FCI klasifikacija:
Grupa 1 – Ovčarski i govedarski psi, Sekcija 1 – Ovčarski psi
Visina:
Mužjaci: 60-65 cm; ženke 55-60 cm
Težina:
25-45 kg
Životni vijek:
u prosjeku oko 13 godina
Dlaka:
kratka i oštra dlaka, duga i oštra dlaka te duga dlaka
Boja:
crna, željezno siva, pepeljasto siva; jednobojni ili s pravilnim smeđim, žutim i sivo bijelim oznakama, a također i s crnim plaštem
Idealan prostor za život:
kuća s dvorištem
Uobičajena veličina legla:
7 do 8 štenaca
Temperament i karakter njemačkog ovčara
Njemački ovčar je izvrstan pas - miran, pouzdan, poslušan, okretan i neumoran radni pas, vrlo pogodan za odgoj (dresuru). On je snažan i inteligentan pas koji se često koristi kao pas za pratnju, za zaštitu te kao stražar i čuvar. Oni su pravi obiteljski psi, odani, hrabri, pametni, lako uče i treniraju, privrženi svim članovima obitelji, a posebno najmlađima.
Karakteristična svojstva čistokrvnog njemačkog ovčara su čvrstina živaca, pažljivost, iskrenost, budnost, vjernost, nepodmitljivost, kao i srčanost, borbenost i oštrina.
Odnos s ljubimcima i djecom
Ključ uspješnog suživota s drugim ljubimcima je da njemačkog ovčara odmah naviknete na njih kada stigne u novi dom. Potrebna je rana socijalizacija s drugim životinjama jer je tada veća vjerojatnost da će se bolje s njima slagati. Zahvaljujući svojim prirodnim zaštitničkim instinktima, znaju biti zaštitnički nastrojeni prema članovima svoga doma te nekada mogu pokazati dominantno ponašanje. Dakle, redovita i rana socijalizacija važna je za dobar odnos sa životinjama.
Što se tiče slaganja s djecom, njemački ovčari imaju jako dobar odnos s djecom svih dobnih skupina, a kada su dio obitelji, prema njima postupaju strpljivo i pažljivo. Odrasli moraju biti prisutni kada se pas druži s djetetom kako ne bi došlo do slučajne ozljede (zbog veličine psa).
Izgled njemačkog ovčara
Njemački ovčar je pas iznad srednje veličine. Poželjna visina je između 60 i 65 cm kod mužjaka i 55 do 60 cm u kuja. Odstupanje iznad i ispod ove mjere umanjuje radnu i uzgojnu vrijednost psa. Njemački ovčar je malo izdužen, snažan i muskulozan. Kosti su mu lake, ali snažne.
Odnos između visine i dužine, kao i stav i položaj nogu, tako su usklađeni da omogućavaju dugačak i istrajan kas. Njegova dlaka je otporna na loše vremenske uvjete. Težina im je od 25 do 45 kg.
Oči
Oči njemačkog ovčara su srednje veličine, bademastog oblika. Malo su koso postavljene, ali nisu "buljave". Boja očiju, po mogućnosti, je tamna. Izraz očiju je živahan i "pametan".
Uši njemačkog ovčara
Njemački ovčar ima uši uspravno nošene, srednje veličine, paralelne, nisu uvrnute na unutra, vrhovi su špicasti, a školjke naprijed okrenute. Klempave i spuštene uši nisu dozvoljene. U pokretu ili pri mirovanju unazad nošene uši nisu greška.
Kod njemačkog ovčara, uši se počinju uspravljati u dobi od 8 tjedana pa sve do 6 mjeseci starosti. U periodu podizanja ušiju često se primjete usponi i padovi ušiju, a to je najčešće i znak da će se u konačnosti podići. Uzrok takvog podizanja je u nejednolikosti trošenja kalcija koji odlazi u rast zubiju i nedovoljno u ušnu hrskavicu.
Više o (spuštenim) ušima njemačkog ovčara i njihovom uspravljanju pročitajte ovdje.
Hod
Njegov način hoda je dijagonalni redoslijed pokreta nogu, tj. on sustiže prednju lijevu nogu zadnjom desnom i obratno. Zbog toga njegove noge trebaju tako biti postavljene jedna prema drugoj, odnosno biti u takvom kutu da pas istura zadnje noge do sredine svog tijela i da sa prednjim nogama zahvaća isto toliki prostor ispred sebe, a da se pritom linija leđa bitno ne mijenja.
Kad je odnos visine i dužine pravilan, te kada je dužina kostiju u odgovarajućem razmjeru, pas ima dugačak i nizak korak, što stvara utisak da pas bez ikakvog naprezanja ide naprijed.
Ako je glava naprijed isturena, a rep malo uzdignut, onda se pri ravnomjernom i mirnom kasu ima utisak da, počevši od vrhova ušiju pa putem vrata, leđa, sve do vrha repa, postoji blago valovita linija.
Ostale fizičke karakteristike
Njemački ovčari su mnogogodišnjim križanjem dovedeni do današnjeg izgleda jer u standardu stoji da se gornja linija trupa proteže od početka vrata, preko dobro formiranog grebena, zatim preko horizontalnih blago padajućih leđa, do blago padajućih sapi bez vidljivog prekida. Leđa su čvrsta, snažna i mišićava, a slabinski dio širok, jak i mišićav.
Sapi trebaju biti duge i blago padajuće (oko 23 stupnja prema horizontali) i da bez prekida gornje linije povezuju repni dio. Rep doseže najmanje do skočnog zgloba i prelazi sredinu zadnjeg došaplja. Donja strana je nešto više odlakana, nošen u blagom luku nadolje, u pokretu nošen nešto više, ali ne iznad leđne linije.
Operativne korekcije nisu dozvoljene. Stražnje noge su položene blago unazad, pri čemu su gledano odozada paralelne. Bedrena kost i potkoljenica su otprilike iste dužine i grade kut od oko 120 stupnjeva, a bedra su snažna i mišićava. Skočni zglobovi su snažni i čvrsti, a zadnje došaplje stoji okomito ispod skočnog zgloba.
Njemački ovčar koji odgovara pasminskom tipu, ostavlja na promatrača utisak urođene snage, inteligencije i okretnosti, potpuno skladne građe, u kojoj ništa nije suvišno ili nedostaje.
Izložbena i radna linija njemačkog ovčara – u čemu je razlika?
Jedna od podjela njemačkog ovčara je i na izložbene linije (show line, high lines) i na radne linije (working line).
Izložbena linija njemačkog ovčara
Njemački ovčari koji pripadaju izložbenim linijama predstavljaju jednu od zastupljenijih i popularnijih tipova pasmina u Njemačkoj. Mnogi uzgajivači i navode da ova linija njemačkih ovčara je najbliža svojem pasminskom standardu. Boja dlake je pretežno crna i crvena. Najčešći nedostaci ove linije njemačkih ovčara su nepravilni stav, gubitak pigmentacije, slab temperament. Ova linija njemačkih ovčara može biti i uspješna za izložbe kao i za uzgoj, za rad, koristiti se i kao psi vodiči, itd.
Radna linija njemačkog ovčara
Radna linija njemačkih ovčara prije svega je uzgojem prilagođena za pojačanu radnu aktivnost - kao sportski psi, kao pratnja u policiji, vojsci, psi za otkrivanje droge i eksploziva... Dakle, izgled im je snažan i atletski, a "radna inteligencija" im je posebno izražena. Naime, mnogi vlasnici ovih linija navode da im je nagon za plijenom (rad na rukavu) "u genima usađen". Boja dlake im je siva, crna ili crna s pšeničnožutim oznakama (na glavi, prsima, unutarnjem i donjem dijelu nogu te s donje strane repa).
Međutim, ovdje treba naglasiti da su to samo dvije linije unutar jedne iste pasmine, odnosno da je samo jedan standard za ovu pasminu. Standardi su propisani i priznati od strane međunarodnih kinoloških organizacija, npr. FCI (Fédération Cynologique Internationale ), AKC (American Kennel Club )... Stoga, sve što vrijedi za pasminu vrijedi i za jednu i drugu liniju.
Dlaka njemačkog ovčara
Dlaka njemačkog ovčara dolazi u nekoliko varijanti – to su kratka i oštra dlaka, duga i oštra dlaka te duga dlaka. Međutim, njima je više-manje svima zajedničko da posjeduju dlaku i poddlaku koja ih štiti od nepovoljnih vanjskih utjecaja.
Naime, ova pasmina pasa i slovi kao izrazito izdržljiva i otporna pasmina prema nepovoljnim vanjskim utjecajima. Smatra se da je to postignuto kontroliranim uzgojem ove pasmine kroz više desetaka godina, a sve u smjeru i namjene ovog psa.
Danas se smatra da ova pasmina pasa sa svojim dlačnim pokrovom izrazito dobro podnosi snijeg, vjetar, kišu, itd., što ih u kombinaciji s lakom dresurom i izdržljivošću čini izvrsnim ovčarskim, radnim, vojnim ili policijskim psom.
Njega dlake
Kako bi se odstranila nepotrebna i mrtva dlaka, savjetuje se da se njemačkog ovčara četka nekoliko puta tjedno. Istražite našu ponudu četki i češljeva za pse.
Također je potrebno potkratiti dlaku oko šapa u slučaju da postane predugačka.
Vrste dlake njemačkog ovčara
Kod štenaca crna i smeđa boja postaju mnogo svjetlije tijekom odrastanja, a obično postižu svoju boju u starosti gotovo dvije godine.
Njemački ovčari javljaju se u ovim varijantama boje i kvalitete dlake:
Kratka oštra dlaka
Pokrovna dlaka je prava da bude, po mogućnosti gusta. Svaka pojedina dlaka je prava, oštra i dobro polegla. Glava i unutrašnja strana ušiju, prednji dijelovi nogu, šape i prsti obrasli su kratkom, a vrat je obrastao dugom i gustom dlakom. Na zadnjoj strani prednjih i zadnjih nogu sve do došaplja ili skočnog zgloba dlaka je duža i stvara zastavice umjerene dužine. Dužina dlake je različita, a zbog različite dužine nailazimo na veliki broj varijanti. Pretjerano kratka, dlaka kao i krtice ocjenjuju se kao mana.
Dugo-oštrodlaki njemački ovčarski pas
Dlaka je duža, nije uvijek prava, oštra i ne prileže potpuno uz tijelo. Naročito na unutrašnjoj strani ušiju, iza ušiju, na zadnjoj strani goljenice, a najviše u predjelu slabina dlaka je znatno duža i stvara, ponekad, pramenove na ušima i zastavice počevši od laktova do došaplja. Zastavice na butinama su dugačke i guste. Rep je kitnjast s lakom perjanicom. Nepoželjna je dugacka i oštra dlaka, posto nije tako otporna na nevrijeme kao normalna oštra dlaka; ali se u slučaju da je podlaka dovoljno gusta, pas ipak ostavlja za rasplod.
Dugodlaki njemački ovčar
Dlaka je znatno duža nego u dugo-oštrodlakog psa i uglavnom stvara razdjeljak na ledima. Podlaka postoji samo u predjelu slabinskog dijela leda ili uopće ne postoji. Često se u dugodlakih njemačkih ovčarskih pasa nailazi na uzane grudi ili na uzanu i izduženu gradu njuške. Pošto je otpornost na nevrijeme, kao i upotrebljivost dugodlakih ovčarskih pasa znatno umanjena ne treba ih upotrebljavati za rasplod.
Boja njemačkog ovčara
Kod njemačkih ovčara, pojavljuje se nekoliko boja - crna, željezno siva, pepeljasto siva; mogu biti jednobojni ili s pravilnim smedim, žutim i sivo bijelim oznakama, a također i s crnim plaštem; tamno osjenjeni (crna osjenjenja na sivoj i svijetlomrkoj osnovi s odgovarajućim svjetlijim oznakama), tzv. boja vuka ili prastara boja divljeg psa.
Dozvoljene su male bijele oznake na grudima. Poddlaka je, osim u crnih pasa, uvijek svjetlije boje. Konačna boja štenca može se utvrditi tek pošto izbije pokrovna dlaka.
Bolesti njemačkog ovčara
Nažalost, kod ove pasmine prisutno je dosta nasljednih bolesti, kao npr. displazija kukova, problemi s probavom, alergije kože, epilepsija i bolesti očiju. Bez obzira na moguće nasljedne bolesti (koje se mogu držati pod kontrolom i liječiti uz pravilnu ishranu, dobru dresuru i odgoj), ova pasmina je vrlo omiljena i prisutna u mnogim domovima kao pravi čuvar cijele obitelji i kuće.
Osim ovih bolesti, mogu se izdvojiti još i insuficiencija pankreasa, torzija želuca, hemofilija, analna furunkuloza, CDRM (Chronic degenerative radiculomyelopathy), vestibularna bolest, intervertebralna bolest diskusa, dilatacija želuca, kronični ekcemi, upala rožnice, patuljasti rast i alergija na buhe.
Prosječni životni vijek njemačkog ovčara iznosi oko 13 godina.
Odgoj njemačkog ovčara
Njemački ovčar se odlikuje željom za dominacijom. Stoga ova pasmina mora biti vođena čvrstom rukom svog gospodara, gospodara koji će biti u mogućnosti nametnuti svoju, ali opravdanu, volju.
Iz gore navedena razloga, obuka kod ove pasmine pasa igra izrazitu ulogu i određuje njegovo daljnje ponašanje. Iz toga se razloga vlasnici njemačkih ovčara nerijetko obraćaju udrugama za profesionalnu obuku službenih i športskih pasa.
Također, kako bi se umanjila ili izbjegla agresivnost ljubimca, izrazito je bitno već u ranijoj dobi ljubimca socijalizirati i naučiti ga na život s ljudima i drugim životinjama.
Bitno je napomenuti da je socijalizacija njemačkog ovčara od malih nogu važna kako ne bi bio agresivan prema strancima. Valja reći i da su odlični u agilityju i traganju.
Gdje držati njemačkog ovčara?
Iako se mogu dobro prilagoditi raznim okruženjima, savjetuje se da njemački ovčari imaju veliko dvorište gdje mogu izbaciti višak energije. Oni se vole družiti s obitelji, a ako im se ne pruža dovoljno pažnje, mogu postati destruktivni i agresivni.
Povijest pasmine
Njemački ovčar kakvog danas poznajeno rezultat je intenzivnog uzgoja koji je započeo Max von Stephanitz krajem 19. stoljeća. Do početka 1. svjetskog rata pasmina je postala popularna u Njemačkoj, odakle se ubrzo proširila u druge dijelove svijeta.
Međunarodna kinološka organizacija - FCI (Fédération Cynologique Internationale) je u svojoj klasifikaciji međunarodno priznatih pasmina u Grupu 1 - Ovčarski i govedarski psi, Sekcija 1 - Ovčarski psi.
Među 40-ak nabrojenih pasmina ove grupe, nalazi se i pasmina njemački ovčar. Njemački ovčar je pasmina pasa koja je ustrajnim selekcijskim radom uzgajivača i selektirana i odgajana prvenstveno za čuvanje stoke i ovaca. Stoga, možemo i reći da im je čuvanje ovaca kao i lakoća dresure za čuvanje ovaca "u krvi". Naravno, samo je treba usmjeriti kao i pravilno dresirati kako bi se "izvukao" maksimalni potencijal kao i dobio pas željenih kvaliteta.
Kupnja i odabir njemačkog ovčara
Kada nabavljate ovog psa nastojte ga nabaviti od poznatih i uvaženih uzgajivača; posjetite neku od psećih izložbi i porazgovarajte s uzgajivačima ili nazovite Hrvatski kinološki savez u Zagrebu da Vam daju popis registriranih uzgajivača.
Kod odabira treba voditi računa o nabavci šteneta iz kvalitetnog legla, jer je neselektivan uzgoj nažalost uzrokovao probleme i sa zdravljem i ponašanjem, pa kvaliteta pojedinih pasa jako varira. Pri odabiru štenca (bez obzira da li ste se odlučili o muškom ili ženskom), štenac u leglu mora biti zainteresiran za okolinu, reagirati na podražaj (dozivanje). Poželjno je i preporuka odabrati živahno, znatiželjno i napredno štene.
Aktivnost njemačkog ovčara
Njemački ovčar nije pasmina za vlasnike koji su manje aktivni budući da im je potrebno puno aktivnosti. Ovo su radni psi kojima neće biti dovoljne samo šetnje, već ćete s njima morati provoditi aktivnosti koji će zadovoljiti njihove potrebe za fizičkom i mentalnom stimulacijom.
Mlade njemačke ovčare ne bi se trebalo, međutim, previše umarati i trenirati zato što bi pretjerani trening dok su mali mogao dovesti do problema sa zglobovima i mobilnosti, a posebice zato što je ova pasmina sklona displaziji kukova.
Kao što je navedeno, izvrsni su u agilityju i traganju, no mogu se i obučavati za psa zaštitara ili se s njima mogu raditi pseći sportovi. Dakle, potrebne su duge šetnje, trčanje, igranje, razni mentalni izazovi, a njemački ovčari vole i razne radne aktivnosti pri kojima koriste svoje instinkte i talente.
