Seboreja

 
Odgovara:
Martina Kuzmanić, dr.vet.med.,
Pet centar Škurinjska cesta 1, Rijeka

Porijeklo pasmine psa i dob navode na simptome bolesti kože, seborrhea oleosa. Koža je osjetilni organ koji regulira tjelesnu temperaturu psa tako da podizanjem ili spuštanjem dlake povećava ili smanjuje odavanje topline. U koži se nalaze i žlijezde koje izlučuju sebum (sastoji se od sterola, slobodnog kolesterola, triglicerida, masnih kiselina i drugog) čija je funkcija da štiti dlaku od vanjskih čimbenika poput temperature, vode, povečane ili smanjene vlage okoline, od ulaska bakterija u donje slojeve kože, a služi i kao sredstvo markiranja teritorija naših ljubimaca i sredstvo privlačenja jedinki suprotnoga spola. Izlučivanje sebuma regulirano je od strane hormona u tijelu kao što su hormon štitnjače, progesteron, estrogen i glukokortikoidi. Pravilna ishrana pasa vrlo je bitan faktor; u slučaju manjka masti u ishrani povečava se lučenje sebuma u početku, da bi kasnije drastično palo.

Seboreja ili ljuskava koža je učestali simptom očitovanja bolesti kože. Postoji suha i vlažna seboreja, te primarna ili sekundarna seboreja. Vrlo je bitno točno dijagnosticirati o kojoj se seboreji radi i prema dijagnozi odabrati terapiju. Primarna seboreja je uglavnom nasljedna i nepoznatog uzroka (idiopatska), javljala se vjerojatno već i kod roditelja, evidentna je u mlađih pasa (oko 2. godine starosti), uz pojavu prekomjerne ljuskavosti, suhih ili masnih ljuskica, miris užegle masti. Neke su pasmine predisponirane, odnosno sklonije ovom poremećaju: koker španijeli, English Springer španijeli, Irski seteri, West Highland White Terijeri, Basset Hounds, Doberman Pinshers...

Sekundarna seboreja je učestalija od prethodne, te od nje pati preko 60% pseće poulacije. Ljuskavost je prisutna uz svrbež ili bez njega. Svrbež se javlja kod scabioze (svrabac), alergije na buhe, alergije na hranu, nekih kožnih parazita poput Cheyletiellosa, pyoderme i Malassezia. Svrbež nije ispoljen kod demodicose, dermatophytose, smanjene funkcije štitnjače, Cushingove bolesti, nedostatka masnih kiselina i niske vlažnosti okoline u kojoj obitavaju kućni ljubimci.

Komunikacija s veterinarom vrlo je bitna i nužna, trebalo bi detaljno pamtiti i opisati mu detalje iz života Vašeg ljubimaca da bi se postavila prava dijagnoza i terapija, odnosno razlučili neki simptomi. Nužno je paziti na prehranu i vanjske faktore gdje obitava pas. Terapija je dugotrajna i ne može dati brze rezultate. Terapija uključuje antibiotike kroz 3-4 tjedna, šamponiranje specijalnim i adekvatnim sredstvima koja sadrže benzyol peroxid, selenium disulfid (kod primarne seboreje), pri čemu šampon treba biti utrljan i ostavljen da djeluje od 10-15 minuta, a tek onda ispran. Takvi tretmani moraju biti učestaliji (barem jednom tjedno). U dogovoru s veterinarom po potrebi se koriste i preparati koji sadrže ureu, propylen glycol, sodium lactate, a uloga im je da "navlače" vodu u donje slojeve kože i koriste se u periodu između kupanja s prethodno navedenim šamponima. Da bi se pokazali znakovi poboljšanja, terapiju je potrebno provoditi i do 2 mjeseca. U međuvremenu preporučujem obavljanje kompletne pretrage krvi i urina, UZV pretragu trbušne šupljine, eventualno - u dogovoru s veterinarom koji provodi terapiju - aplikaciju dodatne količine A vitamina, te promjenu hrane koju ste do sada koristili (uz svakako ostanak na liniji za osjetljivu kožu, a po mogućnosti i prelazak na neki od medicinskih programa Eukanube, Hill's-a ili Royal Canina).

Problem je ozbiljan i zahtjeva dosta vremena i strpljenja i od strane veterinara, a specijalno od vlasnika psa.