FCI klasifikacija:
Grupa 2 – Pinčeri i šnauceri, mnolosi, švicarski planinski i govedarski psi, Sekcija 1 – Molosi, Podsekcija 2.1. – Molosi tipa mastifa
Visina:
mužjaci 60-68 cm; ženke 60-65 cm
Težina:
38-60 kg
Životni vijek:
10-12 godina
Dlaka:
kratka, gusta, čvrsta (može biti tanja ili deblja, ovisno o klimi)
Boja:
u potpunosti bijela dlaka, na kojoj ne smiju biti mrlje (osim na glavi)
Idealan prostor za život:
kuća s vrtom
Uobičajena veličina legla:
4-8 štenaca
Izgled i njega argentinske doge
Argentinska doga (Dogo Argentino) je pasmina koja spada u molose (doge), koje karakterizira veliko, čvrsto, skladno, izrazito mišićavo tijelo. Ovi psi narastu do 60-68 cm (mužjaci od 60 do 68 cm, ženke od 60 do 65 cm) i teški su od 38 do 60 kg, no uobičajena je težina mužjaka od 40 do 45 kg, dok se kod ženki taj broj kreće od 40 do 43 kg.
Tijelo je prekriveno kratkom, gustom, čvrstom, u potpunosti bijelom dlakom, na kojoj ne smiju biti mrlje (osim na glavi), jer umanjuju ocjene na izložbama. Dlaka, ovisno o klimi, može biti različite debljine i gustoće – tako u toplijim klimama ona može biti tanja, a tamo gdje je hladnije deblja.
Na tijelu dominira čvrsta i relativno krupna glava, sa izraženim žvačnim mišićima, koji su ujedno i pasminsko svojstvo - ugriz je toliko čvrst da pas ne ispušta plijen iz usta. Oči su im tamne ili smeđe boje, oblika badema i srednje su veličine, a odaju inteligentan i budan izraz. Uši su srednje dužine o zaobljene na vrhu. Nos je crne boje, a nosnice su velike i dobro otvorene.
Tijelo je snažno i mišićavo, što im daje impozantan i atletski izgled. Vrat im je debel, mišićav, leđa su vrlo jaka te se dobro raspoznaju mišići, a prsa su duboka i široka. Noge su mišićave i snažne, a hod je čvrst, fluidan i okretan.
Što se tiče njege argentinske doge, ona nije zahtjevna zato što je ovo kratkodlaka pasmina – potrebno ih je povremeno očetkati i skratiti nokte. Također se preporuča obratiti pažnju na uši kako bi se izbjegle infekcije, a zube bi trebalo redovito prati.
Sve u svemu, argentinska doga je pasmina koja odiše odlučnošću i snagom čiji izgled odražava svestranost i prilagodbu raznim zadacima.
Karakter argentinske doge
Argentinske doge iznimno su hrabri, temperamentni, izdržljivi, teritorijalni i svjesni svoje snage. Upravo zbog toga imaju potrebu dominirati, što ponekad dovodi do ispoljavanja agresivnosti koja se ne dozvoljava, ne smije se poticati i treba je suzbijati pravilnim, čvrstim, ali dosljednim odgojem, socijalizacijom i dresurom u najranijoj dobi.
Psi ove pasmine ne slažu se najbolje s ostalim kućnim životinjama (mačku mogu doživljavati kao potencijalnu lovinu jer su ovo ipak lovački psi izraženog lovačkog instinkta) ili drugim psima.
Izrazito su privrženi i odani svome gospodaru, nježni i zaigrani s njihovom djecom, ali nepovjerljivi prema strancima. Rijetko laju.
Ponekad se dešava da ljudi nabave ovu pasminu za čuvanje objekata, ali se iznenade kada shvate da su pojedini primjerci zapravo loši čuvari. Treba spomenuti i njihov izrazito dobro razvijen njuh, zbog čega se koristi i u policiji.
Ako ih se pravilno dresira i socijalizira, argentinska doga je dobroćudan pas koji se voli družiti. Unatoč impozantnoj vanjštini, argentinske doge mogu biti nježne i pažljive, posebice prema djeci, no važna je ispravna socijalizacija i odgoj.
Držanje i povijest argentinske doge
Koliko aktivnosti treba argentinska doga?
Argentinskim dogama potrebno je dosta kretanja jer su hiperaktivni, pa ih neće zadovoljiti jedna duža šetnja, nego im treba omogućiti dosta istrčavanja u prirodi.
Međutim, treba imati na umu da se, za pravilan rast i razvoj koštanog sustava kod velikih pasmina pasa do 13. do 14. mjeseca starosti ne preporuča hodanje po stepenicama. Naime, psi velikih pasmina pasa poprilično brzo rastu u visinu, ali konsolidacija organizma i lokomotorna sustava odvija se puno sporije. Iz tog razloga, prilikom kretanja uz i niz stepenice, moguće su ozljede, kao i sitna oštećenja osjetljivih hrskavica i zglobnih čahura.
Tako i kod argentinske doge treba pripaziti da ne hodaju po stepenicama dok ne odrastu i ne razviju se, a dok se razvijaju treba im manje aktivnosti nego kada odrastu, upravo zbog pravilnog razvoja koštanog sustava.
Bolesti argentinske doge
Argentinska doga smatra se relativno zdravom pasminom koja je otporna na bolesti. Životni vijek kreće im se obično između 10 i 12 godina.
Gluhoća kod argentinske doge
Međutim, treba istaknuti da može patiti i od gluhoće – naime, gluhoća može biti urođena ili stečena. U većini slučajeva radi se o uređenoj gluhoći koja je usko povezana s nedostatkom stanica koje proizvode pigment (melanociti) i stoga je najzastupljenija u pasmina pasa i mačaka kod kojih prevladava bijela boja, kao što su dalmatiner, argentinska doga, bull terijer i druge.
Najsigurniji način utvrđivanja gluhoće ili stupnja gluhoće je pomoću BAER (Brainstem Auditory Evoked Response) testa - objektivne elektrodijagnostičke metode procjene sluha. Radi se o bezbolnom i neinvazivnom testu gdje se puštanjem zvučnog stimulansa direktno u uho očitava ili ne očitava električna aktivnost u zvučnim prohodima i moždanom deblu. U slučaju da životinja čuje električna se aktivnost očitava kao pisani zapis u obliku krivulje, dok kod životinja koje ne čuju očitava se samo ravna linija.
Ako sumnjate na gluhoću kod svog ljubimca, možete ga odvesti veterinaru kako bi ga pregledao i proveo testiranje BAER testom da isključite (ili potvrdite) mogućnost gluhoće jer saznanjem o eventualnoj gluhoći uspostavlja se novi vid komunikacije s ljubimcem i održava kvaliteta njegovog života.
Ostalo
Osim gluhoće, treba napomenuti i kako bi se trebalo provesti testiranje na životinjama koje služe za uzgoj da se vidi postoje li naznake displazije kukova.
Argentinska doga u stanu – da ili ne?
Budući da je argentinska doga dosta aktivna pasmina, bolje će se snaći u kući sa sigurno ograđenim vrtom gdje će moći istraživati i trčati. Ovo je pasmina sa urođenim instinktom za lov pa treba paziti da ne odjuri za drugim životinjama.
Može živjeti i u stanu, no tada joj se treba pružati dovoljno kretanja i aktivnosti vani. Budući da je argentinska doga velika, bit će joj potrebno dovoljno mjesta za udobno ležanje i kretanje unutar stana. Ovo baš i nije pas pogodan za život na otvorenome.
Povijesni razvoj argentinske doge
Argentinska doga je jak, vjeran, nepovjerljiv prema strancima i veseo pas koji se prema FCI klasifikaciji nalazi u Grupi 2 – Pinčeri i šnauceri, mnolosi, švicarski planinski i govedarski psi, sekciji 1 – Molosi, Podsekcija 2.1. Molosi tipa mastifa.
Za njihov nastanak i razvoj zaslužna su braća Antonio Nores Martinez i Agustin Nores Martinez iz Argentine koji su započeli i održali razvoj pasmine te zbog čijeg je rada i zalaganja ova pasmina prihvaćena od Međunarodne kinolološke organizacije (FCI).
Kao što i ime naslućuje, argentinska doga potječe iz argentine, točnije iz provbincije Cordoba. Antonio Nores Martinez započeo je s uzgojem pasmine tako što je križao borbene pse iz Cordobe. Ove je pse karakterizirala snaga i agresivnost, a Martinez je odabrao bijele pse. Borbernog psa iz Cordobe križao je s raznim pasminama – njemačkom dogom, bokserom, engleskim buldogom, bull terijerom, pointerom, irskim vučjim hrtom, bordoškom dogom, te pirinejskim mastifom.
Iako ga se u početku smatralo borbenim psom, Martinez je psa počeo voditi u lov, gdje je argentinska doga pokazala svoje vještine, izdržljivost, razvijen njuh i hrabrost u lovu na krupnu divljač poput puma i divljih svinja.
1973. godine FCI priznaje pasminu zahvaljujući predanom radu Antoniovog brata, Augustina, koji je djelovao i u argentinskom kinološkom savezu te Dogo Argentino klubu koji je nosio ime po njegovom bratu.
Odgoj dogo argentina
Što se tiče odgoja dogo argentina, bitno je napomenuti kako ovo nisu psi za početnike, jer im je odgoj zahtjevan, a od vlasnika traži iskustvo, čvrstoću, strpljenje, staloženost i dosljednost. Ako je vlasnik neodlučan, argentinska doga može uzeti ulogu vođe.
Vlasnik treba znati kako naučiti psa što smije, a što ne, ne smije ga fizički kažnjavati, jer bi fizičko kažnjavanje moglo biti kontraproduktivno, kod psa bi moglo dovesti do ispoljavanja agresije i nastojanja da postane dominantan nad vlasnikom, što za sobom povlači cijeli niz devijantnih oblika ponašanja koji se teško iskorjenjuju (uglavnom dolazi do situacija u kojima vlasnik ne može vladati vlastitim psom, a ne zaboravite da se radi o izrazito snažnim psima koji vole dominirati!).
Budući da je ovo velika i snažna pasmina, važna je dresura od rane dobi. Ako su nepravilno dresirani, mogu biti agresivni ili suviše zaštitnički nastrojeni.
