Odgovara:
Ivana Mlinar-Gruja, dr.vet.med.,
Pet centar Drvinje 1, Zagreb

P: Imam malog francuskog bulldoga starog godinu dana. Prije nepuna 2 tjedna počeo je obilno povraćati, što je potrajalo čitav jedan dan i cijelu noć. Odmah sutradan odveli smo ga kod veterinara koji je dijagnosticirao jaku upalu krajnika, te uslijed upale, oteknuće limfnih žljezda na vratu. Liječen je penicilinom i antibioticima, a uz to je dobivao i vitaminske injekcije i infuziju jer sljedećih 10-tak dana nije samostalno konzumirao hranu niti vodu. Hranu smo mu davali, po preporuci veterinara, na dječju flašicu, a vodu na špricu, što je dobro podnosio-bez povraćanja. Uz sve ovo strašno je izgubio na težini. Psić je prije par dana počeo samostalno jesti kašastu hranu i uzimati vodu, ali sve u vrlo malim količinama.

Stolicu nije imao punih 12 dana, nakon čega je uslijedila polumeka stolica tamne (gotovo crne) boje, no neredovito. Počeo je i pokazivati interes za igru, te se općenito malo razvedrio (do tada je bio bezvoljan, apatičan i vrlo pasivan). Ovo poboljšanje je potrajalo svega 2 dana, nakon čega smo počeli zamjećivati neke nove simptome - ponovni gubitak apetita, bezvoljnost, nemir (ne može se smjestiti na jednom mjestu već stalno "vrluda " po stanu, a na momente histerično kopa po podu...), drhtanje tijela (posebno stražnjeg dijela i zadnjih nogu), opća slabost, učestalo mokrenje u stanu (što inače nikada nije radio), pojačan iscjedak iz oka. Ponovno smo ga odveli veterinaru koji je ustanovio da se radi o blažem obliku štenećaka. Dobio je injekciju vitamina, te B-kompleks u kapima koji mu moramo sami davati. Veterinar je rekao da nema nekog posebnog lijeka za ovo stanje. Psić je uredno cijepljen kao štenac. Cijelo vrijeme trajanja bolesti nije imao povišenu temperaturu, a pročitala sam da je visoka temperatura jedan og glavnih pokazatelja ove bolesti. Postoji li još nešto što možemo poduzeti i što možemo očekivati? Može li se pas izliječiti od štenećaka a da ne ostanu nikakve posljedice? Hvala! Helena

O: Štenećak ili Febris catarrhalis infectiosa canum vrlo je kontagiozna zarazna bolest koja se manifestira kataralnim promjenama (iscjedak) na sluznicama očiju, dišnog i probavnog sustava, a često je zahvaćen i živčani sustav. Uzročnik bolesti je virus iz porodice miksovirusa, no bolest se vrlo često komplicira i sekundarnim bakterijskim infekcijama, koje dodatno otežavaju stanje. Virus štenećaka antigenski je srodan virusa ospica i virusu goveđe kuge. Od ove bolesti obolijevaju mesožderi (osim mačaka) u divljini i krznaši (lasice, rakuni itd..). Češće oboljevaju mlađi psi, no bolest se pojavljuje i u starijih pasa. Glavni izvor infekcije su životinje u konvalscenciji i inaparentno inficirane životinje. Zaraza se širi i posredstvom zaraženog okoliša.

Inkubacija traje 3-7 dana. U početku bolesti izražen je opći infekciozni sindrom (povišena tjelesna temperatura koja može oscilirati sa epizodama povišenih i normalnih vrijednosti, gubitak apetita, apatija, povišene vrijednosti bila i disanja, itd.), te simptomi od strane organskih sustava koji su zahvaćeni. S obzirom na izražene pojedine kliničke simptome govorimo o kataralnom, kožnom, crijevnom, plućnom i nervnom obliku štenećaka. Kataralni oblik očituje se katarom želuca i crijeva uz proljev i povraćanje, te upalom gornjeg dišnog sustava (tonzilitis-upala krajnika, angina). Na koži se može pojaviti egzantem, na unutrašnjoj strani bedara, po trbuhu, skrotumu, a rjeđe i na drugim mjestima. Kod kožnog oblika najprije se pojave crvene mrlje, sitne papule, pa vezikule i na kraju kraste koje vrlo brzo opadaju. Crijevni oblik karakteriziran je tvrdokornim proljevom i povraćanjem. Plućni oblik nastavak je upale krajnika i drugih simptoma od strane dišnog sustava, a često završava purulentnom bronhopneumonijom, koja završava letalno. Nervni oblik manifestira se kloničnim grčevima, koji u punom zamahu mogu davati i sliku epilepsije, a pojavljuje se i drhtanje pojedinih grupa mišića, ataksije i paraplegije. Mladi psi u dobi od 4-18 mjeseci, uz kataralne promjene mogu imati i hiperkeratozu na mekušima i nosnom zrcalu, pa govorimo o bolesti tvrdih mekuši. Povremeno se mogu javiti i encefalomijelitički znakovi.

Dijagnoza se postavlja na temelju kliničkog nalaza i epizootioloških podataka. Vrlo je važno napraviti i laboratorijske pretrage da bi izolirali uzročnika i dokazali neutralizirajuća protutijela.

Temelj terapije je liječenje i sprječavanje sekundarnih bakterijskih infekcija, antibioticima širokog spektra. Opću otpornost podižemo vitaminskim injekcijama vitamina B-kompleksa i vitamina C. Svakako se ne smije zanemariti simptomatska terapija (iscjedak iz očiju - kapi, iscjedak iz nosa - kapi, proljev i povraćanje - rehidracija infuzijskim otopinama itd.). U početku ishod bolesti je najpovoljniji, tada možemo primjeniti i specifičnu gamaglobulinsku terapiju.

Vrlo je važna profilasa, odnosno vakciniranje pasa u dobi od 8, 12 i 16 tjedana starosti, ovisno o vrsti vakcine. No, svakako trebam naglasiti da bez obzira na vakcinaciju moguća je (rijetko) pojava prodora imuniteta, što rezultira oboljenjem.

Savjetujem Vam da svoga psića što prije odvedete na veterinarski fakultet na kliniku za zarazne bolesti, gdje će tim eksperata iz tog područja utvrditi da li se zaista radi o štenećaku i dati točnu prognozu ishoda bolesti. Posljedice bolesti nerijetko se javljaju, a njihov intezitet ovisi o organskom sustavu koji je primarno zahvaćen štenećakom. Najteže su one koje su posljedica nervnog oblika štenećaka, koje završavaju fatalno za pse. O povoljnom ishodu možemo govoriti onda kada nije zahvaćen nervni sustav i ako je terapija primjenjena na vrijeme, u samom početku bolesti. Svakako treba isključiti i mogućnost drugih oboljenja (bolest Aujeszkog koja se pored ostalih simptoma manifestira i drhtanjem mišića, leptospiroza, klinički uz druge simptome i probleme sa mokrenjem), trovanja, te bolesti želuca i crijeva, bilo upalnih promjena ili tumoroznih tvorbi. Tamna krv u stolici govori nam o krvarenju u probavnom traktu, što zahtjeva urgentnu veterinarsku intervenciju.

Niste mi naveli koje su pretrage učinjene, pa preporučam hematološke i biokemijske pretrage krvi i mokraće, kako bi dobili uvid kako u opće stanje, tako i u stanje pojedinih organskih sustava.

OZNAKE: