Odgovara:
Martina Kuzmanić, dr.vet.med.,
Pet centar Škurinjska cesta 1, Rijeka

P: Prije devet mjeseci kupili smo ženku kunića i muškog ovnolikog kunića. Ovnolikog kunića smo kastrirali jer nismo željeli mlade. Do kastracije je sve bilo u redu, no nakon nje dolazi do velike razlike među njima. Ženka kunića je i dalje vrlo živa, sitne građe i nevjerojatno okretna. Povremeno pokušava spremati gnijezdo kao kod okota. Problem nam je u ovnolikom kuniću. Od kastracije kao da se promijenio. Dosta se udebljao (ima gotovo 2 kg), slabo se kreće i pretežno leži tokom dana. Za igru sa zečicom ne pokazuje zanimanje iako ga ona "tjera", gricka i penje se na njega. Od tog penjanja zecu se na leđima stanjila dlaka. Stolicu ima normalnu, jede dosta, posebno u jutro i navečer.

Inače je zdrav, ali nas ta nezainteresiranost zabrinjava. Oboje se ne daju na ruke osim kad jedu, a onda dopuštaju da ih mazimo po tijelu. S obzirom da nismo uspjeli pronaći više literature o ponašanju i uopće životu i navikama ovnolikog zeca, molimo Vas da nas uputite što i kako da naš ovnoliki kunić bude što dulje s nama. Napominjemo da smo pred nekoliko godina imali također kunića (ne ovnolikog) i on je kod nas živio 7 godina, ali je bio sam pa smo s njime uspjeli uspostaviti odličan kontakt i vrlo nam je prirasao srcu. Nadali smo se da će i ovaj par biti naše veselje, ali sad već pomalo strahujemo za život ovnolikog kunića. Unaprijed hvala na cijenjenom odgovoru, Zdenka

O:  Kunići mogu kao kućni ljubimci biti držani unutar ili van kuće (stana). Ako ih držimo unutar kuće uglavnom su u kavezu za glodavce koji nisu uvijek dovoljno veliki (zbog veličine stana vlasnika) i nužno je puštati ih slobodne po stanu ili određenom prostoru, ali uz nazočnost vlasnika, jer puno puta stradaju "nedužni kablovi " od televizora, kompjutera ili muzičkih linija koji su rašireni po podu u svim stanovima. Kunići su zadržali nešto praiskonskog (uvijek su bili laka lovina predatorima) i vole se skrivati na tamna i skrovita mjesta kada se osjete ugroženim i uplašenim, te im ulaz u njihov kavez i eventualnu kućicu mora biti lako dostupan i uvijek otvoren.

U kavezu bi morale biti dvije fizički odvojene površine, jedna za ležanje i spavanje (dovoljno velik da se može legnuti na bok i istegnuti, što oni jako vole), a druga za ostale aktivnosti u životu jednog kunića. Ako imamo dva ili više kunića u jednom stanu, svaki bi trebao imati svoj kavez ili mogućnost da se veći kavez fizički podijeli na dva dijela, jer od davnina je poznato da je tuča karakteristična za njih ako se nalaze u malom prostoru. Najbolje je kada odrastaju zajedno i preporuča se da budu istog spola i iste veličine.

Mužjaci kunići mogu biti ekstremno agresivni kada spolno sazriju, dosta grizu ostale članove, uriniraju van svog kaveza, a sam urin ima jak i neugodan miris zbog prisutnosti muških hormona. Napadaju druge kuniće i ugrizom staraju velike rane podložne infekcijama. Najbolje rješenje tada je kastracija (kirurški se odstrane testisi), a zahvat se preporuča poslije 5 mjeseca života, jer inače mužjaci iskazuju konstantni libido poslije puberteta. Poslije kastracije njegovo ponašanje je promijenjeno, mirniji su i više jedu, zato im vlasnici trebaju osigurati više zanimacije (nabaviti tunele za glodavce, plastične igračke, klip suhog kukuruza i drugo). Ako se kunić ne kastrira, njegovo agresivno ponašanje može se donekle držati pod kontrolom, odnosno smanjiti, ako se hrane dijetalnom hranom (manje kaloričnom) poput svježe trave.

Kućne biljke poput Diffeenbachie ili Oleandera su otrovne za njih i najbolje je držati ih podalje od zubića naših kunića. Primarno vrijeme hranjenja za kuniće je rano ujutro ili navečer. Skloni su koprofagiji (jedu vlastiti izmet) i to 3-8 sati nakon konzumiranog obroka, ponovno probavljaju već pojedeno i time osiguravaju dovoljnu količinu B vitamina (nije potrebno dodavati u ishrani). Dnevno piju 50-150 ml tekućine po 1 kilogramu tjelesne težine. Sirova vlaknina (grublja vlakna  nužna su u njihovoj ishrani, jer vlaknina omogućava rad (motilitet) crijeva i smanjuje rizik od bolesti, jer apsorbiraju na sebe bakterijske toksine.