FCI klasifikacija:
Grupa 6 - Goniči i srodne pasmine, Sekcija 3 - Srodne pasmine
Visina:
mužjaci 56-61 cm; ženke 54-59 cm
Težina:
24-32 kg (mužjaci 27-32 kg; ženke 24-29 kg)
Životni vijek:
10-12 godina
Dlaka:
kratka, tvrda, sjajna i gusta
Boja:
bijela s crnim ili smeđim pjegama
Idealan prostor za život:
kuća s dvorištem
Uobičajena veličina legla:
7-9 štenaca
Pas s prepoznatljivim pjegama - izgled dalmatinera
Dalmatiner je prepoznatljivi pas vrlo skladne građe koji je upadljivo pjegast i mišićav. Visina im je od 56 do 61 cm (54-59 cm ženke), težina 24-32 kg (mužjaci 27-32 kg; ženke 24-29 kg).
Glava je brakoidnog tipa. Uši su smještene visoko, srednje su veličine i priljubljene su uz glavu. Gluhi i psi s plavim očima ne smiju biti korišteni za uzgoj. Glavu nosi vrlo elegantan, ali i mišićav vrat.
Oči su mu okrugle, bistre i sjajne. Vrsta s crnim pjegama mora imati tamne oči, a oni sa smeđim pjegama oči boje jantara.
Prsni mu koš nije suviše širok, a opet je vrlo dubok i snažan.
Dlaka i pjege dalmatinera
Tijelo prekriva fina, napeta koža pokrivena gustom i kratkom, tvrdom i sjajnom, bijelom dlakom, po kojoj su nepovezano posute ili crne ili smeđe mrlje okruglog oblika i jasno obrubljene.
Dakle, temeljna boja dalmatinera je bijela s crnim ili smeđim pjegama, koje moraju biti promjera od 2-3 cm, a na glavi, repu i dijelovima tijela moraju biti manje. Dalmatineri se rađaju potpuno bijeli, a pjege se pojavljuju nakon 10-14 dana. Njihovo krzno nema tipičan"pseći miris" te se dva puta godišnje linjaju.
Tada, kada se linjaju, dalmatinere treba svakodnevno čistiti rukavicom za četkanje, a inače je njihovu kratku dlaku dovoljno povremeno četkati, tako da njega nije zahtjevna.
Kretanje, odgoj i zdravlje dalmatinera
Povijest dalmatinera
Niti jedna pasmina nema tako zanimljivu priču kroz povijest kao dalmatiner (dalmatinski pas).
Iako nosi ime dijela naše domovine, u našim ga krajevima u autohtonom obliku više nema.
To je dalo povoda određenom broju kinologa da posumnjaju u podrijetlo ovog, koloristički jedinstvenog psa na svijetu. No, danas nema više nikakve dvojbe da je dalmatinski pas zaista naš pas. Njegov se lik može naći na grbovima nekih dalmatinskih velikaša pa i u gradskim statutima nekih primorskih gradova, gdje ga zovu "malim danskim psom", što je u Francuskoj još uvijek sinonim za dalmatinskog psa.
Postoji pisani podatak iz 1737. godine u arhivu đakovačke biskupije, gdje je opisan pod imenom dalmatinskog psa: "U Hrvatskoj, napose u Dalmaciji, od pamtivjeka se uzgaja i lovački pas visok 4 do 5 pedljeva (što iznosi 60 do 70 cm) kratke dlake, bijele boje sa crnim okruglastim pjegama na raznim dijelovima tijela. Ove pjege imaju promjer oko 1 do 2 prsta. Radi toga mu je ime dalmatinski pas. Ovaj pas u lovu u brzom trku hvata živu divljač."
Dapače, dvjesto godina mlađi izvor spominje veliko uzgajalište dalmatinskih pasa s oko pet stotina životinja. Arhiv đakovačke biskupije posjeduje i podatak iz 1374. godine, zapis biskupa Petra koji opisuje pse u Hrvatskoj, a između njih i Canisa dalmaticusa. Iz naših se krajeva dalmatinski pas širio u razne krajeve svijeta na više načina. Tako je dospio u Španjolsku, na Korziku i Francusku, gdje ga je uočio jedan engleski konzul i prenio u Britaniju. Tamo je stvoren današnji oblik dalmatinskog psa.
Ima reputaciju "ratnog psa" s granica Dalmacije i Hrvatske kroz povijest, pratioca u lovu, heroja iz vatrenih stihija (zbog čega je postao i zaštini znak vatrogasaca u svijetu), pas koji se isto lako snalazi i u cirkusu i ono najvažnije - obiteljski pas. Od 1993. godine FCI konačno je priznao hrvatske korijene ove pasmine.
Dalmatiner je pravi "brilijant" u kinološkom svijetu zbog svoje ljepote, elegancije pri kretanju, skladnim tjelesnim proprcijama i aristrokratskom držanju, poletnosti, živahnosti, dobroćudnom karakteru i odanosti čovjeku.
Pas je dosta popularnosti stekao nakon knjige i filma „101 Dalmatinac“.
Aktivnost dalmatinera
S obzirom da su vrlo inteligentni i energetični psi, dalmatineri zahtijevaju dosta dnevnog istrčavanja, šetnje i igre, a i mentalne stimulacije kako bi bili zadovoljni i zdravi.
Budući da je ovo pasmina s radnom i aktivnom poviješću, dalmatineri u priklladni za ljude koji vole biciklizam, trčanje ili dugačke šetnje. S biciklizmom se ne savjetuje početi prerano kako bi se izbjeglo opterećenje prilikom rasta, a mladi dalmatineri trebali bi umjerenu količinu aktivnosti, nešto manje nego kada su odrasli.
Uz ovo, valja istaknuti i kako su pogodni za agility trening, trening poslušnosti, trčanje s frizbijem i drugim fizičkim aktivnostima.
Kao što je spomenuto, dalmatineri mogu postati agresivni ako se zanemari njihova potreba za dnevnom aktivnošću, a isto tako je važno socijalizirati psa od malih nogu kako bi se uspješno mogao prilagoditi raznim ljudima, životinjama i uvjetima u kojima će se naći.
Aktivnost, odnosno energičnost poslije par godina starosti opadaju.
Odgoj dalmatinera
Kada je u pitanju odgoj dalmatinera, potreban im je vlasnik koji je dosljedan, strpljiv i odlučan. Ovo je pasmina koja je inteligentna po prirodi te samim time brzo usvaja i uči, no mogu biti dosta osjetljivi te je stoga treningu potrebno pristupiti pozitivnim stavom i iskustvima. Uz to, treba ih nagrađivati kako bi lakše naučili kako se ispravno ponašati – bolje reagiraju na pohvale nego na grubu disciplinu.
Rana socijalizacija također je važna kako bi se vaš pas upoznao s različitim mjestima, ljudima, životinjama i situacijama te naviknuo na novu okolinu. Tako pas može postati društven i uravnotežen. Uz dosljednost, upornost i pozitivan pristup treningu te razumijevanje njegovih potreba možete odgojiti svog dalmatinera na ispravan način.
Najčešće bolesti dalmatinera
Od bolesti najčešće se javlja gluhoća (10-20% populacije) te štene nakon 6 tjedana starosti treba testirati na gluhoći.
Zbog toga je bitno nabaviti dalmatinera od dobrog i pouzdanog uzgajivača koji će testirati štene u leglu.
Također, prisutne su i kožne alergije (npr. na sinetičke materijale), mokraćni i bubrežni kamenci i bolesti bubrega, zbog čega veterinari preporučaju ovu pasminu držati na posebnoj ishrani s niskim udjelom bjelančevina.
Mokraćni kamenci kod dalmatinera
Poznata je stanovita genetski uvjetovana sklonost dalmatinera prema nastanku jedne vrste mokraćnih kamenaca. Ona je vezana uz nedostatak jetrenih enzima koji pretvaraju mokraćnu kiselinu u alantoin, a kamenci koji nastaju na ovaj način nazivaju se uratni kamenci.
Ovi kamenci, međutim, nisu ekskluzivni kod dalmatinera, odnosno mogu se javiti i druge vrste kamenaca, poput struvitnih, koji su inače najčešći.
Postoje specijalno pripravljene gotove veterinarske dijete koje služe za kontrolu nastanka mokraćnih kristala i kamenaca te struvitni uroliti, koji se također mogu kontrolirati kroz prehranu.
Temperament i osobnost dalmatinera
Dalmatiner je živahan pas prepun energije, nije plašljiv i lišen je neuroze i agresivnosti. Po naravi je veoma veseo, stalno u pokretu, rado boravi uz djecu, zaštitnički je nastrojen prema obitelji, a dobar je i čuvar.
Ima veliku moć memoriranja i sjeća se svega lošega iz djetinjstva kroz dugi niz godina poslije. Ponekad ne podnosi druge mužjake. Mogu biti agresivni, kao bilo koja druga pasmina, ako se pogriješi u osnovnom psećem odgoju ili zanemari njihova potreba za dnevnom aktivnošću.
Iako izgleda prijateljski, on ima jak lovački instinkt. Uz to, dosta se veže za ljude i stalno će vas pratiti. Kao što je spomenuto, rado su u društvu djece te mogu podnijeti i njihovu grubost, no djeca moraju biti pod roditeljskim nadzorom jer ih dalmatiner zbog svoje veličine može slučajno ozlijediti. Prema strancima može biti rezerviran i oprezan.
Dalmatineri vole vodu i igru te se dosta dobro slažu sa životinjama, no potrebna je rana i ispravna socijalizacija i pravilan odgoj.
Sve u svemu, dalmatiner je odan, inteligentan i razigrani pas koji će štititi svoju obitelj, a idealan je za aktivne vlasnike koji mu se mogu posvetiti pružajući mu dovoljno fizičkog i mentalnog angažmana i puno ljubavi. Njihova energična osobnost čine ih izvrsnim pratiteljem, no dalmatineri zahtjevaju odgovorne vlasnike koji razumiju njihove potrebe.
Gdje može živjeti dalmatiner?
S obzirom da je ovo dosta energična pasmina kojoj treba dosta aktivnosti, preferira se kuća s dvorištem kako bi se pas mogao igrati i trčati. Ako nemate dovoljno veliko dvorište, bitno ih je redovito voditi van, a zgodno je i ako živite u blizini parkova ili prostora gdje će se pas moći istrčati i potrošiti energiju.
Budući da nisu najbolje prilagođeni hladnim vremenskim uvjetima zbog svoje kratke dlake, u hladnijim ih je predjelima potrebno zaštititi pomoću tople odjeće.
