Odgovara:
Slađana Trutin, dr. vet. med.,
Pet centar, Heinzelova 60, Zagreb

P: Zanima me da li je istina da, ako se dalamtiner do 5. godine ne pari, može postati usamljen i onda može uginuti zbog toga? Unaprijed hvala, Tena

O: Za početak ću Vam navesti nekoliko zanimljivih informacija o povijesti i obilježjima ove popularne pasmine, koja je, između ostalog, i prepoznatljivo "zaštitno lice" Pet centra.

Iako dalmatiner (dalmatinski pas) nosi ime dijela naše domovine, u našim ga krajevima u autohtonom obliku više nema.

To je dalo povoda određenom broju kinologa da posumnjaju u podrijetlo ovog, koloristički jedinstvenog psa na svijetu. No, danas nema više nikakve dvojbe da je dalmatinski pas zaista naš pas. Njegov se lik može naći na grbovima nekih dalmatinskih velikaša pa i u gradskim statutima nekih primorskih gradova, gdje ga zovu "malim danskim psom", što je u Francuskoj još uvijek sinonim za dalmatinskog psa. Postoji pisani podatak iz 1737. godine u arhivu đakovačke biskupije, gdje je opisan pod imenom dalmatinskog psa: " U Hrvatskoj, napose u Dalmaciji, od pamtivjeka se uzgaja i lovački pas visok 4 do 5 pedljeva (što iznosi 60 do 70 cm) kratke dlake, bijele boje sa crnim okruglastim pjegama na raznim dijelovima tijela. Ove pjege imaju promjer oko 1 do 2 prsta. Radi toga mu je ime dalmatinski pas. Ovaj pas u lovu u brzom trku hvata živu divljač." Dapače, dvjesto godina mlađi izvor spominje veliko uzgajalište dalmatinskih pasa s oko pet stotina životinja. Arhiv đakovačke biskupije posjeduje i podatak iz 1374. godine, zapis biskupa Petra koji opisuje pse u Hrvatskoj, a između njih i Canisa dalmaticusa. Iz naših se krajeva dalmatinski pas širio u razne krajeve svijeta na više načina. Tako je dospio u Španjolsku, na Korziku i Francusku, gdje ga je uočio jedan engleski konzul i prenio u Britaniju. Tamo je stvoren današnji oblik dalmatinskog psa.
 
Dalmatinski pas je vrlo skladno građen. Mužjak je visok 55 do 60 cm, a ženka od 50 do 55 cm. Vrlo je lijepog tijela, na elegantnim, ali čvrstim nogama, prsni mu koš nije suviše širok, a opet je vrlo dubok i snažan, trbuh mu je umjereno usukan. Glava je brakoidnog tipa, s nisko nasađenim i preklopljenim uškama, koje bez nabora leže uz obraz. Glavu nosi vrlo elegantan, ali i mišićav vrat. Tijelo prekriva fina, napeta koža pokrivena gustom i kratkom, tvrdom i sjajnom, bijelom dlakom, po kojoj su nepovezano posute ili crne ili smeđe mrlje okruglog oblika i jasno obrubljene. Mrlje su podjednake veličine, oko 1 do 2 cm u promjeru. Po naravi je veoma veseo, stalno u pokretu, rado boravi uz djecu, a dobar je i čuvar.
 
Za normalan život ljubimca nije nužno da ima spolni odnos, odnosno, da ima okot. Naime, određena ispitivanja provedena na drugim životinjskim vrstama dovela su znanstvenike do određenih zaključaka da životinje koje se učestalo koriste za reprodukciju imaju kraći životni vijek. Neki pripisuju tu činjenicu iscrpljenosti organizma, odnosno, sklonosti različitim oboljenjima kao posljedica slabljenja imunološka sustava.
 
Za sve daljnje informacije, savjetujem Vam da se obratite na Kliniku za porodiljstvo i reprodukciju Veterinarskog fakulteta u Zagrebu, Heinzelova 55, gdje će stručnjaci na tom području biti u mogućnosti dalje Vas informirati o ovoj temi.

OZNAKE: