zdravka_rumiha1

 
Odgovara:
Zdravka Rumiha, dr. vet. med.,
Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb 


P:
Zanima me da li mi možete reći nešto o heliko bakteriji u mačaka? Kako se prenosi, liječenje? Hvala Ana -Marija.

O: Helicobacetr je bakterija spiralnog oblika a obitava u želucu. U ljudi se povezuje sa pojavom čira i tumora želuca dok se kod nekih pasa i mačaka može izolirati iz želuca no još uvijek postoje kontroverze uzrokuje li bolest ili ne. Helicobacter se javlja u većem postotku u pasa nego u mačaka. Identificiran je u 60 do 80% pacijenata sa simptomima povraćanja ali i u otprilike sličnom postotku u klinički zdravih životinja. Nekoliko je podvrsta Helicobacter bakterije izolirano u pasa a ukoliko je prisutna infekcija ona je uzrokovana istovremeno sa više od jedne podvrste.  Točan put prenošenja bolesti ili zaražavanja još nije u potpunosti razjašnjen. U ljudi postoji hipoteza o fekalno-oralnom prijenosu jer se ovaj mikroorganizam može izolirati iz fecesa. No, također, postoji teorija o oralno-oralnom prijenosu s obzirom kako se mikroorganizam može pronaći i u slini inficiranih ljudi. Ovi načini prijenosa smatraju se mogućim i kod pasa, no još nisu u potpunosti potvrđeni.

Do sada je identificiran jedino prijenos sa majke na štenad.
Osim navedenoga, postoji zabrinutost u vezi prijenosa Helicobacter bakterije sa inficiranih pasa i mačaka na ljude s obzirom kako su neke vrste Helicobactera identificirane u ljudi pronađene i u mačaka i pasa. Rizik se, za sada, čini vrlo malen.
Uloga Helicobactera u uzrokovanju bolesti želuca u pasa dvojbena je. Većina inficiranih pasa ne pokazuju tipične simptome želučanih bolesti za razliku od ljudi gdje postoje egzaktni podaci o vezi ovog mikroorganizma sa kroničnim gastritisom, čirom želuca i tumorom želuca. Osim u ljudi, potvrđena je poveznica i u tvorova i svinja.
Što se tiče mačaka, u većini slučajeva, infekcija sa Helicobacter bakterijom nije popraćena sa tipičnim kliničkim znakovima, u manjem broju javljaju se simptomi blagog gastritisa: povremeno povraćanje i oslabljen apetit.
Dijagnoza se postavlja općim kliničkim pregledom u veterinarskoj ambulanti te dodatnim pretragama poput nasađivanja kulture, mikroskopske analize tkiva želuca, analize ureaze, dokaza elektronskom mikroskopijom te reakcijom vezanja polimeraze, serologijom te analize uree.
S obzirom na kontroverze oko uzrokovanja kliničkih značajnih zdravstvenih problema u mačaka, terapija se individualno procjenjuje na osnovu nalaza, odnosno da li je potrebno poduzimanje terapije ili ne. Ukoliko se procijeni da je infekcija uznapredovala liječi se antibioticima, antibioticima u kombinaciji sa inhibitorima želučanih kiselina i dr. Terapija infekcije sa Helicobater bakterijom prolazne je prirode. Naime, u većini slučajeva već nekoliko dana nakon inicijalne terapije moguće je dokazati potpuni nedostatak bakterije u želucu, no svi slučajevi pokazuju prisutnost bakterije već mjesec dana nakon inicijalnog liječenja.
Optimalna terapija za ljubimca uključuje redovite kontrole u veterinarskoj ambulanti i kućnu njegu. Preporučljivo je slijediti i redovito davati propisanu terapiju od ambulantnog veterinara a svakako je od presudne važnosti obavijestiti veterinara ukoliko se simptomi u ljubimca pogoršaju kako bi se inicijalna terapija mogla prilagoditi ili promijeniti.

OZNAKE: