovo vlasništvo (kuća, imanje, auto) i spremni su braniti do posljednje kapljice snage. Ipak tokom zadnjih 50-tak godina vrlo biranim i strogim uzgojem nastoji se odabrati jedinke i njihove potomke koje pokazuju pouzdanost i blagonaklonost prema djeci, a manje da u sebi imaju znakove agresivnosti.
U slučaju da vlasnik ne želi više držati ovu pasminu i udomi ju kod novog vlasnika, ovaj pas se vrlo brzo prilagodi novoj situaciji i novog vlasnika brani jednako srčano i odano kao i prethodnog.
Ako u kućanstvu žive i drugi ljubimci, potrebno ih je što ranije upoznati i socijalizirati dok je amstaff još mlad. Uz pravilan odgoj, ovo je obiteljski pas pun ljubavi, nježnosti, lojalnosti i prijateljski je nastrojen.
Odnos s djecom
Što se tiče odnosa s djecom, budući da je AmStaff pas zaštitnički nastrojen prema obitelji, dobro se se slažu s djecom, prema njima su oprezni i strpljivi. Međutim, psa treba trenirati kako bi bio poslušan i zbog njegove snage morate ga imati pod nadzorom dok se druže s djecom. Uz to, djeci treba objasniti kako se s poštovanjem odnositi prema psu i poštivati njegove granice.
Držanje američkog stafordskog terijera
Odgoj američkog stafordskog terijera
Američki staford traži solidan odgoj i vrlo ranu socijalizaciju. To podrazumijeva da već kao štene ima kontakte s nepoznatim ljudima (i psima) različite životne dobi i spola i to na način da su ta iskustva ugodna, a okruženje uvijek prijateljsko. Isto tako, psu je potreban profesionalni odgoj i dresura, te sistematičan rad i ponavljanje vježbi poslušnosti. Nikada ne bi trebao biti pušten bez nadzora. Tako odgojeni, ovi psi vlasnicima će predstavljati pravo zadovoljstvo.
Budući da su nepovjerljivi prema psima i drugim životinjama te mogu biti agresivni, rana socijalizacija, obavezna dresura, te dosljedan i strog odgoj (bez fizičkog kažnjavanja jer u psu izazva nepovjerenje prema vlasniku, a ponekad može rezultirati upravo suprotnim ponašanjem - još izraženijim ispoljavanjem agresije, čak i prema vlasniku), jedine su mjere za potiskivanje negativnih osobina pasmine. Ovo nisu psi za neiskusne vlasnike!
Asocijalizirani pas može pokazivati jaku agresivnost te se ova pasmina ne preporuča pasivnim vlasnicima i onima koji po prvi puta nabavljaju psa. Važno je i napomenti kako je ovo inteligentna pasmina koja će uz pravilan pristup biti spremna udovoljiti vlasniku.
Aktivnost
Američki stafordski terijeri nisu sretni i dobroga zdravlja bez mnogo kretanja i vježbe.
Ovo je vrlo temperamentna pasmina i zahtijeva dosta kretanja, tako da nisu tipični kućni psi. Mora ga se dosta šetati, istrčavati, a pri tome izbjegavati susrete s ostalim (posebno nepoznatim) psima jer vrlo rado ulazi u borbu.
Osim čestih igranja u kući ili stanu, neophodni su mu izlasci u šetnju i to nekoliko puta dnevno. Idealan je pokazatelj dobre kondicije šteneta hodanje 20-30 minuta bez zamaranja.
Dakle, obavezne su duge šetnje, trčanje, igre, a može potrošiti energiju i uz razne aktivnosti (agility, trening poslušnosti) a dobri su i u potrazi i spašavanju). Važno ih je učiniti dijelom obitelji, a vole dugačke igre sa svojim vlasnikom.
Zdravlje
Psi ove grupe su vrlo otporni i zdravi, mogu patiti od displazije kukova ili od nekih nasljednih mana lociranih na srčanom mišiću ili na očima. Uz to, ponekada mogu imati probleme s alergijama, kožne probleme i probleme sa štitnjačom.
Ova pasmina ima jako visoki prag osjetljivosti na bol, odnosno nisu tako osjetljivi i ne osjećaju bol kao druge pasmine.
Žive od 9 do 15 godina, ovisno o načinu života, odnosno ishrane i držanja.
Prehrana kvalitetnom hranom izuzetno je bitna tijekom prve godine života jer je ovo vrlo aktivan pas brzog rasta. No, ipak je potreban oprez što se tiče količine hrane jer se ne preporuča davanje hrane u suvišku, s obzirom na njihovu sklonost ka pretilosti.
Osim što će suvišak hrane dovesti do nakupljanja masnog tkiva, a ne mišićne mase, dovest će i do problema s lokomotornim sustavom (prvenstveno zglobovi). U tom slučaju najbolje je slijediti preporučene količine hrane koje zadovoljavaju dnevne potrebe na hranjivim tvarima prema starosti i tjelesnoj težini šteneta od strane proizvođača hrane za koju se odlučite.
Gdje može živjeti američki stafordski terijer?
AmStaff može živjeti u stanu uz uvjet da mu se osigura dovoljno aktivnosti i kretanja vani. Idealno bi bilo da imaju ograđeni vrt kako bi imali dovoljno prosotra za istraživanje i igru. Ograda treba biti čvrsta i visoka budući da su američki stafordi dosta znatiželjni i snažni.
Zbog kratke dlake i osjetljivosti na niske temperature nisu prikladni za stanovanje na otvorenom prostoru pa im je potrebno osigurati toplo sklonište i zaštitu. Oni su odana pasmina koja voli biti pored svoje obitelji, a važno im je osigurati meko mjesto za odmor poput krevetića za pse. Ovo je socijalna pasmina i ne vole dugo biti sami.
Bez obzira na mjesto boravka, američkom stafordskom terijeru važno je pružati pravilnu socijalizaciju i obuku, dovoljnu količinu fizičke i mentalne stimulacije te, naravno, puno ljubavi.
