Odgovara:
Franjo Hrgota, dr. vet. med.,
Pet centar, Bože Gumpca 32, Pula

P: Imam labradora starog 16 mjeseci, do sada nije imao nikakve zdravstvene problem. Prije nekoliko dana su mu se pojavile okrugle otekline na njušci iznad nosa i s lijeve strane njuške, posumnjala sam na ujed pčele pa nisam odmah reagovala. Narednog dana s oteklina je otpala kožica pa su ostale ispupčene okrugline, kao krastice. Ne češe se, normalno jede i veseo je, ponaša se kao i obično. Konsultovali smo veterinara, pregledao ga je i rekao da je najvjerojatnije gljivično oboljenje i prepisao Canesten kremu. Mažemo je već 2 dana, ali nema poboljšanja, ali ne djeluje ni gore, svakako se nije širilo. Šaljem Vam i slike i nadam se da ćete mi brzo odgovoriti. Unaprijed zahvalna, Ljiljana

O: Gljivične infekcije nisu rijetke kod pasa i mačaka te kod ljudi i odmah treba naglasiti kako se radi o zoonozama, tj. bolestima od kojih obolijevaju i životinje i ljudi.

Nekoliko je različitih vrsta gljivica koje mogu izazvati bolest u pasa. U velikoj većini slučajeva radi se o gljivici Microsporum Canis, a daleko rjeđe može se raditi i o gljivicama Microsporum Gypseum i Trichophyton Mentagrophytes.

Promjene koje se mogu vidjeti najčešće su okrugla područja bez dlake, oštro ograničenih rubova, u sredini često s kožnim ljuskama. Promjene najviše dolaze na glavi, ali i na nogama i drugdje po tijelu.

Bolest se prenosi izravnim kontaktom sa bolesnom životinjom, ali može i preko različitih predmeta iz psećeg okoliša, na kojima se nalaze spore gljivica. Spore su otporne i u okolišu mogu preživjeti i do 18 mjeseci. Mladi psi, kao i psi narušenog imunog statusa, podložniji su nastanku bolesti, a zna se da je bolest nešto češća zimi i u jesen. Držanje pasa u mračnim i vlažnim uvjetima svakako pogoduje nastanku i razvoju bolesti.

Bolest se utvrđuje na više načina. Na temelju karakteristične kliničke slike može se postaviti sumnja na bolest, a kao orijentacijska metoda pretrage koristi se i Woodova lampa, čija pouzdanost iznosi oko 50%. Mikrobiološke metode pretrage su svakako pouzdanije. Materijal za pretragu su uzorci dlake i strugotine kože s ruba promijenjenog područja, a materijal se može promatrati mikroskopski, pri čemu se traže hife i artrospore, a moguća je i izolacija na različitim medijima, što je najpouzdanije. Postoje i neke serološke metode koje nemaju značaja za rutinsku veterinarsku praksu.

Tretman dermatomikoza najčešće započinje lokalnom primjenom različitih antimikotika i obično je to dovoljno za uspješno izliječenje. Liječenje traje uglavnom 4-6 tjedana. Moguća je i kombinirana terapija lijekovima za lokalnu vanjsku primjenu uz peroralno davanje antimikotika, ovisno o procjeni. U većini slučajeva nastojimo izbjeći peroralnu primjenu antimikotika. Za lokalnu primjenu koriste se klotrimazol, ketokonazol, enilkonazol, mikonazol, terbinafin s različitim komercijalnim nazivima.

Za vrijeme trajanja terapije životinje moraju imati dobre uvjete držanja, pri čemu naročit značaj ima sunčeva svjetlost. Prostor i opremu je potrebno dezinficirati, a psa držati u izolaciji kako bi se onemogućilo širenje bolesti.

OZNAKE:

psi

Idealni uvjeti za ribice

Sljedeća objava