Odgovara:
Zdravka Rumiha, dr.vet.med.,
Pet centar Drvinje 1, Zagreb

P: Imam psa starog 1,5 god. koji ima samo jedan testis (tj. drugi se nije spustio). Pitala bih da li je to opasno i kako se liječi (operacijskim zahvatom, masažom, lijekovima ...) i kakve mogu biti posljedice lječenja te da li tada može biti plodan jer sam mislila da se u skoroj budućnosti pari i ima potomke. Unaprijed zahvalna s nadom da ćete mi odgovoriti.
Emma

O: Pod pojmom kriptorhizam podrazumijevamo defekt u građi muških spolnih organa, kada psu u mošnji nedostaju jedna ili obje spolne žlijezde.

Ako nije vidljiva jedna spolna žlijezda, govorimo o jednostranom kriptorhizmu, ako manjkaju obje, riječ je o obostranom. Pritom se ne zna da li žlijezda koja manjka u mošnji uopće postoji ili se skrila negdje na putu kojim treba u toku razvoja proći da bi se spustila u mošnju. Spolne žlijezde nastaju u doba razvoja zametka u majčinoj utrobi iz iste zametne osnove kao i bubrezi. No dok bubrezi ostaju, testisi se spuštaju ingvinalnim kanalom i smještavaju u mošnji. Takav je smještaj potreban da bi se sjeme u njima moglo pravilno razvijati i biti sposobno za oplodnju. Relativno visoka temepratura u tijelu bi to onemogućila. Putem do mošnje spolna žlijezda može zapeti o različite prepreke, što uzrokuje kriptorhizam. Gdjekad žlijezde nisu nigdje zapele, već jednostavno ne postoje, nisu se razvile. No, ta su stanja izrazito rijetka, a razlikuju se od kriptorhizma po uočljivim promjenama u djelovanju ostalih hormona na građu i zdravlje životinje. Proces spuštanja spolnih žlijezda u mošnju traje još neko vrijeme poslije poroda, u prosjeku 2 do 3 tjedna. To je svojstvo vezano uz druge znakove rano, odnosno kasnozrelih pasmina i pojedinaca. U pravilu bi se u dobi od 6 do 8 tjedana u svih muških štenaca spolne žlijezde morale moći opipati. U nekih se pasa proces spuštanja produžuje i po nekoliko mjeseci. No, to više nije normalno i u pravilu bi se takve jedinke trebale isključiti iz uzgoja jer je kriptorhizam bilo kojeg oblika znanstveno dokazana nasljedna mana koja se prenosi u određenom postotku na potomstvo i to, kako izgleda, preko nasljedno opterećenih majki.

Kriptorhidni testisi su mnogo skloniji nastanku neoplazija od onih smještenih u skrotumu, a ta tendencija raste sa obujmom u kome je testis zadržan u abdomenu. Kod pasa, tumor Sertolijevih stanica se češće javlja u testisu prisutnom u abdomenu, dok su seminomi češći u ingvinalno smještenom testisu. Kontralateralni testis također ima veći rizik nastanka neoplazme, čak i ako je testis lociran u skrotumu. Zadržani testis koji je povećan prisustvom neoplazme sklon je torziji.

Obzirom da je kod takvih pasa povećan rizik od tumora, najčešće se preporuča kastracija.

Primarni način liječenja je operativni, orhiopeksija. Obično se izvodi u mlađoj dobi psa, ako se ingvinalni testis nije spustio nakon 4-6 mjeseci, a sam zahvat je gotovo bez komplikacija. Kada je ingvinalni testis u ingvinalnom kanalu ponekad je uspješna hormonalna terapija. Uspješnost je od 5 - 50%.

Savjetujem Vam da posjetite veterinara kako bi pregledom utvrdio samu dijagnozu i prognozu, te moguće komplikacije.

OZNAKE:

psi

Idealni uvjeti za ribice

Sljedeća objava